Rivendicazioni

- Ponedjeljak ujutro 17. novembra zapalili smo vozilo privatne zaštitarske firme Starguard, u ulici Anagenniseos, u kvartu Metamorfosi, kao minimalni znak s solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom, Iraklisom Kostarisom i Yannisom Michailidisom.
Snage svima koji nisu s ovoga svijeta
Rat se nastavlja
Type N arsonists
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
- Srijedu ujutro 19. novembra posjetili smo ured lokalne organizacije Nea Dimokratia u Ampelokipi - između GADA-e i policijske stanice Ampelokipi - kako bi izrazili našu solidarnost sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Irakliso Kostarisom, koji zahtjevaju dozvolu izlaska iz obrazovnih razloga i koju im ne dozvoljava ni pravosudno vijeće zatvora Koridallos ni pravosudni lakej Nikolopoulos, da čuje čitavo područje.
Iskazujemo našu solidarnost i sa štrajkašom glađu Giannisom Michailidisom (u solidarnom štrajku glađu s dva štrajkaša), kao i svim anarhistima političkim neprijateljima režima koji se nalaze u zatvoru.
... Kao što ti kažeš, Snage!
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione

JEDINI TERORIST JE DRŽAVA!
Država i kapital su dva lice jedne te iste medalje. Država je organ koji organizira uvjete izrabljivanja i kojem smo svi potčinjeni. Budući da je ona jamac tih uvjeta, monopolizira i institucionalizira nasilje u svoju korist u obliku zakona, sudova, zatvora, policije, između ostalog da bi suzdržala i ugušila sukobe. Trenutna klima medijskog terora koju država koristi u svoju korist, kapitala, i stanje militarizacije te policijskog ugnjetavanja u Auracaniji dokazuju ovo: s jedne strane, svako nasilje koje nije njeno mediji trebaju nazvati "terorizmom", s druge pak strane potpuni nadzor i primjena nasilja koje može samo ona vršiti, pokazujući svoje pravo lice; da bi sa zajamčio poredak izrabljivanja, vlasništva i otuđenja.

U kontekstu 522 godine od dolaska europskog kapitalističkog lumpenproletarijata u Ameriku, a uz njih i početka pljačke i otimanja na štetu latino-američkih naroda, MI NASTAVLJAMO PRUŽATI OTPOR NA ULICAMA!

