w-3-wp-32-import-1.png

1. Ročište (26.03.2014.)

Uz ogroman aparat sigurnosti, koji izvan sudnice sačinjavaju psi tragači eksploziva na svim ročištima, a unutar značajan broj žandara, uz štampu i prisutnost udovice Moyano među publikom, započinje predstava svakog pojedinog glumca suda apsurda.

Kao podnositelji tužbe i tužioci prisutni su: bijedni javni tužitelj Ricardo Peña, Ministarstvo unutarnjih poslova (vlada), Banco Security i Banco Santander (banke) te advokati Paole Riveros (udovice zapovjednika Moyana).

Drugove Freddyja i Juana pak brane odvjetnici angažirani po službenoj dužnosti, dok Marcelo ima privatnog advokata.

Optužbe na kojima se zasniva optužnica su slijedeće:

<strong>1) Napad na banku Santander u Augustini, 26.07.2006., za koju je optužen samo Juan.

2) Napad na banku Santander u Esmeraldi (Valparaiso), 05.09.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo.

3) Napad na banku Security u Augustini, 18.10.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo

4) Ubojstvo policajca (zapovjednik Moyano) i pokušaj ubojstva drugog policajca (zapovjednik Abarca).</strong>

Tužilaštvo materijalizira svoju osvetu protiv divljeg života svakog od ovih drugova tražeći:

Juan: doživotni zatvor + 20 godina zatvora (3 pljačke, smrt Moyana i pokušaj ubojstva tokom bijega)

Marcelo: 18 godina (2 pljačke)

Freddy: doživotni zatvor + 15 godina (2 pljačke, smrt Moyana i pokušaj ubojstva tokom bijega)

Sada, sa čitavom pozornicom na raspolaganju, tužilaštvo i podnositelji tužbe započinju sa svojim "početnim izjavama". Trenutak procesa u kojem nastoje dokazati svoje teze kroz dokaze kojima pokušavaju kazniti drugove.

Količina sranja koja je izašla iz usta tužitelja ubrzo se pretvara u zagovor i zaštitu moći, te jasan politički i moralni sud protiv drugova. Tužitelj Ricardo Peña govori o djelima kao zločinima koji "su dio istinskog i teškog kriminala te nadilaze svako ideološko opravdanje", lupetajući kako je njihov jedini razlog bio želja da se domognu novca na jednostavan način, zbog pohlepe i vlastitih interesa.

Nakon što je pokušao izbrisati svaku političku konotaciju iz sudskog procesa, iz pravosudnog gonjenja, iz povijesti borbe optuženih, iz svoje uloge demokratskog inkvizitora, govori o optuženima: "Optuženi niti surađuju niti vjeruju u sistem, i doista tokom istrage i na ovom suđenju ne priznaju legitimnost i kompetenciju ovog suda. Za njih je sistem samo i jednostavno opresivan sistem."

Zatim su došli na red optužitelji i advokati udovice Moyano, koji su u najboljem vojnom tonu izjavili u vezi smrti pandura: "U jednom patriotskom činu, nudeći vlastiti život u izvršavanju svojih zadataka, da bi zajamčio red i javnu sigurnost".

Patriotski čin i službene dužnosti su samo zaštita interesa i novca banke.

Vrhunac je dostignut količinom riječi u vezi emotivnog stanja porodice.

Obrana je pak naglasila da su drugovi bili u najdužem pritvoru u povijesti, na temelju "novog pravosuđa", podsjećajući da je proces započet lošim vojnim pravosuđem, zbog izvanredne situacije, u potpunosti prešao, sa svim svojim dokazima i svjedočenjima, na civilno pravosuđe, bez ikakve mogućnosti ulaganja žalbe. A osim toga "ključni" svjedoci su nagrađeni ili napadnuti, kao naknada za svjedočenje.

Započinju izjave

Započinju izjave o točkama optužnice i svaki pandur glumi u predstavi razmahujući se svojim životopisom dugogodišnje karijere ugnjetača.

