Rivendicazioni

Želimo izjaviti da smo uništili 13 telefonskih govornica kompanije Telmex. Telmex je kompanija koja gradi federalni zatvor u Meksiku. Carlos Slim je jedan od vlasnika i drugih kompanija koje sudjeluju u izgradnji "brzog vlaka Meksiko-Toluca, što uništava šume i vode. Sabotaža je počinjena u noći 17. juna u Cuidad Nezahualcoyotl, Meksiko.
Ova je sabotaža i znak solidarnosti s pobunjenim zatvorenicima u zatvoru Barrientos. I podrška drugovima bjeguncima u Meksiku: Chivu, Tripi i "Cobi". Te za druga Gustava R. i za uništenje zatvora.
Zapalimo kompanije koje grade zatvore!
Anarhisti
Izvor: 325

Prema kulturi sigurnosti.
Unatoč činjenici da se naši drugovi nalaze iza rešetaka optuženi za konstrukcije koje nemaju nikakve veze sa požarima Mreže Revolucionarnih Ćelija, možemo ipak aplaudirati pandurima. Operacija "Feniks" je mnoge paralizira. Zapeli smo o prečku koju su nam postavili i zaplašili one kojima smo vjerovali i smatrali prijateljima.
Kako je uopće do toga došlo? Jednostavno - jednom se to moralo desiti. Anarhizam je po svojoj prirodi nelegalan. Ometati status quo, dovoditi u pitanje postojeće ili "jednostavno" preuzeti sudbinu u vlastite ruke, povezati se - sve to država ne voli. Zato, dok god bude bilo države i njenih snaga reda, dok bude zaštitnika postojećeg poretka, uvijek ćemo im biti na nišanu. Više manje. Biti anarhist, prema tome, znači biti u stalnoj opasnosti i stalno se izlagati riziku, jer ne možemo izumiti čarobni štapić ili jednostavno zanemariti. Svijet, a pogotovo vrijeme u kojem živimo, nam to ne dozvoljava.
Ali, time nije sve gotovo. Da, naši neprijatelji su nam stalno za vratom. Da, naši neprijatelji su moćni. No, to ne znači da bi mi trebali pognuti glavu! Pri operaciji Feniks naša "ljutnja" ne bi smjela ostati nijema. To je upravo ono što oni očekuju od nas. Naprotiv. Ljutiti se, ali i biti pažljivi!
Često ne znamo kako se pažljivo kretati gradom; ne znamo što nam prijeti; ne znamo kako nešto sprovesti u djelo. Obuhvaća nas strah i rizik da nas uhvate raste, ako se uopće na nešto odvažimo. No, uz dovoljno znanja možemo umanjiti strah i kontrolirati rizik. Kada znamo gdje se kamera nalazi, kako da je izbjegnemo i ne ostavimo tragove iza sebe, gotovo da smo pobijedili. Drugim riječima, što bolje poznajemo neprijatelja više snage imamo u našim rukama.
...

Dva druga, Jean Gutiérrez Zambrano i Andrés Aravena Sotelo, bit će zadržana 90 dana u pritvoru zbog istrage koja se vodi protiv njih, nakon što su uhapšeni, na temelju snimki i policijske kontrole, tokom studentskog prosvjeda kojeg je sazvala Confech [Confederación de Estudiantes de Chile, konfederacija studenata Čilea, nap.prev.], 9. juna u Santiagu. Tužitelj Sebastian Gana ih tereti za višestruko bacanje molotova na policijska vozila tokom prosvjeda.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Danas popodne Ćelija Crni Juni poslala je medijima i policiji izjavu o postavljanju improvizirane eksplozivne naprave na 4 mjesta u Pragu. Konkretnije, u zgradu Visokog suda, na Kriminalistički institut češke policije, u parlament i u Češku televiziju. Do eksplozije nije došlo ili nije moglo doći. Namjera je bila evakuacijama narušiti rad tih institucija, koje koordiniraju zločin.
Sve se to zbilo u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačkom, koji je 27.05.2016. odlučio da u istražnom zatvoru Pankrac krene u štrajk glađu, zbog produženja pritvora. Martin Ignačak je optužen za pripremanje terorističkog napada. Već se više od godinu dana nalazi zatvoren u istražnom zatvoru, unatoč činjenici da je samo žrtva provokacije policijskih agenata. K tome, tužiteljstvo nije još iznijelo ni jedan dokaz kojim bi dokazali istinitost tih ozbiljnih optužbi. Čitav je proces stalno popraćen mješavinom manipulacija, laži, šikaniranjima i uskraćivanjem ljudskog dostojanstva.
Današnje djelo Ćelije Crni Juni je odgovor na navedenu situaciju. Ovim je djelom privremeno narušen rad institucija koje sudjeluju u tome. Kriminalistički institut češke policije koji je započeo progon anarhista i drugih protivnika organiziranog kriminala, odnosno kapitalizma. Parlament je pak zakonodavna moć koja organizirani kriminal stavlja u zakonske okvire. A sud igra ulogu pacifikatora opozicije, šaljući u zatvor svakoga tko se suprotstavi kapitalizmu i zastrašujući one koji to podržavaju. Svi mediji imaju u tome potpornu funkciju propagandističke manipulacije. Kada zakonodavstvo, policija i pravosuđe napadnu anarhiste zbog njihovog slobodoumnog stava, mediji ih prikažu kao krvoločne teroriste kako bi stvorili sveopće ozračje straha. Ali kada anarhist Martin Ignačak krene u štrajk glađu kako bi se domogao svojeg dostojanstva, onda mediji o tome šute. Kao što šute o terorističkim aktivnostima države, koje stalno padaju na naše glave.
...

U vrijeme dok se ljudski zombiji prehranjuju za život društvenim pravilima i površnim pojavama vođenim legitimnošću moći, u biti legitimirajući današnji bijedni život, sukob s moći automatski označava otvaranje polja dijalektike osjećajima živih. Dosada kuca na vrata svih nas, a mi je pokušavamo pretvoriti u njenu negaciju. Mi se nalazimo upravo tamo gdje je čekanje na masovnu pobunu postalo otrcano, gdje je apetit za uništenjem trulog svijeta jednak našem zadovoljstvu.
U ranim satima 27. maja 2016. zapalili smo dva vozila Grčke Pošte (ELTA) u Aghioi Anargyroi.
Ovim djelom šaljemo mali znak snage Zavjeri Vatrenih Ćelija, kojima se sudi zbog pokušaj bijega i druge slučajeve, i svim drugim drugovima koji su uključeni u te slučajeve.
Postanimo opasniji za Moć.
Predstavnici kreativnog ništa / Komandos Mauricio Morales
Neformalna Anarhistička Federacija / Međunarodni Revolucionarni Front (FAI/FRI)

...

Posljednjih dana maja u središtu Atene zapalili smo su dva bankomata Alpha banke te jedan bager za širenje podzemne željeznice u kvartu Egzarhija.
Smatramo da je trud države za povećanjem nadzora i mehanizma discipline način uspostavljanja potrošačke i mirne normalnosti, i napadanja prostora koji šire anarhističku teoriju i praksu - zato smo odlučili da napadnemo Moć sa svim raspoloživim sredstvima.
Počinili smo to djelo i u sjećanje na našeg druga Mauricia Moralesa, ubijenog 22. maja 2009., i u znak solidarnosti s našim drugovima u zatvoru.

NAŠI SE PALI DRUGOVI VRAĆAJU U ŽIVOT KROZ PLAMEN USTANKA
GERILSKI POZDRAVI DRUGOVIMA IZ ZVĆ
VJEŠALA ZA SUCE, METCI ZA PANDURE
BORBA PROTIV NACIJA, SKVOTIRAJMO SVIJET
Ćelija za širenje ustaničkog nasilja / FAI-IRF
...

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.
Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.
...

Zatvor posjeduje tu strašnu sposobnost da ostavi svoje neizbrisive tragove na tijelima i umovima svojih prebivatelja.
Tragove tuge, frustracije, nasilja, gušenja, tjeranja. Vrata koja se nastavljaju zatvarati i otvarati svaki dan u isto vrijeme, uz isti odvratni zvuk u monotonom ritmu ubitačne rutine koja uštrcava svoj otrov nepokretnosti i oholosti polako i bolno.
Kratki opis distilacije sepse koju proizvodi zatvor je dovoljan da shvatite mržnju koju osjećamo prema zatvorima.
Zato svaki put kada plan bijega uspije, svaki put kada zatvorski službenik ima neočekivani posjet, svaki put kada zatvorski upravitelj ili policijski narednik plati cijenu svojeg prezrivog izbora, naša se srca ispune jedinstvenim osjećajem radosti i zadovoljstva. Zato što osveta za zatočeništvo može pomoći samo kada se otjelovi kroz neprekidan napad na predstavnike zatvora.
Ako danas nešto nedostaje to nije bezopasno brbljanje, nego predivni i hrabri izbori drugova kako bi se kreirale točke organiziranog napada, kako bi se odgovorilo dinamički na pepeo koji je ostao iza represije, kako bi se potvrdila anarhija naspram njenih neprijatelja. Nedostaju strastveni razgovori za potrebno djelovanje koje trebamo izgraditi, za planiranje deregulacija, danas, sutra i dok god postoji ovaj svijet autoriteta koji nas okružuje.
Ono što danas želimo, svi mi koji osjećamo da nas guši suvremeni način život, ostaje zajedničko. Koordinirati i napasti šireće krakove države, kapitala, civilizacije, društvene apatije, svakidašnjeg bijega u gradovima. Bezbrojne neprijateljske slike u neprijateljskim šablonama života kojima, da bi ih uništili, trebamo izmijeniti ritam, pokret i mrski mir.
...

Ročište održano 31.05. temeljilo se na predstavljanju svjedoka. Još jednom predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, se koristio prljavim trikovima kako bi naškodio okrivljenicima (drugovima ZVĆ, članovima njihove obitelji i zatvoreniku Fabiu Dusku). Sudac je požurio svjedoke optužbe da ponovno pročitaju svoje izjave i da se pokušaju "sjetiti više stvari", mada izjave nisu uopće pridonijele suštini optužbi.
Sudac je pokušao i otvoriti raspravu o "koletaralnoj šteti" koju su mogle nanijeti, na primjer, eksplozije ZVĆ i napad na porezni ured.
Kao odgovor na to drug Christos Tsakalos - kojem je dozvoljeno da se vrati u sudnicu tokom suđenja - preuzeo je riječ unatoč pokušajima suca da ga ušutka te rekao kako je Zavjera Vatrena Ćelija uvijek telefonskim pozivima obavještavala o napadima da bi se izbjeglo dovođenje u opasnost života ljudi koji nisu bili meta njihovih napada.
Drug je naglasio da u slučaju eksplozivnog napada na policijsku stanicu u Iteji nije došlo do poziva upozorenja zato što su meta bili policijski službenici. Drug je izjavio: "Policijska stanica u Iteji izabrana je kao meta zato što je u njoj zatvorenik mučen prije nego je ubijen u zatvoru u Nigriti".
Drug je nastavio: "Koletaralna šteta su smrti prouzročene "humanitirnim bombardiranjem" Iraka, Afganistana i Sirije... kolateralna šteta su ljudi koji spavaju na ulicama i traže hranu u kontejnerima zbog ovog sistema kojem suci vjerno služe".
Ovaj put je pokušaj suca da ušutka drugove bio neuspješan.
Suđenje se nastavlja u četvrtak 2. juna.

Ustanička solidarnost s drugovima koji se nastavljaju boriti u zatvorima!
...

U noći između 22. i 23. maja, uz saučesništvo punog mjeseca, odlučili smo prijeći u napad. U gradu ispunjenim policijom i vojnicima još jednom smo se sjedinili s mrakom koji nas čini nevidljivima, obavija u anonimninost i tajnitovitost. Zapalili smo jednu podružnicu Banamexa zapaljenim automobilskim gumama, koje smo polili benzinom. Osvijetlili smo tamu i nanijeli udarac u trenu, u kojem smo uživali i zbog kojeg smo se barem na par sekundi osjećali slobodni, oslobađajući vatru koja je malo po malo progutala čitavu podružnicu i njezine bankomate. Čak smo i snimili to djelo kako bi čitav svijet vidio da su neka vrlo lako izvediva i kako bi nadahnuli i druge da krenu u djelovanje tamo gdje s nalaze.
Ne može se poreći, mi smo svugdje. Smatramo banke i njihove upravitelje izravno odgovornima za bijedu i nejednakost u društvu. Banke su hramovi iz kojih "bog" novac izlazi i ulazi, u kojima se upravlja bijedom, u kojima je taj bog iznad svakog oblika života. Napadi će se nastaviti usmjereni na svaku instituciju moći i njene strojeve. No, odmah naglašavamo da nas ne zanima fizički spas onih koje smatramo neprijateljima i suučesnicima rata u koji smo uvučeni, nećemo se ustručavati da napadnemo zatvorske stražare, policajce, vojnike, suce, bankare, manipulatore medija, političare itd., ako budemo imali mogućnosti.
Neće nas zaustaviti terorizam države. Naspram militarizacije i represije vlade odgovorit ćemo silom.
Odabiremo napad, neka se osjete ranjivim robovi i stražari poretka. Požar se širi.
Ovim se djelom sjećamo i svih palih drugova i zatvorenika. U sjećanje na Mauricia Moralesa, Sebastaiana Oversluija i na drugove zatvorene u tamnicama države. Za Fernanda Barcenasa, Tamaru Sol Vergaru, Moniku Caballero i Francisca Solara. Borbena solidarnost s drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija.
SMRT DRŽAVI!!
SMRT VLASTIMA!!
NEKA ŽIVI ANARHIJA!!
Neformalni Anarhistički Pojedinci
P.S. ha ha ha
...

Napomena prevoditelja na talijanski: 5. jula 2015. drugovi Manuel, Felipe, Natalija, Amaru i Marija Paz uhapšeni su zbog navodnog sudjelovanja u atentanu na sjedište PDI u ulici Condell, općin Providencia, koji se dogodio u novembru 2014.

Posljednjih dana maja 2016. tužiteljstvo je iznijelo optužbe protiv Manuela, Felipea, Natalije, Amaru i Marije Paz, nakon više od 10 mjeseci pritvora i istraga, osumnjičenih za podmetanje požara u sjedište PDI-ja u novembru 2014.
Danas je tužiteljstvo uložilo zahtjev za kaznom protiv svakog druga, podijelivši je na:
- 15 godina zatvora za podmetanje požara u nastanjenu zgradu
- 5 godina zatvora za posjedovanje i prijenos zapaljive naprave.
Priprema sudskog procesa zakazana je za 24. juni 2016., kada će i tužiteljstvo i obrana odlučiti koje će dokaze koristiti tokom idućih ročišta.

Srušimo demokratsku inkviziciju!

...

[via mail:]
Borba Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB) protiv praškog restorana Rizkarna trajala je više od godinu dana. Vlasnik restorana, Vladimir Krulec, nije želio isplatiti plaće svojim zaposlenicima. Napokon je priznao poraz. Nakon pritiska SRB-a platio je dužne plaće nekim zaposlenicima koji su tamo radili.
SRB je organizirao različite sabotaže protiv restorana od marta 2015. Četiri puta su zapaljena vozila restorana. Nekoliko puta restoran je napadnut butanskom kiselinom. Došlo je i do više prisilnih evakuacija koje su dovele do zatvaranja restorana. Sabotaže su predstavljale velike poslovne gubitke. Prijetnja od novih šteta napokon je natjerala Kruleca da prizna svoj poraz. Učino je ono što su SRB željele: da isplati dužne plaće.
Pobjeda SRB-a je ishod sprovođenja u djelo. Odredili smo cilj borbe i putem direktnih akcija natjerali smo Kruleca da ga ostvari. Nismo dali prostora ustupcima. Nije došlo do posredovanja birokracije ili političara. Ni pregovora ni ustupaka da bi se pronašao kompromis. To smo ostavili drugima. Preferiramo logiku neprekidnog konflikta koji će natjerati naše neprijatelje da učine ono što mi želimo.
Bilo je i drugih oblika djelovanja prije nego je SRB počeo sa svojima. Prosvjedi, događanja, okupljanja, okupacija restorana. Sve su to organizirale druge grupe i u drugim okolnostima mogla su biti uspješna. No, nisu vodila ka uspjehu i zato je SRB započeo sa svojim akcijama. Bile su isplanirane da vrše pritisak na Kruleca. Autonomno djelovanje i korištene metode bile su osnažene okolnostima, što ne znači da predstavljaju univerzalni model za sve situacije.
Organizirana okupljanja mogu biti dovoljna za neke druge borbe. U takvim slučajevima nije nužno paliti vozila. No, kada umjereni prosvjedi ne funkcioniraju, sabotaža može biti dobar način za pobijediti u takvim borbama. A ova predstavlja dobar primjer.
Pronađimo nadahnuće i iskoristimo prednost stečenu iskustvom. Analizirajmo i iskoristimo za buduće borbe.
...

Odlučili smo napasti Nacionalni Institut za imigraciju kao znak sjećanja na druga Mauricia Moralesa, a nema boljeg načina od širenja sukoba i podsječajući da se napadi ne prekidaju ni smrću jednog druga ni zatvorom brojnih drugih koji su ostavili po strani dijalog i strah te su odlučili izravno i u potpunosti napasti sistem dominacije; preuzimamo odgovornost za ovaj napad, i kao oblik solidarnosti s drugovima Natalijom Collado i Javierom Pinom, koji iščekuju izricanje kazne.
ZATVOR NEĆE ZAUSTAVITI NAPADE
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U večer "Međunarodnog Dana Rada" mi - anarhisti - posjetili smo Državnu Banku Ukrajine. Tri molotovljeva koktela bačena su u prozore te institucije.
Radnici su se uvijek bili podjarmljeni državi kako bi država mogla ubirati dividende i ogromne profite. Danas je situacija i dalje ista: rad stoji i dalje na raspolaganju oligarhije, umjesto da pripada samim radnicima. Različite države i banke se bogate takvim stanjem špekulacijama i lihvarenjem. Tjeraju ljude da plaćaju za svoje vlastito ropstvo, utapajući ih u sve veće dugove prema buržoaziji. Održavanjem i podržavanjem rada banaka vodeće klase nas pljačkaju. Mi smatramo da sve proizvedeno u ovoj zemlji i u čitavom svijetu treba biti društvenog karaktera, proizvod bi trebao biti na raspolaganju čitavom društvu. Sva raspoloživa materijalna sredstva trebala bi biti na raspolaganju svakoj osobi bez ikakvih posredničkih parazita.
"Ovaj oblik društva, a to je legalizirana pljačka i ubojstvo, treba biti uništen, kako bi dali prostora slobodnom društvu dobrovoljnih zajednica i međunarodnog bratstva" - August Spies

Potomci Augusta Spiesa
...

"Dosta nam je"
U utorak noć 26. aprila napali smo policijsku stanicu molotovljevim koktelima.
Nećemo vam više lagati.
Dosta nam je.
Umorni smo od slušanja da će "sutra biti bolje".
Umorni smo od građanskih pokreta.
Umorni smo od spektakla drugačijeg mišljenja, gdje se strah uvlači u stomak a rezignacija u glavu.
Umorni smo da gledamo na internetu "mjesta gdje se sukob podijelio" ili od masturbacije ispred snimaka sukoba na youtubeu.
Umorni smo od prevaljivanja 600 km da bi učestvovali u jednoj divljoj povorci.
Izgleda da je to postao novi sport. Ili još gore. Novo zanimanje.
Profesionalni pobunjenici društvenih pokreta.
Baš zgodno za životopis jednog aktivista.
Umorni smo bacanja par boca ili od izvrtanja kontejnera nasred ulice, i od policijskih suzavaca, da bi to kasnije nazivali pobjedom.
Umorni smo da izigravamo sretne osobe kada se u biti ništa ne dešava.
Umorni smo da hinimo slogu.
Umorni smo da hinimo kako nas uopće nešto briga o zakonu El-Khomri [zakon o reformi rada, kojeg je uvela Hollandeova vlada, a protiv njega ustali brojni sindikati, nap.prev. na talijanski].
Nismo čekali indignadose 2.0 da provedemo koju besanu noć.
Baš moramo to reći.
Nestrpljivi smo.
Ne shvaćamo zašto bi trebali planirati sastanak s Moći da bi se sukobili s njom, dok nas okružuje sve više uniformi i pacifista-pandura.

Učinili smo to iz zadovoljstva.
Učinili smo to da bi označili jedan rascjep.
Zato što smo sretni i bijesni istodobno.
Ne želimo više biti tamo gdje nas čekaju.

Želimo poslati jedan dvostruki borbeni zagrljaj.
Prvi Moniki i Francisku u Španjolskoj.
Drugi drugovima u Bruxellesu koji još proživljavaju represiju zbog terorizma.
Naša solidarnost je napad, naš zločin sloboda.
Do skora
...

"Nećemo im ostaviti nijedno sigurno mjesto. Naše oružje je napunjeno i spremno na odgovor... ako se budu zbog argumenata znojili, zbog djela će pustiti krv." Sebastian Oversluij
Danas ti pišem iz zatvora, Mauricio Morales. Ove su riječi za tebe, nadam se da će do tebe i stići.
Koliko je godina prošlo otkad si fizički napustio ovaj odvratni moderni svijet? Da li je uopće važno? Meni nije. Vrijeme je samo vrijeme, a budućnost neizvjesna, dok je napad sada i ovdje... Postoji jedna sadašnjost koju treba zapaliti i dignuti u zrak! Ratna sadašnjost!
Ti, za mene, nisi "pao u borbi". Da, borio si se, ali nisi pao. Zar umrijeti u napadu na vlast znači popustiti? Mislim da ne, i čini mi se da mnogi krivo koriste tu ponavljanu frazu. Za mene si umro u napadu na vlast, dostojanstveno i ponosno. Umro si hrabrošću jednog ratnika, kakav i jesi, uz oduševljenje Moći i uz poštovanje svakog tko te smatra drugom. Ne idoliziram ni tebe ni ikoga, a još manjem oplakujem. Poštujem hrabrost koju si imao, što si djelovao u skladu sa svojim riječima, idejama i taktikama; ratnik na djelu.
Namjera svakog djelovanja, ideje i ciljevi su različiti. Mogu govoriti o mojim djelima i potvrditi ono što mislim i što želim, ali ni ja ni itko drugi ne može govoriti o tvojim djelima, samo ti, zato je danas to nemoguće. Suosjećam s brojnim idejama koje si zapisao na papir. Kao što suosjećam s hrabrom odlukom da kreneš vrtoglavim putem u društvu Mjeseca i uz suučesništvo tame, uz svaki dodir pedale približavajući se meti i uz hladan dodir metalnog oružja koje ti je nadraživalo kožu. Suosjećam sa stalnim šapatom "smrt", "zatvor", a u tvom srcu "uspjeti". Tog si se 22. maja suočio sa smrću, a ja tog 19. novembra i danas sa zatvorom, ali donosi mi radost saznanje da drugovi/srodni i dalje ismijavaju vlasti i uspješno djeluju. Veseli me saznanje da unatoč danonoćnoj "kontroli" ulica ovog kužnog grada, oni i dalje pale vozila odvratnih i bijednih vlasti diljem svijeta.
...

Sve po planu. Sigurno, mirno i brzim korakom približili smo se mjestu odabranom za napad. Napali smo nakon ponoći, u srijedu 27. aprila 2016. zapaljivom bombom iz kućne radinosti, sastavljene od kanistra benzina i petsto grama polistirola, uz što smo dodali i dvije boce butana/propana kako bi nanijeli više štete glavnom ulazu Doma Umirovljenih Žandara [nap.prev. na talijanski: Žandarmerija je čileanska zatvorska policija], u ulici Jose Toribio Medina 72.
Napadamo zato što smatramo da je neposredan i destruktivan napad na lakeje moći uvijek nužan i hitan. Uvjeti su uvijek pravi, iako nisu pogodni. Ne marimo za čekanja i mjere u trenutku djelovanja, one nisu dio borbenog arsenala.
Rad navedene institucije nije naivan, ne radi se izrabljivanim osobama koje se žele afirmirati nad drugima. Radi se o bijednom brlogu osoba žednih moći, zaljubljenih u položaj i uniformu, koja im dodjeljuje imunitet. Predstavljaju najniži i najomraženiji dio Društvenog Poretka, servilnog čuvara, krvnika i javnog neprijatelja Slobode, koji ne shvaća ni lanac čiji je on sam dio, ali je sposoban zatvarati ljudske živote i osjetiti se zbog toga superioran i častan. Zatvorski stražar voli svoj posao, identificira se s njim i zato zaslužuje sav naš nasilni prezir. Uvijek neprijatelji, kakav god bio njihov položaj.
Neće pronaći mir u svojim zatvorima, uredima ili umirovljeničkim klubovima.. ne zaboravljamo... nikada nećemo zaboraviti.
Pozdravljamo intenzivnim plamenom zavjere sve koji ne posustaju premda su zatvoreni, Nataly, Tato, Monicu, Francisca, Juana i sve druge zatvorenike moći.
Prihvaćamo uspješno iskustvo zatvorskih borbi drugova Juana, Marcela i Freddyja. Anarhistička djela, tako često ocrnjena kao sektaška, u krajnjoj analizi, su jedina koja nadilaze ideološko polje i usuđuju se izaći na ulicu.
Naše djelo, sa srcem u grlu, je obasjano osmijehom Mauricia Moralesa, druga koji je ostavio dubok trag u svima nama. Ovdje je, u našoj suučesničkoj krvi.
...

Pobuna nema nikakve veze s ovim društvom, osim što ga želi uništiti.
Policija stoji na prvoj liniji pokoravanja i igra vrlo važnu ulogu u društvu, svojim stavom odgajaju takozvane civile da ih poštuju i surađuju s njima.
Nešto smrdi u okolini* [odnosi se na Buenos Aires] i veoma je poznato koliko je truleži u Europi, protiv svih onih koji ne žele sagnuti glavu pred buržoazijskim moralom Boga, Domovine i Kralja.
U ponedjeljak 11.04.2016. zapalili smo patrolno vozilo FPA (Federalna Policija Argentine) u policijskoj stanici 47, na križanju ulica Nazca i Habana. Ovom izjavom naša ćelija preuzima odgovornost za napad.
Živjela crna internacionala anarhista na djelu.
Zapalimo policiju i lažne kritičare.
Ludistička ćelija FAI-FRI (Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front)

...

Berlin, 15. marta 2016.
Za jačanje otpora protiv europskog režima granica poželjno je barem spomenuti koordinaciju među militantnih i anarhističkih grupa. Između brojnih poziva iz ustaničke sredine prepoznali smo važnost teksta koji se, uz ostale, pojavio u Zeck 190 "Sabotirati tvrđavu Europa - sposobni smo", pošto su prijedlozi konkretniji u odnosu na druge brojne apele.
Tvrđava Europa funkcionira samo ako se okreće i najmanji od njenih kotačića. A Bosch Sigurnost je jedan od tih kotačića. Sa svojom nadzornom tehnologijom Bosch [npr. Bosch Sigurnosni sistemi Hrvatska, nap.prev.] pridonosi lovu na nepoželjne prognanike i podržava mjere koje nameće državna politika, kao što je "maksimalan broj" i zatvaranje granica.
Bosch je vrlo napredna u proizvodnji tehnika nadzora. Tehnike nadzora koje se koriste na granicama, u zatvorima, na aerodromima i na željezničkim stanicama. Uz postojeće nadzorne kamere, Boschove IP-Videokamere kontroliraju i osjetljive zone kao što su Eurotunel i Connewitzer Kreuz. Za rukovođenje kamerama koristi se Bosch Video Managment System BVMS. Uz Video Recording Manager (VRM) i Automatic Network Replenishment Technologie (ANR), BVMS jamči trenutno pohranjivanje snimki u slučaju prekida mreže i u potpunosti su na raspolaganju čim se mreža vrati u funkciju.
Da bi zadovoljili pohotu ljudoždera, navedena je tehnologija unaprijeđena i koristi se za još podmuklije stvari. Ta uvijek vidljiva tehnologija trebala bi nas zadržati u iluziji javne sigurnosti i društvenog mira. Ne samo da je posljednjih godina na svakoj granici ubijeno i pokopano na stotine osoba. To se više ne može zataškati. Bosch to može direktno pratiti, senzori pokreta na ogradama ili sofisticirane telekamere koje prenose incidente izravno odgovornima.
Mada Bosch ne proizvodi klasično oružje, ipak proizvodi sisteme nadzora, a čak i elemente za bespilotne letjelice, tenkove ili Frontexove brodove.
...