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

U noći 12. oktobra kamenjem, praćkama i molotovima sabotirali smo dvije banke u Iztapalapi, u Mexico Citiyju.
Revolucionarna solidarnost, napadom na odgovorne za ovu svakodnevnu bijedu, je način na koji solidariziramo s našim drugovima zatvorenicima u štrajku glađu od prvog oktobra. To je naš odgovor na šikaniranje drugova koje vrše stražari, liječnici i osoblje zatvora. Zato, meta koja se lako povezuje i identificira s moći.
Anarhistička ustanička perspektiva nadilazi fetišizam požara i oružja. Naša vizija anarhije je borba koju ne zanima da postane televizijski spektakl, niti joj je potrebna "samo-promocija" naspram manjkave državne promocije. Dakle, jednostavna i direktna komunikacija koja odgovara trenutnoj potrebi u odnosu na drugove u štrajku. Zato, jednostavno sredstvo koje se može lako ponovno izvesti.
Anarhistička ustanička perspektiva je metoda, ne baš prikladna generalizaciji indvidualnog i društvengo konflikta koji ruši normalnost. Ustanak, kao i mnogi drugi oblici (i sveukupno) otvaraju mogućnost jednoj pravoj revoluciji. Anarhistička metoda za radikalnu i duboku promjenu.
Nikakvi pregovori ili dijalog s Državom i Kapitalom!
Za borbu protiv moći, bilokoje, uključujući i takozvanu Narodnu Moć koja prodaje našu autonomiju!
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Molotov na užasne uvjete - Molotov na vozila Bayera
U noći 26./27.07.2014. bacili smo nekoliko molotova na različita vozila poduzeća "Bayer AG"-SA, pokrečući tim "napadom" našu Sklonost ka Ekološkoj Borbi.
OTROVI I IZRABLJIVANJE:
U prvom svjetskom ratu "Friedr. bayer et comp." (kasnije "Bayer AG") proizvodio je eksplozive i kaučuk kao kemijske agente od vojne važnosti. Problemi s nabavkom nisu proizlazili iz grizodušja već sbog sigurnosnih rizika i nedostatka radne snage. Kada se rat preselio u rovove započelo je strateško primjenjivanje napada plinom, za koje je Bayer dostavljao na desetine tisuća tona različitih plinova za borbu.
Budući na nije bio zadovoljan poslovnim uspjehom "Friedr. Bayer et comp." se udružilo s raznim drugim kemijskim poduzećima kako bi osnovala "interesnu zajednicu", slijedeći primjer američkih trustova iz tog doba.
Ekonomska depresija nakon prvog svjetskog rata je kratko trajala i 1925., predvođene BASF-om, 9 kemijskih kompanija stvorilo je "JG Farben".
U početku (1926.) "JG Farben" nije bilo uvjereno u težnje nacionalsocijalista, ali shvatilo je njegova proizvodnja sintetičkog benzina ne može funkcionirati bez financiranja. Već 1932., godinu dana prije izborne pobjede NSDAP - Njemačke Nacionalsocijalističke Radničke Stranke - tražili su kontakt s Hitlerom i poduzeću je zajamčena podrška.
Kako bi zagarantiralo stabilni profit "JG Farben" se uvjerilo u korist doprinosa u iznosu od 400.000 maraka.
Reichsmark - njemačka marka - na izborni trošak NSDAP. Od tada je suradnja s nacionalsocijalističkim režimom cvjetala gotovo bez problema. Gotovo čitava uprava poduzeća upisala se u NSDAP i monopolizacija je pretvorila "JG Farben" u četvrto svjetsko poduzeće.
U španjoslkom građanskom ratu "JG Farben" je proizvodilo robu od vojne važnosti i sudjelovalo je u uništenju i u izrabljivanju zatvorenika u koncentracionim logorima.
Na primjer, antiparazitski agent Ciklon B prodavala je sestrinsko poduzeće "JG Farben-a".
Čim je pronađeno prikladno mjesto za proizvodnju umjetne benzine pokraj Auschwitza, odmah je "JG Farben" započelo intervenirati u potražnji radne snage. Jedan od važnih ljudi "BASF-a"/"JG Farben-a", Carl Krauch, polovicom februara 1941., šalje pismo Hermannu Goeringu tražeći da nagovori Himmlera da zaposli zatvorenike/ce logora u tvornicu u Buni. Od suradnje s "JG Farbenom" Himmler je očekivao nabavku potrebnog materijala za širenje logora Auschwitz. U tom je smislu naredio Karlu Wolffu tijesnu suradnju s "JG Farben".
Broj prisilnih radnika/ca "JG Farben" nije bio dovoljan za dovršetak izgradnje tvornice u Buni. 1942. SS su dostavili "JG Farben" barem 3.000 prisilnih radnika/ca, ali poduzeće je odgovorilo da mu treba 15.000. "JG Farben" nije se sviđalo kako stražari SS tretiraju radnike/ce, kao što se nije dopadalo opće planiranje samog rada i "beskorisnog" puta od tvornice do logora. No, to nezadovoljstvo se ne smije brkati s humanošću; problemi "JG Farben" sa situacijom i SS bili su u okviru izrabljivanja, koje nije moglo biti na vrhuncu zbog maltretiranja koje su vršili SS stražari i zbog "bezkorisnog" puta zatvorenika iz logora te zbog kaotičnog dodijeljivanja radnih zadataka.
Nezadovoljstvo je uvjerilo "JG Farben" na suradnju s "Organizacijom Todt" i, zaista, stvari su se "poboljšale" i nabavljen je građevinski materijal. U proljeće 1942. 11.200 osoba je bilo uposleno na izgradnji tvornice u Buni i u već pokrenutoj proizvodnji, ali po "JG Farben" zatvrenici još nisu bili dovoljno iskorišteni jer nije nikada radilo više od 2.000 njih odjednom. Kako bi se i to "poboljšalo", "JG Farben" je ztražilo izgradnju još jednog logora i "Bunalager" je, kako se kasnije zvao, zaista "nudio" veći broj iskoristivih zatvorenika konclogora.
Izgradnja i aktivnost poduzeća tokom čitavog perioda koštalo je oko 25.000 ljudskih života: zbog maltretiranja SS-ovaca, bolesti, pothranjenosti i veoma teških fizičkih radova. Sve to ne samo da se odvijalo pred očima poduzeća već i uz njegovu otvorenu podršku. Dolazilo je do tenzija samo kada uništenje žrtava nije bilo u skladu s "prikladnima za rad", s onima koje su mogli iskoristiti. Oni koji su pali u ruke SS-ovcima postali su pokretna masa, roba: roba bez imalo ljudskosti, roba koju su "nabavila" brojna poduzeća, industrije i privatnici, veliki i mali, i koja je služila gospodarskim interesima, koje nije opravdavao samo rat, već su namjeravali ići mnogo dalje od "finalne pobjede".

