NJEMAČKA: NAPAD NA BAYER

Molotov na užasne uvjete - Molotov na vozila Bayera

U noći 26./27.07.2014. bacili smo nekoliko molotova na različita vozila poduzeća "Bayer AG"-SA, pokrečući tim "napadom" našu Sklonost ka Ekološkoj Borbi.

OTROVI I IZRABLJIVANJE:

U prvom svjetskom ratu "Friedr. bayer et comp." (kasnije "Bayer AG") proizvodio je eksplozive i kaučuk kao kemijske agente od vojne važnosti. Problemi s nabavkom nisu proizlazili iz grizodušja već sbog sigurnosnih rizika i nedostatka radne snage. Kada se rat preselio u rovove započelo je strateško primjenjivanje napada plinom, za koje je Bayer dostavljao na desetine tisuća tona različitih plinova za borbu.

Budući na nije bio zadovoljan poslovnim uspjehom "Friedr. Bayer et comp." se udružilo s raznim drugim kemijskim poduzećima kako bi osnovala "interesnu zajednicu", slijedeći primjer američkih trustova iz tog doba.

Ekonomska depresija nakon prvog svjetskog rata je kratko trajala i 1925., predvođene BASF-om, 9 kemijskih kompanija stvorilo je "JG Farben".

U početku (1926.) "JG Farben" nije bilo uvjereno u težnje nacionalsocijalista, ali shvatilo je njegova proizvodnja sintetičkog benzina ne može funkcionirati bez financiranja. Već 1932., godinu dana prije izborne pobjede NSDAP - Njemačke Nacionalsocijalističke Radničke Stranke - tražili su kontakt s Hitlerom i poduzeću je zajamčena podrška.

Kako bi zagarantiralo stabilni profit "JG Farben" se uvjerilo u korist doprinosa u iznosu od 400.000 maraka.

Reichsmark - njemačka marka - na izborni trošak NSDAP. Od tada je suradnja s nacionalsocijalističkim režimom cvjetala gotovo bez problema. Gotovo čitava uprava poduzeća upisala se u NSDAP i monopolizacija je pretvorila "JG Farben" u četvrto svjetsko poduzeće.

U španjoslkom građanskom ratu "JG Farben" je proizvodilo robu od vojne važnosti i sudjelovalo je u uništenju i u izrabljivanju zatvorenika u koncentracionim logorima.

Na primjer, antiparazitski agent Ciklon B prodavala je sestrinsko poduzeće "JG Farben-a".

Čim je pronađeno prikladno mjesto za proizvodnju umjetne benzine pokraj Auschwitza, odmah je "JG Farben" započelo intervenirati u potražnji radne snage. Jedan od važnih ljudi "BASF-a"/"JG Farben-a", Carl Krauch, polovicom februara 1941., šalje pismo Hermannu Goeringu tražeći da nagovori Himmlera da zaposli zatvorenike/ce logora u tvornicu u Buni. Od suradnje s "JG Farbenom" Himmler je očekivao nabavku potrebnog materijala za širenje logora Auschwitz. U tom je smislu naredio Karlu Wolffu tijesnu suradnju s "JG Farben".

Broj prisilnih radnika/ca "JG Farben" nije bio dovoljan za dovršetak izgradnje tvornice u Buni. 1942. SS su dostavili "JG Farben" barem 3.000 prisilnih radnika/ca, ali poduzeće je odgovorilo da mu treba 15.000. "JG Farben" nije se sviđalo kako stražari SS tretiraju radnike/ce, kao što se nije dopadalo opće planiranje samog rada i "beskorisnog" puta od tvornice do logora. No, to nezadovoljstvo se ne smije brkati s humanošću; problemi "JG Farben" sa situacijom i SS bili su u okviru izrabljivanja, koje nije moglo biti na vrhuncu zbog maltretiranja koje su vršili SS stražari i zbog "bezkorisnog" puta zatvorenika iz logora te zbog kaotičnog dodijeljivanja radnih zadataka.

Nezadovoljstvo je uvjerilo "JG Farben" na suradnju s "Organizacijom Todt" i, zaista, stvari su se "poboljšale" i nabavljen je građevinski materijal. U proljeće 1942. 11.200 osoba je bilo uposleno na izgradnji tvornice u Buni i u već pokrenutoj proizvodnji, ali po "JG Farben" zatvrenici još nisu bili dovoljno iskorišteni jer nije nikada radilo više od 2.000 njih odjednom. Kako bi se i to "poboljšalo", "JG Farben" je ztražilo izgradnju još jednog logora i "Bunalager" je, kako se kasnije zvao, zaista "nudio" veći broj iskoristivih zatvorenika konclogora.