U ranim satima 23. aprila postavili smo eksplozivnu napravu ručne izrade u prostore CORTV Oaxaca, medijskog/manipulativnog TV-kanala u službi države.
Uzimajući u obzir val represije protiv anti-autoritarnih koji se posebno usredotočio na anarhistički pokret, poduzeli smo navedenu akciju kao poziv na širenje napada protiv onih koje smatramo našim neprijateljima.
Prepoznajemo različita lica onih koji nas osuđuju na život bijede i ugnjetavanja, i njihovih suradnika.
Ovaj put je to bio medij masovne komunikacije, poznat kao sredstvo moći nad društvenim otuđenjem i neophodan dio represivnog okvira različitih nedavnih operacija protiv anarhističkog pokreta, postižući ulogu kriminaliziranja naših drugova i njihove borbe.
Naš cilj je slomiti društveni mir, zaoštravajući konflikt te šireći pobunu.
Solidarni smo s našim zatvorenim i palim drugovima, u ovom ratu, te im šaljemo bratske zagrljaje, te želimo da osjete vatru i akciju.
Za Fernanda Barcenasa, Monicu Caballero, Francisca Solara i sve anarhističke i anti-autoritarne zatvorenike.
SMRT DRŽAVI!
DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Neformalni Anarhistički Pojedinci

...

Navečer 23. aprila grupa sabotera zapalila je kablove visokog napona u Hambachu, sprečavajući na taj način radove. Šuma Hambach je prostor duge ekološke borbe protiv poduzeća RWE, koje želi uništiti šumu rudnikom ugljena. Gradilište će sada pretrpjeti velike financijske gubitke zbog uspješnog požara.
Izvor: 325

Prvo ročište od početka operacije Feniks održat će se u praškoj gradskoj sudnici češke republike 26. i 27. aprila. Sudit će se Igoru Ševcovu, anarhistu optuženom za napad na dom ministra obrane.
Tokom tog navodnog napada ništa nije oštećeno i nitko nije povrijeđen. U trenutku događaja - kojeg je ministrov sin naveo u svom prvom svjedočenju - Igor se fizički nije mogao nalaziti u blizini kuće.
Više informacija o slučaju u brošuri "Feniks se nije uzdigao iz pepela" na str. 5.
Igor je već proveo 3 mjeseca u pritvoru, a od septembra 2015. nalazi se na uvjetnoj slobodi. Dio "dogovora" je da Igor ne može napustiti Češku te da se jednom tjedno mora javljati u ured za uvjetnu slobodu.
Mogu ga osuditi na 15 godina zatvora.
Povedite prijatelje i dođite podržati druga, anarhista i velikog prijatelja Igora u sudnici!

Solidarnost je naše najjače oružje!
...

(Za žalbeno ročište 20. aprila)
„Udaljenost koja razdvaja slobodu od ropstva... je jasna...”
20. april, zatvor Korydallos, Žalbeno ročište protiv Zavjere Vatrenih Ćelija
Sudi nam se za eksplozivnu napravu pronađenu u domu u Halandriju (slučaj „Halandri”), za postavljanje bombe u stan bivšeg ministra unutrašnjih poslova P. Hinofotisa (radio je u vojsci u doba vojne diktature), u stan bivšeg zastupnika i današnjeg predsjednika Grčke banke, L. Katselija te za postavljanje bombe u ministarstvo Makedonije-Trakije, na dan Međunarodnog sajma u Solunu.
Optuženi smo i za slanje paketa-bombi ambasadama, međunarodnim policijskim-pravosudnim institucijama (Eurojust-Europol) te kancelarki [Angeli] Merkel, (tadašnjem) premijeru Italije, medijskom mogulu Berlusconiju i rasističkom bivšem francuskom predsjedniku Sarkozyju.
Na koncu, sudi nam se i za posjedovanje oružja s otežavajućim okolnostima te za sukob s pandurima u Pefkiju.
Sve to su samo neki fotogrami iz djelovanja Zavjere Vatrenih Ćelija. Mi smo otvoreno preuzeli odgovornost i stali u obranu svih naših djela, pošto smo uvjereni da se svijet ne može doseći ni molitvama ni kletvama.
Na ovom suđenju, 20. aprila, ne sudi se samo članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugim anarhistima za druge slučajeve, NEGO urbanoj gerili općenito.
U biti, sudi se odabiru oružane borbe protiv ubojitog stroja moći.
Danas, svatko tko ne shvaća nužnost oružanog anarhističkog djelovanja protiv tiranina naših života ili je krajnje naivan ili je pandur.
Svi oni koji se kockaju našim životima na burzama, u središnjim bankama, na međunarodnim susretima moćnika neće odustati od svojih službi i od svojeg blagostanja samo zato što smo ih pristojno zamolili... Jedini jezik koji oni razumiju je strah.
Naši glasovi i naše ideje postaju snažniji kada dolaze iz cijevi pištolja...
...

Mi - anarhisti - potvrđujemo da je oko 3 ujutro, 8. aprila 2016., izvršen napad na sud, u kvartu Holosiivsky u Kijevu, s 4 boce zapaljive mješavine bačene na južnu stranu zgrade, od kojih su 2 odletjele u ured suca Didyka. Zbog čega je došlo do požara koji je spalio dokumente i druge stvari.
Ujutro su brojni mediji informirali javnost o tom napadu. Sigurnosna služba i policija objavile su niz različitih verzija i nagađanja o počiniteljima tog djela i o njihovim ciljevima. Čitav dan su TV i Internet snažno forsirale vijest, predstavljajući je uz ista nagađanja i špekulacije koje su im dostavili policija, vojno tužilaštvo i SBU [ukrajinska tajna služba, nap.prev. na engl.].
Sudac, čiji je ured oštećen, dobio je pratnju po naredbi ukrajinskog predsjednika. Desilo se da se naš napad odvio baš uoči susreta glede jednog važnog slučaja na kojem je radio taj isti sudac. Mediji su predložili vezu između požara i sudskog procesa. Želimo objasniti da su razlozi našeg napada mnogo dublji i širi. Nemamo nikakve veze sa slučajem Gereushnikov Aleksadrov i Yerofeyev. K tome, za nas su ruske tajne službe (GRU) neprijatelji isto koliko i ministarstvo obrane.
Zašto smo odabrali sud u kvartu Holosiivsky? Zato što je to najpoznatiji sud u zemlji. To predstavlja simbol zla i prevare. Izriče strašno nepravedne presude kada se radi o slučajevima na koja se stavlja naglasak i pod kontrolom su režima. Podsjećamo na "slučaj Pavlicenk". 2. oktobra 2012. sud u Holosiivskyju osudo je jednu dobru osobu - kao što je Dimitry Pavlichenko - na doživotni zatvor! Sud sprovodi u djelo ono što zatraže tužilaštvo i ministarstvo unutrašnjih poslova. Čak i nakon ostavke predsjednika Dmitryja nije se ništa izmijenilo. Nakon Euromaidana sudovi se nisu promijenili. Danas možemo navesti i druge apsurdne sudske procese. Obični ljudi kada se nađu naspram modernog pravosudnog sistema brzo nauče što je "pravda".
...

Kao priprema za dan kada će vodstvo berlinskih pandura i njihov ministar unutrašnjih poslova odlučiti da deložiraju jedan od projekata ovog grada, u noći između 6. i 7. marta zapalili smo kombi tvrtke za upravljanje zgradama i sigurnošću, WISAG u Michaelkirchstrasse.
Zapaljiva naprava s 1,2 litra benzina iza prednje lijeve gume dovela je do potpunog uništenja vozila i to je samo napomena onoga što namjeravamo reći na dan X.
I dok - od šefa Henkela sve do najmanjeg pandura - svi sline sanjajući deložaciju projekata sjevernog siromašnog kvarta, mi ćemo nastaviti djelovati kako bi si što više njih spalilo prste ovom eskalacijom.
Pripremite dan X! (https://berlinsburning.noblogs.org/)
...

Noć u gradu... Dok je posljednjih tjedana na stotine pandura vršilo opsadu ulice Rigaer te maltretiralo osobe, upadalo u domove i u kolektivne prostore, bijeli okovratnici, odgovorni zločinci, susreli su se u Berlinu Mitte da odluče s predstavnicima oružane industrije, s delegatima raznih krvnika mučitelja različitih zemalja i s političarima čitave europske zone kako još bolje haračiti te vršiti druge represalije.
Kao mali znak solidarnosti sa svima koje napada taj stroj, a i kako bi iskazali naš plameni bijes protiv odgovornih, u noći 26. februara napali smo požarom i bojom antiterorističku agenciju federalnog kriminalnog ureda.
Na uobičajen lažovski način panduri su govorili o pet molotova od kojih se navodno samo jedan zapalio, a ulizička štampa je naravno radosno prenijela istu verziju.
Bacili smo 7 boca ispunjenih dizelom i benzinom, sve su pogodile metu i veselo zapalile zidove i jedna vrata zgrade. Ukrasili smo naše umjetničko djelo bojom bačenom na fasadu i čavlima s četiri šiljka za svinje koje bi nas pratile. Šteta što cement ne gori... ali i ta vatra je bila jedna mala svjetlost u noći inače crnoj kao katran.
Solidarnost s Friedel54, s Rigaer94, M99 i sa svim projektima u opasnosti!
Čitav svijet mrzi policiju!
...

Krajem 2008., tokom hajke koju je pokrenula policija zbog nemira u Grčkoj nakon ubojstva Alexisa, belgijsko federalno tužilaštvo pokreće istragu protiv nekoliko anarhista i antiautoritarnih. 2010., na temelju jednog popisa djela koja policija pripisuje "anarhističkoj sredini" i dok se razvijala borba protiv izgradnje još jednog centra za migrante u Steenokkerzeelu, istražna sutkinja Isabelle Panou postavljena je na čelo istrage koja već ulazi u okvire antiterorizma. U maju, a zatim i u septembru 2013., u kontekstu iste istrage, izvršeno je desetak pretresa domova i anarhističke biblioteke "Acrata" u Bruxellesu. Radi se o prvoj antiterorističkoj istrazi. Istragu sprovodi antiteroristička jedinica federalne sudske policije, koja će se najprije oslanjati na Državnu sigurnost, zatim na vojnu Opću službu za informaciju i sigurnost te na različite antiterorističke organe drugih europskih država. Istraga je okončana 2014., da bi danas dospjela čak do parlamenta, zbog optužbe protiv dvanaestoro anarhista i antiautoritarnih. Nakon rasprave o legalizaciji posebnih metoda istraživanja korištenih tokom istrage (praćenja, telefonska prisluškivanja, prisluškivanja putem aparata postavljenih u domove, službeni pretresi, pokušaji infiltracije, nadzorne kamere ispred domova i unutar, barem, jednog doma) u oktobru 2015., spisi su poslani u parlament koji će 10. maja 2016. odlučiti da li će se otvoriti suđenje, i za koja krivična djela.
...

"22. mart - Arese (Milano). Zapaljene dvije antene mobilne telefonije. Napasti sistem telekomunikacija i društvo kontrole. Solidarnost i suučesništvo na djelu s anarhističkim zatvorenicima."
Izvor: informa-azione

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.
Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.
Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.
...

"Postoje uzvišeni trenuci Čovjeka, trenuci otvaranja.
Čovjek ne truli više u blatu, već se kreće u oluji prema visinama,
a uz njega i sav njegov život..." Nikos Kazantzakis

Kao da upornost raste ovih martovskih dana. Naša upornost u negiranju da Lambros više neće dolaziti na naše tajne susrete. U negiranju da se on neće moći još jednom "baš" pojaviti, kako bi podijelio sadržaj svoje torbe i pokrenuti trenutak djelovanja. Kao da upornost raste. Oni među nama koji su krenuli u rat sa samim sobom još i dalje to čine; još i dalje palimo ono što smo zajedno zapalili; još i dalje mrzimo ono što smo zajedno mrzili.
NEKA DJELA GOVORE
24. marta 2016. upornost je ponovno progovorila... Napali smo policijsku stanicu u Pangratiju: zapalili neoznačeno policijsko vozilo, stražarnicu policije i ulazna vrata s 15 litara benzina. Bez obzira na riječi koje su policijske papige iznijele u medijima, mi smo se držali našeg početnog plana i napustili mjesto na koordinirani način.
NEPRIJATELJSTVO SE NASTAVLJA
LAMBROS ŽIVI U PLAMENU
...

Smatramo da nije potreban nikakav posebni razlog za destruktivno djelovanje koje manifestira mržnju i bijes protiv jednog od najstarijih mehanizama represije koje je ljudsko krdo stvorilo, da bi i on postao još jedno jamstvo sigurnosti i stabilnosti. K tome, kako bi mogla stoljeća represije, kazni, krivice, nemilosti i nametanja biti ukorena i dobro analizirana u jednoj jedinoj izjavi o preuzimanju odgovornosti? Trebali bi nam brojni tomovi knjiga da izložimo samo i najmanji dio dokaza te degeneracije života koja se zove religija, koja je uvijek promovirala slabost, rezignaciju, teror, izumiranje i izobličavanje, besramno sramočeći kroz vlastiti paradoks život i njegove pobornike, šireći svukud klicu krivice, protiv budućosti, i doprinoseći stvaranju amputiranih vjernika koji su voljni kleknuti pred svakim propovjednikom istine i štovati bič grijeha.
Kroz ovih nekoliko riječi svatko može shvatiti religijski doprinos u uspostavi autoritarnih društava i masovnog života koji se razvija duž kolosijeka svakidanšnjeg života nesigurnih osoba, odvojenih od vlastitih želja i strasti, osuđenih da nose teret svetog ideala, koji je uveden božanskim primjerom neporecive logike, koja u nastavku predstavlja maternicu današnje znanstvene doktrine... Osim toga, bitan doprinos svake religije u stvaranju oholosti i apatije jednostavno ne može ostati u sjeni, pošto božanstvena tvar koja proizlazi iz religioznih osoba kao jednosmjerna ulica može rasti samo uz dodijeljivanje i zastupanje.
Zato je napad na vjerske strukture sastavni dio sveopćeg rata koji vodimo protiv postojećeg sistema. Rata s posljedicama s kojima su se drugovi, na različitim mjestima i periodima, suočavali i još suočavaju... Neki od tih drugova su Monica Caballero i Francisco Solar, osuđeni zbog bombaškog napada na katedralu El Pilar u Zaragozi. Želeći izraziti naše suučesništvo sa zatvorenim drugovima razbili smo prozore i podmetnuli požar u dvije crkve:
- manastira Svih svetaca u Kallitheji
...

u srijedu navečer 30.03.2016. zapaljena su dva vozila ispred zidova zatvora Saint Gilles: jedan veliki auto u vlasništvu euro-parlamentaraca i jedan luksuzni auto u vlasništvu jednog službenika NATO-a.
Protiv militarizacije Bruxellesa, za slobodu.
Solidarnost s anarhistima Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Preuzimamo odgovornost za napad požarom, 29. marta. Zapalili smo dva vozila zaštitarske tvrtke "Securitas". Ovim napadom želimo iznijeti na svijetlo suradnju između "Securitasa" i poduzeća za nuklearnu energiju "Fennovoima", koje je poznato po uništenju okoliša.
1. aprila "Securitas" će preuzeti nadgledanje gradilišta u Hanhikivenniemi, gdje bi trebala biti izgrađena nuklearna elektrana.
Ovim požarom zaželjeli smo dobrodošlicu Fennovoimi!
Želimo poslati našu solidarnost Monici i Franciscu.
I svim zatvorenicima svijeta!
Izvor: Act For Freedom Now!

11. marta prerezali smo žice linije Avilés / Xixón u oba smjera. Žice su prerezane kod grada Villabona, gdje su uhapšeni naši drugovi Monica i Francisco, što je izazvalo pad napona na liniji i prekinulo željeznički prijevoz te dovelo do velikih kašnjenja i ekonomskih gubitaka. Cilj djela je slanje toplog revolucionarnog zagrljaja našim drugovima uoči suđenja/farse koje organizira španjolska država.
Ispisano je i nekoliko solidarnih slogana na dvjema oznakama zatvora - koje označavaju mjesto zatočeništva.
Ljubav prema slobodi i mržnja prema onima koji je oduzimaju.

Nekoliko anarhističkih pojedinaca
...

U noći između 8. i 9. marta 2016., koristeći odbačeno smeće i zapaljive proizvode, zapalili smo pročelje ureda arhitekta u Archiju, ulica Voltaire 5, u središtu Montreuila-sous-Boisa.
Na svom web-siteu Archi 5 se razmeće svojim postignućima, prošlim i budućim, među kojima se, među običnim zgradama, ističu i ovi jezivi projekti:
Zatvor u Bourge en Bressu, u Draguignanu, u Mont de Marsanu, u Rennesu, u Conde-sur-Sartheu i Vendinu, ured pravosudne policije u Cergy-Potoiseu, policijska stanica u Clichy-sous-Boisu, Viši sud u Chartresu, centar za imigrante francuske Polinezije na Tahitima.
Posvećujemo ovo djelo svima koji se bore za slobodu i protiv autoriteta, nadasve anarhistima Monici Caballero i Franciscu Solaru, koji u kandžama španjolske države, riskirajući teške presude, nisu nikada porekli ni riječ svojih ideja i svoje biti.
Zapalimo zatvore.
Zapalimo njihove graditelje.
...

"Tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne prouzrokuje samo velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze, naglašava da ne postoje granice i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza" - Riječi drugova iz Brazila u izjavi za preuzimanje odgovornosti za podmetanja požara u znak solidarnosti s Monicom Caballerom i Franciscom Solarom

Rano u subotu 12. marta detonirali smo zvučnu bombu ispred ureda za upravljanje autocestom, "Vespucio Sur", u središtu Santiaga. Odlučili smo da naša meta bude jasna i da izvršimo napad u trenutku kada nema prolaznika, zato što smatramo nepoželjnim raniti osobe koje nemaju nikakve veze s metama naših napada.
Smatramo da borba protiv civilizacije se ne treba razlikovati, ili odvajati, od borbe protiv svih oblika autoriteta. Utvrdili smo da poduzeće za upravljanje autocestom predstavlja važne arterije koje stvaraju mrežu dominacije, olakšavajući napredak civilizaciji, dok sebe obogaćuju kroz nametanje urbanizma koji služi interesima moći.
Kako sadašnjost tako i prošlost dokazuju da su se zameci iz kojih se rađa autoritet razvili u zajednicama koje su postojale prije civilizacije, a manifestirali su se u grupama koje su ostale izvan civilizacije. Zato je naša borba u srži ANTI-AUTORITARNA. Zato osjećamo potrebu da se distanciramo od samozvanih "eko-ekstremnih tendencija" koje promiču indiskriminirani napad, oprečan ideji "protiv svih autoriteta". Takve ideje nisu ni "evolucija" ni "radikalnije", nego su u biti suprotnost. Nismo zainteresirani za virtualne polemike s njima, preferiramo dijalog s našim drugovima putem djela.
Naši drugovi su oni koji se postavljaju, životom i djelima, kao neprijatelji svih oblika dominacije, i sprovode u djelo svoju solidarnost s drugovima, koji ostaju dostojanstveni i borbeni čak unutar kaveza moći.
...

U noći 9. marta postavili smo zapaljivi napravu u podružnicu banke Santander u ulici Ramiro Barcelos. Naš povod za urotu, a zatim za napad bila je solidarnost i suučesništvo s anarhistima iza rešetaka, koji unatoč brojnim danima u zatočeništvu još i dalje hodaju visoko uzidgnute glave, ponosni na svoje ideje i uvjerenja.
Kao odgovor na poziv solidarnosti s drugovima Monicom Caballerom i Franciscom Solarom organizirali smo se tako da naša želja za izražavanjem solidarnosti postane vatra koja će stići do drugova, suočenih sa suđenjem pod optužbom za terorizam, a posebice za napad na baziliku Pilar u Barceloni, za što je zatraženo 44 godine zatvora.
Ima mnogo razloga i motiva za napasti banku Santander. Na primjer, osim što predstavlja španjolsku državu (koja je otela naše drugove), na ovom su području rukovodili novcem Augustusa Pinocheta, slijedeći vojnu diktaturu u Čileu. Na koncu, te su činjenice samo detalji koji osnažuju naš bijes...
Svaka bankarska institucija koja pokušava sakriti svoje genocidne namjere "kulturnim projektima" ili nekim drugim pseudo-humanim pojmovima predstavlja sistem koji samo nadahnjuje naše gađenje.
Podružnice banke Santander ovih su dana već dva puta napadnute, u Santiagu, Čile, i u Buenos Airesu. Oba napada počinjena su u znak solidarnosti s Monicom i Franciscom. Ta tiha, instinktivna koordinacija solidarnosti ne samo da prouzrokuje velike neprilike normalnom životu na različitim stranama svijeta, nego i jača naše veze te naglašava da granice ne postoje i da nam nisu potrebne vođe ili vertikalne strukture kako bi napali nekoliko rešetaka istog kaveza.
Ovim solidarnim djelom za Monicu i Francisca, šaljemo istovremeno i pozdrave drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija i njihovim obiteljima, koji su suočeni s još jednim suđenjem. Njihova snaga nas nadahnjuje da svaki dan nastavimo tražiti vatru koja će obasjati tamu.

Srušimo zatvorske zidove.
Zapaljiva solidarnost s Monicom i Franciscom
...

U ponedjeljak 7. marta, između 2 i 4 popodne, na dan suđenja koje namjerava pokopati živote (tužiteljstvo traži 44 godine) anarhističkih drugova Monice Caballera i Francisca Solara, koji se nalaze u istražnom zatvoru već više od dvije godine, sabotirali smo nekoliko bankomata banke Santander (izvorno španjolske) čekićem, bojom i zvučnim bombama u slijedećim podružnicama:
Calle 13-32 La Plata
Boedo 805
Moreno 2300 Capital
Ostavili smo osvetniče letke za naše drugove.
S ovom gestom solidarnosti stajemo uz sve koji se suočavaju s moćnicima i njihovim svijetom.
Sloboda za Monicu i Francisco!
Ljubavi i ohrabrenja... dug život sabotaži!
Izvor: 325

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Kao ćelija nije nam lako početi pisati ovu izjavu o preuzimanju odgovornosti, mnogo ste ideja i mnogo zla počinili, politička ruka kapitalista (UDI):
Svojom demagogijom, svojom političko-gospodarskom moći, održavali su i usavršali svaki zupčanik moći.
Zaštitnici vlasnika čileanskog područja (a ne zaboravimo ni novu većinu), vlasnika zbog kojih su naši životi osuđeni da im pune džepove moći, kako kroz proizvodnju, prodajući naše živote, tako kroz potrošnju, zbog preživljavanja.
Njihova povijesna uloga bila je zaštita kapitalizma i napad na pojedinca, do razine otuđenja. Svojim zakonima i svojom naoružanom rukom fašističke tradicije (FFOO, policija i državni aparati) ubijali su i dalje ubijaju da bi zaštitili buržoaziju i njene interese.
Ne zaboravimo ubijene i zatvorene urođenike u Wallmapuu [područja tradicionalno naseljena narodom Mapuche, nap.prev. na talijanski], zbog pružanja otpora širenju kapitalizma na njihove zemlje, gdje poduzetnici i zemljoposjednici financiraju njihove političke kampanje i devastiraju zbog ambicija pod maskom napretka. Ne zaboravimo povijest ispisanu krvlju robova, naše braće. Danas je mi pišemo, ali vašom krvlju.
Započnimo novu urbanu gerilu!
Ustanička solidarnost sa svima u zatvorima diljem svijeta
Sloboda za Ignacija, Joakina i Kevina!
Protiv kaveza civiliziranog društva!
Zapaljiva Ćelija Anteo Zamboni
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

U petak ujutro 26. februara, oko 03:30, uspjeli smo ući u "sigurno" privatno parkiralište u 7. ulici, u Marseillei, i zapaliti dva luksuzna vozila. Kutija zapaljenih kocki postavljena ispod prednjih guma svakog vozila se brzo zapalila i pretvorila u plamen dok smo odlazili, donoseći kratko "vanredno stanje" na vrata par buržuja.
Posvećujemo ovaj napad četvorici boraca koje je belgijska država zatvorila u "maksi-zatvor suđenje", 19. februara, i drugima optuženima za isti slučaj.
Zapalimo zatvore i svijet koji štite!
Pozdravi,
Nepoznate osobe
BRUXELLES: SUĐENJE ZA NAPAD NA MODEL ZATVORA MAKSIMALNE SIGURNOSTI
Četvorica od grupe okrivljenih za uništenje modela zatvora maksimalne sigurnost osuđeni su, u petak 19. februara su na 10 mjeseci zatvora, s odgodom na 3 godine. Šestero okrivljenika kažnjeno je s 600€ kazne, u sveukupnom iznosu od 3.600€. Veliki inkriminirajući dokaz tužitelja protiv njih bila je činjenica da su odbili da se izvine.
Prvostupanjska presuda dozvoljava građevinskom poduzeću da uloži žalbu za nanošenje štete, za koju traže 40.000€ oštete.
...

31. januara koordinirali smo dva djela solidarnosti s drugovima zatvorenicima; ne samo anarhističkim zatvorenicima nego i sa svim zatvorenicima demokracije ili koji bježe pred njenom represijom.
Izvjesili smo istovremeno dva transparenta s natpisima "SOLIDARNOST S ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA" I "ZAPALIMO ZATVORE I SVE SUCE", gdje su ostali izloženi na neodređeno vrijeme. U istom smo trenutku, na jugu, zapalili vozilo poduzeća TELMEX, u vlasništvu magnata Carlosa Slima.
Nismo se vratili na mjesto djela; ta djela proizlaze iz naših iskrenih i gorućih srca u suučesništvu sa svima koji su prihvatili frontalni sukob s državom i kapitalom.
SOLIDARNOST JE NAPAD
UNIŠTIMO ZATVORSKO DRUŠTVO
SVAKI JE DAN ŠANSA ZA POBUNU
Neki anarhisti
...

U praškoj policijskoj stanici, u ulici Nad Úpadem, 14.02.2016., zapaljena su dva policijska vozila. Požar je počinjen zapaljivom napravom s tajmerom.
Odgovornost za navedenu sabotažu preuzima Mreža revolucionarnih ćelija (SRB) - Ćelija solidarne subverzije.
Vozila su zapaljena u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačákom, koji se nalazi zatočen u praškom zatvoru Pankrac, gdje je izložen stalnoj torturi.
Martin je zbog svog opiranja kapitalističkom sistemu suočen s napadom onih koji žele sačuvati kontinuitet kapitalističkog izrabljivanja. Zatvor je jedan od oblika napada. Drugi oblik je uskraćivanje odgovarajuće prehrane. Martin je vegan, iz razumljivih razloga. Ne želi jesti jaja, mlijeko i ostale proizvode koji proizlaze iz okrutnosti nad životinjama. Martin se mnogo prije hapšenja već hranio samo biljkama, odnosno slijedio vegan dijetu. Zatvorska uprava mu sada uskraćuje to pravo i odbija da pruži vegansku hranu, mada je pristup veganskoj prehrani propisan zatvorskim pravilnikom i drugi zatvorenici vegani dobivaju takve obroke. Martin je očito žrtva torture, a posljedice mogu biti ozbiljni zdravstveni problemi ili smrt.
Metode korištene za mučenje Martina Ignačáka su neprihvatljive. Ali mi se nećemo obmanjivati da se situacija može bitno izmijeniti upućivanjem zahtjeva instituciji koja sama po sebi predstavlja dio problema. Anarhisti umjesto toga odabiru direktnu akciju. Solidarnost izraženu kroz subverzivno djelovanje usmjereno protiv struktura koje muče našeg druga i jamče kontinuitet kapitalizma. A policija je dio tih struktura. Zato su meta naše sabotaže bila njena vozila, koja ih koristi kao potpornu tehnologiju pri širenju represije.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."