Prvi pandur, zapovjednik jedinice OS-9, kaže da se potjera za napadačima na Banco Security odvila zahvaljujući fotografijama koje je telefonom zabilježio jedan građanin. Zatim govori o ekipi istražitelja koji su pronašli sličnosti u fizičkim obilježjima napadača u drugoj pljački, 2007. u Valparaisu. U toj je pljački navodno korišten motor kojeg je jedan svjedok primijetio, prepoznajući model. Nakon dugog traženja modela motora u čitavom Čileu, ekipa je uspjela otkriti vlasnika, to jest druga Freddyja, kojemu u ono vrijeme motor bio kod mehaničara. U međuvremenu je policija vodila istragu o ukradenim automobilima i motorima u Valparaisu, koja se okončala hapšenjem Victora Jereza, kojeg panduri nazivaju "Danny De Vito". Nakon hapšenja Victor Jerez kaže da je prepoznao druga Carlosa Gutierreza Quidulea. U vrlo kratko vrijeme policija započinje sakupljati i spajati fotografije, uključujući i slike druga Juana Aliste, uz tvrdnju da je drug već bio optužen za pljačke banke, 2003., zajedno sa Carlosom (mada je u tom procesu Juan odriješen). Na kraju, jedan svjedok kaže kako je na fotografijama pljačke prepoznao i druga Marcela Villaroela, političkog zatvorenika u periodu 90-ih/2000-ih, koji nije nikada napustio svoje borbene stavove. Svjedok policije je čak pokazao Abarci (preživjelom panduru) Juanovu sliku, tvrdeći da ga je odmah prepoznao.

Prije zatvaranja ročišta sudska birokracija mora preispitati pritvor Juana i Freddyja (Marcelo je na izdržavanju kazne). Nakon kratke rasprave tri suca nisu dozvolila kućni pritvor drugovima, produžujući na taj način dugački istražni zatvor.

2. Ročište (27.03.2014.)

Započinje izjavama zapovjednika jedinice OS-9 (specijalna jedinica čileanskih karabinjera), koji tvrdi da su sve istrage i gonjenja napadača vodili njegovi najbolji ljudi, mada je u tom području bilo dobrih istražitelja. Na pitanje obrane pandur je priznao da se od njega tražilo da uništi neke dokaze koji bi bili ometali pravosuđe. Te je dokaze spalio sam pandur u dvorištu policijske stanice.

Nakon njega došao je red na odgovornog za kriminalističku analizu, iz iste jedinice, koji tvrdi da je prepoznao sva tri napadača. Nadodavši da je u to vrijeme stiglo oko 299 poziva osoba koje su željele pružiti informacije i podatke navodnih napadača na Banco Security i ubojica Moyana. Po izjavi kriminalističkog analitičara svatko od njih koji je pozvan na svjedočenje je nešto i otkrio.

Kao treći svjedok pozvan je kapetan OS-9, koji je sakupio svjedočenja uličnih svjedoka, među kojima je, gle slučajnosti, naletio na jednog stručnjaka za motore, u Santa Luciji, koji je prepoznao motor.

3. Ročište (28.03.2014.)

Kapetan OS-9 nastavlja uz tvrdnju da je gledao i druge video zapise i slike tokom istrage (videokamere, cestarine, naplatne kućice), nadodajući da je tokom oružanog sukoba s Moyanom nekoliko pandura istražne policije prolazilo onuda te je odlučio intervenirati u sukob, pucajući.

Nakon toga je zapovjednik odjela za nasilne zločine ispričao kako se bavio istragom slika sa naplatnih kućica i cestarina, ali da nije zabilježen nikakav prekršaj u to vrijeme.

4. Ročište (29.03.2014.)

Zapovjednik nastavlja govoreći kako je upravo on zaprimio izjave Victora Jereza, prvog zatvorenika optuženog za napad na Banco Security, u kasarni, bez jedinice OS-9 i bez advokata obrane. No, obrana je otkrila da je taj isti zapovjednik vodio istragu i potjeru 2003. protiv drugova Juana i Freddyja, optužujući ih za druge pljačke banke, proces u kojem je Juan odriješen.

Na kraju, nova zvijezda tužilaštva završava svoju predstavu histrionskim činom, pitajući sve prisutne u sudnici: "Koliko je sati?", kako bi naglasio da je razlika u točnom vremenu nebitna za činjenice, nakon proturječnosti vremena zabilježenog na fotografijama naplatnih kućica.

I time je zatvoren prvi tjedan suđenja drugovima Juan Alisti, Freddyju Fuentevilli i Marcelu Villarroelu.

Ročišta se nastavljaju od ponedjeljka do četvrtka, od 09:00 do 16:00 u sudnici 801, na osmom katu zgrade D.

Solidarni s drugovima koji se suočavaju s osvetom Moći!

Zaustavimo legalni linč!

Ne zaboravim naše drugove u zatvoru!

RadioAzione