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...

11. augusta napali smo policijske stanice 39. Bosque i 1. u Santiagu. Željeli smo dokazati da ja moguće napasti policiju pred njihovim nosom. Okončalo se baš kako smo željeli, to jest s nekoliko ranjenih među njihovim redovima.
"Oni su smrtnici i njihovi zakoni nisu neuništivi"
Dopadaju nam se ranjeni ili mrtvi policajci, kako tokom sukoba tako prilikom sabotaža. Trebali bi znati da bi se netko od njih mogao suočiti s istom sudbinom pandura Montoye, Vera ili Bobadille; svi su odgovorni za pripadanje (dobrovoljno) jednoj vojnoj instituciji koja svakodnevno guši stanovništvo i naređuju nam da poštujemo zakone koje nameću moćnici.
Trebalo bi im biti jasno da nije zaboravljena nijedna agresija koju su počinile svinje moći, da njihov imunitet neće dugo potrajati, i oni su ljudska bića, smrtnici kao i svi ostali.
Sukobit ćemo se s njima, postoji masa razloga za mrziti policiju, represivne snage i/ili stražare moćnika. Oni predstavljaju vojne snage buržoazije, zadatak im je ugušiti i kazniti svaki pokušaj osvajanja onoga što je akumulirano kroz stoljeća izrabljivanjem.
Kako tokom pljački tako i na prosvjedima, odgovorni su za zastrašivanje stanovništva. Njihova bit je zaštita sistema, kroz naše podvrgavanje njegovim bijedama. Treba napasti njih i njihove gospodare svim sredstvima i na sve načine.
Sjećamo se svakog napad i pridružujemo se umnožavanju direktnih napada protiv odvratnog autoriteta, i detaljnoj pripremi materijala, potrebnog za uzrokovanje željene štete.
Sjećamo se i podržavamo drugove koji su izvršili neuspješni napad 1. januara 2014., na 14. policijsku stanicu. I mi bi bili rado prisustvovali eksploziji te moćne naprave i radujemo se napadu na stanicu u Lo Pradu!
Šaljemo naše bratske pozdrave svim obiteljima i voljenim osobama onih koje je ubila policija.
...