U ponedjeljak u zoru 4. januara zapalili smo vozilo Samsunga, parkirano ispred istoimenog dućana u ulici Septemvriou 3.
Premda ima mnogo razloga zbog kojih bi trebalo zapaliti bilo koje vozilo, naš izbor je vrlo jednostavno pao baš na to pošto je poduzeće Samsung direktno uključeno u razvoj tehnologija kontrole, kao što su telekamere za prepoznavanje lica i identifikaciju pojedinca putem telefonskih poziva.
Uništimo društvo-zatvor i tehnološku kulturu!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Sukob s RWE u šumi Hambach postaje sve oštriji dan za danom od početka godine.
Brojni pojedinci koji se koriste različitim taktikama revno su se trudili da dovedu anarhističku prijetnju sve do rudnika.
Neki od elemenata otpora koje koriste su:
Neprekidne barikade na putovima koje koriste vozila zaštitara i strojevi, nanošenje štete krampovima i požarom na mostovima koje koriste;
Tree-speeking [zakucavanje metalnih klinaca u deblo stabala kako bi se oštetile pile nadasve u pilani, nap.prev.] i postavljanje "improviziranih zapaljivih naprava" na područja šume pod prijetnjom, te barikada, platformi i drugih zaštita dublje u šumu;
Gotovo svakidanje podmetanja požara na tehnološke naprave RWE-a, kao što su pumpe, radio-antene i električni transformatori.
Sabotaža infrastruktura za prijevoz ugljena, kao i dovođenja do kratkog spoja na električnim linijama koje teku nad prugama i podmetanje požara na električne komponente duž željeznice;
Brojni napadi kamenjem, praćkama, petardama i molotovima na privatne zaštitare rudnika, kako iz zasjede na patroliranja tako u neposrednim sukobima na kontrolnim mjestima.
Brojni napadi su izvršeni sada i zbog osvete za pokušaj ubojstva, ranjavanje i zatvaranje jednog druga, 21. januara.
Naravno, sve su to zamijetili i panduri, koji su otvoreno proglasili područje oko rudnika kao "razbojnički teritorij". Već više od tjedan dana pojačan je nadzor nad okupacijom šume, gotovo svakodnevnim nadlijetanjima helikoptera i slanjem interventnih jedinica u šumu. Došlo je i do nekoliko pokušaja identifikacije osoba koje odlaze u šumu sa željezničke stanice.
Nije ni potrebno naglasiti da nas prisustvo par blindiranih vozila s pandurima, koji se uplašeno kreću šumom, neće uplašiti. Svaki put helikopter je pozdravljen vatrometom, a jedno pandursko vozilo koje se usudilo ući nešto dublje u autonomnu zonu je uništeno, kao i vozilo poslano da ga odveze.
...

U noći između 19. i 20. novembra postavili smo zapaljivu napravu u kanal pokraj pruge na željezničkoj liniji Torino-Milano.
Naprijed sa sabotažama protiv krakova sitema!
Smrt kapitalu
Smrt državi
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U noći između 28. i 29. januara uredi Rotodynea u Saronnu napadnuti su molotovom.
Rotodyne razvija aparate za održavanje i izradu ratnih helikoptera i aviona (EH 101, NH-90, EuroFighter Typhoon), među kojima i Lockheed F-35 Lightning, kojeg su kreirali i koriste marinci američkog vojnog zrakoplovstva i mornarice te različite članice NATO saveza, između kojih i Italija.
Distributeri njenih proizvoda i poduzeća s kojima surađuje su Alenia-Airmacchi, AugustaWestland (grupa Finmeccanica*), Aereotech, Patria Helicopters.
Njezine proizvode koriste oružane snage Danske, Irske, Grčke, Omana i Italije; holandska, švedska i talijanska policija; vojska, obalna straža i ratna mornarice Italije.
Ne možemo ostati pasivni naspram ratnih profitera.
Treba ih napasti prije nego njihovi proizvodi doprinesu smrtima i uništenjima.
Stajati i mirno promatrati čini nas suučesnicima.
*Hrvatsko ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija, je u siječnju 2016. od poduzeća Finmeccanica (jedan od najvećih svjetskih proizvođača oružja) kupila za cijenu od 119 milijuna eura vojni helikopter AW139 (AugustaWestland) za kontrolu državne granice.
Italija je već 2013. nabavila veću količina helikoptera, AugustaWestland, za patroliranje Jadranom, a svi imaju bazu na talijanskoj obali Jadrana. Ako hrvatski MUP ne uspije nabaviti helikoptere te ustrojiti kadrovski i tehnički helikoptersku službu za Schengen na moru, Frontex (europska policija za kontrolu vanjskih granica EU) može čuvanje i nadzor zračne granice Schengena na Jadranu povjeriti helikopterima talijanske Obalne straže, vojske, karabinjera i financijske policije, koji su zajedno nadležni za provedbu schengenskog režima; nap.prev.
...

Moje srce prijeti i prkosi
Moćnicima zemlje,
moja ruka pokreće rat podlacima, tlačiteljima (Butnovna ljubav - Pietro Gori)
Živimo u neprekidnom globalnom ratnom stanju, neprekidnom ratu između tlačitelja, to znamo mi i to znaju glavni i sporedni protagonisti moći. A nadasve to znaju potlačeni, čiji su životi izloženi samovolji moćnika.
Baš u ovom trenutku prisustvujemo na ulicama bogatog i obilatog Zapada prolazima tenkova i vojnika, pojačanim kontrolama i zaštiti poretka trgovine i potrošnje, militarizaciji teritorija.
Promjene koje upadaju u oči i najuspavanijim dušama, ali koje će nam strategija globalne kontrole pokušati pretvoriti u nešto probavljivo.
Među potlačenima, gospodo, možemo razlikovati dvije kategorije: jedni nisu svjesni ni što su ni što bi mogli biti, uzimaju život zdravo za gotovo, uvjereni da su rođeni kao robovi, sretni mrvicama koje im bacaju u zamjenu za njihov rad,
ali postoje i drugi, koji razmišljaju, proučavaju, te gledajući uokolo primjećuju vidljive društvene nejednakosti (Auguste Vaillant)
Nismo toliko kratkovidni da bi mislili kako ovaj globalni rat posjeduje tako određen i jasan raspored snaga. Kao što dobro prepoznajemo neprijatelje slobode, ne možemo podnijeti pomirenje i toleranciju onih koji su svakodnevno spremni odreći se dijela vlastitog života. Zato se ne obmanjujemo da djelujemo u ime revolucije, sasvim nam je jasno da jedina ostvariva anarhija je ona koju proživljavamo kada se napokon oslobodimo svakog jarma i odlučimo prijeći u napad na moć. Iskustvo koje osjećamo da dijelimo s drugovima/aricama iz čitavog svijeta koji su se pridružili projektu širenja anarhističkog sjemena F.A.I./F.R.I.
...

"Sabotirana 2 bagera za izgradnju trećeg prolaza, jedan je zapaljen a drugom je sabotiran motor pijeskom. Neka sabotaža bude i dalje svakodnevno djelo svakog iskrenog ljubitelja ove Zemlje, sve ostalo je dosada."
Izvor: informa-azione

Iskorijenimo fašističke enklave u svakoj rupi u kojoj ih pronađemo.

Ioannis Badanis je osnivač nacionalne patriotske stranke, a istovremeno i vlasnik zaštitarske tvrtke te dućana za prodaju vojnih i policijskih artikala u četvrti Abelokipioi. 2013. osnovao je legiju grčkih križara u svrhu treniranja i aktiviranja njenih članova za "stvari koje se tiču Grka".
U utorak 19. januara 2016. zapalili smo školu borilačkih vještina koju je otvorio u četvrti Zografou. Tu je našao prostor za organiziranje novih "grčkih legionara" i čak se usudio da ga tako reklamira. Bili oni službeni kao fašistički uredi ili neslužbeni kao škola borilačkih vještina, uvijek će nas naći kao svoje neprijatelje.
P.S.
G.Badanis, ti si meta
Anarhisti
...

U ponedjeljak u zoru, 18. januara, odlučili smo zapaliti dva bankomata - jedan od Eurobanke u ulici Papanastasiou, u četvrti Sykies, i drugi Alfabanke u ulici Olympiad, u četvrti Ano Poli.
Ovo je djelo u znak solidarnosti sa svim okupacijama koje su napadnute.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!
Izvor: Act For Freedom Now

U novogodišnju zoru zapalili smo vozilo općine Naples u Solunu. Nalazilo se na području nekadašnjeg parkirališta gradske policije. Naše djelo je dio Crnog Decembra a istovremeno označava i početak jedne nove crne godine.
Snage svim anarhističkim zatvorenicima i svima koji su odgovorili na poziv za Crni Decembar!
Ukinite mjere ograničenja E.Statiri i A.Tsakalos!
Neposredno otpuštanje M.Theophilou!
Solidarnost s Kevinom, Iganciom i Joacquinom!
Za buntovnu novu godinu!
Pobunjeni Patuljci Djeda Mraza
Izvor: Machorka

Preuzimamo odgovornost za djelo izvršeno kao odgovor na poziv na Crni Decembar. U noći 31. decembra iskoristili smo novogodišnju proslavu i nesmetano se prošetali ulicama Rima te zapalili nekoliko vozila car-sharing Italo i Trenitalia. Solidarnost sa svim zatvorenicima u borbi i njima bliskim osobama. Sve više mržnje prema gospodarima ovog svijeta i prema pandurima koji ih štite.
*vozila koja iznajmljuju Talijanske željeznice putnicima superbrzih vlakova, nap.prev.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U noći 31.12. palicom su razbijena stakla agencije za privremeno zapošljavanje Adecco, u ulici Gocciadoro, i podružnice banke Unicredit*, u obližnjoj ulici Sant'Antonio. U slučaju banke, stavljen je izvan upotrebe i bankomat. Ostavljen je natpis "Rat bogatima - Za Crni Decembar (A)".
*UniCredit je talijanska globalna kompanija bankarskih i financijskih usluga, prisutna u 17 zemalja, među kojima i u Hrvatskoj kao vlasnica Zagrebačke Banke; Adecco, švicarska multinacionalna agencija i najveća svjetska agencija za privremno zapošljavanje, prisutna u svim većim gradovima Hrvatske, nap.prev.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U noći između 17 i 18 decembra postavili smo eksplozivnu napravu (s 8 kg baruta) u policijsku "školu" u Bresci. Simbolično djelo kako bi nanijeli materijalnu materijalnu štetu. Postavili smo je baš u to vrijeme kako ne bi ranili prolaznike.
Ovim smo djelom otvorili jedan naš projekt anarhističkog napada kao Anarhistička Ćelija Acca (C.A.A.), u afinitetu s međunarodnom internacionalom i uz doprinos pozivu na djelovanje za Crni Decembar.
Pridonosimo tom putu zato što:
Dopada nam se ideja o međunarodnoj koordinaciji anarhista za neposredno djelovanje. Naša ideja o suučesništvu nadilazi grupe i "grupice".
Koristimo sredstva koja smatramo shodnima, tražeći rast i u minimalnim detaljima djelovanja. U tom smislu ovo djelo u smislu materijalne štete je nikakvo, ali važno je kako bi naoružali našu samoorganizaciju i nadasve u ovom trenutku kada osjećamo veliku rezignaciju među anarhistima u Italiji. Napali smo jednu od naoružanih ruku države. U toj se "školi" obrazuju panduri iz čitave Italije i iz drugih država. To je i jedna mala gesta protiv rata.
Solidarni smo s osobama koje se bore protiv svih država i kapitala. Naše misli upućene su brojnim drugovima koje progone, koji su zatočeni, mučeni ili ubijeni, sada i jučer. Solidarni sa svim zatvorenicima u borbi. Ovo je znak suučesništva svima u zatvoru: s Alfredom jer je pucao na Adinolfija, s Chiarom (anarhistica NO TAV) jer je napala gradilište, s Nicolom Gaiom jer je ranio izvršnog direktora Ansalda, i to je minimalno što je zaslužio, s Nicom anarhistom NO TAV.
S Monicom i Franciscom koji ponosno ustraju u španjolskim zatvorima.
S Tamarom Sol koja nam je pokazala kako se osvećuju drugovi.
S Nikosom zbog njegovog jednostavnog doprinosa pozivom na borbu.
S drugovima iz ZVĆ.
S drugovima koji se bore kako unutar tako i izvan zatvora.
---------------------------------------------------------

Odgovor na tekst Pod pritiskom:
...

Prije par noći [mjesec decembar, nap. prev.] u gradu Utrechtu, u Nizozemskoj, zapaljeno je vozilo tvrtke Otto Workforce. Otto Workforce je agencija za zapošljavanje poznata po izrabljivanju osoba, zanemarivanju uvjeta rada, niskim plaćama, tjeranju na prekovremeni rad itd.
Djelo je posvećeno svima koje guši kapitalističko društvo, koje su zatočili ili ubili metci pandura!
Za Crni Decembar! Za slobodno društvo!
Izvor: 325

Tijuana, 2. januar - ... jasno drugovi, trebamo slati državi i kapitalu cvijeće, pohvale, pjesme i volim te.
Da, trebamo je moliti da nam dozvoli malo slobode, da ne bude tako agresivna prema nama, da nas pusti da živimo sretni. Trebamo pregovarati o našim životima: što više budemo trgovali to će biti sretniji; oprostite, želio sam reći, to ćemo biti sretniji.
I ako to nije dovoljno, okrenut ćemo lijevo lice čekajući na njene nježne dodire, pošto nam je desna strana lica već otekla od udaraca.
No, jasno drugovi, učinili bi to kad ne bi bili mladi, i kad bi bili pripitomljeni!
Bez embarga, nećemo trgovati našim životima, niti ćemo pregovarati o našoj slobodi, živjet ćemo našu slobodu neodoljivo. Odgovorit ćemo našim bijesom, preuzet ćemo odgovornost za naša djela.
Od poziva na Crni Decembar počinjeno je više djela: kao oblik solidarnosti s našim drugovima zatočenim u zatvorima u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu, ispisali smo grafite u kvartovima i u "urbaniziranim" zonama buržoaske klase.
Na istu su način podmetnuti požari u kvartu El Florido na simbole moći: prvi uspješan požar podmetnut je u prostor kapitala McDonalds; drugi, neuspješan, u vlasništvo psa države Kika Venga, koje se nalazi na brzoj i središnjoj cesti kamiona; treći danas u zoru, postavljanjem uspješne zapaljive naprave na bankomat.
Ovim djelima odgovaramo na poziv solidarnosti s našim zatočenim drugovima, a istovremeno to je naš odgovor na poziv drugova iz ove regije, Ustaničke Ćelije Kaosa.

Ne čekajmo praznike!
Ne čekajmo mase, u stadu sposobne samo da slijede!
Danas grafiti na ulici, sutra ćemo obasjati noć!
Danas obasjajte ulice, izađimo!
Sve do krajnjih posljedica!
Iz našeg kvarta pružamo otpor i djelujemo!
Sloboda za anarhističke zatvorenike u Čileu, Grčkoj, Meksiku, Brazilu i u svijetu!
Zapalimo njihova bogatstva!
Za jedan Decembar, jedan život i jednu borbu Crnu!
...

U ovom trulom društvu, kojeg izjeda otuđenje i kapitalizam, u kojem radnici vjeruju da malim poboljšanjem svojih ropskih uvjeta neće više biti robovi. U kojem je rob spreman ubiti da bi zaštitio interese svog gospodara. U kojem država, osim što je suučesnik, igra i ulogu zločinca. U kojem kapitalist poprima sve veću moć.
To su samo neki od povijesnih razloga zbog kojih smo ovog jutra, u vijek ćemo, krenuli u rat protiv postojećeg.
Prisustvovati zatvaranju i ubojstvima naše braće samo nas još više motivira da nastavimo zaoštravati ovaj rat.

Uz Claudiju, Moralesa i Oversluija u našem sjećanju.
U napad na Državu i Kapital!!
Crni Decembar

Bratski pozdrav ratnim zarobljenicima!
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Često vidimo političare i novinare koji se međusobno pitaju, vidljivo iznenađeni:
"Tko su ti anarhisti koji se usude prkositi našoj demokraciji? Tko su ti koji insistiraju na remećenju društvenog mira te sabotiraju stabilnost i normalnost političkog i gospodarskog života? Tko su ti koji se usuđuju dovesti u sumnju naše vrijednosti i naš način života? Dakle, tko su ti koji žele potkopati našu civilizaciju?"
To smo mi...
Mi smo ti koji bacamo molotove na pandure u Egzarhiji i na drugim mjestima, koji palimo policijska vozila, koji sudjelujemo u solidarnim djelima za anarhističke zatvorenike, koji prevodimo tekstove sa i na druge jezike. Mi smo ti koji sudjelujemo u anarhističkim okupacijama, koji cijenimo svaki oblik nekomercijalne umjetnosti, koji otvaramo putove širenju žive i radikalne teorije kroz samoorganizirane radio stanice i inicijative u našim prostorima.
Mi smo ti koji kroz anarhističku propagandu, tekstovima, plakatima, transparentima, grafitima, podržavamo i promičemo sukob s postojećim i napad na isti.
Mi smo ti koji sabotiramo tok tržišta nedjeljom.
Mi smo ti, mada zatvorenici države, nastavljamo bez kajanja našim putem i gledamo suce u lice s prezirom.
Mi smo ti koje zakon goni i koji živimo u ilegali jer svinje vode hajku protiv nas, jer se ne želimo predati ili želimo nastaviti s našom borbom.
Mi smo ti koji dižu u zrak mir i red, koji okreću svoje oružje protiv neprijatelja slobode.
Svi mi koji vjerujemo da neformalna organizacija i koordinirano anarhističko djelovanje, uz temeljno oružje raznolike teorije i prakse te stalnog anarhističkog ustanka, postaju mogući kada svatko samostalno odluči da može i želi doprinijeti na autonoman način artikulaciji i konkretiziranju prijedloga, strategija i kampanja, otvarajući na taj način putove kolektivne pobune protiv ovog svijeta.
...

Anarhisti nisu zatvorenici ovog svijeta, nego njegovi neprijatelji, i kao takvi, kada ne mogu u potpunosti uništiti njegove vrijednosti, njegove pojmove i fiksne parametre koji su nastali kroz proces evolucije ovog svijeta, onda se desi da pokušaju prisvojiti i pretvoriti ih u njihovu suprotnost. Poziv na Crni Decembar može biti shvaćen kao pokušaj takve vrste.
Dok antropomorfni automi izlaze na ulice da bi trošili i slavili već ionako potpunom komercijalan vjerski cirkus, opijeni iritantnim svijetlima ukrasa koji sakrivaju bijedu ovoga grada, mi smo obojili plamenom te iste dane i opili se opojnim mirisom benzina. Prisvojili smo cikličko vrijeme koje nam je prisilno nametnuto te mu dajemo naša vlastita kvalitativna obilježja. Ona koja uvijek nosimo u nama i koja nas ispunjavaju mržnjom prema ovom društvu koje je zatvorilo na tisuće naše braće širom svijeta, koje je zatrovalo svojim zrakom svaki dio zemlje gdje bi mogla niknuti anarhija i divlji život.
U periodu poziva na Crni Decembar, 25. decembra postavili smo jednu zapaljivu napravu pred nacionalistički/patriotski dućan, u ulici Marnis.

Za internacionalizaciju anrhističkog napada
Za koordinaciju neformalnog djelovanja
Snage svim anarhističkim zatvorenicima u svijetu
...

U zoru 12.12. zapalili smo vozilo firme BILL SAFETY, dućana koji prodaje uniforme za policiju i vojsku, u ulici Sebastopoulou, u kvartu Kesariani.
Za anarhiju
Sve se nastavlja
Za Crni Decembar
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Posljednjih je godina, u ime sve veće sigurnosti te zaštite od terorizma i kriminala, represija pojačana na različite načine: povećan nadzor, zaštitari, telefonska prisluškivanja, kontrola svih elektronskih medija, u svakom kvartu nadzorne telekamere, alarmni sustavi koji štite svako vlasništvo.
I sve to uz suglasnost svih onih koji iznose svaki aspekt svoje svakidanje rutine, zbog zaštite njihovog vlasništva, uz iluziju da mogu kontrolirati vlastite živote.
Razumljivo je da vlast neprekidno razvija tehnologiju u svoju korist, a putem širenja straha širi i svoju kontrolu nad svakim kutkom gradova.
I upravo to dovodi u pitanje jedan maleni broj osoba kojima nije nimalo stalo do modernog stila života, nego eksperimentira, kuje zavjere i nastavlja se boriti protiv prevlasti, njene civilizacije i kulture živih mrtvaca, koji mogu dobrovoljno postati doušnici.
U prvim satima petka 11. decembra, u kontekstu Crnog Decembra postavili smo zapaljivu napravu u jedan dućan sigurnosnih sistema, u ulici Formionos, u kvartu Vyronas.
Posvećujemo ovo djelo svih anarhistima/cama iza rešetaka.
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS. Ne znamo zašto su mediji prešutjeli ovo djelo, ali u stvari uopće nas ni ne briga zašto.
...

Atena, 04.01.'16.: Preuzimamo odgovornost za požar Alfa Banke u ulici Akadimias i za požar bankomata Nacionalne Banke u Peristeriju. Oba požara su podmetnuta kao dio poziva na Crni Decembar, zatvorenih anarhista N.Romanosa i P.Argiroua.
Mada je ovo djelo zakasnilo na Crni Decembar, nadamo se da se Crni Decembar neće okončati. Planiramo nastaviti različitim djelima. Nećemo pisati mnogo, zato što je došlo vrijeme za djela, a ne za riječi.

DUG ŽIVOT ANARHIJI!

P.S. Svi vi koji ste se požurili negativno kritizirati poziv na Crni Decembar u stvari samo tražite razloge da "politizirate" vašu inerciju.

Sve dok plamenovi pobune gore u nama Crni Decembar će uvijek svugdje gorjeti!
FAI-IRF (Neformalna Anarhistička Federacija - Međunarodni Revolucionarni Front)
...

"Zato, protiv tiranije stvarnosti koju ste nametnuli narodu odabrao sam zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja..." - Christos Tsakalos u svojoj političkoj izjavi u sudnici na trećem suđenju protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, 04.11.2015., u Grčkoj.

Borba za slobodu uključuje borbu protiv svih onih koji nekažnjeno guše i nadziru naše živote.
Zapalili smo vatru 2016., u nedjelju noć, 3. januara, zapaljivom napravom s ogođenom aktivacijom, u glavnom uredu ISP SERVICE, privatne zaštitarske službe koju je osnovao bivši agent sigurnosne-obaviještajne agencije čileanske diktature, kao i brojni drugi agenti diktatorske represije koji su razvili svoj vlastiti biznis zaštitarstva u privatnom sektoru kada je stigla demokracija. Naša je vatra uspješno oštetila dio fasade zgrade u ulici Lord Cochrane, u središtu Santiaga.
Svjesni smo činjenice da su poduzeća zaštitara, telekamera i nadzora unosan biznis utemeljen na ideologiji sigurnosti, koju promiču Država/Kapital, a podržava većinski dio društva, koji bez dovodeći u pitanje pojam moći reproducira i štiti pojam Totalne Sigurnosti, zadovoljni što na svakom uglu svakog kvarta ima sve više nadzornih kamera, zaštitara i policije.
Našom zapaljivom ustaničkom vatrom, pod nosom nadzora, još smo jednom dokazali ranjivost mreže dominacije; jačajući našu odluke, odnose i svakodnevno djelovanje u direktnom napadu na zgrade, predstavnike, upravitelje i zaštitnike društvene kontrole.
Već smo jednom rekli, i ponavljamo još jednom: moć nije nikada neranjiva, anarhistički napad je uvijek moguć.
...

Ovim djelom odgovaramo na poziv za Crni Decembar.
Odgovaramo na našu želju za slobodom.
Odgovaramo napadom na ono što dozvoljava da ovaj represivan i destruktivan sistem preživi.
U posljednja dva tjedna izbušene su gume na pet vozila građevinskog poduzeća Effiage. Djelo je jednostavno, učinkovito i brzo. Nožić sakriven u rukavu, zabijen u gumu, i vozilo neće biti na raspolaganju u željeno vrijeme. Brojna vozila mogu se učiniti nepokretnima na taj način, u samo 30 sekundi. Znamo da je staklo jednog od pet vozila razbijeno, a njegova karoserija obilježena.
Ako ne shvaćaš odabir mete, informiraj se o Effiageu da bi shvatio ulogu koju to poduzeće igra u izgradnji zatvora i ostalih infrastruktura koje omogućavaju opstanak kapitalizma.
Još jedno djelo nasmiješilo je naša lica.
Ovo su činjenice: koristeći prednost mraka noći i uživajući u odsutnosti stražara na području određenom za maksi-zatvor, odsutnost vjerojatno zbog božićnih "praznika", nekoliko je osoba odabralo za metu žicu koja okružuje područje maksi-zatvora (koji se neće izgraditi). Oko stotinu žica je presiječeno i savijeno kliještima, otvarajući put već ionako zatvorenoj zemlji. Većina žice je fiksirana stupovima zabijenim u zemlju i cement (tresući snažno stupove cement popusti i stupovi izlaze iz zemlje).
No, mnogo žice drže samo maleni pravokutnici, i svi su pali i nastavit će padati. Da su bili fiksirani u zemlju, mogli bi se bili prerezati.
Nećemo dozvoliti opstanak ovog sistema. Napast ćemo gdjegod se pojavi mogućnost. Za samoorganizaciju naših života. Kako bi spasili ono što se još može spasiti. Zbog slobode.
Izražavamo našu podršku svima koji se bore na ZAD-u Harena [protiv izgradnje aerodroma, nap.prev.] i svima koji se bore izvan područja. Naša podrška ide i svim osobama koje je napala Pravda moćnika. Sva naša podrška zatvorenima unutar i izvan zatvora. Našim suučesnicima, snažan zagrljaj.
...

Dućan trgovačkog sportskog lanca AS Adventure u Drogenbosu (Bruxelles) ostat će zatvoren iduća dva tjedna zbog požara. Većina artikala se neće moći prodati zbog štete nanesene dimom. Istraga dokazuje da je požar podmetnut.
Šteta nanešena požarom je ograničena.
U noći između subote i nedjelje otkriven je požar na fasadi zgrade. U tom trenutku se nije nitko nalazio unutra. Ne spominju se ranjeni. Kako bi se izbjeglo ponovno izbijanje požara otklonjen je dio fasade.
Na kraju je šteta nanešena požarom ograničena. Zahvaljujući brzoj intervenciji briselskih vatrogasaca požar se nije uspio proširiti u unutrašnjost zgrade. S druge pak strane, dim i voda su prouzročili veliki štetu. Većina artikala nije za prodaju.
Korišteno je sredstvo za ubrzanje požara.
Izgleda da je požar podmetnut. Istraga o požaru, koju vode stručnjaci na čelu s istražiteljem iz Hallea-Vilvoordea, kaže da je vatra namjerno zapaljena i da su korištena sredstva za ubrzanje požara.
Komentari se mogu ograničiti na sljedeće: Uz pozdrave svih radnika u radnim logorima Bangladeša, Indije, Indonezije, Vijetnama... koji pate i umiru tokom proizvodnje tih artikala.
26.12.2015.
...

