Rivendicazioni

Molotovljev koktel (Molotov) se obično koristi za napade na neprijateljske zgrade ili za održavanje udaljenosti od policije tokom nereda. Postoje različiti načini izrade i različite učinkovitosti. Ovaj tekst opisuje jedan od mogućih načina izrada Molotova.
Ambalaža Molotova je staklena posuda, koja treba imati oblik pogodan za bacanje, a istovremeno mora biti dovoljno lomljiva da se u dodiru s metom lako razbije. Pogodna je boca votke od pola litre s metalnim čepom. Veća boca može sadržavati više tekućine, ali je teško baciti dovoljno daleko da bi se pogodila meta. Korisno je isprobati.
Bocu treba napuniti benzinom i motornim uljem (1:1). Benzin jamči brzu zapaljivost. Motorno ulje pak produljuje vrijeme gorenja i zajamčit će prianjanje na površinu. Ako se boca napuni samo benzinom, njegova učinkovitost će biti znatno smanjena, zato što nakon paljenja brzo izgori i ispari. Zato je potrebno ulje ili neki druga pomoćna tvar.
Kada se boca napuni mješavinom potrebno je zatvoriti čep. Oko čepa je dobro omotati izolacionu traku, kako bi bili sigurni da se tekućina neće izliti prije nego bacimo Molotov. A i da neće ispariti.
Posljednji dio je traka od tkanine svezana oko vrata boce. Tkanina ne mora nužno biti uronjena u unutarnju tekućinu. Može biti samo svezana oko vanjske strana vrata ili prikačena na žicu. Slobodni dio krpe, umočen u kerozen, potrebno je svezati u čvor. Nakon što zapalimo krpu i zatim se bačena boca razbije, mješavina tekućina će se zapaliti.
Čitava izrada, a zatim upotreba Molotov mora se odviti u sterilnim gumenim rukavicama. To je nužno kako bi se spriječilo da na bilo kojem dijelu Molotova ostanu otisci prstiju ili tragovi DNK.
...

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

Mreža Revolucionarnih Ćelija ponovno napada, tamo gdje neprijatelj ne očekuje. 28. juna 2015. u Mostu su zapaljena dva policijska vozila ispred policijske stanice u ulici V. Řezáče. Napad je izvela ćelija LEX, dva mjeseca nakon što je policija pokrenula "Operaciju Feniks": pretresi društvenog centra Ateneo, pretresi domova, anarhisti zadržani u pritvoru, zaplijenjene osobne stvari i serveri, šikaniranje anarhista, članova njihovih obitelji, prijatelja itd. Štete koje je policija nanijela su ogromne. Njeno ponašanje je neoprostivo.
Naoružana policija čuva status quo. Napada svakoga tko ruši mit o pravednom kapitalizmu. Svakoga tko ne vjeruje u bajku o slobodi koju nam jamči država. Anarhisti su prvi koji kreću u svoju beskompromisnu borbu za besklanso i bezdržavnu zajednicu. Mi predstavljamo opasnost za vladajuću klasu, zato što želimo uništiti njihova sredstva moći. Želimo otrgnuti naše živote iz kandža onih koji nas izrabljuju. Policija pokušava omesti naše planove. Moćnici šalju plaćenike protiv nas, mi odgovaramo sabotažom njihove opreme.
Policijski lov na anarhiste se nastavlja, ali otpor će i dalje biti neustrašiv.
SRB živi. Požar još gori.
LEX // Ćelija Mreže Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

U novembru 2014. grupa zamaskiranih zatvorila je lancima vrata Odjela za Ubojstva Policijske Stanice, a zatim bacila niz zapaljivih bombi na policijsko gnijezdo i zapalila vozilo jednog od njih.
Zamaskirani uspijevaju udaljiti se neometano, policija nije uspjela reagirati. Nakon sedam mjeseci "istrage" policija je upala u domove 5 drugova optužujući ih za sudjelovanje u napadu požarom. Uhapšeni su u jutarnjim satima 2. jula u Santiagu, pod optužbom za posjedovanje oružja (molotovoljeve koktele), a jedan drug i za posjedovanje zapaljive naprave tokom hapšenja.
Osmi Sud naložio je istražni zatvor: drugarice su odvedene u ženski zatvor San Miguel, a drugovi u zatvor Santiago 1.
Policija je izjavila da je ušla u tragove drugovima zahvaljujući digitalnom otisku pronađenom na jednoj plastičnoj vrećici ostavljenoj, uz odjeću korištenu u napadu, na fakultetu, pokraj mjesta događaja.
Nakon pandurske interpretacije prisluškivanih telefonskih razgovora uhapšene su 4 osobe, uz uzimanje DNK s opušaka i sa posuda za hranu, kako bi usporedili njihov DNK s onim pronađenim na odjeći.
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

U noći 14. juna, u ulici De l'Est, zapaljeno je vozilo poduzeća Eiffage. Zato što izgrađuje zatvore.
Solidarnost s drugovima iz Bruxelessa koji se bore protiv izgradnje zatvora.
Izgradnja kaveza raspiruje naš bijes!
Izvor: Act For Freedom Now