Navedeni tekst je napisalo nekoliko čileanskih drugova nakon eskplozije u podzemnoj željeznici Santiaga, koja je ranila 14 osoba:
Mi smo Napad, mi smo požar protiv Države
Dolazimo iz čitavog svijeta...
Dolazimo iz napada na policijske stanice i kasarne, na tamničare, na mjesta zabave moćnika, na crkve i institucije Države-Kapitala. Izradili smo eksplozivne naprave, znamo se njima koristiti i upoznati smo s posljedicama u trenutku djelovanja, dolazimo iz dugogodišnje logike i prakse zavjera.
Organizirali smo se na neformalan način, bez vođa, u potpunoj autonomiji, pletući tajne mreže koje represija neće uspjeti otkriti. Mi nastavljamo, zato što se nismo nikada zaustavili...
Što se tiče eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici, koja je ranila prolaznike, bez da ulazimo u ulogu sudaca, iznosimo i branimo naše stajalište.
U djelima koja smo počinili, u suučesništvu koje smo materijalizirali, u napadima koja su drugi drugovi izvršili, koje osobno ne poznajemo ali s njima anonimno dijelimo put direktne akcije, uvijek je neprijatelj bio jasno određen.
Neprijatelj je onaj koji ima moć ili je naoružan da bi je zaštitio, postajući na taj način zastava i meta napada, a ne onaj koji odobrava ili pasivno podliježe moći.
Mi ne pripadamo građanima, zato što se oni pokoravaju i ovjekovječuju poredak, ali ne izjednačavamo narod s moćnicima i robove s gospodarima. Nije narod općenito, ili bilo koji prolaznik, meta naših napada.
Za nas su napad i samoobrana čin koji prkosi i nastoji pogoditi sve aparate koji nas žele pokoriti, a istovremeno se branimo i štitimo od nadiranja svake represivne snage, neovisno o uniformi koju nose.

Automobili dobrostojećih klasa, korporacije i država su gorivo naših urbanih barikada i plamen naše međunarodne solidarnosti. Koristeći jednostavne, lako izvedive metode stvaramo kaos, kroz čin društvenog rata protiv kapitalističkog sistema i potrošačke kulture. Klasni ustanak protiv društva-zatvora.
SASTOJCI (očišćeni od otisaka prstiju):
Kvalitetne koce za potpalu, pojedinačno zapakirane, ili gel za potpalu su najefikasniji, a istovremeno sprječavaju forenzičarske tragove na odjeći.
UPUTE:
Pravilno zapalimo materijal(e) i postavimo u položaj 1 (neposredno na vrh kotač ispod luka rezervoara/čepa) ako koristimo kocke za potpalu pojedinačno zapakirane, ili u položaj 2 (gurnuti u/kroz vanjsku rešetku motora) ako koristimo gel za potpalu.
Bit će potrebno neko vrijem da se vatra rasplamsa, ostavljajući nam dovoljno vremena da napustimo mjesto. Pazite na moguće očevice te na smjer dolaska i odlaska.
Položaj 1 će uzrokovati eksploziju rezervoara ako je materijal visoko-energetski. Položaj 2 će uzrokovati požar na motoru koji će zapaliti i čitavo vozilo.
...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

http://iframewidth=560height=315src=//www.youtube.com/embed/-cgRol8xAKUframeborder=0allowfullscreen/iframe
DOWNLOAD VIDEO .flv: Zapaljeno policijsko vozilo
Napomena yu.radioazione: Ova izjava nije objavljena zato jer podržavam klasnu borbu, proletarijat i ostale komunističke pojmove, nije objavljena zato jer podržavam tjedne/dane solidarnosti pošto se solidarnost iskazuje svakodnevno a ne zaokruživanjem datuma na kalendaru kao što nas to uče država i Crkva svojim "Danima" i "Sjećanjima na", niti je objavljena zato jer podržavam ideje navedenih zatvorenika, nego jednostavno kao aktivni primjer izražavanja anarhističke solidarnosti i u Istočnoj Europi, koja se sastoji od djela a ne samo od riječi (često ispisanih na komadu plahte ili dijelu zida, zabilježeni fotografijom i objavljeni metodom društvenih mreža), zato što se ti isti zatočeni anarhisti nalaze iza rešetka ne samo zbog svojih ideja, riječi, već zato, i nadasve, jer su te iste sproveli u djelo.
* * *