Na novogodišnju noć zapalili smo nekoliko vozila Federalne Carinske Uprave (ZOLL), u znak solidarnosti sa svim drugovima pogođenim represijom i koji ne mogu biti s nama, u znak neprijateljstva prema državi, od koje navedena represija dolazi.
Odabrali smo carinu pošto se radi o izvršnoj vlasti njemačkog ministarstva gospodarstva - tko će uopće suzu pustiti?
Svjesni smo da ne možemo srušiti Državu i Kapital samo ovom vrstom djela, ali želimo im ipak pri svakoj prilici ometati. Nećemo se prestati suočavati s neprijateljem zbog težina okolnosti.
Primijetili samo da su drugovi u nekim zemljama prihvatili poziv na Crni Decembar i svaki od tih napada zagrijao je naša srca - zato im se s radošću pridružujem o.
Želimo svim drugovima novu borbenu godinu, i snage svima koje gone represivni organi, da bi se suočili s tim trenucima.
Prijatelji rada na crno
...

U noći 31. decembra počinili smo 3 djela požara i sabotaže protiv otvorenog rudnika lignita, kojim upravlja RWE*, u šumi Hambach.
Postavili smo trake s čavlima, kućne izrade, na cestu koju koriste zaštitari rudnika, kako bi ih omeli dok smo podmetali požar brojnim kablovima i na nekoliko centrala duž pruga vlaka, za prijevoz smeđeg ugljena iz rudnika do obližnje termoelektrane, i na taj način privremeno zaustavili vlakove.
Zatim smo zapalili jednu antenu za telekomunikacije kraj rudnika i iz daljine smo gledali kako je čitava struktura gorila, dobrih sat vremena.
I na kraju, nakon ponoći, napali smo još jednom, postavljajući još traka s čavlima na put zaštitara, blizu njihovog zdanja. Zatim smo zapalili jednu barikadu od guma i drva kako bi privukli zaštitare u zamku, prije nego što smo se još jednom povukli u šumu uz zvuk vatrometa.
Upotrebom traka s čavlima iz kućne radinosti (drvene daske s velikim čavlima) šaljemo buntovni i topli zagrljaj anarhističkoj drugarici u zatvoru, Emmi Sheppard, na godišnjicu njenog hapšenja.
Počinili smo ova djela u znak solidarnosti s otporom protiv širenja rudnika šumom Hambach.
Snage i hrabrosti svim anarhističkim borcima, unutra i vani.
Sretan Crni Decembar
- Neki Anarhisti
*RWE kompanija prisutna je i u Hrvatskoj: kroz proizvodnju energije (termoelektrana na ugljen Plomin u Istri), prodaju električne energije (RWE Energija), kroz prodaju plina (RWE Plin) i takozvano pročišćavanje otpadnih voda (ZOV d.o.o.), napomena yu.RadioAzione
...

"Nalazimo se u procesu kvalitativnog jačanja "civiliziranog rata", u kojem sreća jednog živi uz patnju drugog [...].
U tom kontekstu anarhija poprima jednu stratešku šansu da zapali sve oblike političkog zastupanja i da postane front otvorenog rata, a ne konvencionalnog, protiv moći, koji će pretvoriti različitost i pluralizam stavova unutar anarhističke zajednice u prednost, i ujedinit će ugnjetavane koji budu odlučili slomiti lance pokornosti u stvorenim središtima borbe. [...]
Mjesec koordiniranih djela kako bi se međusobno upoznali, izašli na ulice i uništili izloge trgovačkih centara, okupirali škole, fakultete i općine, distribuirali tekstove koji će širiti poruku pobune, postavili eksplozivne naprave protiv fašista i vlasnika, izvjesili transparente na ulice i mostove, preplavili grad plakatima i letcima, dignuli u zrak domove političara, bacili molotove na policiju, označili zidove parolama, sabotirali miran tijek robe usred božićnog perioda, opljačkali iskazivanje bogatstva, organizirali javne aktivnosti i izmijenili iskustva i razloge o različitim temama borbe. Sresti se na ulicama grada i crtati pepelom na odvratnim zgradama banaka, policijskih stanica, multinacionalki, kasarni, televizija, sudova, crkvi, dobrotvornih organizacija. [...]
Crni Decembar ne želi se jednostavno pretvoriti u par dana pobune; ono što u stvari želimo je stvoriti - kroz anarhističko raznovrsno djelovanje na različitim razinama - platformu neformalne koordinacije u čijim će se temeljima susretati subverzivni impulsi; prvi pokušaj neformalne anarhističke koordinacije, koja nadilazi predodređeni kontekst, koja stremi ka stvaranju iskustva borbe kako bi se pokrenuli subverzivni prijedlozi i strategije sukoba. [...]"

Pisali su Nikos Romanos i Panagiotis Argirou prije nekoliko tjedana iz zatvora u kojem su zatvoreni.
...

U noći 22.12. sabotirao sam 3 bankomata na širem području Edinburga. Koristio sam poliuretansku pjenu kako bih blokirao sve ulaze i izlaze. Taj se materijal najprije širi, a nakon nekog vremena se skruti. Na taj sam način napao zidove mojeg civiliziranog života.
Divljina ne živi u aveti Prirode. Jedina stvar koja postoji u nečem tako idealiziranom je otuđenje civiliziranih. Divljina ne posjeduje lice, manifestira se kroz stvaranja pukotina u sistemu. Napad ne može biti učinkovit ako se ograničimo na rigidne dvojnosti. Odvajanje Priroda - Civilizacija je također civilizirano. Neopipljiva civilizacija je čak i više pritajena nego ona materijalna. Kada se na anticivilizaciju gleda samo kao na ustanak protiv tehnologije i obranu svete Prirode, onda je to zaista površno, još samo jedan proizvod društvenog otuđenja, a ne svjestan odabir.
Ova sabotaža je ispoljavanje mizantropskih osjećaja. Usmjerena na one koji će ujutro zateći svoju normalnost zamrznutu barem na par sati i koji će osuditi počinitelja. Masa je trula i možda čak i odvratnija od onih koji danas vladaju, jer ili se žale zato što njihova avet Pravde nije zadovoljena ili su jednostavno postali automi društva. Zahvaljujući masi postoji gospodar, nema drugog načina. Zato, u tom kontekstu, onima koji su na strani ugnjetavanih ja nemam što reći. Svima drugima, kakav god njihov pristup bio, ako ih nije potrošio novi moral ili neki drugi lanci ega, imao bih mnogo za reći.
...

This title refers to a guy who was sacked at Bristol flying school who smashed his ex-workplace up, smashing all the windows, computers and ripping all the phones out, causing £200,000 of damage, and writing in his own blood, “Gross Misconduct” on the wall. He escaped the scene but was arrested at a later date. It took the company a week to be back to normal. These types of events in UK are of a regular occurrence and show that many people just don’t give a fucking shit. They will fightback when they meltdown.

These are some of the observations I’ve put on paper that warm the spirit in my blood, not patiently waiting on bus stops or dole queues, or smiling at people I don’t give a shit about, but I do it all the same, because it helps the day run along that much smoother. I kick myself for the social compromises I make, politeness for an easy ride.

[...] The bigger problem, far larger than the cops, is the self-policing, self-regulating activist-anarchist badge-wearers. They’re two-a-penny in the pound-shop, jumped-up, in your face, waving the finger at anything slightly violent.
Beware you are being monitored.
Yeah, the cops might see us as lawless, reckless bastards, prepared to give them the runaround at any given moment, but they sure can’t write us off as bleating hot-air blowing wankers content with shuffling paper and networking for more numbers. As a comparison of our lives, it’s like being wolves; we travel large distances together sometimes over rough ground to hunt a selected target. Then after a short feast, we disperse. We never do the hang-out thing in public arenas together, open space where we could be shot down or captured. The time of celebration is short-lived. Maybe this is the nature, the price, of this beautiful struggle, not a back-slapping orgy of self-congratulation for taking the path most trodden.[...]

For all anarchists of praxis, nihilists, anarchists individualists, anticivilization comrades. We send you our love and blaze from the Atlantis of Practical Theory. A few months ago, CCF put a proposition on the table of the Black International. In the communique “Lone wolves are never alone…“, published in the brochure of the comrades of 325, it was written: “We do not share our choices only by speaking and writing texts against the state and its society but also when we offer each other possible practical ways, to make our theory practice”. This proposal has already been set in motion. Siblings unknown to us who share the mutiny of FAI/IRF, and comrades of praxis have published manuals for constructing explosive devices and similar chaotic arts of sabotage. Wanting to contribute as well in creating an international diffusive-chaotic anarchist urban guerrilla, we share with you some practical ideas and some diagrams longing to be detonated… We know well that this is just a first gesture from flame and gunpowder and that countless destructive desires are waiting for us to meet again… Chaos is our friend…
...

Dark Matter Publication: "Militant Forces Against HLS (MFAH), Blackmail 3 & The SHAC Model". "August 2011 Revolt", animal liberationist zine about the fight against Huntingdon Life Sciences.
I claim this opportunity to dedicate this zine to Darko Matthers. A friend & comrade I spent many hours with discussing anarchism, nihilism, and what he coined ‘civil anarchism’. The section on the MFAH [Militant Forces Against Huntingdon] is dedicated to him, for his contribution in publishing insurrectionist zines such as "August 2011 Revolt", as well as his strong conviction in critical analysis.
Person(s) unknown
...

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

U kontekstu poziva na kampanju djelovanja za Crni Decembar, organizirali smo i izveli jednu direktnu akciju.
Stigli smo do vanjske strane kuće jednog pandura koji vrši neku vrstu straže uredima Zlatne Zore i zapalili smo njegovo osobno vozilo.
Slična djela mogu se širiti i jednostavno reproducirati, a doprinose i stvaranju ozračju straha i nesigurnosti među lakejima legalnog poretka.
Mi ne čekamo da nam represija zakuca na vrata; otkrijemo domove kopiladi u uniformama te ih posjetimo kako bi ih napali svakim sredstvom.
Snage i solidarnosti svim našim drugovima diljem svijeta koji jačaju kampanju za Crni Decembar svojim djelima, pretvarajući neformalnu koordinaciju raznovrsnog anarhističkog djelovanja u stvarnost.
Organizirajmo anarhističke ćelije direktne akcije!
Za anarhistički napad na svijet Moći!
Za Crni Decembar!
Solidarni sa anarhističkim zatvorenicima i sa svim drugovima za kojima tragaju vlasti!
Uz naše mrtvu braću i sestre prisutne u svakom trenutku napada na moć!
Ćelija "Sebastian Oversluij" - Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
...

U zoru 4. decembra napali smo ministarstvo kulture u Egzarhiji s molotovljevim koktelima. CRNI DECEMBAR
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

živio Alexis, 06.12.2008.
Prije 7 godina izbila je anarhistička pobuna koja se zatim proširila na međunarodnoj razini, a i dalje je u toku. Unatoč brojnim pokušajima mučenja i ubojstva naših drugova diljem svijeta, odbijamo zastrašivanje, a državna represija samo nas čini jačima.
U kontekstu Crnog Decembra zapalili smo dva vozila Suzukijevog koncesionara, u nadi da će plamen osvijetliti zgradu. Suzuki redovito dostavlja grčkoj državi nova vozila kako bi mogli bolje mučiti, kao ona koje koristi antiustanička jedinica Delta.
Suzukijeve motore koriste ti miljenici ponovno izabranog grčkog režima protiv vlastitog stanovništva.
Posvećujemo naše djelo Alexandrosu Grigoropoulosu, ubijenom u Egzarhiji u noći 6. decembra 2008.
Svjesni smo čisto simboličnog karaktera našeg djela, kao što smo i svjesni da su u metropolama takvo teško zamjećuje, no nadamo se da će oni koji su ga primijetili ponoviti i podijeliti naše destruktivne namjere pokretanjem vlastitih napada na sistem.
Postoji uvijek mnogo razloga u svako vrijeme za pokretanje destruktivnih namjera i za napad na omražene državne institucije i njene lakeje.
Ove godine umrtvljenosti trebale su biti iskorištene za grupiranje i raspravu o novim metodama direktne akcije.
za Crni Decembar
Sloboda svim zatvorenicima pobune širom svijeta
...

U noći 6. decembra, na sjeveru Tuluza, zapalili smo 6 vozila EDF-a.
EDF je jedan od partnera COP21. Radi se o jednom državnom poduzeća koja pokušava uvesti nuklearnu energiju kao riješenje za problem klimatskih promjena.
Nuklearna energija je smrt, uništimo njene sponzore!
Smatramo da je važno napasti COP21 tamo gdje se nalazi, odnosno gdjegod postoji moć i profit.
Draži nam je kvalitet, suučesništvo i iznenađenje od medijskih i spektakularnih sastanaka s državom i interventnom policijom.
S nekoliko šibica, jednom plinskom bocom i zadovoljnim osmijesima odgovaramo skromno na nadzor, strah i pomirenje koji nas svakodnevno otuđuju.
Svi Cop21 su ciljevi!
Više benzina na državu
Neke palikuće
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

Koaliciji SYRIZA-Anel, unatoč uloženim naporima da nas uvjeri kako su oni nadolazeća "nada", bilo je dovoljno manje od godinu dana i dvije izborne pobjede da pokaže svoje pravo lice čak i najnaivnijima. To jest, da se radi o vjernom pilastru politike lišavanja, bijede i smrti. Politike koje pretvara vrijednost ljudskog života u brojeve koji će osvježiti međunarodni i domaći kapital i udahnuti dašak život kapitalističkom sistemu.
Jasno je da bi nametanje još jednog memoranduma od strane tradicionalnih građanskih snaga (Nova Demokracija-Pasok) bilo dovelo do još većih i snažnijih društvenih borbi. Za razliku od Syrize koja je pripojila reformističke dijelove pokreta i u potpunosti ih pasivizirala, u očekivanju "barem pregovora". Da bi se kasnije pokorila transnacionalnoj ekonomiji i političkoj eliti predstavljajući ih kao nužno zlo.
Petoljetka i širenje prevladavajuće propagande o stabilnosti-razvoju-investicijama su laži moderne mafije koju moćnici nameću ugnjetavanima... To se danas prevodi kao povećanje PDV-a na osnovne proizvode, povećanje nezaposlenosti, uvođenje novog poreza na imovinu, daljnje smanjenje ionako niskih mirovina, dradžbe domova te privatizacija prirodnih i javnih dobara.
Zato smo od tog mozaika paranoja, gdje njihov svijet smrdi na ljudsko meso više nego ikada, gdje se nada utopila negdje u Egejskom moru zajedno s migrantima, gdje su samoubojstva sve brojnija, gdje se ograde dižu i ćelije izgrađuju, a cinkanje postaje način života, mi svjesno odlučili da se distanciramo. Odlučili smo se za požar i sjekiru.
Preuzimamo odgovornost za požare:
Jednog vozila u vlasništvu inspektorata rada, u ulici Xanthoudidou, u ranim satima, nedjelje 01.11.2015., nekoliko sati prije nego što je predsjednik lažokracije, Pavlopoulos, svečano otvorio muzej El. Venizelos.
Jednog vozila u vlasništvu općinske policije, kraj vijećnice Akrotirija, u ranim satima, četvrtka 05.11.2015.
...

[...] U noći ponedjeljak 23. novembra 2015. sabotirali smo bojom 3 bankomata i jednu nadzornu videokameru banke Banamex. Osim toga, sabotirali smo bojom i jedan bankomat banke BanRegio. Vandalizirati njihovu svakidanju rutinu, iskazati naš prezir prema njihovom pravom bogu, bogu novcu. Pripremajući teren za Crni Decembar, kada bi se naše torbe s iznenađenjem mogle naći bilo gdje, kada bi naša vatra mogla biti detonirana u bilo kojem trenutku, kada bi svaki telefon mogao primit prijetnje, ponekad lažne, a ponekad ne.
"Tik tak tik tak", Crni Decembar se približava.
Sve dok njihova civilizacija ne bude dokrajčena.
Za naše mrtve i zatvorene.
Za anarhiju.
Za Crni Decembar
Antidruštveni pojedinci za pad civilizacije
...

Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja

Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

GENOVA (PODRUČJE STARE LUKE): Zapaljena dizalica poduzeća MARINI, predvodnika uništenja planeta. Solidarnost svima uhapšenima i pod istragoma zbog prvomajskog prosvjeda u Milanu. Protiv svih onih koji su se distancirali od tih prosvjeda, smatrajući ih preglasnim i nekontroliranim, i protiv onih koji su se, od milana do cremone, od torina do genove, distancirali od sabotaža koje su se odvile na "italskom području". Unatoč događajima u Parizu i očiglednom policijskom pojačanju u gradu, djelovao sam i djelovat ću istom tenzijom, strašću, strahom koje me razlikuju od masa.
Jedan Anarhist

TORINO: U NOĆI IZMEĐU 19. I 20. NOVEMBRA POSTAVILI SMO ZAPALJIVO NAPRAVU U KANALIĆ KRAJ PRUGE ŽELJEZNIČKE LINIJE TORINO-MILANO. NAPRIJED SA SABOTAŽAMA PROTIV KRAKOVA SISTEMA! SMRT KAPITALU! SMRT DRŽAVI.
...

Ujutro oko 03:30, 19. novembra 2015., jedna velika eksplozija iznenadila je zatvorske stražare na straži u Školi žandarmerije. Ručna bomba sačinjena od baruta eksplodira je nakon aktivacije detonatora pokraj ulaza u školu za stražare, u općini San Bernardo. U eskploziji nije nitko ranjen, samo je nanijela štetu infrastrukturi. Odmah je oficir Christian Alveal, direktor škole, izjavio štampi: "Stalno anarhističke grupe protiv sistema prijete Školi žandarmerije, njenim zdanjima i osoblju, i neprestano poduzimamo mjere predestrožnosti kako bi učinkovito spriječili događaje kao što je ovaj." Sa svoje pak strane, potpresjednik Jorge Burgos rekao je: "Proces istrage je u punom zamahu. Ovo djelo neće ostati nekažnjeno, što je vrlo važno."
Nakon eksplozije u blizni događaja DIPOLCAR uhapsila je druga Kevina Garrida i zaustavila Joaquina Garciu, pod optužbom za napad i pokušaj napada bombom na 12. postaju. Obojca su zadržani u pritvoru.
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.

U zoru subote 19.9. pokušali smo prekinuti barem na kratko konformizam beznačajnih masa. Dok je masa oštrila svoju pasivnost, još jednom spremna da iskaže svoje suučesništvo podržavajući autoritarnu strukturu, mi smo pokušali aktivno objaviti naše suučesništvo s anarhističkim zatvorenicima, koji vode svoju ličnu borbu protiv izolacije i otuđenja kojima su podvrgnuti u zatvoru.
Evi Statiri, partenerica Gerasimosa Tsakalosa, vodi štrajk glađu od 14.09. zahtjevajući samo okončanje njenog nepravednog pritvora. Evi Statiri, žrtva generalnog širenja strategije moći vlasti, nalazi se zatočena u ćelijama demokracije od 02.03., kada je uhapšena zajedno s Angeliki Spyropoulou i s Athenom Tsakalos na Salamini, te optužena za pripadanje terorističkoj organizaciji bez ikakvog dokaza. Sasvim dobro znamo da država Evi ne drži u zatočeništvu sasvim slučajno. Vlast, osim psihološkog testiranja kojem žele podvrgnuti drugove iz ZVĆ kako bi se osvetila za njihov dosljedan i beskompromisan agresivni stav, ima mnogo opasnije ciljeve u planu. Demokratski totalitarizam reda, zakona, sigurnosti, mira, robe i ekonomske dominacije želi eliminirati sve što dovodi u pitanje izbore koji su masama dozvoljeni kako bi konzumirali samo iz svoje jednodimenzionalne stvarnosti spektakla.
...

Putovi tame i vatre su ti koji daruju najiskrenije trenutke života.
Praćen lisicom koja je lutala parkingom na kojem sam se nalazio, u noći 17.08. zapalio sam benzinom bankomat ispred supermarketa Morrisons, izričito iz osobnog zadovoljstva i užitka. Odabrao sam baš tu metu zato što je bila jednostavna za moju razinu organizacije. Ne vidim sebe kao jednog od "potlačenih" koji se bore protiv "tlačitelja", već kao jednog egoista koji napada sve što ograničava zadovoljstvo interakcije između mene i onog što me okružuje, što mi umanjuje šanse da živim kaotične trenutke izvan svake sistematizacije države, društva, civilizacije. Iza ovog djela ne stoji apsolutno nikakav politički motiv ili plan, pošto za mene politika, koje god značenja ona imala, predstavlja neprijatelja, mikroba Namjere, i stoga lanac ega. Ne govorim o nikakvoj "nepravdi" niti imam ikakvu sklonost ka herojstvu, stvari koje su naspram kaotičnog postojanja ne-postojeće. Ikonoklastički napad ne poznaje nikakvo žrtvovanje za ikoji ideal, a manifestira se na toliko načina koliko i sam pojedinac, a okončava se samo uništenjem pojedinca. Napad je totalan i pogađa čak i vlastito ja.
...

"Mi maštamo da su naši interesi i interesi super-bogatih isti - kao da će, nekako, bogati postati toliko imućni da se raspuknu, i da će karamele padati po nama ostalima. Kao da su oni neka vrsta lonca dobročinstva. Međutim, činjenica je da lonci neće sami puknuti. Moraš ih udariti štapom."
Naš nedavni napad na banku Bradesco podigao je neke sumnje u korporativnim medijima. U stvari, bomba postavljena na treći bankomat nije eksplodirala. Naša je namjera, po riječima nekih medija, bila pljačka vašeg trulog novca. No, na koncu, zapaljiva naprava s 20 litara benzina s uljem i dodacima neće nikada dignuti u zrak jedan bankomat.
Naša je namjera bila zapaliti vaš dom Kapitala.
U noći 13. septembra, u jednoj od elitnih četvrti Sao Jose dos Campos, izveli smo još jedan napad požarom na jednu podružnicu banke. Ovaj put je meta bila ITAU, koja je u drugom poslovnom kvartalu ostvarila sramotnu zaradu od 5.9 miliona reala [preko milijun eura, nap.prev.].
Izgleda da su kamatarenje i špekuliranje tuđim radom jedina stvar koja danas nastavlja pokretati već ionako rđave zupčanike kapitalističke superstrukture. To je ludilo našeg doba, gdje najslabiji žive u krizi dok se oni na vrhu časte na naš račun. Napade na niže klase oni nazivaju "prilagodbom", dok svaki napad na više klasu zovu "terorizmom".
I kao da to nije bilo dovoljno, marioneta [predsjednica] Dilma Rousseff napala je radnike oštrim mjerama štednje, dezinvesticijom i rezanjem socijalnih programa, a još moramo i gutati parlament ispunjen štakorima i crvima - i svim vrstama parazita - koji pune svoje stomake novcem iz podrške korporacijama, kompanijama, bankama i agribiznisu. Rade za svoj interes protiv želja naroda. To je ono što se naziva "demokracija"
Predstavnička demokracija - kapitalizirana i financirana do srži - se može jednostavno usporediti s kanibalnom večerom - svaki četiri godine biramo s kojim ćemo umakom biti živi požderani.
...

Rano ujutro 14.09.2015. drugovi iz anarhističke grupe Rouvikonas uništili su ured fonda za privatizaciju TAIPED. Jedna je grupa odvukla pozornost stražara, dok je druga krenula u ured na 7. katu jedne zgrade u centru grada. Napad je izvršen uspješno, unatoč činjenici da je zgrada pod nadzorom 24 sata dnevno i čvrsto osigurana. Nakon ulaza u ured grupa je nanijela bitnu štetu i razbila prijenosna računala, kompjutere i opremu.
Zadaća agencije TAIPED je prodaja grčke imovine po željama Trojke. Po novom memorandumu privatizacije se trebaju proširiti i što više ubrzati. Tokom godina rad TAIPED-a se često usporavao zbog stalne potrebe smjena osoba koje su previše pale u iskušenje pred mogućnostima goleme korupcije koje fond nudi.
...

U četvrtak 24. augusta oko 2 u noći postavili smo eksplozivnu napravu kućne naprave, sastavljene od plastične boce od pola litre ispunjene barutom i fitiljima, na što smo zalijepili cigaretu kao vremenski detonator i sve spojili s dvije plinske kamp-boce (butan), te postavili na ulaz jednog od domova podoficira argentinske federalne policije, u četvrti Balvanera. Iako telekamere slijede naše sjene, mi imamo dobre prijatelje te posjedujemo odlučnost i kreativnu maštu za izbjeći sigurnost ovog socijalnog mira.
Ovom gestom solidariziramo s anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta. Oni su primjeri borbe i uvjerenja!
Moć je ta koja upotrebljava monopol nad nasiljem, koje je pravno opravdano, i ne odnosimo se samo na policijsko, nego i na ekonosmko, medijsko, društveno, demokratsku raspravu.
Zato SMO uz pobunjenike, bjegunce, uz dečke i djevojke zatvorene u zatvore i psihijatrijske institucije u argentini (i svijetu), uz "obične" i anonimne koji pružaju otpor, uz "samoubojstva" koja su ubili zatvorski stražari.
Sjećanje i osveta za SERGIA "URUBU" TERENZIJA*, MAURICIA MORALESA I SEBASTIANA OVERSLUIJA
Djelujmo slobodno, suočimo se s ravnodušnošću. Slavimo život!
Pozdravi i snage!
Neki anarhisti i nihilisti
*Sergio Terenzi: anarhist iz Santa Fea kojeg je 1996. ubila argentinska federalna policija dok je vršio eksproprijaciju, ranjenog ostavila da umre na pločniku.
...

Preuzimamo odgovornosta za podmetanje požara na luksuzni SUV na periferiji Buenos Airesa. Veliki, luksuzni motor, koji uništava i zagađaje, uništen je.
Ovom gestom sjećamo se Angryja i šaljemo pozdrav Sol Vergari, Tato, Javiu i posljednjima koje je zatočila čileanska policija.

