YATE [ENGLESKA]: F.A.I. NAPALA SUD (22.05.2014.)
IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.
Pravosudni sistem želi se prikazati kao jedina zaštita od istinskog očaja i neravnoteža koje civilizirano društvo stvara. Njegova prava funkcija je, kao što je oduvijek bila, u stvari zaštiti i sakralizirati vlasništvo i povlastice povrh svega: i uzurpirati slobodne zajednice ili pojedince sposobne za autonomiju, osvetu ili pomirbu.
Sistem ne želi mijenjati korijene koji su uzrok tolikom "kriminalu" (siromaštvo, otuđenje, dosada itd.), osim na simboličnoj razini, nego jednostavno upravljati njegovom raspodjelom kako bi održavao sukob između izrabljivanima. To je posebno vidljivo sada kad tržište odlično zarađuje na niskoj cijeni rada zatvorenika i na sektoru privatnih zatvora. I sve ostaje na svom mjestu kako bi osobni kvartovi poduzetnika i sudaca bili i dalje svetišta u kojima ne postoje nezadovoljstva klasnog društva koje oni održavaju: svetišta koja mi namjeravamo u potpunosti uništiti.
U srcu "prosperitetne Europe" postoji široka moderna podklasa nezaposlenih, kriminalaca i "ilegalaca" (većina ostalih je još daleko od industrijskih radnika prošlog stoljeća), koje discipliniraju primarno socijalnom skrbi, kontrolom useljenika i naravno pravosudnim sistemom. Ovo je era privremenog zapošljavanja, pretvaranja u fleksibilnost kao poslušni resurs za više klase, i beskrajnih poslova koji otupljuju mozak s visokom izmjenom nezadovoljnih i otuđenih zaposlenika. Ilegalnost i crno tržište su izvor života za milijune osoba osuđenih na siromaštvo, na marginama jednog društva koje umjesto da za njih skrbi sve ih češće opisuje kao "devijantne" ili "kriminalce". I onda kad nas jednom zatvore (ili uvrste u program za pomoć) mogu nas natjerati da radimo pod prijetnjom budućih kazni i pretvoriti u "produktivne" u uvjetima ropskog rada, rješavajući na taj način jednu od kapitalističkih kontradikcija.
No, i upravitelji zatvorsko-industrijskog sistema trebaju imati na umu da još ne posjeduju apsolutnu moć koju bi željeli imati da bi nekažnjivo vladali. Privatne hulje Sodexo korporacije naučile su to samo prije dva mjeseca kada je pedeset ili više zatvorenika preuzelo kontrolu nad krilom zatvora u Northumberlandu. Svi tipovi stražara u ovom paklenom svijetu-zatvoru računaju da se izrabljivani neće svjesno pobuniti i započeti čistku svakog oblika sistema kontrole koji nas ograničava. 22. maj, i svaki drugi dan koji ćemo izabrati, je naš dokaz da griješe.
Kao posljedica eksplozije brojni prozori su razbijeni, a nadstrešnica suda je izgorjela, i svatko može vidjeti da: moć nije nedodirljiva. To je samo jedan primjer, između mnogih, da oni koji žele mogu vratiti sukob na ulice, u urede ili domove osoba odgovornih za upravljanje našim patnjama i mukama, i naših najmilijih koje ponižavaju i osuđuju na tim mjestima. Ali ovo nije kraj... Za potpuno uništenje svih zatvora, i ne samo fizičkih: čitavog aparata ograničavanja i pripitomljavanja, bilo putem nadzora, "pristojne" policije, ili usađene moralnosti, izgradnje rodova, ropstva dohotka, programiranja, društvenih klasa, gradova itd.
Mi znamo da još postoje pojedinci u ovim mračnim vremenima u kojima živimo, koji se suočavaju s pravosudnim sistemom kao borci, s dostojanstvom i bez samo-viktimizacije, i naša srca su uz njih. Čak i kada mogućnost zatvora prekine jačati naš bijes mi možemo ipak biti snažni. Ovaj put spomenut ćemo posebno Gabriela Pombo da Silvu: brojne godine izolacije, zbog kriminalne pobune izvršene još od mladosti, nisu uspjele uništiti njegovu volju za životom. Nicola Gai i Alfredo Cospito zatvoreni su s dugogodišnjom presudom zato što su pucali na šefa nuklearne industrije, no kao što se može vidjeti iz njihovih pisama i iz borbi unutar zatvora ipak nisu izgubili svoju živost. Babis Tsilianidis sudjeluje u jednoj od borbenih zajednica u zatvoru Koridallos, ispunjenom tolikim anarhistima da ih ne možemo ni nabrojati, koji sabotira službene i neslužbene funkcije pokušavajući ih oslabiti i uništiti. I ratnika osloboditelja Marca Camenischa, uvijek lucidnog, koji višedesetljetni zatvor beskrajno obnavljaju vlasti.
Ostalim anarhistima koji "visoko lete ili ostaju nisko" da bi se oduprijeli ispitivanju Velike Porote u SAD-u, Felicity Ryder i sada također i Mario Lopezu koji su u ilegali u Meksiku, i No-TAV uhapšenima, kao i Adrianu Antonacciju i Gianluci Iacovacciju ubrzo na suđenju putem videokonferencije iz odjela visokog nadzora u Italiji: vaše odbijanje pokoravanje nas nadahnjuje.
Mauricio Morales te noći ti si ponovno zaživio, divlji i slobodni element plesao je u vatri.
Razlog naše akcije je i uloga pravosudnog sistema u gušenju širih ustaničkih situacija kada se pokrenu. Sudovi su radili punom parom kada su neredi u ljeto 2011. bjesnjeli, osuđujući na teške kazne uhapšene pobunjenike i ostale osumnjičene, kao što znamo da će učiniti kada će se kontrola dovesti u pitanje. Ali nas zasigurno ne plaši mogućnost da se suočimo s licemjernim kicošima s perikama ili njihovim lakejima tamničarima, čak i u prilikama kada okolnosti našeg susreta pogoduju više njima nego što bi mi željeli. Represija će samo izazvati više konflikta, čak i izvan granica. Naše metode su prikladne našem zadatku. Graditi snažan afinitet među nama, divlju strast za slobodom, širiti pobunjeničke sklonosti i akcije, to su temelji naše prakse.
To je za sve one koji i dalje prkose štogod se desilo i s bilo koje strane zatvorskog zida. Hrabro, drugovi.
Dug život Anarhiji
Neformalna Anarhistička Federacija - Svjesnost i Bijes
Izvor: Act for freedom now