Izjava o preuzimanju odgovornosti za napad na policijsko vozilo u Ústí nad Labem
U znak solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima širom svijeta u subotu ujutro 30.08.2014. zapalili smo policijsko vozilo parkirano na ulici ispred stanice Truhlářova u Ústí nad Labem. Događaj je postao dio mozaika solidarnih aktivnosti tokom Međunarodnog tjedna solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima, od 23. do 30.08.2014.
...

U ponedjeljak navečer, 11. augusta 2014., nekoliko minuta nakon 23 sata, bomba ručne izrade eksplodirala je u dvorištu 39. Komesarijata u četvrti Bosque.
Samo nekoliko minuta kasnije, u središtu Santiaga eksplodirala je još jedna eksplozivna naprava, sastavljena od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom i lomljenim čavlima. Naprava je postavljena pod vozilo jednog časnika karabinjera, kraj vatra teretane 1. Komesarijata, nanijevši na taj način štetu i vozilu i kasarni.
Nakon eksplozija na teren su stigle brojne policijske snage, s helikopterima, i masovnim kontrolama nedaleko od mjesta eksplozije. No, sve te policijske snage uspjele su zaustaviti samo 3 osobe, dokazujući na taj način svoju nemoćnu frustraciju, koje su nakon ispitivanja i vještačenja otpuštene na slobodu, isključujući njihovu povezanost s eksplozijama. Nasumična hapšenja su policijska histerija i novinari opravdali činjenicom da je jedan od zaustavljenih imao kod sebe anarhističke brošure.

U kontekstu NATO samita u Newportu, ćelija Neformalne Anarhističke Federacije (FAI) napala je BAE System u Filtonu, Bristol:
Izvršili smo naš napad na BAE Systems tvornicu oružja na bristolskom području Filtona podmetnuvši požar na spremnik goriva izvan Advanced Technology centra (Impact Facility – High Power Electro Magnetic Facility odjel), 29. augusta. Danas objavljujemo ovaj napad u kontekstu NATO samita u Newportu koji će se održati za pet dana. Britanija je ispunjena vojno-industrijskim kopleksima tokom čitave godine i svatko može iz toga izvući svoje vlastite zaključke.
BAE Systems je vjerojatno najveća multinacionalka takozvane obrane i najveći je britanski poslodavac. Jedan od njihovih najvećih projekata samo s Britanskim Oružanim Snagama su NATO-vi vojni avioni Eurofighters i nuklearne podmornice.
Od artiljerije i vazdušnih dronova sa specijalnim sistemom komunikacija do aviona lovaca-bombardera F16 izraelskog vojnog zrakoplovstva i lisica korištenih u Guantanamu, BAE Systems prisutna je diljem svijeta iza imperijalističkih osvajanja i smrti ili osiromašivanja milijuna ljudi. Kompanija danas ima i svoje obaviještajno-istražne ogranke koji se bave npr. cyber prijetnjama bankovnoj industriji, a ima i ugovor s Europskom Unijom za osmišljanje sistema nazvanog Strategic Crime and Immigration Information Management System: u osnovi međunarodna policijska baza podata. Izvlače profit iz upravljanja tranzicijom analitike od analize fizičkih lokacija do analize pojedinaca i kako oni uzajamno djeluju, za unaprjeđenje sprovođenja zakona i obavještajnih službi.