Zavjera Sebastian Oversluij
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Prije par dana brave nekoliko trgovina u Buenos Airesu koje trguju i izrabljuju životinje ispunjene su lijepilom. Vrlo jednostavna metoda koja je svima na raspolaganju. To neće izmijeniti izrabljivanje životinja, ali nanešena je šteta izrabljivačima, koji će morati potrošiti novaca na popravke i odgoditi profit koji zarađuju na srmti.
Preuzimamo odgovornost za ovu gestu u tjednu propagande za Sebastiana Oversluija, sječajući se njegovih riječi i djela.
Izvor: InterArma

I. "Ovaj trenutak koji neće biti zaboravljen
Tako isprazan kada ga odbace sjene
Tako isprazan kada ga odbace satovi
Taj žalosni trenutak uzima moja blagost
Da bi ga skinula do gola, da bi mu skinula krv sa krila
Oduzela oči da bi se sjećao davnih strepnji
Usne da bi sakupio tekućinu nasilja
Izgubljen u zvonjavi smrznutih zvonika."
U ovom kontekstu nedavnih državnih reformi čiji su ishod strože kazne za posjedovanje i upotrebu zapaljivih naprava i/ili eksploziva, uz brojne slučajeve zatvorskih kazni zbog ustaničkog nasilja (bombe, paljenje autobusa i napadi požarom ispred fakulteta), neko bi mogao pomisliti da nema više mjesta za napadačka djela protiv Dominacije i da je to normalnost, savršena izlika za sve one koji su uvijek pronalazili opravdanja za odlaganje svoje vlastite pobune protiv postojećeg.
Međutim, duga historija pobuna, ustanaka i zavjera dokazuje nam da je sistem vladanja uvijek bio i uvijek će biti ranjiv, i da je uvijek moguće pronaći mjesta za pobunu i direktnu akciju protiv struktura, simbola, institucija i predstavnika represije.
No, još nešto je isto tako točno, to jest da ranjivost Dominacije postaje vidljiva samo kada se naša djela neposluha i naša želja za slobodom provuku kroz pukotine prevladavajućeg društvenog poretka; napadima, nanošenjem rana, postajemo opasni, izvan kontrole, za njihove planove vladanja.
Zato smo još ovdje i zato ćemo ostati ovdje, i dalje prkositi vlastima šireći našim djelima ideju da ustanička pobuna ovisi djelima pobune koja ne prestaju.
II. "Ali za nas se sve promijenilo kada smo odlučili da živimo kao ratnici, umjesto kao robovi. Poštujemo našu tugu i frustraciju, našu samoću i nesigurnost, niti ih gušimo niti im se predajemo: uzimamo te slomljene dijelove naših ja u svoje ruke kako bi preoblikovali žrtvu u borca, i stajali ponosno kao neprijatelji ovog svijeta. Da bi napali ono što napada nas." - FAI-FRI drugovi iz UK
...

Današnje se društvo može nesumnjivo opisati kao tehnokratski sistem u kojem neograničena znanost i proizvodi koje stavlja na tržište vladaju životom i uređuju ga.
Otkad postoje, multinacionalne kompanije održavaju vlast nad Planetom kroz države i međunarodne institucije (ONU, EU, MMF, ECB).
Hiper-tehnološko društvo je savršeno društvo koje će zadovoljiti 2 osnovne potrebe Vlasti: profit i društvenu kontrolu.
Zahvaljujući znanosti i tehnologiji, uzdignute u moderna božanstva, profit je postao bezgraničan: od vojnih sredstava u neprekidnom razvoju do nevjerojatne količine beskorisnih proizvoda na tržištu.
Isto tako će kontrola nad društvom i životima biti sve proširenija, od upotrebe običnih video-kamera pa sve do nanotehnologije.
Osobe, kojima je već oduzet svaki oblik autonomije i vlastite volje, uvode se u bajni svijet znanosti putem djelomičnog i lažnog pristupa tehnologiji.
Obmanom o poboljšanju kvalitete života, jedini realni ishodi su neograničena proizvodnja, artrofiranje uma i vlastitih sposobnosti, brisanje stvarnih osjećaja, odnosno samog života.
I sve se to odvija dok se pred našim očima uništava ono što je preostalo od prirode kako bi se izgradile velike strukture koje omogućavaju brže putovanje tih istih proizvoda, kako bi bili još dostupniji.
I sve se to odvija dok mediji, u sveopćem nemaru, prikazuju slike masakra naroda koji su dovedeni do gladi kako bi mogli iskorištavati sirovine nužne za povećanje proizvodnje tih proizvoda.
Zato smo odlučili da se jednostavno izmaknemo kontroli i ugrozimo profit tehnokratskog društva.
Zapalili smo strujne kablove antene za telekomunikaciju u vlasništvu poduzeća Italsite Spa, koje djeluje na razini čitave Europe.
ZA NEPOSREDNO OTPUŠTANJE MARCA CAMENISCHA.
SOLIDARNO S ANARHISTIMA I ANARHISTICAMA U ZATVORIMA U ITALIJI, ČILEU, GRČKOJ, ŠPANJOLSKOJ I MEKSIKU.
...

Molotovljev koktel (Molotov) se obično koristi za napade na neprijateljske zgrade ili za održavanje udaljenosti od policije tokom nereda. Postoje različiti načini izrade i različite učinkovitosti. Ovaj tekst opisuje jedan od mogućih načina izrada Molotova.
Ambalaža Molotova je staklena posuda, koja treba imati oblik pogodan za bacanje, a istovremeno mora biti dovoljno lomljiva da se u dodiru s metom lako razbije. Pogodna je boca votke od pola litre s metalnim čepom. Veća boca može sadržavati više tekućine, ali je teško baciti dovoljno daleko da bi se pogodila meta. Korisno je isprobati.
Bocu treba napuniti benzinom i motornim uljem (1:1). Benzin jamči brzu zapaljivost. Motorno ulje pak produljuje vrijeme gorenja i zajamčit će prianjanje na površinu. Ako se boca napuni samo benzinom, njegova učinkovitost će biti znatno smanjena, zato što nakon paljenja brzo izgori i ispari. Zato je potrebno ulje ili neki druga pomoćna tvar.
Kada se boca napuni mješavinom potrebno je zatvoriti čep. Oko čepa je dobro omotati izolacionu traku, kako bi bili sigurni da se tekućina neće izliti prije nego bacimo Molotov. A i da neće ispariti.
Posljednji dio je traka od tkanine svezana oko vrata boce. Tkanina ne mora nužno biti uronjena u unutarnju tekućinu. Može biti samo svezana oko vanjske strana vrata ili prikačena na žicu. Slobodni dio krpe, umočen u kerozen, potrebno je svezati u čvor. Nakon što zapalimo krpu i zatim se bačena boca razbije, mješavina tekućina će se zapaliti.
Čitava izrada, a zatim upotreba Molotov mora se odviti u sterilnim gumenim rukavicama. To je nužno kako bi se spriječilo da na bilo kojem dijelu Molotova ostanu otisci prstiju ili tragovi DNK.
...

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Mreža Revolucionarnih Ćelija ponovno napada, tamo gdje neprijatelj ne očekuje. 28. juna 2015. u Mostu su zapaljena dva policijska vozila ispred policijske stanice u ulici V. Řezáče. Napad je izvela ćelija LEX, dva mjeseca nakon što je policija pokrenula "Operaciju Feniks": pretresi društvenog centra Ateneo, pretresi domova, anarhisti zadržani u pritvoru, zaplijenjene osobne stvari i serveri, šikaniranje anarhista, članova njihovih obitelji, prijatelja itd. Štete koje je policija nanijela su ogromne. Njeno ponašanje je neoprostivo.
Naoružana policija čuva status quo. Napada svakoga tko ruši mit o pravednom kapitalizmu. Svakoga tko ne vjeruje u bajku o slobodi koju nam jamči država. Anarhisti su prvi koji kreću u svoju beskompromisnu borbu za besklanso i bezdržavnu zajednicu. Mi predstavljamo opasnost za vladajuću klasu, zato što želimo uništiti njihova sredstva moći. Želimo otrgnuti naše živote iz kandža onih koji nas izrabljuju. Policija pokušava omesti naše planove. Moćnici šalju plaćenike protiv nas, mi odgovaramo sabotažom njihove opreme.
Policijski lov na anarhiste se nastavlja, ali otpor će i dalje biti neustrašiv.
SRB živi. Požar još gori.
LEX // Ćelija Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

U novembru 2014. grupa zamaskiranih zatvorila je lancima vrata Odjela za Ubojstva Policijske Stanice, a zatim bacila niz zapaljivih bombi na policijsko gnijezdo i zapalila vozilo jednog od njih.
Zamaskirani uspijevaju udaljiti se neometano, policija nije uspjela reagirati. Nakon sedam mjeseci "istrage" policija je upala u domove 5 drugova optužujući ih za sudjelovanje u napadu požarom. Uhapšeni su u jutarnjim satima 2. jula u Santiagu, pod optužbom za posjedovanje oružja (molotovoljeve koktele), a jedan drug i za posjedovanje zapaljive naprave tokom hapšenja.
Osmi Sud naložio je istražni zatvor: drugarice su odvedene u ženski zatvor San Miguel, a drugovi u zatvor Santiago 1.
Policija je izjavila da je ušla u tragove drugovima zahvaljujući digitalnom otisku pronađenom na jednoj plastičnoj vrećici ostavljenoj, uz odjeću korištenu u napadu, na fakultetu, pokraj mjesta događaja.
Nakon pandurske interpretacije prisluškivanih telefonskih razgovora uhapšene su 4 osobe, uz uzimanje DNK s opušaka i sa posuda za hranu, kako bi usporedili njihov DNK s onim pronađenim na odjeći.
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

U noći 14. juna, u ulici De l'Est, zapaljeno je vozilo poduzeća Eiffage. Zato što izgrađuje zatvore.
Solidarnost s drugovima iz Bruxelessa koji se bore protiv izgradnje zatvora.
Izgradnja kaveza raspiruje naš bijes!
Izvor: Act For Freedom Now

Zapaliti vozilo je jednostavna i učinkovita metoda sabotaže. U našoj borbi možemo zapaliti vozila pandura, sudaca, buržoazije. Ukratko, zapaliti vozilo u vlasništvu svakog tko je aktivno uključen u represiju, izrabljivanje ili uništavanje ekosistema ovog planeta. Na polju klasne borbe ima bezbroj automobila, koje je lijepo vidjeti u plamenu. Ovaj tekst sadržava nekoliko trikova kako jednostavno i sigurno podmetnuti požar.
Prije nego opišemo kako to učiniti, dobro je da objasnimo kako su neke procedure paljenja vozila neučinkovite. Nadasve su osobe bez iskustva sklone ka takvim metodama i smatraju ih primjerenima. Zato ćemo najprije isključiti neodgovarajuće metode, a zatim ćemo opisati jednu od najkorisnijih.
Ako namjeravamo zapaliti parkirano vozilo u rane sate (npr. ujutro ispred doma nekog suca) nije dobro da to učinimo Molotovljevim koktelom. Molotov nam može dati osjećaj sigurnosti zato što nam dozvoljava da napadnemo iz daljine, nitko se ne treba približiti vozilu. Međutim, taj osjećaj nije u potpunosti opravdan. Molotov će pri padu proizvesti takvu buku da će smjesta upozoriti neprijatelja da je sabotaža u toku. I osoba će zato izgubiti dragocjeno vrijeme na sigurnosno povlačenje. K tome, baciti molotov na točno određenu točku nije tako jednostavno kako može izgledati. U slučaju automobila, to su u biti samo spremnik ili kotači, iz kojih će plamen zahvatiti ono što je ispod haube (odnosno spremnik za gorivo). Molotov može pogoditi vozilo na drugim mjestima i izazvati značajnu štetu, ali zapaliti ga na taj način je gotovo nemoguće.
Naravno, situacija je drugačija na prosvjedima, kada djelujemo u široj masi, ali nemoguće je izvesti neku akciju neopaženo zbog prisustva oružanih snaga (policije i vojske). Razumljivo je da se na prosvjedima molotov češće koristi, ali čak i ovdje je vrlo teško zapaliti vozilo na takav način.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

Dobrodošli u naš pakao, u ono što mi nazivamo... CRNI JUNI!
Mi nastavljamo rat, DEMOKRACIJA NEĆE POBIJEDITI!
"Znaš, i ja isto plačem, korisno je da se riješiš pritiska. Ali smijeh bi mi učinio mnogo bolje. Vrlo te cijenim, željela bih te čvrsto zagrliti (...) Drugovi: u ovom trenutku bijes me drži. Uvijek sam mislila da je osoba odgovorna za ono što osoba učini, ali ovaj put su neke osobe krive i želim reći vrlo glasno tko su osobe koje su ubile Eduarda: država, suci, službenici, novinari, policija, zatvor, zakoni i čitavo to društvo robova koji prihvaćaju ovaj sistem." ("Ljubav i Anarhija; Neodložan život Soledad Rosa")
Neukroćenom bijesu i burnim srcima!
Čvrsto naprijed sve do kraja horizonta!
I
Stavili smo karte na stol i započeli stavljati naše uloge u našu igru, zbog logike života koja nam je nametnuta gledamo u tamu, zbog slomljenih srca i iscrpljenih grla mislimo da još nešto nedostaje, u našim mislima raste ustanički anarhistički projekt koji pita "kako ću krenuti u napad na realnom i određenom polju"?. Neprijateljska, drska, smiješna, neprekidna, opasna i neugodna slika za to mračno Trojstvo (država, kapital i crkva), koje i dalje funkcionira unatoč naporima da ga se uruši. Iznijeli smo to u našem prvom tekstu; razlozi, okolnosti, mjesta i nove perspektive koje se temelje na afinitetu, na autonomnoj i horizontalnoj koordinaciji, dodatak anarhističkoj ideji, ustanička strast uz zajednički projekt. No ipak, znamo da bombe, sabotaže i požari itd. nisu dovoljni da definitivno okončaju taj stroj smrti, potrebno je mnogo više, a između znati i činiti postoji velika razlika. Život je jedan kontinuum individualnih i zajedničkih gradnji, što dokazuje činjenica da se on zaista može izmijeniti, ali se te promjene vidljive na mikroskopskoj razini trebaju postaviti u jedno sveopće pitanje. Svako na temelju svojeg konteksta, svojih mogućnosti i gradeći različite ali koordinirane autonomije, jer nije cilj homogenizirati "ustaničku perspektivu", kao u klasičnim već izlizanim stavovima, mi želimo promjenu a ona započinje s pojedincem-zajednicom.
Radi se o: biti opasan zbog vlastitih ideja-djela (teorije-prakse). Bila to tenzija, raskid, izgledi s prijedlozima, stvarni napadi, od dizanja u zrak državne institucije do sađenja malene biljke, razgovora sa susjedom, organiziranjem u kolektiv, zato što negacija nije samo reći ne, nego odbiti, suprotstaviti se, uništiti i najvažniju stvar izgraditi na negaciji. Puni smo glupih upakiranih ideja, ne znamo kako točno se njih osloboditi, međutim, kroz analize, razmatranja i djela mi ulazimo na put da to učinimo. U tom naporu mi kujemo urotu s našim lažima i istinama, zato što još vjerujemo u stvaranje, zato što smatramo da pobuna i neprekidni sukob je put. Bez toga ništa, a s time sve!
Ne radi se o militantnosti, niti o pretvaranju anarhije u ideologiju, radi se o igri sa životom i njegovim oblicima, plešući na spasonosnom kaosu neprekidne pobune, skačući na ruševine dominantnog zdanja, smijući se svim srcem pobuni, plačući stvarajući radosti, zato što smo u igri, zato što otkrivamo, postajemo jači, umiremo i ponovno se rađamo. Svaki izum, svaka nova šansa može predstavljati jedno iskustvo za svaku osobu, bez upakiranih modela, stvarajući novo poglavlje u povijesti, gdje zvuk demokracije propada, dok se čuju anarhistički napadi na njene betonske zidove.
Imamo malo, ali planiramo da dobijemo sve!
II
Širenje borbe i njenih dinamika dokazuje da slobodarska pobuna nije pitanje prošlosti i da je moguće riješiti se ravnodušnosti, padova u kolotečinu i čekanja na Obećanu Zemlju, da je moguće to pretvoriti u najgori košmar vlasti, u radosni dinamit koji će dignuti u zrak državu i kapital baš sada i ovdje. Dug život sjaju natjecateljske vatre, radosti neukrotivog leta Molotovljevih koktela, užitku ustaničkih sablji na vjetru, slavljeničkom pucnju PVC bazuka. Ugodni radosni žamor kamenja koje pada na štitove i kacige stražara-lakeja države i kapitala. (Neformalna Anarhistička Koordinacija: Meksiko, Planet Zemlja, 16. novembar 2006.)

U Limogesu, Francuska, u industrijskoj zoni Magret, vatra je uništila 10 kamiona i 3 hangara, koji pripadaju Euroviji, podružnici multinacionalne kompanije Vinci, koja se bavi nadasve izgradnjom novih zatvora, kao i razvojem devastirajućeg projekta zračne luke Notre-Dame-des-Landes.
Vozila su bila parkirana na dva parkirališta, na dvadeset metara. Zapaljiva naprava postavljena je na kotače kamiona. Sastojala se od boce s benzinom, svijeće i upaljača. Šteta je procijenjena na barem milijun eura, bez ubrajanja duge odgode radova na gradilištu.
9. juni 2015.
Act For Freedom Now

BRUXELLES: U noći s čevtrtka, 11. juna, na petak, 12. juna 2015., rasplamsala se vatra u Greenbizzu, poslovnom centru za takozvanu "zelenu tehnologiju". Nanijeta je ozbiljna šteta.
Pronađena su dva eksploziva, što je dovelo do zaključka da se radi o podmetanju požara. Požar je otkriven oko ponoći, ali vatrogasci su proveli čitav petak na području zgrade.
Ambiciozni projekt, kojeg financira EU i gradi građevinsko poduzeće BAM, poznati graditelj zatvora, bit će zasigurno odgođen.
Izvor: Act For Freedom Now
ANTWERP: Pet policijskih vozila i pet osobnih vozila policajaca sabotirani su na parkiralištu policijske stanice Antwerpa, u Noordelaanu. Čavli su postavljeni na gume vozila kako bi se ispraznile tokom vožnje. Privatna vozila pandura sabotirana su skidanjem vijaka s kotača.
Tokom vožnje jedan je policajac primijetio sabotažu (prije saobraćajne) i upozorio kolege.
Saboter(i) su ušli u tu dobro kontroliranu zonu izbjegavši nadzorne kamere i napravivši rupu u ogradi.
06.09.2015.
...

12. juna, nakon ponoći.
Uz pomoć vrlo jednostavnog oružja odlučili smo napasti podružnicu Banamex banke, na križanju avenije Sullivan s autuputem središta grada Circuito Interior, u srcu grada. Nalazili smo se baš naspram njihovog sistema nadzora: patrolna vozila jedno za drugim kontroliraju ulice, nadzorne video-kamere na svakom uglu, na svakom koraku... prolaznici živući mrtvaci koji se obraćaju policajcima pri svakom čudnom događaju.
Avenija Sullivan je jedno od tradicionalnih mjesta ulične prostitucije u Mexico Cityju, da ne zaboravimo, naravno, da se naša meta nalazi samo nekoliko ulica od sjedišta Višeg kaznenog suda pravde. Sve u svemu, mogli smo pomisliti da je u ovakvom dijelu grada nemoguće naići na neprijatelja licem u lice, no, uz nasilnu radost eksperimentiramo u sadašnjem trenutku slobodu koja se sukobljava s poretkom statusa quo.
Nakon napada policija je pokrenula jednu operaciju koja je samo dokazala njihov neuspjeh i glupost, pošto smo pobjegli kroz ulice, uz suučesništvo noći.
Napali smo banku kao što je Banamex, u srcu financijskog središta Moći, kako bi potaknuli nama srodne (grupe afiniteta, anarhističke pojedince), kako bi dokazali da kontrola ne predstavlja zapreku - i da sredstva za napad mogu biti i jeftina. Djela sabotaže mogu zaista postati jednostavna i mogu se lako reproducirati.
Što se nas tiče, mogu ispuniti svaki kutak telekamerama; mi ćemo ih napasti iz sjene noći. Prije ili poslije uništit će se ekrani svih njihovih hramova. Mi ne čekamo, mi živimo u sadašnjosti, a ovaj čin nije ni prvi ni posljednji u borbi koju smo odlučili pokrenuti protiv kapitala koji se nameće našim životima.
Naspram njihovih mjera nadzora, mi projiciramo naše mreže sigurnosti, suučesništva i pažnje.
SLOBODNI ILI MRTVI
Grupa sabotaže "Besani"
Mexico City, 2015.
PS. Banka je potpuno izgorila, šireći oblak crnog dima nad svakidašnjim životom grada.
...

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U petak 15.5.2015. izgorio je policijski auto parkiran ispred policijske stanice u Hostivařskoj ulici u Pragu. To je rezultat ciljane sabotaže ćelije M.A.P. Slijedili smo djelovanje Mreže revolucionarnih ćelija, ali oklijevali smo pretvoriti naš bijes u napadačku direktnu akciju. Dugo su nas morili strah i neodlučnost. Onda je došlo do prevrata. 28.4.2015. policija je izvršila napad na anarhistički pokret u zemlji u kojoj živimo, i time potaknula izbor da se aktiviramo. Vjerujemo da će takvih istih izbora biti i dalje.
Jedno zapaljeno policijsko vozilo je možda mali korak u usporedbi s onim što je potrebno učiniti da bi se okončao kapitalizam. No, taj nam korak otvara nove mogućnosti. Koje nam nisu bile pristupačne dok nismo bili sposobni prekoračiti granice prosvjeda, koji mnogo laju ali nikada ne grizu naše neprijatelje. Slomili smo lance građanskog morala. Za državu i kapital više nismo bezopasna naklapala. Postajemo prijetnja, zato što smo krenuli uništavati ono što nas uništava. A to je samo početak. Borba se nastavlja!
ćelija M.A.P. // Mreža revolucionarnih ćelija/SRB/
...

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

Natalia je zatvorena u zatvoru San Miguel, a Javier u Santiagu 1. Tužilaštvo je zatražilo još vremena za istrage, kako bi definitivno sastavila optužnicu protiv dvoje drugova. Iduće ročište bit će održano u petak 10. aprila.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/04/bus.jpg
U 02:15, 7. aprila 2015., autobus 2010 poduzeća Transantiago poptuno je spaljen pokraj Središnjeg Kolodvora.
Nakon par minuta, u obližnjoj ulici, pokraj mjesta požara, prokleti panduri uhapsili su dvoje drugova, Nataliu Collao (24 godine) i Javiera Pina (27 godina), pod optužbom da su zapalili autobus.
Po riječima štampe i policije drugovi su se, navodno, ukrcali na autobus za Almedu i izašli u Ecuadoru, na scjecištu s Con Con, nekoliko minuta prije nego što je autobus počeo gorjeti. Policija kaže da je drugove prepoznao šofer autobusa.
Slučaj su preuzeli bijednici iz Južnog Tužilaštva, samoprozvani stručnjaci terorizma, i drugovi su predani u ruke Istražne Policije, točnije u Radne Snage Visoke Složenosti, jedinice sastavljene od raznih organa Istražne Policije koja pokušava prekinuti različite napade na Državu-Kapital.
Prolaskom ispred raznih strvinarskih novinara, i Natalia i Javier su dostojanstveno hodali, uzdignute glave. Javier je glasno uzviknuo: Dolje patrijarhalno i antropocentrično društvo!
Uslijedit će vijesti.
...

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

U utorak 17.02. napali smo Hondos outlet-centar u središtu Herakliona, koristeći improviziranu zapaljivu napravu.
Hondos Centar: "Usluge" uljepšavanja u kraljevstvu spektakla i iluzije. U kraljevini gdje se realnost temelji na obmani, gdje se konkretnost gradi na virtualnim temeljima i gdje se ljudska bića prepoznaju kroz potrošačke proizvode - "dostignuće". Tamo gdje su svi i sve brojevi, gdje se komodifikacija proširila na sve postojeće i dosegla pljenidbu same svijesti. Tamo gdje "te rad oslobađa" a svakodnevna rutina kastrira tvoje misli. Tamo gdje su svi istovremeno prostitutke i svodnici autoriteta.
Naspram tog stroja porobljavanja, izabrali smo Negaciju. Negaciju koja će nas odvesti u totalni konflikt s ovim svijetom i u doživljaj autentične slobode. Zasigurno ne postoji jedinstvena i neraspravljiva istina (ona je subjektivna), i sigurno ne postoji revolucionarni priručnik koji će nas voditi tom iskustvu. Isto tako sigurno smo i mi, odrastajući unutar tog društvenog stroja, nositelji i prenositelji, nekad više nekad manje, prevladavajućeg morala, načina razmišljanja i ponašanja.
I upravu tu započinje naša borba: u konfliktu sa nama samima, da iskorijenimo iz nas svako autoritarno ponašanje i mentalitet, svaka umjetna ideja, svaki trag prevladavajućeg morala. Taj neprekidni konflikt s našim kontradikcijama, našim kompromisima i ograničenjima ovog svijeta, dok mi sami ne postanemo izmjena koju želimo živjeti. Za nas je pretvaranje te negacije u napad neophodni dio i nastavak tog unutarnjeg konflikta. U napade koji stvaraju lokalni prostor-vrijeme slobode, uzrokujući pukotine u naizgled nepobjedivom neprijatelju-državi-sistemu, pružajući snagu onima kojih iz izvode, drugovima koji su zatočeni ili su pali (samo da bi ponovno napali) i onima koji su odlučili djelovati.
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...

16. decembra 2014. uhapšeno je u Kataloniji i u Madridu 11 drugova/arica, pod optužbom za različite napade i za "pripadanje kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma", 4 je brzo otpušteno, dok je ostalih 7 oslobođeno nakon mjesec dana pritvora, uz plaćanje kaucije, u očekivanju suđenja.
Policija je izjavila da je navodna teroristička grupa "Kriminalna grupa GAC" (Koordinirane anarhističke grupe), dio terorističke organizacije FAI/FRI.
Slijede detaljni napadi za koje su optužene osobe pod istragom u "Operaciji Pandora":
21. decembar 2012.: 3 napada na podružnice banke CaixaBank (Barcelona), te slanje pisma-bombi, jedno nadbiskupu Pamplone i drugo jednom članu kongregacije Kristovih Legionara iz Madrida. Odgovornost su preuzeli: KLUB ZANATLIJA KAVE ZA NJENE DRUGAČIJE UPOTREBE (ponekad spektakularan) - FAI/FRI, ANTIKLERIKALNA GRUPA ZA PROMICANJE UPOTREBE SEKSUALNIH IGRAČAKA - FAI/FRI
07. februar 2013.: Atentat na katedralu Almudena u Madridu, pripisan Ustaničkoj komandi Mateo Morral.
10. april 2013.: Simultani napadi na podružnicu Caixa banke u barcelonskoj četvrti Sarrià i na podružnicu banke BBVA u Madridu.
06. septembar 2013.: 2 pisma-bombe poslana talijanskim poduzećima u Kataloniji + jedna lažna naprava jednom talijanskom poduzeću u Valenciji.
02. oktobar 2013.: Atentat na baziliku El Pilar u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo Ustanička komanda Mateo Morral (zbog iste optužbe se u zatvoru nalaze drugovi Monica Caballero i Francesco Solar).
...

17. janura pojavili smo se ispred policijske stanice u Harilaou, vraćajući samo djelić nasilja kojeg ona svakodnevno primjenjuje protiv njenih glavnih počinioca.
Kada bi napravili popis djela policijskih nečovječnosti u samo par posljednjih mjeseci, bio bi zaista dugačak. Gušenje prosvjeda 17. novembra i 6. decembra diljem čitavog grčkog teritorija, čistača, osoba s posebnim potrebama i čistke imigranata, su samo neki od slučaja koji su se desili. Ništa od toga nas ne iznenađuje, samo nas ispunjava još većom mržnjom. Mutne izjave o upotrebi pretjerane sile, osim što se ne odnosi na nas, služe obmani i prikrivaju bit srži položaja te kopiladi općenito. Kao stražari sistema uvijek će biti ispunjeni mržnjom protiv onih koji se bore protiv njega, i onih koji remete red. Oni moraju izazivati bojazan i utjerivati strah ostalima.
Nedavno, država je nametnula zatvore visoke sigurnosti, koji su pripremani da bi zatvorili borbeno stanovništvo u zatvore oštrijih uvjeta, kako bi mogli poslati jasnu poruku što budućnost priprema za one koje se bore. Čak predajući svoju vanjsku stražu pandurima, oni stječu sposobnost da slijepo nametnu svoju brutalnost zatvorenicima u bilo kojem trenutku.