Izgradnja i aktivnost poduzeća tokom čitavog perioda koštalo je oko 25.000 ljudskih života: zbog maltretiranja SS-ovaca, bolesti, pothranjenosti i veoma teških fizičkih radova. Sve to ne samo da se odvijalo pred očima poduzeća već i uz njegovu otvorenu podršku. Dolazilo je do tenzija samo kada uništenje žrtava nije bilo u skladu s "prikladnima za rad", s onima koje su mogli iskoristiti. Oni koji su pali u ruke SS-ovcima postali su pokretna masa, roba: roba bez imalo ljudskosti, roba koju su "nabavila" brojna poduzeća, industrije i privatnici, veliki i mali, i koja je služila gospodarskim interesima, koje nije opravdavao samo rat, već su namjeravali ići mnogo dalje od "finalne pobjede".

Tvornica je zbog svoje veličine i nedostatka zaštitke pala kao "žrtva" savezničkih bombi i nije nikada u potpunosti dovršena. Nakon rata "JG Farben" je pretvorena u različita poduzeća i tako je rođeno "Bayer AG". Gotovo istom oštrinom nastavilo je svoje djelo uništenja čovjeka i prirode, a s "utemeljenjem njemačkog gospodarstva" pokušalo se rješiti perioda suradnje s nacionalsocijalistima. MG - Militante Gruppe - 2001. reagirala je na to utemeljenje slanjem metaka.

"Za vladu 'Berlinske Republike' i njemačku industriju radi se o 'definitivnom rješavanju problema', o završnoj točki u pravosudnom smislu, koji ne žele priznati da su zločine u nacizmu počinili Nijemci i njemačka poduzeća." (MG)

No, zločini su se nastavili u drugim oblicima, to želimo dokazati i protiv toga se želimo boriti.

5 godina su špricali Vijetnam i Laos Agent Orangeom, snažnim herbicidom i otrovom. Dok su ga u početku bacali samo na šume, kasnije je vojska SAD-a prešla u napad poljoprivrede kako bi čitav narod uništila glađu.

Poduzeće "Dow Chemical" ("Monsanto" + "Bayer AG") proizvelo je Agent Orange da bi ga prodalo vojsci SAD-a; korišten je u više od 6.000 napada tokom 5 godina, ispuštajući preko 40 milijuna litara. Déjà-vu: kao u prvom svjetskom ratu došlo je do problema prilikom nabavke i skladištenja. Naravno, sve se odvilo na danjem svijetlu pošto se, zahvaljujući velikoj međunarodnoj solidarnosti, nije moglo držati u tajnosti.

Uništenja koja su prouzrokovali otrovi prisutni u herbicidu veoma su uticali i utičun na okoliš i čovjeka. Tropska šuma se samo djelomično oporavila i pogođene mangrovije u nekim su krajevima u potpunosti uništene. Otrovi ulaze u prehrambeni sistem čovjeka i životinja. U ono doba uništili su mnogo životinjskog stanovništva i uzrokovali toksične štete osobama koje su bile u neposrednom kontaktu s herbicidom. Budući da uzrokuje genetske modifikacije još se danas rađaju djeca s malformacijama. Mi ne smatramo da su osobe s hendikepom manje vrijedne, ali rađaju se u kapitalističkom društvu, sa svim njegovim vrijednostima i predrasudama koje im otežavaju život. Vlada SAD-a isplaćuje samo mikroskopske štete; "Bayer AG" ih nije nikada platila.

Kada je 1987.-1988. kurdski narod napadnut otrovnim plinovima Tabun Sarin i S-Lost iz Iraka, ponovno je sudjelovao "Bayer AG". 1984. prodao je patent za proizvodnju supstanci prikladnih kemijskom naoružanju i pružilo je čitavu tvornicu koja se kasnije koristila za proizvodnju otrovnih plinova.

