w-3-wp-30-import-1.png

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.

U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.

Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.

Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.

Nesumnjivo, mnogo se među drugovima raspravljalo o tim tekstovima, no rijetko putem papira ili weba, i to je pozitivno.

U biti, po meni nije uopće trebalo doći do diskusije oči u oči, zato jer izvor iz kojeg se želi roditi je bahati, arogantni, filozofski izvor... i zašto ne? oportunistički, budući da netko s visine nastavničke katedre anarhizma, na koju se popeo, diktira koje su metode valjane i koje pogrešne. I sve to čini, a zaboli ga kurac (ili jajnici, da me ne nazovete seksistom) za opasnost s kojom su se suočili drugovi koji su počinili direktnu akciju.

Akciju će potpisati ili neće, kraticom/akronimom, samo i jedino osoba koja je tu akciju počinila... sve ostalo je samo želja za pukim otvaranjem usta samoproglašenih sudaca tuđih akcija.

S druge strane, još jednom tvrdim, ni meni se ne dopada ona nit avangardizma koja se provlači kroz neke izjave o preuzimanju odgovornosti. Kao što na isti način mislim da potpisi koji se ponavljaju (ne govorim o akronimima) nemaju baš mnogo veze s „neformalnošću”.

No, radi se o mojim razmatranjima, o mojem čitanju značenja, o mojem smislu „neformalnosti”, koju sam gledao kako se godinama razvija, sve do preokreta iz prvih dokumenata i razmatranja drugova iz Neformalne Anarhističke Federacije u Italiji.

Međutim, arogancija i bahatost osoba koje sjede u fotelji i kažu da drugovi koji su slijedili jednu ideju i formirali grupu, koji uvijek preuzimaju odgovornost, između ostalog navodeći u svakoj izjavi (i prije njihovog hapšenja) isti potpis, da su razlog eventualnih represivnih operacija... pa... to je druga priča... usrana priča!

Kao što je isto tako usrano, arogantno i bahato kritizirati akciju drugova u Grčkoj koji su izbrisali s lica zemlje malo nazi-fašističkih govana iz Zlatne Zore.

I ovom slučaju se ponovno kritizira odabir stavljanja potpisa (Narodne Borbene Revolucionarne Grupe) zato što osiromašuje akciju koju su „pozdravili brojni subverzivni čitavog svijeta”.

Radi se osobama, o drugovima, ili tko god oni bili, koji su jedne večeri odlučili izaći iz kuće da bi otišli do mjesta gdje se grupica nacista obično susreće, i te su osobe odlučile da osvete smrt druga Pavlosa Fyssasa, kojeg je usmrtio jedan član iste grupe.

Ono što se te večeri desilo odlučila je osoba koja je došla na to mjesto i naoružala svoju ruku da eliminira dvojcu nacista. Na koji su način to željeli učiniti, to su osmislile iste osobe koje su izvršile akciju. Tko naknadno govori napravio je samo rupu: ali u fotelji na kojoj sjedi i s koje sudi.

Isto vrijedi i za kritiku glede Alfreda i Nicole, i ranjavanja Adinolfija, za što su oba druga preuzela odgovornost u sudnici.

Kakvog smisla ima preuzeti odgovornost za počinjenu akciju tekstom, tek nakon nekog vremena nakon što je počinjena?

Ali, zar to nije njihova stvar?

Sve je bilo jasno pred očima sviju, svi su mogli znati, shvatiti značenje te akcije.

Ostaje činjenica da Alfredo i Nicola nisu tog jutra uzeli jedan motor i otišli reći svoje Adinolfiju, na svoj način, malo bi njih bilo znalo koji posao obavlja ranjeni.

Odabrali su da počine baš tu akciju, i odlučili su da li da napišu izjavu o preuzimanju odgovornosti, s potpisom. U međuvremenu, izgleda da se više proširila rupa u fotelji onoga tko nepromišljeno govori i sudi, od one prouzročene pištoljem drugova.

To je anonimnost!

Anonimnost znači i biti anoniman, i bez jajnika (ili muda... da bude jednakost) kada se kaže što se misli, bez potpisa, ili u krajnjem slučaju praviti se da tekst dolazi s neke druge strane svijeta.

No, nažalost svatko od nas bi mogao biti najodvratniji tužitelj budući da razumijemo po načinu, po formi i svemu ostalom, tko je napisao neki tekst.

Navedeni tekst koji se pojavio na web-sajtu ContraInfo (engleskom) je bez potpisa... bez uvodne riječi.

Ja uvijek podrazumijevam da onaj tko objavljuje, bez uvodne riječi, podržava sadržaj.

Uostalom, dobro došle akcije sa potpisom, potpisom koji se ponavlja, akronimom ili anonimne.

Rupe se prave direktnom akcijom, a ne u foteljama vlastitog doma!

RadioAzione, 2. april 2014.

RadioAzione