12. i 13 februara odvile su se konuzultacije članica EU u vezi terorizma i ekonomske politike. Za nas te dvije teme sastavljaju i dodaju značenje modernoj europskoj viziji, što znači financijsko krvarenje potlačenih, represija i suočavanje s domaćim i stranim neprijateljem koji prijeti stabilnosti i društvenom miru.
Točnije, 12.02.2015. održao se susret ministara EU u vezi nedavnih događaja u Francuskoj (održan je i jedan prethodni susret, 15.01.2015. između ministara unutarnjih poslova i obrane EU uz sudjelovanje i ministra unutarnjih poslova SAD-a). Glavna tema bilo je kreiranje zajedničke antiterorističke politike i pronalazak novih tehnika nadzora i praćenja, to jest daljnjeg širenja obrane i jačanja dominacije kao osnovnog cilja onih iznad, u periodu društvenih nemira. Već smo osjetili rezultate takvih sličnih susreta s nadogradnjom teror-zakona, koncentracionim kampovima, FRONTEX-om [europska policija za vanjske granice, nap.prev.], ogradom na Evrosu [12,5 km bodljikave žice na grčko-turskoj granici, nap.prev.], zatvorima visoke sigurnosti i tako dalje.
S jedne strane 13.02.2015. susret euro-grupe se odvio za formiranje ekonomske politike u svrhu "rasta" Grčke i općenito Europe. Za nas taj "rast" nije ništa drugo nego pokušaj spašavanja i nastavljanja istog kapitalističkog sistema kojemu mi pripisujemo siromaštvo, represiju i bijedu naših života.
Neovisno o različitim modelima ekonomskog upravljanja, uloga bankarstva i ekonomskog sistema u svojoj suštini ostaje ista: akumulacija profita u rukama vladara i financijsko krvarenje potlačenih. Danas proživljavamo navodno radikalno ekonomsko upravljanje krizom, koje ionako neće izaći iz okvira totalitarne i neo-liberalne EU, neće ukinuti i ne može ukinuti uvjete samog izrabljivanja.
...

Već nekoliko mjeseci u šumi Stari Gaj su u toku radovi na izgradnji protupožarne ceste. Ta bi cesta trebala prolaziti čitavim šumom, u dužini od čak 4234 metra, u smjeru Zemborzyc Podleśnych. Ukupna cijena te investicije je oko milijun i 436 tisuća zlota [350 tisuća eura, nap.prev.].
Izjava sabotera:
Postavili smo barikade na cestu prema nikuda.
Moć miče stabla, mi se sami mičemo do moći.
Mi ne smatramo da "prirodom treba vladati".
Priroda je mnogo više od stvari korisnih čovjeku.
Priroda je mnogo više od skupa sirovina.
Priroda nije samo hrpa stabala, nama na raspolaganju.
Napredak nije zaposjedanje prostora, nego prilagođavanje istima.
Pripremili smo peticiju vladi u obliku barikada, a ne u obliku običnog papira.
Nisu nam potrebni zakoni, u veličanstvu svijeta kojemu je oduzeta prirodna ljepota.
Nisu nam potrebna ni prava - dovoljan nam je smisao našeg djela.
...

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

U petak ujutro, 30. januara, baš kada je ukinuta tajnost nad istragama i kada se proširila vijest o neminovnom puštanju drugova na uvjetnu slobodu*, odlučili smo izraziti našu solidarnost na ulicama. Sabotirali smo bankomate i prozore slijedećih ureda banke Santander.
Mataró, podružnice u ulici Camí del Mig, na trgovima Granollers i Santa Anna, Carrer Sant Cugat, na aveniji América i u ulici Europa. Sabotirali smo i podružnice iste banke u El Masnou, Vilassar de Mar i Premià de Mar.
Izabrali smo banku Santander zato što je jedina odgovorna za upravljanje cirkulacijom novca u zatvorima španjolske države, proizvodeći oko 100 milijuna eura godišnje, po službenim podacima. Špekulirajući i zarađujući na temelju ove velike svote novca, koji je plod patnje i zatvora tisuće osoba.
Slavimo činjenicu da su naši drugovi ponovno vani, ali unatoč tome sasvim smo dobro svjesni da i dalje imamo ispred sebe dugi i teški put, i dok god postoji otpor prema nadmoći kapitalističkog sistema, države i njenog represivnog mehanizma mi ćemo nastojiti to privesti kraju.
Neka se plamen solidarnosti ne ugasi.
Sloboda za Monicu i Francisca!
*Napomena: Odnose se na drugove optužene u kontekstu operacije "Pandora".
...

U noći 16. januara 2015., kao odgovor na poziv solidarnosti s onima koji su podvrgnuti odmazdi "Operacije
Pandora", sabotirali smo 16 bankomata.
Sloboda za sve!
Želimo ih doma, sada!
Solidarnost je naše najbolje oružje
Solidarne Pandore
Izvor: 325

U ponedjeljak, u zoru 15.12.2014. postavili smo zapaljivu napravu u 7. porezni ured Soluna.
Nadasve, želimo razjasniti da nismo izvršili ovaj napad da zaštitimo ikojeg "nesretnika" koji je zbog svojih dugova također pogođen nepravdom jer porezi postaju sve više i više nepodnošljivi, ali unatoč svemu tome on i dalje prefira sigurnost vlastitog doma.
Mi predstavljamo same sebe i samo sebe. K tome, ne želimo iznositi ekonomsku analizu o ulozi i djelima poreznih ureda. Smatramo zamornim gubiti se ekonomskim figurama ili postocima. Naposljetku, život se ne mjeri brojevima, nego emocijama i intenzitetom.
No, porezni uredi ipak djeluju u korist države (pošto djeluju kao glavni izvor prihoda) i zbog toga za nas predstavljaju metu.
Želimo uništiti sve što održava državu, dominaciju i postojeću civilizaciju.
Kao dio mnogolike anarhističke borbe, vjerujemo da direktna akcija promiče revolucionarni proces i da je dio revolucionarne aktivnosti.
SVE DO UNIŠTENJA POSTOJEĆE CIVILIZACIJE.
DUG ŽIVOT ANARHIJI.
P.S. Djelo je posvećeno sjećanju na Sebastiana Oversluija koji je ubijen mecima jednog bijednika tokom pokušaja eksproprijacije banke u Čileu, kao i drugovima koji su optuženi u kontekstu Operacije Pandora u Španjolskoj.
...

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

LEIPZIG [NJEMAČKA]: NADADNUTA DEUTSCHE BANKA U ZNAK SOLIDARNOSTI S UHAPŠENIM ŠPANJOLSKIM ANARHISTIMA

U znak solidarnosti s anarhistima uhapšenim u Španjolskoj napali smo jednu podružnicu Deutsche Banke u Leipzigu.
U Španjolskoj su 16. decembra 2014. različite jedinice policije izvršile koordinirane pretrese 12 stanova, iz čega je uslijedilo hapšenje 11 anarhista. Jedna od izlika ovih pretresa je da su neki od uhapšenih uništili jedan bankomat.
Budimo solidarni s onima koje je pogodila državna represija i tko je uništio bankomat te razbio prozore Deutsche Banke, u Lindenauer Marktu.
Neki su pogođeni - svi smo obuhvaćeni!
Podržimo poziv na nasilje za 31. decembar 2014.
Izvor: RadioAzione
BERLIN [NJEMAČKA]: ZAPALJENO VOZILO DHL-A
Kao znak solidarnosti s uhapšenim i zatvorenim drugovima, u Barceloni i drugim gradovima, tokom Operacije Pandora, zapalili smo vozilo DHL-a, u noći 5. januara 2015., u berlinskom kvartu Neukoelln.
Nismo napali DHL samo zbog njene suradnje s vojskom, nego i zbog međunarodne raširenosti vozila u ovom biznisu, što ih čini prikladnom metom sabotaže. U isto vrijeme kada europske agencije za sigurnost razmjenjuju informacije i pripremaju zajedničku borbu protiv struktura otpora, istovremeno pogoduju otporu i solidarnosti da se šire preko granica.
Radosti i slobode za:
Lisu Sandru Dorfer
Albu Graciu Martinez
Cuadradu Noemi Carvajal
Annu Hernandez del Blanco
Enriquea Perez Balaguera
Davida Juan Fernandeza
Sve dok ne budu slobodni!
...

U decembru 2014. različiti oblici ulične borbe ponovno su se susrele na ulicama, želeći održati na životu pobunjeničko sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom eksproprijacije banke 13. decembra 2013.
Već se u septembru sabotaža izrazila vatrom i borbom, zapalivši autobus linije Macul-Grecia, ili pak blokadom željezničke linije teretnog vlaka, koji je počinila "Anarhistička Koordinirana Grupa-GAC, Organizirana Banda Mauricio Morales/Zapaljiva Ćelija Sebastian Oversluij".
Samo neke od akcija, kratki rezime - za sada djelomičan - zbivanja.
SUKOBI NA BIVŠEM PEDAGOŠKOM, IDENTIFICIRAN JEDAN INFILTRIRANI POLICAJAC
10. decembra 2014., oko 13:30, maskirani su podigli barikade i sukobili se s policijom ispred Bivšeg Pedagoškog, u sjećanje na ubojstvo Angryja.
Tokom sukoba, studenti koji su bili prisutni, zamijetili su jednu sumnjivu osobu. Licem u lice bijednik je promrljao da je student fakulteta. Studenti nisu povjerovali u neke njegove proturječnosti i nastavili su ga ispitivati dok nije otkrivena njegova uloga infiltriranog policajca. Baš su u tom trenutku specijalne policijske jedinice upale masovno na fakultet kako bi spasile svojeg infiltriranog kolegu, udarajući sve prisutne.
Nekoliko sati nakon sukoba policija je počela nasumice hapsiti studente ispred fakulteta, optužujući ih za napad na infiltriranog pandura. Nakon formaliziranja optužbe za krađu uz nasilje, za otmicu karabinjera u vršenju dužnosti, i agresiju na istog, studenti su vraćeni na slobodu.
...

Tokom noći 23. decembra, na pruzi TAV [superbrzi vlak, nap.prev.] kod stanice Bologna Santa Viola izbio je požar unutar šahta s kablovima za upravljanje željezničkim prometom.
Ujutro je Digos [politička policija, nap.prev.] izvršila pretrese u nekoliko domova anarhista u potrazi za oružjem i eksplozivima (art.41 tulps*). Pretresi nisu postigli nikakve rezultate.
*Art.41 del TULPS: čl.41 Zakona o javnoj sigurnosti dozvoljavala pripadnicima pravosudne policije koje posjeduju vijest, čak i pod sumnjom, o postojanju, u svakom javnom ili privatnom ili u bilo kojoj nastambi, oružja, municije ili eksplozivnog materijala, koje nije prijavljeno ili predano ili pak u ilegalnom posjedu, da smjesta pokrenu pretres i zaplijenu, nap.prev.
...

"MILANO 15. DECEMBRA. OŠTEĆENO VIŠE OD 20 VOZILA TVRTKE ENJOY, RENT-A-CAR SLUŽBA KOMPANIJE E.N.I. U PARTNERSTVU S TRENITALIA FRECCIAROSSA* I FIAT-om. OVO JE DJELO SOLIDARNOSTI S GIANLUCOM I ADRIANOM I SA SVIM ZATVORENIM ANARHISTIMA."
[*E.N.I.- energetska talijanska kompanija, već prisutna s plinskim platformama i na Sjevernom Jadranu Hrvatske, zainteresirana i za buduću eksploataciju nafte duž istog mora; TRENITALIA FRECCIAROSSA - superbrzi vlak talijanskih željeznica, nap.prev.]
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U 07:10 jedan je radnik pronašao torbu u dobrom stanju kraj Ženskog zatvora i Metropolske Uprave Žandarmerije te odlučio da je odnese na radno mjesto.
Na radnom mjestu otvorio je torbu u kojoj je pronašao aparat za gašenje požara povezan s tajmerom. Stražar gradilišta upozorio je radnika da se možda radi o bombi te nakon diskusije potonji, koji je želio sve to odnijeti kući i/ili prodati - odlučio je da vrati na mjesto pronalska i obavijesti žandarmeriju.
Nakon što je vratio torbu sa sadržajem na ulaz zatvorske kasarne, policija odbija da ga sasluša, tretirajući ga uobičajenim arogantnim tonom ignorancije, naredivši mu da odnese torbu sa svim sadržajem.
Zbunjen, radnik se uputio u središnji park, koji razdvaja aveniju Vickuna Mackenna, i ostavio sadržaj torbe kraj ogromnog stupa 5. linije podzemne željeznice, blizu stanice San Joaquin.

U zoru 25. septembra 2014. jedna je eksplozija potresla četvrt Yungay u samoj povijesnoj jezgri Santiaga. Eksplozija je prouzročila teške rane i opekline Sergiju Landskronu, 29 godina, koji je u prvom momentu optužen za postavljanje eksplozivne naprave te ga je policija ostavila da umre dok su ga je medicinsko osoblje fotografiralo u agoniji.
Prije smrti, mada u agoniji, policija je zabranila da osobe iz susjedstva pruže pomoć zato što su bili očarani mogučnošću da se možda radi o anarhistu te su odlučili svojom moći da počine "autopsiju na životu", proširujući i zaoštravajući njegovu agoniju.
Nakon nekoliko dana otkrilo se da je Sergio Landskron bio narkoman, i siromašan, koji je jednostavno pokupio torbu i prenio je, oko 10 minuta, s mjesta na kojem ju je našao.
Nakon što su kontrolirali nadzorne videokamere kako bi prikazali dokaze, policija i tužiteljstvo su objavili da su dvije anonimne osobe postavile jednu eksplozivnu napravu, sastavljenu od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom, koju je aktivirao elektronski sistem. Naprava je postavljena pokraj ulaza u ANFUP (Nacionalna Udruga Zatvorskih Službenika), oko 01:00, gdje su pronađeni i letci na kojima piše:
"Tamničari, sjetite se da ste uvijek na meti naših djela. Nemate nikakvog razloga da mirno spavate i mirno hodate. Svaki napad na revolucionarne zatvorenike imat će kao neposredni odgovor našu ustaničku akciju. Požarom i barutom protiv moći, protiv svakog oblika autoriteta i dominacije."
Par minuta kasnije, Sergio Landskron je navodno prošao tim mjestom i uzeo eksplozivnu napravu te je prenio nekoliko ulica dalje, kada je ova eksplodirala i prouzročila teške rane, a zatim smrt.
Do sada, osim letaka, nijedna grupa nije preuzela odgovornost za eksplozivni napaad. Dok su Vlada i tamničari tražili odgovorne, koristeći antiteroristički zakon, obitelj pak optužuje državu što je onemogućila medicinsku pomoć i što je uvrijedila Sergija mada je bio u agoniji.
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

U utorak 2. decembra 2014. zapalili smo tri vozila u vlasništvu članova Europskog Parlamenta.
Akcija je počinjena pokraj aleje Général Lartigue u Bruxelleu..
Ovo je djelo čin solidarnosti s anarhističkim i revolucionarnim zatvorenicima, u Grčkoj i svugdje.
Solidarnost s borbama drugova u Čileu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Anarhisti u akciji, danas 3.12.14., zapalili smo zaštitarsko vozilo u Londonu u znak solidarnosti s našom braćom: Nikos Romanos, Yiannis mixailidis, Andreas-Dimitris Bourzoukos i Dimitris Politis u štrajku glađu u Ateni.
Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znamo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavcima koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg tipa. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo.
Pozdravaljamo! naše drugove iz F.A.I. Baklje u Noći - Front za Oslobođenje Zemlje
FAI-Požari na Horizontu - Nikos Romanos
...

Ujutro 23. novembra zapalili smo bankomat banke Pirej na trgu Kanigos (u centru Atene). Četiri dana kasnije, ujutro 27. novembra, ostavili smo eksplozivni materijal na ulazu jednog poštanskog ureda, ELTA-e, u kvartu Pefki. Djela su počinjena kao izraz solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Yannisom Michailidisom.
PS.1: Nikose i Yannise, snage, sve do slobode!
PS.2: Solidarnost se nastavlja samo putem djela!
Noći požara
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Fire-Hands-Screensaver_1.jpg
U noći 30. novembra 2014. zapalili smo 5 bankomata, kao minimalno djelo solidarnosti s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra:
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Aghias Sofis, u kvartu Vyronas
- Bankomat Alfabanke na sjecištu ulice Karaoli s ulicom Dimitriou, u kvartu Vyronas
- Bankomat Nacionalne Banke na trgu Varva, u kvartu Pagrati
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Formionos, u kvartu Pagrati
- Bankomat Alfabanke u kvartu Kaisariani
To je samo upozorenje. U slučaju da se zahtjev našeg druga ne ispuni, svi ćete vi biti na nišanu.
Borba se nastavlja
Snage štrajkašima glađu Nikosu Romanosu, Yannisu Michailidisu, Andreasu-Dimitrisu Bourzoukosu i Dimitrisu Politisu.
Anarhisti
...

U petak 28. novembra odlučili smo da napadnemo vozilo javnog prijevoza u svrhu poziva na crni decembar akcije i solidarnih djela u sjećanje na anarhističkog druga Sebastiana Oversluija, ubijenog tokom neuspjele eksproprijacije banke, 11. decembra 2013. Nakon što smo zapalili vozilo aktivirali smo vatromet kako bi naš bijes i naša pobuna jače zasjali. Ovo smo djelo počinili i u znak solidarnosti s drugaricom Tamarom Sol Vergara, koja se trenutno nalazi zatočena u rukama moći. Ovo je naš način da kažemo kako nitko od naših mrtvih i zatvorenika nije zaboravljen, kako se za svako djelo neprijatelja naš bijes umnožava te se izražava kroz precizne akcije protiv moći.
U buržoaskoj štampi navedeno je djelo povezano s Telethonom. U biti, to nije bio cilj, naravno, ali u svakom slučaju protivimo se trgovanju tuđom nesrećom. Ovo je naš doprinos službenom odbrojavanju blagdanskog licemjerja. Pored toga, naglašavamo da prolazimo kroz trenutke velike napetosti, tri su osobe uhapšene zbog njihove navodne upletenosti u eksplozivnu napravu u podzemnoj željeznice, kraj Vojne Škole. Mada smatramo da to nije i nije bilo baš strateški, i da predstavlja više korak nazad neko doprinos, nećemo zbog toga prestati solidarizirati s onima koji će vjerojatno proći kroz jedno od najstrožih sudskih procesa tokom posljednjih godina.
...

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

Oko 4 sati u noći, 5. novembra 2014., grupa anonimnih zamaskiranih osoba došla je do Colorado Hilla u Valparaisu i napalo bazu Vojnih Telekomunikacija. Bacili su molotove i kamenje na vojnu bazu. Napadom je nanijeta šteta, razbijeno je nekoliko prozora i ranjen je jedan službenik Mornarice, koji je odveden u Mornaričku bolnicu. Zbog napada Mornarička stražara je otvorila vatru na napadače koji su pobjegli s područja i za sada, koliko je poznato, nije bilo ranjenih.
Centar Vojnih telekomunikacija pruža meteorološke informacije i služi kao antena za brodske komunikacije. Osoblje iz forenzičarkog laboratoria (LABOCAR) stiglo je na mjesto napada kako bi istražili što se desilo, dok su visoki oficiri osuđivali događaj.
Do sada nijedna grupa nije preuzela odgovornost za napad.
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivnog napada na žandarmeriju u San Joaquinu

U Čileu ne postoji terorizam, postoji samo politčko nasilje.
"Država je ta koja određuje stupanj nasilja koji koriste revolucionari" (MLN-Tupamaros)
Preuzimamo odgovornost za postavaljanje eksplozivne naprave, ujutro u prvom tjednu novembra, na stup javne rasvjete na oko metar od ulaza u bazen Žandarmerije, u ulici Vicuña Mackenna.
Želimo obzaniti da su represivne institucije Žandarmerije, GOPE ili neki "radoznalac" izmanipulirale eksplozivnu napravu, pošto su putem medija izjavili da je grupa nepoznatih osoba postavila eksplozivnu napravu, u podne, na stup pokraj podzemne željeznice San Joaquina, navodeći da je cilj bio nanijeti fizičku i psihološku štetu civilima koji su prolazili ulicom Vicuña Mackenna ili su išli u podzemnu; tvrdeći da se radi o novom napadu "terorističke" naravi u zemlji. Radi se o jednom jasnom represivnom dokazu o novoj protu-ustaničkoj strategiji, o prljavom ratu države (utemeljenom na lažima i manipulaciji) protiv grupa afiniteta i direktne akcije.
Svjesni smo da promjena strategije odgovara inozemnim savjetima i nadasve novom političkom kontekstu nakon napada u podzemnoj željeznici, u općini Las Condes. Ciljevi državnih institucija nadzora i kontrole su jasni: povezati direktne akcije i/ili političke u svrhu nekritičnog napada na civile, uz upotrebu medija kao njihovih glavnih saveznika, stvarajući na taj način javno mnijenje koje podržava i opravdava donošenja sve represivnijih i agresivnijih zakona, koji su usmjereni protiv slobode misli i djela.
Što se naprave tiče, priznajemo da mehanizam za električnu aktivaciju nije funkcionirao, zato što nije bio programiran da eksplodira ujutro nego neposredno ubrzo nakon postavljanja, u zoru. "Ponekad će anarhisti i njihove metode biti osuđivane. Mi nemamo nikoga tko bi financirao naše aktivnosti, kao što policiju financira država, kao što Crkva ima svoje fondove, ili kao komunizam iza kojeg stoji jedna inozemna sila. Zato, da bi digli revoluciju moramo uzeti sredstva u ruke izlazeći na ulice, i izložiti sebe." (Miguel Arcàngel Roscigna)
Prihvaćamo se nužnog zadatka da poboljšamo i usavršimo metode napada kroz prenošenje ideja, sustavnih izučavanja i kolektivne prakse.
O RAZLOZIMA I NAMJERAMA
Cilj je bio napasti i nanijeti materijalnu štetu ogradi Žandarmerije, te prekršiti sigurnosne mehanizme zatvorskog prostora. Budući da smatramo da se radi o produžetku konkretne i moralne dominacije Države/Kapitala, pošto je to simbol buržoaskog poretka koja postavlja u pravosudne zatvorske okvire mogućnosti pokreta, akcije i ideja pojedinaca. Neprekidno ga snabdijevajući buržoaskim/kapitalističkim moralnim ideološkim temeljima.
Društvo u kojem živimo karakterizira održavanje kroz kapitalističke odnose, koji odražavaju "mutacije" sistema, kojeg danas nazivaju neoliberalnim i u kojem fleksibilna akumulacija pretvara svako ljudsko stvaralaštvo u robu, jačajući način života privilegiranih grupa i ne-privilegiranih, u savršenom stilu državnog klasnog društva. Vršenje političkog nasilja nije samo sebi svrha, to je samo jedno od brojnih sredstava kojim se nastoji napasti i destabilizirati svaki oblik vlasti.
Država, njene institucije i njeni pobornici su kroz povijest vršili različite oblike nasilja, s jedinom razlikom da je ona legalna. Pravo na vršenje političkog nasilje nije naša panaceja, to je samo dobrovoljni odgovor, reakcija na državu i njene saveznike, a naš odgovor odbacuje vrijednosti i metode buržoaskog društva.

- Ponedjeljak ujutro 17. novembra zapalili smo vozilo privatne zaštitarske firme Starguard, u ulici Anagenniseos, u kvartu Metamorfosi, kao minimalni znak s solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom, Iraklisom Kostarisom i Yannisom Michailidisom.
Snage svima koji nisu s ovoga svijeta
Rat se nastavlja
Type N arsonists
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
- Srijedu ujutro 19. novembra posjetili smo ured lokalne organizacije Nea Dimokratia u Ampelokipi - između GADA-e i policijske stanice Ampelokipi - kako bi izrazili našu solidarnost sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Irakliso Kostarisom, koji zahtjevaju dozvolu izlaska iz obrazovnih razloga i koju im ne dozvoljava ni pravosudno vijeće zatvora Koridallos ni pravosudni lakej Nikolopoulos, da čuje čitavo područje.
Iskazujemo našu solidarnost i sa štrajkašom glađu Giannisom Michailidisom (u solidarnom štrajku glađu s dva štrajkaša), kao i svim anarhistima političkim neprijateljima režima koji se nalaze u zatvoru.
... Kao što ti kažeš, Snage!
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione

JEDINI TERORIST JE DRŽAVA!
Država i kapital su dva lice jedne te iste medalje. Država je organ koji organizira uvjete izrabljivanja i kojem smo svi potčinjeni. Budući da je ona jamac tih uvjeta, monopolizira i institucionalizira nasilje u svoju korist u obliku zakona, sudova, zatvora, policije, između ostalog da bi suzdržala i ugušila sukobe. Trenutna klima medijskog terora koju država koristi u svoju korist, kapitala, i stanje militarizacije te policijskog ugnjetavanja u Auracaniji dokazuju ovo: s jedne strane, svako nasilje koje nije njeno mediji trebaju nazvati "terorizmom", s druge pak strane potpuni nadzor i primjena nasilja koje može samo ona vršiti, pokazujući svoje pravo lice; da bi sa zajamčio poredak izrabljivanja, vlasništva i otuđenja.

U kontekstu 522 godine od dolaska europskog kapitalističkog lumpenproletarijata u Ameriku, a uz njih i početka pljačke i otimanja na štetu latino-američkih naroda, MI NASTAVLJAMO PRUŽATI OTPOR NA ULICAMA!

