ČILE: TEKST NEKOLIKO DRUGOVA O UPOTREBI NASILJA

Navedeni tekst je napisalo nekoliko čileanskih drugova nakon eskplozije u podzemnoj željeznici Santiaga, koja je ranila 14 osoba:

Mi smo Napad, mi smo požar protiv Države

Dolazimo iz čitavog svijeta...

Dolazimo iz napada na policijske stanice i kasarne, na tamničare, na mjesta zabave moćnika, na crkve i institucije Države-Kapitala. Izradili smo eksplozivne naprave, znamo se njima koristiti i upoznati smo s posljedicama u trenutku djelovanja, dolazimo iz dugogodišnje logike i prakse zavjera.

Organizirali smo se na neformalan način, bez vođa, u potpunoj autonomiji, pletući tajne mreže koje represija neće uspjeti otkriti. Mi nastavljamo, zato što se nismo nikada zaustavili...

Što se tiče eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici, koja je ranila prolaznike, bez da ulazimo u ulogu sudaca, iznosimo i branimo naše stajalište.

U djelima koja smo počinili, u suučesništvu koje smo materijalizirali, u napadima koja su drugi drugovi izvršili, koje osobno ne poznajemo ali s njima anonimno dijelimo put direktne akcije, uvijek je neprijatelj bio jasno određen.

Neprijatelj je onaj koji ima moć ili je naoružan da bi je zaštitio, postajući na taj način zastava i meta napada, a ne onaj koji odobrava ili pasivno podliježe moći.

Mi ne pripadamo građanima, zato što se oni pokoravaju i ovjekovječuju poredak, ali ne izjednačavamo narod s moćnicima i robove s gospodarima. Nije narod općenito, ili bilo koji prolaznik, meta naših napada.

Za nas su napad i samoobrana čin koji prkosi i nastoji pogoditi sve aparate koji nas žele pokoriti, a istovremeno se branimo i štitimo od nadiranja svake represivne snage, neovisno o uniformi koju nose.

Tko izabere da upotrijebi nasilje kako bi zaštitio teritorij moćnika, ulazi u područje borbe i mora se suočiti s posljedicama, ali, kao što su to već rekli drugi drugovi s ovih prostora, to nije slijepa borba, bez jasne mete.

Ne možemo se osloniti na puki slučaj da će proći neki moćnik ili pak obični stanovnik. Napadi transgresivne akcije su pouzdani i znaju prepoznati kako metu tako i strukturu moći i represije, te subjekte koji ih vrše.

Država i njezine politike Terora smatraju život pukim brojevima u statistikama svojih kvota moći, i zato kroči naprijed proždirući i ravnodušno gazeći, a mi se držimo na udaljenosti u projektima i idejama, ali nadasve u praksi, koje su nesumnjivo različiti. Tu ne smije biti prostora za sumnje.

Mi želimo destrukciju, djelujemo da bi uništili, borimo se protiv neprijatelja, naoružamo se sredstvima da bi to dostigli, koristimo i preuzimamo odgovornost za upotrebu nasilja kako bi se suočili s vlastima, no naši napade ne pokušavaju prouzročiti štetu slučajnim prolaznicima. To bi značilo da je svaka osoba, samo zato što prolazi gradom, suučesnik i suradnik moći, bez ikakvih temelja koji bi podržale takve stavove. To nisu naši oblici, ni naš cilj, ni smjer puta direktne akcije koju prakticiramo već godinama.

Kao što ne zanemarujemo našu sigurnost tokom djelovanja - učeći iz naših tehnika napredovanje neprijatelja - ne prepuštamo slučaju ni sigurnost onih koji bi se mogli naći kraj naših meta napada. Zato ne prepuštamo zdravlje bilo kojeg prolaznika dobrom radu neprijatelja, kao što se ne oslanjamo na evakuaciju ili zatvaranje zone. Nismo ravnodušni prema bolu ili šteti koju bi mogli nanijeti nekom prolazniku.

Stanovnici se ne bi trebali plašiti naših djela, trebali bi živjeti u teroru zbog bijede života koju nameće država, kroz svaki svoj zupčanik od kojih je sačinjen destruktivni stroj, zbog policije lake na okidaču, zbog kriminaliziranja svakog ponašanja koje izlazi iz određenih shema njihove normalnosti, zbog financijskog davljenja koje vodi u samoubojstvo ili zbog napredovanja društvene kontrole. Ovi bi se trebali plašiti naših djela, u svakom aspektu njihovog života i njihove sigurnosti, predstavnici moći... Približavamo se.

Ne pišemo ovo da bi dekriminalizirali upotrebu nasilja, nego da bi preuzeli odgovornost za korištenje istog, jasno iznoseći naše ideje u borbi za ustanak, koji ne uključuje napad na stanovnike.

Pozivamo na djelovanje u suučesništvu sa srodnim osobama, multiplicirajući grupe napada, djelujući za oslobođenje, ali imajući jasno na umu naše ciljeve propagande i napada na neprijatelja. Naša djela su dio naše poruke. Naši napadi moraju biti precizni, bez straha, određeni.

Terorist je država.

Pozdravljamo nedavne napade na crkve i policijske stanice

Protiv svakog oblika moći, za Anarhiju i Potpuno Oslobođenje... nastavljamo rasti...

Núcleos de Ataque por la Liberación

Izvor: RadioAzione