Izveli smo akciju u zgradi u vrijeme priprema za NATO samit koji će se održati u Newportu, kako bi nastavili svoje ratno profiterstvo prikriveno dobronamjernim međunarodnim održavanjem mira. Da budemo jasni, "mir" koji oni žele održati je onaj koji pripada kapitalističkom poretku: "mir" proizvodnje, potrošnje i poslušnosti.
NATO-va retorika demokracije i ljudskih prava prikriva njegovu agresivnu kolonizaciju kada se kreće područjima koji su od strateške važnosti za kontrolu resursa i politike. U međuvremenu, na "domaćem frontu" uloga gušenja "unutarnjeg neprijatelja" je sasvim očita. NATO je, svjestan ustanka koji se rasplamsao tokom "Arapskog Proljeća", baš ispod mediteranske granice, iznio koncept naslovljen "Urbane Operacije u 2020. godini" u kojem predviđa "scenarije oružanih snaga manualno angažirane u gušenju pobuna siromašnih u predgrađima velikih zapadnjačkih gradova". Moći očevidno usavršavaju taj tip protu-ustaničkog konflikta, kao i međunarodne vojne konflikte u mračnijoj budućnosti budućih društvenih kolapsa, ekonomskih i ekoloških katastrofa.
Izabrali smo bazu Army Cadet na sjeveroistoku Bristola i zapalili 1 vozilo i 1 minibus, da bi pokazali jedan od načina na koji funkcionira militarizacija u tvornici svakodnevnog života. Posljednjih je godina školska povjerenica Elizabeth Sidewell predložila da bi svaka škola trebala imati kombinirane Cadet snage kako bi "pospješili svakodnevni kontakt između oružanih snaga i mladih, te utjecaj na potonje", da bi se zajamčila neprekidna podrška stanovništva. Prisustvo vojske čak i u školama predstavlja se kao najobičniji dio "zajednice", a natjecateljski duh, disciplina i poslušnost kao nužne karakteristike.
...

U ranim satima, u petak 18. jula, napali smo Nissanovog koncesionara u auto-trgovačkom centru Olympije, poprskali smo tekućinom za kočnice i prerezali gume novim vozilima u prodaji. Učinili smo to u znak solidarnosti sa Amelie, Carlosom i Fallon (poznatim kao 5E3 zatvorenicima).
Njih troje uhapšeno je Mexico Cityju januara 2014. u vezi požarnog napada na zgradu vlade i na Nissanovog koncesionara u centru grada. Bilo njih troje nevino ili krivo, mi znamo da oni žele svijet bez vlasti, svijet u kojem anarhija ima mogućnost da raste, u kojem su naši neprijatelji primorani se suočiti s neprekidnim napadima. Mi znamo da su Amelie, Carlos i Fallon hrabri pojedinci koji će znati podnijeti štogod ikoja državna snaga odabere da sruči na njih. Nadahnuti smo njihovom snagom, međusobnom podrškom, željom za svijetom bez zatvora i kapitala.
Napali smo navedenog koncesionara da bi naši drugovi znali kako nisu sami, da unatoč njihovom zatvaranju anarhistička borba se i dalje nastavlja. Nadamo se da ćemo vidjeti još počinjenih akcija kao što je ova.
Sjetite se, Jednostavno Je Napasti!
P.S. - Po službenim medijima (link niže) razbijeni su i prozori koncesionara. Mada bi željeli uzeti zasluge i za to djelo, zaista ne znamo kako se to desilo, jer smo koristili samo tekućinu za kočnice i noževe. Možda se koncesionar nada da će izvuči više novca iz ove situacije? Kao što svi znamo kapitalisti su paraziti. Ako je pak neki drugi vandal bio te noći tamo - skidamo kapu!
http://www.komonews.com/news/local/Vandals-damage-23-vehicles-at-Olympia-Nissan-dealership-267730771.html
...