NAPAD NA TEMELJE ŽIVOTA

Putem biopiratstva velike agrarne i kemijske industrije nastoje doći do patenata kako bi određene biljke, životinje i geni postali pravno "njihovo vlasništvo". Naravno, i Bayer: "po istraživanjima koje je objavio Institut USA Edwards, Bayer proizvodi lijek Glucobay za liječenje dijabetesa korištenjem bakterije koja dolazi iz kenijskog jezera Ruiro. Poduzeće je potvrdilo britanskom listu Indipendent da zaista koristi oblik bakterije pronađen u Keniji. No iz poslovne godišnje cifre Glucobaya, oko 280 milijuna Eura, nijedan cent ne odlazi u Istočnu Afriku".

*Druga poduzeća koja koriste istu metodu su “Syngenta”, “BASF”, “Dow”, “Monsanto”, “Du Pont”.

U Meskisu je predviđena prirodna rezerva (biosfera) uz mogućnost da poduzeća kao "Bayer AG" i "Monsanto" znanstveno koriste "netaknutu prirodu". Ali, postaji zapreka: narod koji tamo živi oduvijek, u mnogo boljem odnosu s okolišom nego to čini "Bayer AG" širom svijeta. "Društvo za Međunarodnu Suradnju" financira rezervu prirodne biosfere, uz podršku regionalne vlade; to je usko poveznao s "Insitucionalnom Revolucionarnom Strankom" - PRI - koja pak surađuje s desničarskim paravojnim jedinicama. Situacija u Chiapasu posljednjih mjeseci se ponovno zahuktala zbog meskičke vlade i paravojnih jedinica, ubijen je jedan zapatista i 15 ih je teško ranjeno.

Proteklo je već više od 20 godina od uvođenja Bayerovih agrarnih otrova Poncho i Gaucho: masovno se koriste u poljoprivredi protiv parazita, ali ne djeluju samo na parazite već i na pčele. Umiranje pčela je uzrokovano, osim varroom, i upotrebom pesticida koji ostaju u zemlji i vodi, nanoseći na taj način štetu i ribama, pticama, crvima i brojnim drugim vrstama. Na taj način truju i izmjenjuju dubinski okoliš, na mnogo teži način od uništenja jedne šume. Ne želimo zbog toga reći da je to manje bitno, već da ovo prvo nije toliko vidljivo.

Pravilnici EU i USA o sjemenu pogoduju agrarnim multinacionalkama (kao što je i "Bayer AG"). Biljke koje nisu podesne za profit prehrambene industrije i njenim pravilima više se ne uzgajaju ni prodaju. Monokultura biljaka iza izvoz i proizvodnju biološkog benzina, kao npr. repica, kroz desetljeća je dovelo do izumiranja svakakvih vrsta, što je jedan od osnovnih razloga za glad u svijetu. U posljednjim desetljećima nestalo oko 75% svih poznatih biljnih vrsta (za prehrambenu proizvodnju); smanjenjenje na nekoliko vrsti čini svjetsku poljoprivredu neotpornu na promjene okoliša i izlaže, tamo gdje još nisu sasvim pogođene, milijune osoba riziku krizi gladi. Tih nekoliko vrsta koje se uzgajaju odlučuju ih agromultinacionalke, kao i njihovu prodaju; ono što prijeti svima i svakome zove tehnologija terminator. U praksi: npr. sjeme jednog oblika modificiranog kukuruza putem tehnologije terminator ne može se više sijati i to sjeme je uništeno na način da proizvodi samo degenerirane plodove i biljke... proces koji se pogoršava svakom novom generacijom.

Sklonost ka monokulturi, biljkama za izvoz, "landgrabbing-u" - masovno prisvajanje terena velikih zemalja i gospodarskih aktera u takozvanim "nerazvijenim zemljama", ali fenomene je prisutan i npr. na područjima kao što je bivša DDR - i tehnologijama terminator postoje već desetljećima, ali danas je znatno ojačala. Nadasve pravna afirmacija je proces iz posljednjih godina; istovremeno prisustvujemo nikada toliko naprednoj monopolizaciji. 10 najvećih agri- multinacionalki sjemena kontroliraju 74% svjestskog tržišta sjemena i novi dekreti povećat će još više našu ovisnost o tim multinacionalkama.