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

U noći 12. oktobra kamenjem, praćkama i molotovima sabotirali smo dvije banke u Iztapalapi, u Mexico Citiyju.
Revolucionarna solidarnost, napadom na odgovorne za ovu svakodnevnu bijedu, je način na koji solidariziramo s našim drugovima zatvorenicima u štrajku glađu od prvog oktobra. To je naš odgovor na šikaniranje drugova koje vrše stražari, liječnici i osoblje zatvora. Zato, meta koja se lako povezuje i identificira s moći.
Anarhistička ustanička perspektiva nadilazi fetišizam požara i oružja. Naša vizija anarhije je borba koju ne zanima da postane televizijski spektakl, niti joj je potrebna "samo-promocija" naspram manjkave državne promocije. Dakle, jednostavna i direktna komunikacija koja odgovara trenutnoj potrebi u odnosu na drugove u štrajku. Zato, jednostavno sredstvo koje se može lako ponovno izvesti.
Anarhistička ustanička perspektiva je metoda, ne baš prikladna generalizaciji indvidualnog i društvengo konflikta koji ruši normalnost. Ustanak, kao i mnogi drugi oblici (i sveukupno) otvaraju mogućnost jednoj pravoj revoluciji. Anarhistička metoda za radikalnu i duboku promjenu.
Nikakvi pregovori ili dijalog s Državom i Kapitalom!
Za borbu protiv moći, bilokoje, uključujući i takozvanu Narodnu Moć koja prodaje našu autonomiju!
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Molotov na užasne uvjete - Molotov na vozila Bayera
U noći 26./27.07.2014. bacili smo nekoliko molotova na različita vozila poduzeća "Bayer AG"-SA, pokrečući tim "napadom" našu Sklonost ka Ekološkoj Borbi.
OTROVI I IZRABLJIVANJE:
U prvom svjetskom ratu "Friedr. bayer et comp." (kasnije "Bayer AG") proizvodio je eksplozive i kaučuk kao kemijske agente od vojne važnosti. Problemi s nabavkom nisu proizlazili iz grizodušja već sbog sigurnosnih rizika i nedostatka radne snage. Kada se rat preselio u rovove započelo je strateško primjenjivanje napada plinom, za koje je Bayer dostavljao na desetine tisuća tona različitih plinova za borbu.
Budući na nije bio zadovoljan poslovnim uspjehom "Friedr. Bayer et comp." se udružilo s raznim drugim kemijskim poduzećima kako bi osnovala "interesnu zajednicu", slijedeći primjer američkih trustova iz tog doba.
Ekonomska depresija nakon prvog svjetskog rata je kratko trajala i 1925., predvođene BASF-om, 9 kemijskih kompanija stvorilo je "JG Farben".
U početku (1926.) "JG Farben" nije bilo uvjereno u težnje nacionalsocijalista, ali shvatilo je njegova proizvodnja sintetičkog benzina ne može funkcionirati bez financiranja. Već 1932., godinu dana prije izborne pobjede NSDAP - Njemačke Nacionalsocijalističke Radničke Stranke - tražili su kontakt s Hitlerom i poduzeću je zajamčena podrška.
Kako bi zagarantiralo stabilni profit "JG Farben" se uvjerilo u korist doprinosa u iznosu od 400.000 maraka.
Reichsmark - njemačka marka - na izborni trošak NSDAP. Od tada je suradnja s nacionalsocijalističkim režimom cvjetala gotovo bez problema. Gotovo čitava uprava poduzeća upisala se u NSDAP i monopolizacija je pretvorila "JG Farben" u četvrto svjetsko poduzeće.
U španjoslkom građanskom ratu "JG Farben" je proizvodilo robu od vojne važnosti i sudjelovalo je u uništenju i u izrabljivanju zatvorenika u koncentracionim logorima.
Na primjer, antiparazitski agent Ciklon B prodavala je sestrinsko poduzeće "JG Farben-a".
Čim je pronađeno prikladno mjesto za proizvodnju umjetne benzine pokraj Auschwitza, odmah je "JG Farben" započelo intervenirati u potražnji radne snage. Jedan od važnih ljudi "BASF-a"/"JG Farben-a", Carl Krauch, polovicom februara 1941., šalje pismo Hermannu Goeringu tražeći da nagovori Himmlera da zaposli zatvorenike/ce logora u tvornicu u Buni. Od suradnje s "JG Farbenom" Himmler je očekivao nabavku potrebnog materijala za širenje logora Auschwitz. U tom je smislu naredio Karlu Wolffu tijesnu suradnju s "JG Farben".
Broj prisilnih radnika/ca "JG Farben" nije bio dovoljan za dovršetak izgradnje tvornice u Buni. 1942. SS su dostavili "JG Farben" barem 3.000 prisilnih radnika/ca, ali poduzeće je odgovorilo da mu treba 15.000. "JG Farben" nije se sviđalo kako stražari SS tretiraju radnike/ce, kao što se nije dopadalo opće planiranje samog rada i "beskorisnog" puta od tvornice do logora. No, to nezadovoljstvo se ne smije brkati s humanošću; problemi "JG Farben" sa situacijom i SS bili su u okviru izrabljivanja, koje nije moglo biti na vrhuncu zbog maltretiranja koje su vršili SS stražari i zbog "bezkorisnog" puta zatvorenika iz logora te zbog kaotičnog dodijeljivanja radnih zadataka.
Nezadovoljstvo je uvjerilo "JG Farben" na suradnju s "Organizacijom Todt" i, zaista, stvari su se "poboljšale" i nabavljen je građevinski materijal. U proljeće 1942. 11.200 osoba je bilo uposleno na izgradnji tvornice u Buni i u već pokrenutoj proizvodnji, ali po "JG Farben" zatvrenici još nisu bili dovoljno iskorišteni jer nije nikada radilo više od 2.000 njih odjednom. Kako bi se i to "poboljšalo", "JG Farben" je ztražilo izgradnju još jednog logora i "Bunalager" je, kako se kasnije zvao, zaista "nudio" veći broj iskoristivih zatvorenika konclogora.
Izgradnja i aktivnost poduzeća tokom čitavog perioda koštalo je oko 25.000 ljudskih života: zbog maltretiranja SS-ovaca, bolesti, pothranjenosti i veoma teških fizičkih radova. Sve to ne samo da se odvijalo pred očima poduzeća već i uz njegovu otvorenu podršku. Dolazilo je do tenzija samo kada uništenje žrtava nije bilo u skladu s "prikladnima za rad", s onima koje su mogli iskoristiti. Oni koji su pali u ruke SS-ovcima postali su pokretna masa, roba: roba bez imalo ljudskosti, roba koju su "nabavila" brojna poduzeća, industrije i privatnici, veliki i mali, i koja je služila gospodarskim interesima, koje nije opravdavao samo rat, već su namjeravali ići mnogo dalje od "finalne pobjede".

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...

11. augusta napali smo policijske stanice 39. Bosque i 1. u Santiagu. Željeli smo dokazati da ja moguće napasti policiju pred njihovim nosom. Okončalo se baš kako smo željeli, to jest s nekoliko ranjenih među njihovim redovima.
"Oni su smrtnici i njihovi zakoni nisu neuništivi"
Dopadaju nam se ranjeni ili mrtvi policajci, kako tokom sukoba tako prilikom sabotaža. Trebali bi znati da bi se netko od njih mogao suočiti s istom sudbinom pandura Montoye, Vera ili Bobadille; svi su odgovorni za pripadanje (dobrovoljno) jednoj vojnoj instituciji koja svakodnevno guši stanovništvo i naređuju nam da poštujemo zakone koje nameću moćnici.
Trebalo bi im biti jasno da nije zaboravljena nijedna agresija koju su počinile svinje moći, da njihov imunitet neće dugo potrajati, i oni su ljudska bića, smrtnici kao i svi ostali.
Sukobit ćemo se s njima, postoji masa razloga za mrziti policiju, represivne snage i/ili stražare moćnika. Oni predstavljaju vojne snage buržoazije, zadatak im je ugušiti i kazniti svaki pokušaj osvajanja onoga što je akumulirano kroz stoljeća izrabljivanjem.
Kako tokom pljački tako i na prosvjedima, odgovorni su za zastrašivanje stanovništva. Njihova bit je zaštita sistema, kroz naše podvrgavanje njegovim bijedama. Treba napasti njih i njihove gospodare svim sredstvima i na sve načine.
Sjećamo se svakog napad i pridružujemo se umnožavanju direktnih napada protiv odvratnog autoriteta, i detaljnoj pripremi materijala, potrebnog za uzrokovanje željene štete.
Sjećamo se i podržavamo drugove koji su izvršili neuspješni napad 1. januara 2014., na 14. policijsku stanicu. I mi bi bili rado prisustvovali eksploziji te moćne naprave i radujemo se napadu na stanicu u Lo Pradu!
Šaljemo naše bratske pozdrave svim obiteljima i voljenim osobama onih koje je ubila policija.
...

Navedeni tekst je napisalo nekoliko čileanskih drugova nakon eskplozije u podzemnoj željeznici Santiaga, koja je ranila 14 osoba:
Mi smo Napad, mi smo požar protiv Države
Dolazimo iz čitavog svijeta...
Dolazimo iz napada na policijske stanice i kasarne, na tamničare, na mjesta zabave moćnika, na crkve i institucije Države-Kapitala. Izradili smo eksplozivne naprave, znamo se njima koristiti i upoznati smo s posljedicama u trenutku djelovanja, dolazimo iz dugogodišnje logike i prakse zavjera.
Organizirali smo se na neformalan način, bez vođa, u potpunoj autonomiji, pletući tajne mreže koje represija neće uspjeti otkriti. Mi nastavljamo, zato što se nismo nikada zaustavili...
Što se tiče eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici, koja je ranila prolaznike, bez da ulazimo u ulogu sudaca, iznosimo i branimo naše stajalište.
U djelima koja smo počinili, u suučesništvu koje smo materijalizirali, u napadima koja su drugi drugovi izvršili, koje osobno ne poznajemo ali s njima anonimno dijelimo put direktne akcije, uvijek je neprijatelj bio jasno određen.
Neprijatelj je onaj koji ima moć ili je naoružan da bi je zaštitio, postajući na taj način zastava i meta napada, a ne onaj koji odobrava ili pasivno podliježe moći.
Mi ne pripadamo građanima, zato što se oni pokoravaju i ovjekovječuju poredak, ali ne izjednačavamo narod s moćnicima i robove s gospodarima. Nije narod općenito, ili bilo koji prolaznik, meta naših napada.
Za nas su napad i samoobrana čin koji prkosi i nastoji pogoditi sve aparate koji nas žele pokoriti, a istovremeno se branimo i štitimo od nadiranja svake represivne snage, neovisno o uniformi koju nose.

Automobili dobrostojećih klasa, korporacije i država su gorivo naših urbanih barikada i plamen naše međunarodne solidarnosti. Koristeći jednostavne, lako izvedive metode stvaramo kaos, kroz čin društvenog rata protiv kapitalističkog sistema i potrošačke kulture. Klasni ustanak protiv društva-zatvora.
SASTOJCI (očišćeni od otisaka prstiju):
Kvalitetne koce za potpalu, pojedinačno zapakirane, ili gel za potpalu su najefikasniji, a istovremeno sprječavaju forenzičarske tragove na odjeći.
UPUTE:
Pravilno zapalimo materijal(e) i postavimo u položaj 1 (neposredno na vrh kotač ispod luka rezervoara/čepa) ako koristimo kocke za potpalu pojedinačno zapakirane, ili u položaj 2 (gurnuti u/kroz vanjsku rešetku motora) ako koristimo gel za potpalu.
Bit će potrebno neko vrijem da se vatra rasplamsa, ostavljajući nam dovoljno vremena da napustimo mjesto. Pazite na moguće očevice te na smjer dolaska i odlaska.
Položaj 1 će uzrokovati eksploziju rezervoara ako je materijal visoko-energetski. Položaj 2 će uzrokovati požar na motoru koji će zapaliti i čitavo vozilo.
...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

http://iframewidth=560height=315src=//www.youtube.com/embed/-cgRol8xAKUframeborder=0allowfullscreen/iframe
DOWNLOAD VIDEO .flv: Zapaljeno policijsko vozilo
Napomena yu.radioazione: Ova izjava nije objavljena zato jer podržavam klasnu borbu, proletarijat i ostale komunističke pojmove, nije objavljena zato jer podržavam tjedne/dane solidarnosti pošto se solidarnost iskazuje svakodnevno a ne zaokruživanjem datuma na kalendaru kao što nas to uče država i Crkva svojim "Danima" i "Sjećanjima na", niti je objavljena zato jer podržavam ideje navedenih zatvorenika, nego jednostavno kao aktivni primjer izražavanja anarhističke solidarnosti i u Istočnoj Europi, koja se sastoji od djela a ne samo od riječi (često ispisanih na komadu plahte ili dijelu zida, zabilježeni fotografijom i objavljeni metodom društvenih mreža), zato što se ti isti zatočeni anarhisti nalaze iza rešetka ne samo zbog svojih ideja, riječi, već zato, i nadasve, jer su te iste sproveli u djelo.
* * *

Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na policijsko vozilo u Ústí nad Labem
U znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima širom svijeta u subotu ujutro 30.08.2014. zapalili smo policijsko vozilo parkirano na ulici ispred stanice Truhlářova u Ústí nad Labem. Događaj je postao dio mozaika solidarnih aktivnosti tokom Međunarodnog tjedna solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima, od 23. do 30.08.2014.
...

U ponedjeljak navečer, 11. augusta 2014., nekoliko minuta nakon 23 sata, bomba ručne izrade eksplodirala je u dvorištu 39. Komesarijata u četvrti Bosque.
Samo nekoliko minuta kasnije, u središtu Santiaga eksplodirala je još jedna eksplozivna naprava, sastavljena od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom i lomljenim čavlima. Naprava je postavljena pod vozilo jednog časnika karabinjera, kraj vatra teretane 1. Komesarijata, nanijevši na taj način štetu i vozilu i kasarni.
Nakon eksplozija na teren su stigle brojne policijske snage, s helikopterima, i masovnim kontrolama nedaleko od mjesta eksplozije. No, sve te policijske snage uspjele su zaustaviti samo 3 osobe, dokazujući na taj način svoju nemoćnu frustraciju, koje su nakon ispitivanja i vještačenja otpuštene na slobodu, isključujući njihovu povezanost s eksplozijama. Nasumična hapšenja su policijska histerija i novinari opravdali činjenicom da je jedan od zaustavljenih imao kod sebe anarhističke brošure.

U kontekstu NATO samita u Newportu, ćelija Neformalne Anarhističke Federacije (FAI) napala je BAE System u Filtonu, Bristol:
Izvršili smo naš napad na BAE Systems tvornicu oružja na bristolskom području Filtona podmetnuvši požar na spremnik goriva izvan Advanced Technology centra (Impact Facility – High Power Electro Magnetic Facility odjel), 29. augusta. Danas objavljujemo ovaj napad u kontekstu NATO samita u Newportu koji će se održati za pet dana. Britanija je ispunjena vojno-industrijskim kopleksima tokom čitave godine i svatko može iz toga izvući svoje vlastite zaključke.
BAE Systems je vjerojatno najveća multinacionalka takozvane obrane i najveći je britanski poslodavac. Jedan od njihovih najvećih projekata samo s Britanskim Oružanim Snagama su NATO-vi vojni avioni Eurofighters i nuklearne podmornice.
Od artiljerije i vazdušnih dronova sa specijalnim sistemom komunikacija do aviona lovaca-bombardera F16 izraelskog vojnog zrakoplovstva i lisica korištenih u Guantanamu, BAE Systems prisutna je diljem svijeta iza imperijalističkih osvajanja i smrti ili osiromašivanja milijuna ljudi. Kompanija danas ima i svoje obaviještajno-istražne ogranke koji se bave npr. cyber prijetnjama bankovnoj industriji, a ima i ugovor s Europskom Unijom za osmišljanje sistema nazvanog Strategic Crime and Immigration Information Management System: u osnovi međunarodna policijska baza podata. Izvlače profit iz upravljanja tranzicijom analitike od analize fizičkih lokacija do analize pojedinaca i kako oni uzajamno djeluju, za unaprjeđenje sprovođenja zakona i obavještajnih službi.

Izveli smo akciju u zgradi u vrijeme priprema za NATO samit koji će se održati u Newportu, kako bi nastavili svoje ratno profiterstvo prikriveno dobronamjernim međunarodnim održavanjem mira. Da budemo jasni, "mir" koji oni žele održati je onaj koji pripada kapitalističkom poretku: "mir" proizvodnje, potrošnje i poslušnosti.
NATO-va retorika demokracije i ljudskih prava prikriva njegovu agresivnu kolonizaciju kada se kreće područjima koji su od strateške važnosti za kontrolu resursa i politike. U međuvremenu, na "domaćem frontu" uloga gušenja "unutarnjeg neprijatelja" je sasvim očita. NATO je, svjestan ustanka koji se rasplamsao tokom "Arapskog Proljeća", baš ispod mediteranske granice, iznio koncept naslovljen "Urbane Operacije u 2020. godini" u kojem predviđa "scenarije oružanih snaga manualno angažirane u gušenju pobuna siromašnih u predgrađima velikih zapadnjačkih gradova". Moći očevidno usavršavaju taj tip protu-ustaničkog konflikta, kao i međunarodne vojne konflikte u mračnijoj budućnosti budućih društvenih kolapsa, ekonomskih i ekoloških katastrofa.
Izabrali smo bazu Army Cadet na sjeveroistoku Bristola i zapalili 1 vozilo i 1 minibus, da bi pokazali jedan od načina na koji funkcionira militarizacija u tvornici svakodnevnog života. Posljednjih je godina školska povjerenica Elizabeth Sidewell predložila da bi svaka škola trebala imati kombinirane Cadet snage kako bi "pospješili svakodnevni kontakt između oružanih snaga i mladih, te utjecaj na potonje", da bi se zajamčila neprekidna podrška stanovništva. Prisustvo vojske čak i u školama predstavlja se kao najobičniji dio "zajednice", a natjecateljski duh, disciplina i poslušnost kao nužne karakteristike.
...

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

Unaprijed organizirani i jasnog uma; u ranim satima 23. jula 2014. napali smo, poprskali akceleratorom i zapalili 5 vozila. U Ñuñoi u ulici Los Jardines oko 12:45 luksuzni Volkswagenov terenac, u San Miguelu u Quinta Ave i Eduardo Ruiz Valedor oko 12:57 2 razmetljiva terenca i jedan sportski auto, i u Viña del Mar u ulici Dos Poniente oko 1:15 još jedan bezvrijedni skupi terenac, ostavljajući pamflete u kojima se spominju zatvoreni i mrtvi compañerxs.
Iskreno rečeno, ne zanima nas razina vrijednosti spaljenih vozila, budući da smo ovim djelom željeli nanijeti mali udarac tehnokratskom kapitalističkom društvu, a ne samo slabašnom pojmu "bogatih ili srednje klase". Društvo koje svojom civiliziranom strukturom uništava naše živote pojedinaca, negirajući nam sposobnost da osjećamo, znamo, otkrivamo, volimo, da se opiremo onome što ne rasuđuje kao mi. Motorizirana vozila jasno predstavljaju, za nas, pripitomljavajućeg gospodara ovog samo-obnovljivog sistema, kroz neprekidno zagađenje, stalnu degradaciju našeg planeta, kroz tvornice destruktivnih i izrabljujućih vozila, čiji su vlasnici veliki magnati i nadzornici ovog bolesnog svijeta. Šire ljudsku-pripitomljenu viziju kojom upravljaju pojedincima u svoju korist, u kojoj ne možeš preživjeti, stvaraju lažne stvarnosti, zbog kojih od samog rođenja mislimo da smo kao ljudska bića u rukama tehnoloških uređaja koji su gotovo dio našeg tijela, gore navedene mutacije, da smo superiorni drugim društvenim klasama, da posjedujemo sva prava nad životima životinja i ekosistema. Možemo to vidjeti u ponašanju djece koja to kroz čitav dan usvajaju u gradovima sa svojim prokletim mobitelima, konzolama za video-igre, ubijajući svoje neurone, uništavajući svoju kreativnost, maštu, atrofizirajući svoja tijela hraneći se lošom hranom, hranom iz supermarketa, pakiranom hranom. Vidimo to u strojevima naprijatelja, kao u bezvrijednoj policiji, vidimo u prevladavajućem društvu vrhunac katastrofe, grešku tisućljetne ljudske nesposobnosti, uništavajući slijepi pred srcima i gluhi pred plačem, kao i prema ne-ljudskim životinjama oko nas, porobivši ih i koristeći ih kao da su puki inertni predmeti, bez osjećaja, bez patnje, bez centralnog nervnog sistema...

"Mediji su za demokraciju isto što i tenkovi za diktaturu"
Mi "Ćelije Nihilista" preuzimamo odgovornost za napad ručnom bombom na sjedište SKAI šljam-kanala, u ranim satima subote 12.07.
U doba vladavine medija mnogo je napisano, samo da bi se reklo malo a sakrilo mnogo. Novinari izgledaju kao isključivi posjednici istine. Sve što se ne "odigrava" pred telekamerama jednostavno ne postoji. Izbrisano je... ušutkano... skriveno...
Kao i najveći štrajk glađu (4500 zatvorenika) ikad održan u grčkim zatvorima, protiv zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Vijesti o štrajku glađu stisnute su između reklama o mobitelima, deterdžentima, kućanskim aparatima i karnevalskih ritmova svjetskog kupa, kako bi se isjeckale, osakatile i, na kraju, potpuno ušutkale.
Izgleda da se borba zatvorenika da ne budu pokopani i zaboravljeni živi mrtvaci ispod stotina tona cementa i rešetki ne uklapa u TV-priču o životu. Tamo gdje laži grade tvoje ideološke dvorce, postoji soba samo za strah i otupljenost društva spektakla. Slike osoba koje kopaju po smeću u potrazi za hranom izmjenjuju se sa slikama raskošnih modnih spektakla i dobrotvornih akcija, dok su vijesti o tisućama samoubojstava novo-očajnih bivših-buržuja zaboravljene uslijed tračeva o životnim stilovima u beskrajnom ugovoru društvene afazije... I život se nastavlja izvan TV-ekrana u crno-bijeloj sredini. Masovni način razmišljanja i osjećaji s priručnikom za korisnika... to je društvena tvornica medija.

22. jula oko ponoći nepoznate osobe postavile su zapaljivu napravu kraj vrata crkve Svete Ane, koja je uzrokovala nekoliko eksplozija prije nego je vatra spalila već dio vrata vjerskog hrama.
Veliki požar popraćen je zvukom eksplozije dviju boca pod pritiskom, od kojih se po riječima policije sastojala naprava ostavljena ispred crkve.
Na mjesto događaja stigli su vatrogasci da bi ugasili požar te brojni policajci iz različitih jedinica: Gope (specijalne jedinice, nap.prev.), Labocar (forenzičari karabinjera, nap.prev.) da bi sakupili ostatke naprave kao dokaze, i blokirali ulice Catedral i San Martin te isti trg Svete Ane.
Štampa je naširoko pokazala nekoliko letaka na kojima je pisalo:
"Naše ustaničko djelo je gesta solidarnosti s drugovima Franciscom Solarom i Monicom Caballero, u zatvoru u Španjolskoj.
Vaše presude i vaše prijetnje putem štampe neće umiriti nasilno napredovanje društvenog rata."
Francisco i Monica su anarhistički drugovi koji su bili suočeni s represijom čileanske države u pravosudnom spektaklu zvanom "Slučaj Bombas", tokom 2010-2012., da bi zatim bili zatvoreni u španjolske zatvore od decembra 2013., optuženi za različite eksplozivne atentate na crkve.
Represivne snage su izjavile da će pogledati sve video zapise nadzornih kamera u potrazi za bilo kojim dokazom koji će pokrenuti policijski lov.
...

Revolucionarna Ćelija Felice Orsini FAI/FRI
"Važno je naglasiti da intenzifikaciju autonomne i nasilne akcije gerilskih manjina potiče cilj širenja svjesno ustaničkih situacija, a ne postepeno izoliranje urbanih anarhističkih gerilaca u ime revolucionarne čednosti ili vježba samo-afirmacije." - Zavjera Vatrenih Ćelija
Štampa, vlada, sudstvo, policija i medijske ličnosti koji se bude iz tišine u potrazi za ujedinjenim telekamerama s prijetećim izjavama. Svi oni dovode u zablude svojim aluzijama, tvrdeći javno da je jedna naprava ručne izrade postavljena na glup način u dva dječja igrališta ili ispred kuće jednog člana CEPAL-a, u jednoj beznačajnoj uličici [Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku, nap.prev.].
Preuzimamo potpunu političku odgovornost za napravu postavljenu između vrata crkve Sv.Ane, i isto tako preuzimamo odgovornost za izradu naprave pronađene u ulici Almirante Hurtado, ali sasvim negiramo da je na to mjesto postavljena s predumišljajem i planski. Naprava je postavljena više od pet blokova dalje, između vrata još jednog simbola Autoriteta, na žalost zbog problema na sistemu tajmera nije se aktivirala i ne znamo da li je neki glupi radoznalac prenio torbu s napravom sve do mjesta gdje je dezaktivirana.
Po uvjerenju vjerni smo našim vrijednostima. Vrijednosti koje se prepoznaju u oružanom neprijatelju, pripremljenom i spremnom na napad, neprijatelju koji se ne pojavljuje slučajno na našem putu, nego se pojavljuje da bi zaštitio ovaj poredak, bogate, izrabljivače, njegove simbole, institucije i spektakle. To je neprijatelj kojeg smo odlučili napadati, ismijavati i ostaviti uplašenog naspram odlučnosti da nastavimo borbu koja nas historijski suočava, kada radikalizacija naših akcija prekrši njihov ponos i pobjegne im iz ruku. Naše vrijednosti nisu nikada željele napasti civilno stanovništvo, ni raniti, ni nanijeti im štetu. Naša vrijednost nije terorizam. Država i Kapital vrše terorizam svojim naoružanim rukama.

Objašnjenje: Po riječima dezinformacije radi se bučnoj bombi, što je sasvim pogrešno jer je podmetnuti poklon bio zapaljiva bomba, mješavina goriva s kemijeskim detonatorom, koja je izazvala željeni požar.
Kada odlučimo napasti prokletu/mrsku policiju mislimo na stvari koje nam daju pouzdanja pri napadu na metu, možda ne baš ono što smo očekivali, destruktivni požar koji je u potpunosti spalio potrošački centar; bit ćete uvijek na meti napada svih onih koji su odlučili da prisvoje vlastite živote putem borbe.
MRZIMO policiju, što nije nikakva novost, i čvrsto smo uvjereni da ne postoji bolji način od napada i direktne akcije; put bez povratka u koji smo uvjereni i nastavit ćemo na tisuće puta.
Počinili smo ovo djelo u znak podrške i prikladno paklenim presudama koje je ovo bijedno usrano društvo dodijelilo našim drugovima JUANU, MARCELU I FREDDYJU! NE VJERUJEMO IM! MI NISMO DIO NJIHOVOG SPEKTAKLA! BIT ĆEMO VJEČNI USTANICI! Moći će izricati paklene presude, ali nek znaju da ćemo ih potražiti i učinit im ono što ne mogu ni zamisliti!
Ne možemo zaboraviti našu dragu drugaricu SOL, koja nam dokazuje da gdjegod bila ostaje i dalje neukrotivo zaljubljena u slobodu; snažan zagrljaj njoj i njenoj nepokorenoj obitelji, velike hrabrosti, velike snage.
ŠALJEMO MNOGO SNAGE I SLOBODNIM DRUGOVIMA, DA NAPADNU NEUSTRAŠIVO NEPRIJATELJA! SPREMNI SMO NA SVE!
ŽIVJELA ANARHIJA, NEPOSLUH I KAOS!
BRAĆA ANGRY I PANKY MAURY ŽIVE U SVAKOM KORAKU POBUNE
POZDRAV I DIEGU RIOSU KOJI I DALJE ISMIJAVA AUTORITET.
SOLIDARNOST S DRUGOVIMA BJEGUNCIMA!
...

Mi želimo uništiti zvijer koja održava ovaj sistem na životu.
Vladajući demokrati se vraćaju da bi snažnije napali. U doba krize otkrivaju svoje pravo lice. Lice koje, puno entuzijazma, ponižava, muči, zatvara i ubija osobe. Lice koje se veselo smiješi pred svjetskim telekamerama, dok istovremeno angažira na tisuće pandura odmah iza ugla, kako bi ugušio svaki oblik otpora.
Ali to ih ne čini dovoljno zadovoljnima. Nakon što su uspjeli poraziti otpor na ulicama, psi sistema sada su usmjerili svoje snage da poraze preostali otpor u zatvorima, izolirajući zatvorenike. Vlast koristi postojeći strah širokih, nijemih masa da bi se osvetio nad onima koji su zapalili Grčku u decembru 2008. Gerilske grupe rođene iz pobune izazivaju aritmiju disanja konstipiranoj gospodi u Bruxellesu. Njihova reakcija se brzo pojavila i bila je dinamična. Uz Trojku su poslali grupu antiterorističkih specijalaca u Atenu, da jednom zauvijek uguše duh otpora. Zato je novi trening pandura ubrzo urodio plodom. Ti psi mogu koristiti svoje palice na početnicima, ali izabrali su da se prilagode ideološkom kontekstu zvanom fašizam na potpuno glup način. Harmonični suživot u kojem demokratske vreće sala, žedne moći, koriste fašističke bande. Stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti tipa C je još samo jedan korak naprijed prema potpunom uništenju svih onih koji su umorni od izrabljivanja.
Ne želimo ostati ravnodušni dok se takve stvari dešavaju, kao mnogi drugi koji su se prestali boriti. Zato smo odlučili posjetiti jednog od njihovih lakeja, u mirnom Wilmsdorfu.
Solidarni sa štrajkačima gladi u grčkim zatvorima.
Ovime se sjećamo ubojstva Ilije Karelija kojeg su ubile ubojice zvane zatvorski stražari.

"Poražen u ovom ratu je onaj tko se vrati doma. Ni koraka nazad, nema odgode." - Zavjera Vatrenih Ćelija - Frakcija Nihilista

Subversives of nihilistic act
...