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

Unaprijed organizirani i jasnog uma; u ranim satima 23. jula 2014. napali smo, poprskali akceleratorom i zapalili 5 vozila. U Ñuñoi u ulici Los Jardines oko 12:45 luksuzni Volkswagenov terenac, u San Miguelu u Quinta Ave i Eduardo Ruiz Valedor oko 12:57 2 razmetljiva terenca i jedan sportski auto, i u Viña del Mar u ulici Dos Poniente oko 1:15 još jedan bezvrijedni skupi terenac, ostavljajući pamflete u kojima se spominju zatvoreni i mrtvi compañerxs.
Iskreno rečeno, ne zanima nas razina vrijednosti spaljenih vozila, budući da smo ovim djelom željeli nanijeti mali udarac tehnokratskom kapitalističkom društvu, a ne samo slabašnom pojmu "bogatih ili srednje klase". Društvo koje svojom civiliziranom strukturom uništava naše živote pojedinaca, negirajući nam sposobnost da osjećamo, znamo, otkrivamo, volimo, da se opiremo onome što ne rasuđuje kao mi. Motorizirana vozila jasno predstavljaju, za nas, pripitomljavajućeg gospodara ovog samo-obnovljivog sistema, kroz neprekidno zagađenje, stalnu degradaciju našeg planeta, kroz tvornice destruktivnih i izrabljujućih vozila, čiji su vlasnici veliki magnati i nadzornici ovog bolesnog svijeta. Šire ljudsku-pripitomljenu viziju kojom upravljaju pojedincima u svoju korist, u kojoj ne možeš preživjeti, stvaraju lažne stvarnosti, zbog kojih od samog rođenja mislimo da smo kao ljudska bića u rukama tehnoloških uređaja koji su gotovo dio našeg tijela, gore navedene mutacije, da smo superiorni drugim društvenim klasama, da posjedujemo sva prava nad životima životinja i ekosistema. Možemo to vidjeti u ponašanju djece koja to kroz čitav dan usvajaju u gradovima sa svojim prokletim mobitelima, konzolama za video-igre, ubijajući svoje neurone, uništavajući svoju kreativnost, maštu, atrofizirajući svoja tijela hraneći se lošom hranom, hranom iz supermarketa, pakiranom hranom. Vidimo to u strojevima naprijatelja, kao u bezvrijednoj policiji, vidimo u prevladavajućem društvu vrhunac katastrofe, grešku tisućljetne ljudske nesposobnosti, uništavajući slijepi pred srcima i gluhi pred plačem, kao i prema ne-ljudskim životinjama oko nas, porobivši ih i koristeći ih kao da su puki inertni predmeti, bez osjećaja, bez patnje, bez centralnog nervnog sistema...

"Mediji su za demokraciju isto što i tenkovi za diktaturu"
Mi "Ćelije Nihilista" preuzimamo odgovornost za napad ručnom bombom na sjedište SKAI šljam-kanala, u ranim satima subote 12.07.
U doba vladavine medija mnogo je napisano, samo da bi se reklo malo a sakrilo mnogo. Novinari izgledaju kao isključivi posjednici istine. Sve što se ne "odigrava" pred telekamerama jednostavno ne postoji. Izbrisano je... ušutkano... skriveno...
Kao i najveći štrajk glađu (4500 zatvorenika) ikad održan u grčkim zatvorima, protiv zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Vijesti o štrajku glađu stisnute su između reklama o mobitelima, deterdžentima, kućanskim aparatima i karnevalskih ritmova svjetskog kupa, kako bi se isjeckale, osakatile i, na kraju, potpuno ušutkale.
Izgleda da se borba zatvorenika da ne budu pokopani i zaboravljeni živi mrtvaci ispod stotina tona cementa i rešetki ne uklapa u TV-priču o životu. Tamo gdje laži grade tvoje ideološke dvorce, postoji soba samo za strah i otupljenost društva spektakla. Slike osoba koje kopaju po smeću u potrazi za hranom izmjenjuju se sa slikama raskošnih modnih spektakla i dobrotvornih akcija, dok su vijesti o tisućama samoubojstava novo-očajnih bivših-buržuja zaboravljene uslijed tračeva o životnim stilovima u beskrajnom ugovoru društvene afazije... I život se nastavlja izvan TV-ekrana u crno-bijeloj sredini. Masovni način razmišljanja i osjećaji s priručnikom za korisnika... to je društvena tvornica medija.