PROTIV UŽASNIH UVJETA

Svi su ti primjeri takvi: "Bayer AG" sudjeluje u brojnim drugim uništenjima i nije jedina, a ni nepoznata što se toga tiče. Mada navedeni slučajevima nisu svima konkretno poznati, velika većina stanovništva ipak dobro zna da su pesticidi štetni. Slično kao i u slučaju odbijanja genetskog inženjeringa. Međutim stalno su prisutni napadi i agresije lobija agrarnih multinacionalki, i često su velikim dijelom uspješni. Apeliranje na sudove i državne institucije ne može predstavljati područje sukoba kada se radi o milijarderskim kompanijama: tužbe i procesi na sudu mogu, možda, dovesti do malih promjena, koje će nakon nekoliko godina i uz nekoliko milijuna biti ponovno poništene. Nikada se na taj način neće temeljno dovesti u pitanje razlog postojanja kompanija kao što je "Bayer AG". Društvo mora jasno razumijeti totalitarne odnose kapitala i izbjeći ih. Na taj način nije ni najmanje moguće, možemo to mirno potvrditi na općem planu, ali može se dokazati i na razini svakidašnje prakse. Tako je npr. u vijestima u vezi sukoba antifa protiv jednog lokala koji surađuje s nazijima navedeno da među gostima se nalaze i menadžeri "Bayer AG". Odgovornost za vlastita djela postaje i veća ako se postavi u nacionalsocijalistički kontekst, a ne samo u izvršenje pukog profita, no ipak taj pozitivan odnos između nazija i menadžera "Bayer AG" dokazuje prirodu savjesti: koju ne briga što poduzeća otimaju, što se zemlje otimaju, nadzorne telekamere koje snimaju ulice, arhitektura sigurnosti i cinična reklama "Bayer-Znanost za više profita" i citiramo Thomasa Josefa Dunninga.

"Kapital plaši izostanak profita ili vrlo malen profit, kao što plaši priroda praznine. S odgovarajućim profitom kapital se usuđuje. 10% zajajamčeno i može se svugdje primjeniti; 20% i postaje živahan; 50% i pozitivno neustrašiv; za 100% gazi svaki ljudski zakon; 300% i ne postoji više zločin koji nije spreman počiniti, čak i izvrgnuti se riziku vješala."

I upravo je arhitektura sigurnosti sprječila naš napad: približili smo se od iza, prelazeći preko željeznice, i nažalost našli smo se pred telekamerama. Znali samo da je poduzeće pod nadzorom 24 sata na dan, sa stražarnicom, zato smo odabrali molotov, međutim bili smo predaleko i nismo uspjeli oštetiti parkirana vozila.

No, ipak smo odlučili objaviti izjavu, smatrajući je i pozivom za napad na "Bayer AG", na manje zaštićenim područjima i pronalazeći bolje metode. Čitav praktični neuspjeh dokazuje i granice koje mogu imati militantni napadi: poduzeće kao što je Bayer može mirno trošiti na stotine tisuća Eura za kreiranje i održavanje sigurnosti, a da postoji i jači militantni pritisak, moglo bi uložiti i mnogo više.

Iz tog razloga želimo još jednom potvrditi da je militantnost samo jedno od sredstava otpora.

Zbog neprekidnog uništenja koje sprovodi kapitalizam nad čovjekom, životinjama i prirodom potreban je pokret kojemu se mogu pridružiti svi, koji može shvatiti vrijednosti boljeg života i koji sposoban ostvariti te vrijednosti. Za sada izgleda da su moguće samo obrambene borbe, kao da smo grupa Don Quijotea koja se bori protiv vjetrenjača, kada baca molotove na stražnje dvorište... ali istina je i da je Don Quijote sa svojim "zastarjelim idejama" o dostojanstvu i vrijednostima ohrabrio one koji su se borili kraj njega.

Opiremo se destruktivnoj normalnosti i podižemo fenjere u mraku.

Znamo da nismo sami i vidimo druge fenjere.

Solidarno društvo je moguće.

Neštetno samouzdržavanje je moguće.

Suživot s prirodnim procesima uz što manje štete je moguće.

Odbacujemo užase kapitalističkih odnosa i pozdravljamo naše prijatelje u Meskiku, sve ćelije ALF-a/ELF-a koji oslobađuju zemlju, Vulkan Grimsvotn i drugove/arice koji se zbog oslobođenja Zemlje, životinja i čovjeka nalaze u tamnicama demokracije.

Za društvu u kojem dostojanstvo, sloboda, pravda i priroda posjeduju ponovno budućnost bez straha i otrova.

Neformalna Grupa - Ecostruggletendencies

<em>

Preveo Marco Camenisch</em>

Izvor: RadioAzione