U noći sa 23. na 24. juna u ulici Auger, u pariškom predgrađu Pantin (93) zapaljen je kamion tvrtke Bouygues, dobro poznatog graditelja zatvora.
Solidarni pozdravi anarhistima Carlosu, Amelie i Fallon u meksičkom zatvoru (te Mariju i Felicity u bijegu).
Zapalimo zatvore, s njihovim graditeljima!
Izvor: Act For Freedom Now

Jutros prije zore pokrenuli smo ciljanu vatrenu orgiju duž Glebe Road - koja susreće glavnu istočnu bristolsku ulicu, Church Road - i zapalili poslovna, luksuzna, zaštitarska i lovačka vozila. Vatrena stihija u arterijama grada-zatvora! Da bi prekinuli laž socijalnog mira i zaoštrili napade!
Hitne službe bile su prespore da bi uhvatile odgovornog, dok je prazna ulica bila osvijetljena kao bakljama, s jednog kraja na drugi. U par riječi, odabrana vozila bila su sastavni elementi života koji zastupaju i nameću.
Virgin Media opskrbljuje televizijom i internetom te nacionalnom mrežom optičkih kablova. Kako bi nas zadržala upletene u modernu informacionu ekonomiju, a spektakl slavnih, video-igrica i reklama su njihov biznis. Uništimo ono što nas pripitomljuje i zapanjuje!
Skupocjeni auto kao Quattro je dodatni šamar kako siromašnima tako i planetu. U imućnim kvartovima ili četvrtima pod gentrifikacijom su uobičajeni, u Engleskoj kao i u Argentini, u Sydneyu kao i u Berlinu, samo čekaju da ih mi uberemo.

Masovni štrajk glađu započeo je u većini zatvora u ponedjeljak 23.08. Na taj se način zatvorenici bore protiv novog nacrta zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti i preustroja-pooštrenja kaznenog zakona.
Kreiranje zatvora maksimalne sigurnosti dovršava slagalicu represije koja se sistematično strukturirala kroz posljednje godine. Kada je potrošačka maska pala i kada su se halucinacije društvenog tijela o miroljubivom životu urušile, moć je pokazala svoje pravo lice. U tom je trenutku dah društvenog prevrata stegnuo vrat "moćnika", a plač razbaštinjenih na društvenim marginama opasno zazviždao u njihovim ušima. Država i interese koje štiti, mora kazniti one koji se usude dovesti u pitanje putem djela njenu svemoć. One koji vide dalje od pljesnivog sterilnog života kojeg nam prodaju i usuđuju se slijediti svoje snove.

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI ZA NAPAD NA POLICIJSKO VOZILO U PRAGU
13. februara 2014. u Pragu je molotovom napadnuto policijsko vozilo u ulici Hostivařská. Za napad je odgovornost preuzela Crna Brigada, autonomna mreža revolucionarnih ćelija, a pogodio je zaštitnike kapitalističkog sistema. Istovremeno bio je to čin solidarnosti sa žrtvama policijske represije, u ovom slučaju sa deložiranima iz skvota Neklanka, 7. februara 2014., i sa svima koji se suočavaju sa sudskim procesom nakon hapšenja tokom deložacije i obrane skvota.
Ne iznenađuje nas što smo dugo čekali na odgovor naših neprijatelja, kao prilikom napada na policijsko vozilo u Janovu, događaj ukratko spomenut u Izvješću sveobuhvatne situacije, Ministarstva unutrašnjih poslova. Ne očekujemo da će poruku naših djela širiti neprijatelj, a činjenica da se gotovo prešutno prešlo preko događaja ne znači da je sadržaj naših djela prestao postojati. Mi imamo naše vlastite kanale i namjeravamo ih koristiti da bi objasnili naša djela.
Ovaj put smo napali zato što ne želimo pasivno stajati dok panduri ljudima oduzimaju domove, mi nećemo zatvarati oči dok se osobe izbacuju na ulicu usred niskih temperatura. Žestoko napadamo zato što ne prihvaćamo pravo buržoazije da nenaseljene kuće nepotrebno degradira i ruši, kako ne bi mogle poslužiti stanovnicima.
U potpunosti podržavamo skvotiranje kao dio revolucionarne prakse, kao praktičnu eksproprijaciju, sprečavajući iskorištavanje kuća za akumulaciju profita, na štetu javnosti. Umjesto da se pretvore u izvor koji će zadovoljiti ljudske potrebe.
Iskazati podršku skvotovima obično znači suočiti se s policijskim napadima i provokacijama, kao u slučaju deložacije Neklanke. Oni koji su odbili da prihvate policijsku agresiju su uhapšeni, a dvoje je poslano na sud. Nije važno da li su počinili kazneno djelo za koje su optuženi ili se pak radi o policijskoj fabrikaciji. Dvije osobe su optužene i primorane na suđenje zato što su štitili ljudsko dostojanstvo i skvotiranje. Nama je to dovoljan razlog da budemo solidarni s njima i da ih podržimo.
Iz naših je akcija jasno da ne namjeravamo izražavati solidarnost u sudnicama, gdje neprijatelj dominira. Mi sasvim dobro razumijemo da je sudnica jedno od tijela moći koji potpomaže funkcioniranje kapitalizma. Zato, kad spominjemo solidarnost ne odnosimo se na ponizno moljenje sudaca da nas shvate, pod solidarnošću podrazumijevamo konflikt s uzročnicima ugnjetavanja i suprotstavljanje njihovim strukturama. Februara 2014. napali smo policiju, idući put će to moći biti bilo koja institucija ili osoba koja štiti kapitalistički sistem.
Odbijamo da se pokorimo nedostojanstvenim uvjetima sistema.
Mi tražimo njegovo uništenje, zato ćemo nastaviti borbu!
Černá brigáda – Síť revolučních buněk (ČB – SRB) - April 2014.
IZJAVA: SABOTAŽA IZGRADNJE LUKSUZNE STANARSKE ZGRADE U PRAGU
Ujutro 1. maja 2014. revolucionarna ćelija je sabotirala izgradnju luksuzne stanarske zgrade u Pragu. Ova djela su dio napada na aparate moći i izrabljivanja. Za nas to predstavlja i iskrenu kritiku - upućenu našim redovima. Kritika, koja se ne ograničava na riječi, djelima koja ocrtavaju moguće alternative.

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

Ujutro 5. juna nekoliko nepoznatih postavilo je eksplozivnu napravu koja je bila, po riječima štampe, ispunjena TNT-om. Uništen je dio blindiranih vrata i prozori Centra za reintegraciju zatvorenika. Centar se nalazi između avenije Matta s Manuel Antonio Tocornal, baš ispred Škole Žandarmerije.
Nakon napada na ogradu mučitelja odmah su stigle jedinice specijalne policije GOPE, forenzičara karabinjera Labocar i karabinjera OS-9 u potrazi za tragovima i dokazima, dok je jedna naoružana jedinica za suzbijanje nereda štitila Centar.
Atentat se desio ubrzo nakon 5. godišnjice smrti, tijekom akcije, anarhističkog druga Mauricia Moralesa, kada je 22. maja 2009. slučajno eksplodirala naprava koju je nosio prema Školi Žandarmerije.
No, isti napad se odvio odmah nakon nasilja izvršenog nad obiteljima Juana, Freddyja i Marcela, optuženih za navodni pokušaj bijega tokom suđenja protiv drugova, zbog napada ne nekoliko banaka i ubojstvo policajca.
Na mjestu događaja nisu pronađeni letci ili parole, i do sada nije nitko preuzeo odgovornost za napad.
...

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

U noći između 29. i 30. maja u centru Buenos Airesa ispisani su slogani protiv nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu ("Neće biti nikakvog prvenstva", "Protiv bijede svjetskog prvenstva", "Zapalimo svjetsko prvenstvo" itd.) i u znak solidarnosti s drugaricom Sol Vergara, koja je uhapšena u Čileu pod optužbom da je pucala na zaštitara banke.
Nakon što su išarali fasadu zgrade AFA [Savez argentinskog nogometa], drugove je zaustavila federalna i metropolska policija. Odvedeni su u stanicu i nakon 14 sati ćelije odvedeni su na sud, gdje su oslobođeni nakon što su odbili dati izjavu te je protiv njih podignuta optužnica za kazneno djelo "nanošenja štete" i očekuje se daljnji pravosudni razvoj predmeta...
Želimo podijeliti baš ovu a ne neku drugu gestu s drugima, ali ne zato što tražimo solidarnost ili ičije odobrenje, nego zato jer želimo komunicirati s drugovima koji djeluju s različitim sredstvima ili u bilo kojem kraju gdje drugovi šire otpor protiv ovog odvratnog prvenstva, i pozivamo ih da se ujedine u borbi protiv istog.
Jasno, s namjerom da pošaljemo našu snagu svima onima koji se bore na ulicama Brazila i organiziraju se protiv napada države koja da bi organizirala ovaj milijunski događaj izbacuje, degradira, zatvara, muči i ubija stanovnike favelasa.
Naša snaga je uvijek sa zatvorenim drugovima koji se ne kaju.
NEĆE BITI NIKAKVOG PRVENSTVA!
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brazil-flag_2913370k.jpg
Montevideo, juni 2014.
U ponedjeljak ujutro 9. juna napali smo molotovom generalni štab AUF-a (Urugvajski nogomenti savez) u ulici Guayabo y Vasquez, te uništili i spalili dio zgrade.
Ova akcija je odgovor svim govnima koji učestvuju u slavlju Svjetskog nogometnog prvenstva.
Šaljemo zagrljaj i snage drugovima koji se bore diljem svijeta i veli zagrljaj drugovima pred sudom u Buenos Airesu (Argentina).
Neće biti nikakvog prvenstva!
...

U četvrtak 28. maja zapalili smo vozilo zaštitarske firme u Faliru, u Solunu, kao znak otpora protiv zakonskog prijedloga o izgradnji zatvora maksimalne sigurnosti. Firme za zaštitu i sigurnost preuzele su na sebe zadaću da nabave infrastrukturu za takve zatvore. No, one također nameću kontrolu nad našim tijelima i umovima, izvan zatvorskih zidova.
Solidarnost s Gianclucom i Adrianom, koji su zatočeni u zatvoru maksimalne sigurnosti u Italiji, očekujući suđenje putem video-konferencije 4.jula 2014.
Izvor: InterArma

13. septembra 2011. naprava sastavljena od dvije plinske kamp-boce i benzine eksplodirala je u gradskoj vijećnici Tetuana, Madrid-Španjolska. Požar je ugasio je policajac koji se nalazio u zgradi. Odgovornost za djelo preuzela je "Tierra Selvaje" [divlja zemlja, nap.prev.] i dio je niza napada.
Idući dan policija je uhapsila druga Josea Lopeza Mendeza pod optužbom za zločin terorizma, koji je bio zatvoren dva mjeseca i po u sablasnom režimu FIES. U početku mu je pripisano više od 30 napada, ali na koncu je ostao samo ovaj na gradsku vijećnicu; José je otpušten ali u očekivanju suđenja na Audiencia Nacional (specijalni sud za terorizam).
U aprilu 2014. započelo je suđenje protiv Joséa, na kojem je tužilaštvo zatražilo 3 godine zatvora, ali drug je priznao počinjena djela i smanjena mu je kazna na dvije godine bez zatvora, ali optužen po antiterorističkom zakonu.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru!
Francisco, Monica i Gabriel: Slobodni!
...

3. juna smo se organizirali uz pomoć noći da postavimo tri zapaljive naprave u 3 različita autobusa koji voze na 3 različite linije gradskog prijevoza Transantiago, kako bi zapalili strojeve koji prevoze post-moderne robove.
Kao grupa preuzimamo odgovornost za djelo da se ne bi izmijenio politički i borbeni smisao i da bi izbjegli špekulacije medija vlasti i nadzornih institucija, izjašnjavajući se bez dosadnih opravdanja:
U ratu smo protiv civilizacije, društva, njihovih branitelja i njihovih lažnih kritičara, mi smo drugovi i zaštitnici prirode, zemlje i životinja koje pate zbog kobnog napretka pripitomljavanja kapitalističke globalizacije.
Sloboda Sol, Adrianu, Giancluci, Alfredu Cospitu, Nicoli Gaiu, Hansu Niemeyeru, Hermesu Gonzalesu i Alfonsu Alviju, i svim zatvorenicima u ratu diljem ovog trulog svijeta, a u našim sjećanjima i u našim srcima su Sebastian Oversluij, Mauricio Morales i Alexander Grioguropulus i mnogi...
Za oslobođenje ljudskih i neljudskih životinja i zemlje.
MANADA DE CHOQUE ANARQUICO NIHILISTA
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Napadnuti su građevinski strojevi na M6 cestovnom gradilištu prouzročivši na tisuće funti štete.
U naizgled organiziranoj kampanji prerezani su hidraulični cilindri na bagerima i damperima.
Ostale sabotaže:
- Pijesak ubačen u spremnike da bi se onesposobilo gorivo
- Izbušene gume
- Šteta na privremenom pristaništu na rijeci Lune
Na tisuće funti štete prouzročeno na lokalitetu Crossgills Farm, Lancaster.
Policija je izjavila: "Osam strojeva, uključujući bagere i dampere, oštećeno je do tisuće funti preko vikenda."
"Također su gume izbušene i pijesak ubačen u spremnike."
"Na oprezu smo da otkrijemo počinitelje, znajući da su se vandali zaista dobro potrudili da nanesu kriminalnu štetu koristeći kliješta da bi prerezali gumene cijevi."
...

8. maja održan je mimohod protiv kriminala u parku Almagro, i dok se odvijala socijaldemokratska inicijativa pojedinci pokrivenog lica započeli su nerede barikadama i sukobima sa specijalnim jedinicama, FFEE. Znajući da je stigao trenutak započinjemo prekidati vodeći poredak i normalnost.
Uzimajući gorivo, primjetivši da je jedno vozilo parkirano izvan policijskog teritorija (privremeno) i ujedinjeni s masom koja je bacale kamenje na auto, odlučili smo povećati kaos protiv civilizacije i njenih prijevoza modernih robova. Uz požar vozila stigli su i prokleti panduri, koji su u trenu razišli prosvjednike, no kročenje jedinice pandura zaustavljeno je različitim predmetima, i smatrali smo da je potrebno baciti naprije jednu a zatim 2 zapaljive bombe na zaštitare reda, što je izazvalo nekoliko ranjenih i teške rane jednom kapetanu.

Suđenje za slučaj "Feniks" započinje 4. juna 2014. i održat će se u specijalnoj sudnici, u ženskom odijelu zatvora Korydallos.
Optužnice su vezane za tri čina Projekta "Feniks" (čin 1, 2, 3)
Trojca optuženika su:
1) Drug Andreas Tsavdaridis, član FAI/IRF
2) Anarhist Spyros Mandylas
3) Svi zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Ćelija

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Tokom ovih dana u Grčkoj (Uskrs) je ubijeno na tisuće ne-ljudskih životinja za hedonističko i sadističko konzumiranje njihovog mrtvog mesa na blagdanskim stolovima kršćana. Mi smo pak odlučili proslaviti na drugačiji način. Tako smo u zoru 19. aprila napali Mesnu Tržnicu Tesalije u Volosu, razbili prozore te nanijeli štetu transportnom kamionu poduzeća. Navedena trgovina je već bila meta napada u prošlosti, dakle vrijeme je da neki ljudi shvate da ako nastave izvlačiti profit iz patnji ne-ljudskih životinja, na svojem će putu susresti nas, uz sve agresivnija sredstva.
Civilizacija i kapitalizam, od samog početka njihovog postojanja, koristeći teoriju i praksu vlasništva i kaveza, zatvaraju, muče i ubijaju na milijarde ne-ljudskih životinja da bi zajamčili hranu, zdravlje, napredak i dobrobit ljudske vrste, postavljajući temelje antropocentričnom svjetonazoru po kojem se ljudska bića nalaze iznad svih drugih vrsta, a sve postoji u svrhu izrabljivanja u korist prvih. Mada je antropocentrična, ipak moć ne ostavlja ljudska bića izvan kruga porobljavanja - hijerarhija, patrijarhat, nacije, ropstvo nadnicom, društvene nejednakosti. Napad modernog totalitarizma ispunjen je s jedne strane zatvaranjem i izrabljivanjem životinja (uzgajanje životinja, vivisekcija, cirkusi, zoološki vrtovi, dućani za prodaju kućnih ljubimaca), a s druge strane ljudskim bićima čije ideje i akcije se kose sa spokojnim djelovanjem sistema (zatvori, koncentracioni kampovi za useljenike). Zato ne smatramo da je Potpuno Oslobođenje (Životinje-Zemlja-Ljudska bića) odvojeni dio anarhističke borbe, već njen sastavni dio.
Sve dok se ne sruše svi kavezi/zatvori, ništa nije slobodno!
Solidarnost sa političkim zatvorenicima
Snage svima koji se bune u zatvorima i izvan njih
Antispecisti
...

Kritika „građanskog anarhizma”, koja je krenula od nekoliko kraćih tekstova, drugova nihilista-egoista iz Dark Matter Pubblications [1] i članka Venone Q „Skandalozna razmišljanja” [2], oživjela je neophodnu osudu tipičnog britanskog (i ne samo) načina razmišljanja. Ta kritika još nije ni cjelovita ni širokog spektra, sastoji se samo od par crtica, ali dirnula je u živac. Gotovo jednu deceniju je građanski anarhizam u Britaniji usavršavao svoje teoretske izjave neometano, zato je ova kritika vrlo osvježavajuća. Ovaj fragment želi biti samo još jedan doprinos osvježenju navedenoj kritici „građanskog anarhizma”, uz nekoliko mojih razmatranja.
Ako je akcija odredivno svojstvo nove anarhističke prakse, što je antiteza „građanskom anarhizmu”, onda citiram ZVĆ (Zavjera Vatrenih Ćelija) kada kažu da „drugovi koji iskazuju čast svojim riječima sa svojim akcijama, predstavljaju najidealniji početak autentičnog dijaloga između tendencija anarhističkog pokreta. Mi preziremo lažne-reformističke anarhiste čija se politička teorija, idealizirana, sastoji od komocija i kukavičluka.”
Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformistične i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem.
Ja ne ulazim u raspravu s tim osobama, ili s njihovom civiliziranosti utemeljenoj na odabranom obliku organizacije, ili izabranim metodama „direktne akcije”, na njima je da ustraju na čemu god preferiraju. To nije moja briga, osim kada mi pokušavaju nametnuti svoju volju.
Nemam ništa protiv masovne organizacije samoj po sebi, smatram je, jasno, osnovnim principom gotovo svih revolucionarnih aktivnosti, no budući da sam bio duže vremena blizak s tim „građanskim anarhizmom”, i da sam imao stoga vremena da razmotrim njegov današnji razvoj i smjer, mislim da se to krdo susreće s jednim ozbiljnim problemom, to jest odobrenje izražavanja različitih stavova i perspektiva koji odudaraju od grupnog razmišljanja po „partijskoj liniji”.

Vandaliziran je ured avio kompanije "Air France KLM" u Toulouseu u znak prosvjeda protiv transporta životinja za vivisekciju. "Air France KLM" je najveći dobavljač primata sa Mauricijusa za laboratorije vivisekcije. Zaključani u kavezima, primati su zlostavljani i oko 8 na 10 od njih umre tijekom transporta.
U laboratorijima za vivisekciju životinje se ponovno zaključavaju u kaveze, podvrgnute su nemilosti, torturi, udarcima, i eksperimentima u kojima ih lišavaju hrane, imobiliziraju, svezuju, da bi ih na koncu ubili. "Air France" sudjeluju i u ksenofobičnoj politici države izbacivanja neprijavljenih useljenika.
Bravu ureda ispunili smo super ljepilom, a po prozorima zalijepili plakate i polili ih lažnom krvlju, simbolom krvi koju prolijeva "Air France".
...

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.

Prenosimo izjavu pronađenu u Crkvi Bezgrešnog Začeća, u imućnoj četvrti Vitacura (Santiago). Po riječima najveće hulje, Marcela Lepína, bomba se sastojala od baruta sabijenog u plinsku cijev i trebala se aktivirati tajmerom, koji nije funkcionirao. Zbog čega je Policijska Grupa Specijalnih Operacija aktivirala napravu, da bi se izbjegla šteta.
Bombu su pronašli ujutro 29. marta radnici koji rade na restauraciji crkve i pozvali pandure iz 36. Uprave. Podsjećamo da je ovu crkvu već 29. aprila 2010. napala Grupo Vengativo Mauricio Morales [osvetnička grupa, nap.prev.], prouzročivši štetu.
Ktomu, danas je, tokom nedjeljne mise, stigla dojava o bombi, zbog čega je prekinuta liturgija.
Prenosimo izjavu pronađenu u crkvi i objavljenu u štampi:
ZNAMO DA SE NE BORIMO ZA POBJEDU, VEĆ DA BI VIDJELI NJIHOV PAD!
KADA JE NAŠ CILJ USMJEREN NA NJIHOVO UNIŠTENJE, GUBIMO STRAH!

U 7 sati ujutro, 21. marta, nekoliko anonimnih napalo je autobus u naselju Villa Francia, između Vista Hermosa i 5 de Abril. Nakon što su primorali šofera i vozače da izađu zapalili su vozilo. Nije bilo taoca.
Na odlasku su bacili letke, objavljene i u štampi, koji kažu: 29. mart Dan mladog borca. Borimo se protiv kapitalizma i države.
Tamara Sol slobodna!
Dan Međunarodne Solidarne Aktivnosti!
Marcelo, Freddy i Juan slobodni!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security via RadioAzione

U kontekstu dana aktivnosti i solidarnosti sa drugovima Marcelo Villarroe, Freddy Fuentevilla i Juan Aliste Vega, u čileanskom zatvoru (nakon što ih je izbacila argentinska vlast) optuženih za pljačku okončanu smrću jednog pandura, 19. marta uputili smo prijetnju bombom letu 4648 kompanije Lan, za Santiago.
Ovim jednostavnim činom uspjeli smo paralizirati aerodrom Ezeiza y Mendoza (s odgovarajućim financijskim gubitkom), primoravši avion na prisilno slijetanje.
Solidarnost sa Carlosom Quiduleom, Hansom Niemeyerom, Sol Vergara, Hermesom, Alfonsom i sa svim kidnapiranim drugovima u zatvorima s druge strane Kordiljera.
Psihološka tortura protiv neprijatelja je historijsko oružje revolucionara, a mi ćemo ga i dalje koristiti.
Ne postoje izlike da ne budemo aktivni te iskažemo solidarnost svakim sredstvom.
Sa živim sjećanjem na druga Sebastiana Oversluija.
Dok bude bijede bit će i pobune!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.

U noći 18. januara eksplozija popraćena bijesnim požarom uništila je urede administracije i električni/računalski sistem tržnice mesa u Lezayu. Mediji izjavljuju da je na mjestu eksplozije pronađen plinski cilindar.
Prije nekoliko tjedana dignuli smo u zrak aukcijsku tržnicu teladi u Lezayu (Francuska).
Svaki tjedan proda se više od 1500 teladi i drugih životinja da bi kasnije bile ubijene u klaonicama.
"Životinje nemaju nikoga osim nas. Nećemo ih razočarati." - Barry Horne
MI smo pravda za životinje.
J.D. France
InterArma

"Sa bakljama odavno ugaslim, moji stari drugovi hodaju zaobilazno zjenicom mojih očiju... Čvrsto zatvaram usta i vrištim... Kada divljački prodru u moje arterije vukući slomljeni stijeg, tamo, u osmoj arteriji, u maloj šupljini srca gdje spavaju moji mrtvi drugovi, ja započinjem moju borbu šapatom..."
Moraš dovesti svoja djela do krajnjih granica; testirati samog sebe u borbi, čitavim tvojim bićem u borbenoj spremnosti; biti prisutan na skupštinama, prosvjedima, divljim štrajkovima i na barikadama, baš kao što je to činio i Lambros; biti tempiran za zavjereničke trenutke, prisutan u mapiranju neprijatelja i grada, paziti na potrebnu opskrbu, biti spreman na podmazivanje oružja, i šinuti u borbu svim svojim srcem, kao munja...

Baciti kamen je zločin. Baciti tisuću kamena je politički čin. Zapaliti vozilo je zločin. Zapaliti 100 vozila je politički čin. Prosvjedi žele reći: "Ne slažem se s tim i tim.". Otpor kaže: "Ja ću uništiti to i to." - Ulrike Meinhof
Prošle noći se oružje požara ponovno uzdiglo da uništi ovo bijedno društvo. Ovaj put odlučili smo se za propagandu, zapaliti auto je propaganda, kaže da smo ovdje, da nastavljamo neustrašivi, uz patnju ali nikad poraženi. Mada je za nas zapaljeno vozilo propaganda, to je istovremeno i direktni napad na najbolniju točku, na privatno vlasništvo. U ovoj jebenoj zemlji privatno vlasništvo je važnije od ljudskog života. Mi znamo da se zakon koji osuđuje Tamaru Sol Farias temelji nadasve na krađi, na krađi vatrenog oružja.
Mada smo znali da bi se faktor "pošteni građanin" mogao pojaviti, kao neki Robin Hood, i poremetiti našu vatrenu želju i napad, mi smo ipak odlučili riskirati, jer nas zaboli za njih, jer smo im željeli dokazati koliko su neotporni na snažne želje i malo benzina.
Mada nismo upoznati s pravnim sistemom, krađa može biti ozbiljniji zločin od pokušaja ubojstva!
Neka ova akcija bude dašak svježeg zraka drugovima koju su kindapirani, u zatvorima, i poziv svima onima koji su na ulici. Bolje jedna mala akcija nego tisuću izjava bez akcija. Riječi i djelo! Pri tome smo i pri tome ćemo uvijek ostati, i nikad nećemo zaboraviti naše drugove pale u bitki. S posljednjim plamenom Bijesa rasplamsanim u svim policijskim stanicama, Punky Mauri, Claudia Lopez, Matias Catrileo, Jony Cariqueo su uvijek uz nas. Alpaca, Hermes, Hans, zatvorenici optuženi za sukob s Moyanom, zatvorenici uličnih bitaka, José Miguel Sanchez koji će biti uskoro otpušten, i naša drugarica Sol, svima pozdrav vašoj hrabrosti i dostojanstvu.
Za promicanje crnog ljeta i još crnije godine.
Dug život anarhiji!
Drugovi za širenje vatre.
...

Drugovi zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari podvrgnuti su cenzuri i restrikcijskim mjerama nad poštom već nekoliko mjeseci, i nalaze se u izolaciji. Nico, Chiara, Mattia i Claudio [uhapšeni i pritvoreni ove godine zbog borbe protiv izgradnje super brze željeznice, nap.prev.] nalaze se pod istim oštrim restrikcijama.
Potonjima su zabranjene posjete članova obitelji, zato što ih na taj način žele uništiti i ušutkati. Postavili smo eksplozivnu napravu u Trentu protiv nadzornih sudaca kako bi dali glas njima i svima koji su zatvoreni, ali se dostojanstveno bore.
Na taj način unaprijed šaljemo pozdrav zatvorenicima koji će započeti borbu u aprilu, u nadi da će se borba rasplamsati.
Sudstvo i moralisti govore o nasilju, ali naše nasilje je mala stvar u odnosu na nasilje sudstva i čitavog aparata, na patnje i ubojstva koja nameću zatvorenicima, kao što se prije par mjeseci desilo u Trentu.
Mi nismo licemjeri kao vi, mi preuzimamo odgovornost za nasilje, i protiv osoba koje su odgovorne za sve to.
Solidarnost sa Spyrosom Stratoulisom, Tamarom Vergarom, Sabbo, Andreom, Gabrielom, Monicom Caballero, Franciscom Solarom i sa svima koji se bore i koji su pod restriktivnim mjerama sudstva.
...