22. jula oko ponoći nepoznate osobe postavile su zapaljivu napravu kraj vrata crkve Svete Ane, koja je uzrokovala nekoliko eksplozija prije nego je vatra spalila već dio vrata vjerskog hrama.
Veliki požar popraćen je zvukom eksplozije dviju boca pod pritiskom, od kojih se po riječima policije sastojala naprava ostavljena ispred crkve.
Na mjesto događaja stigli su vatrogasci da bi ugasili požar te brojni policajci iz različitih jedinica: Gope (specijalne jedinice, nap.prev.), Labocar (forenzičari karabinjera, nap.prev.) da bi sakupili ostatke naprave kao dokaze, i blokirali ulice Catedral i San Martin te isti trg Svete Ane.
Štampa je naširoko pokazala nekoliko letaka na kojima je pisalo:
"Naše ustaničko djelo je gesta solidarnosti s drugovima Franciscom Solarom i Monicom Caballero, u zatvoru u Španjolskoj.
Vaše presude i vaše prijetnje putem štampe neće umiriti nasilno napredovanje društvenog rata."
Francisco i Monica su anarhistički drugovi koji su bili suočeni s represijom čileanske države u pravosudnom spektaklu zvanom "Slučaj Bombas", tokom 2010-2012., da bi zatim bili zatvoreni u španjolske zatvore od decembra 2013., optuženi za različite eksplozivne atentate na crkve.
Represivne snage su izjavile da će pogledati sve video zapise nadzornih kamera u potrazi za bilo kojim dokazom koji će pokrenuti policijski lov.
...

Revolucionarna Ćelija Felice Orsini FAI/FRI
"Važno je naglasiti da intenzifikaciju autonomne i nasilne akcije gerilskih manjina potiče cilj širenja svjesno ustaničkih situacija, a ne postepeno izoliranje urbanih anarhističkih gerilaca u ime revolucionarne čednosti ili vježba samo-afirmacije." - Zavjera Vatrenih Ćelija
Štampa, vlada, sudstvo, policija i medijske ličnosti koji se bude iz tišine u potrazi za ujedinjenim telekamerama s prijetećim izjavama. Svi oni dovode u zablude svojim aluzijama, tvrdeći javno da je jedna naprava ručne izrade postavljena na glup način u dva dječja igrališta ili ispred kuće jednog člana CEPAL-a, u jednoj beznačajnoj uličici [Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku, nap.prev.].
Preuzimamo potpunu političku odgovornost za napravu postavljenu između vrata crkve Sv.Ane, i isto tako preuzimamo odgovornost za izradu naprave pronađene u ulici Almirante Hurtado, ali sasvim negiramo da je na to mjesto postavljena s predumišljajem i planski. Naprava je postavljena više od pet blokova dalje, između vrata još jednog simbola Autoriteta, na žalost zbog problema na sistemu tajmera nije se aktivirala i ne znamo da li je neki glupi radoznalac prenio torbu s napravom sve do mjesta gdje je dezaktivirana.
Po uvjerenju vjerni smo našim vrijednostima. Vrijednosti koje se prepoznaju u oružanom neprijatelju, pripremljenom i spremnom na napad, neprijatelju koji se ne pojavljuje slučajno na našem putu, nego se pojavljuje da bi zaštitio ovaj poredak, bogate, izrabljivače, njegove simbole, institucije i spektakle. To je neprijatelj kojeg smo odlučili napadati, ismijavati i ostaviti uplašenog naspram odlučnosti da nastavimo borbu koja nas historijski suočava, kada radikalizacija naših akcija prekrši njihov ponos i pobjegne im iz ruku. Naše vrijednosti nisu nikada željele napasti civilno stanovništvo, ni raniti, ni nanijeti im štetu. Naša vrijednost nije terorizam. Država i Kapital vrše terorizam svojim naoružanim rukama.