Zapaliti vozilo je jednostavna i učinkovita metoda sabotaže. U našoj borbi možemo zapaliti vozila pandura, sudaca, buržoazije. Ukratko, zapaliti vozilo u vlasništvu svakog tko je aktivno uključen u represiju, izrabljivanje ili uništavanje ekosistema ovog planeta. Na polju klasne borbe ima bezbroj automobila, koje je lijepo vidjeti u plamenu. Ovaj tekst sadržava nekoliko trikova kako jednostavno i sigurno podmetnuti požar.
Prije nego opišemo kako to učiniti, dobro je da objasnimo kako su neke procedure paljenja vozila neučinkovite. Nadasve su osobe bez iskustva sklone ka takvim metodama i smatraju ih primjerenima. Zato ćemo najprije isključiti neodgovarajuće metode, a zatim ćemo opisati jednu od najkorisnijih.
Ako namjeravamo zapaliti parkirano vozilo u rane sate (npr. ujutro ispred doma nekog suca) nije dobro da to učinimo Molotovljevim koktelom. Molotov nam može dati osjećaj sigurnosti zato što nam dozvoljava da napadnemo iz daljine, nitko se ne treba približiti vozilu. Međutim, taj osjećaj nije u potpunosti opravdan. Molotov će pri padu proizvesti takvu buku da će smjesta upozoriti neprijatelja da je sabotaža u toku. I osoba će zato izgubiti dragocjeno vrijeme na sigurnosno povlačenje. K tome, baciti molotov na točno određenu točku nije tako jednostavno kako može izgledati. U slučaju automobila, to su u biti samo spremnik ili kotači, iz kojih će plamen zahvatiti ono što je ispod haube (odnosno spremnik za gorivo). Molotov može pogoditi vozilo na drugim mjestima i izazvati značajnu štetu, ali zapaliti ga na taj način je gotovo nemoguće.
Naravno, situacija je drugačija na prosvjedima, kada djelujemo u široj masi, ali nemoguće je izvesti neku akciju neopaženo zbog prisustva oružanih snaga (policije i vojske). Razumljivo je da se na prosvjedima molotov češće koristi, ali čak i ovdje je vrlo teško zapaliti vozilo na takav način.
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

Dobrodošli u naš pakao, u ono što mi nazivamo... CRNI JUNI!
Mi nastavljamo rat, DEMOKRACIJA NEĆE POBIJEDITI!
"Znaš, i ja isto plačem, korisno je da se riješiš pritiska. Ali smijeh bi mi učinio mnogo bolje. Vrlo te cijenim, željela bih te čvrsto zagrliti (...) Drugovi: u ovom trenutku bijes me drži. Uvijek sam mislila da je osoba odgovorna za ono što osoba učini, ali ovaj put su neke osobe krive i želim reći vrlo glasno tko su osobe koje su ubile Eduarda: država, suci, službenici, novinari, policija, zatvor, zakoni i čitavo to društvo robova koji prihvaćaju ovaj sistem." ("Ljubav i Anarhija; Neodložan život Soledad Rosa")
Neukroćenom bijesu i burnim srcima!
Čvrsto naprijed sve do kraja horizonta!
I
Stavili smo karte na stol i započeli stavljati naše uloge u našu igru, zbog logike života koja nam je nametnuta gledamo u tamu, zbog slomljenih srca i iscrpljenih grla mislimo da još nešto nedostaje, u našim mislima raste ustanički anarhistički projekt koji pita "kako ću krenuti u napad na realnom i određenom polju"?. Neprijateljska, drska, smiješna, neprekidna, opasna i neugodna slika za to mračno Trojstvo (država, kapital i crkva), koje i dalje funkcionira unatoč naporima da ga se uruši. Iznijeli smo to u našem prvom tekstu; razlozi, okolnosti, mjesta i nove perspektive koje se temelje na afinitetu, na autonomnoj i horizontalnoj koordinaciji, dodatak anarhističkoj ideji, ustanička strast uz zajednički projekt. No ipak, znamo da bombe, sabotaže i požari itd. nisu dovoljni da definitivno okončaju taj stroj smrti, potrebno je mnogo više, a između znati i činiti postoji velika razlika. Život je jedan kontinuum individualnih i zajedničkih gradnji, što dokazuje činjenica da se on zaista može izmijeniti, ali se te promjene vidljive na mikroskopskoj razini trebaju postaviti u jedno sveopće pitanje. Svako na temelju svojeg konteksta, svojih mogućnosti i gradeći različite ali koordinirane autonomije, jer nije cilj homogenizirati "ustaničku perspektivu", kao u klasičnim već izlizanim stavovima, mi želimo promjenu a ona započinje s pojedincem-zajednicom.
Radi se o: biti opasan zbog vlastitih ideja-djela (teorije-prakse). Bila to tenzija, raskid, izgledi s prijedlozima, stvarni napadi, od dizanja u zrak državne institucije do sađenja malene biljke, razgovora sa susjedom, organiziranjem u kolektiv, zato što negacija nije samo reći ne, nego odbiti, suprotstaviti se, uništiti i najvažniju stvar izgraditi na negaciji. Puni smo glupih upakiranih ideja, ne znamo kako točno se njih osloboditi, međutim, kroz analize, razmatranja i djela mi ulazimo na put da to učinimo. U tom naporu mi kujemo urotu s našim lažima i istinama, zato što još vjerujemo u stvaranje, zato što smatramo da pobuna i neprekidni sukob je put. Bez toga ništa, a s time sve!
Ne radi se o militantnosti, niti o pretvaranju anarhije u ideologiju, radi se o igri sa životom i njegovim oblicima, plešući na spasonosnom kaosu neprekidne pobune, skačući na ruševine dominantnog zdanja, smijući se svim srcem pobuni, plačući stvarajući radosti, zato što smo u igri, zato što otkrivamo, postajemo jači, umiremo i ponovno se rađamo. Svaki izum, svaka nova šansa može predstavljati jedno iskustvo za svaku osobu, bez upakiranih modela, stvarajući novo poglavlje u povijesti, gdje zvuk demokracije propada, dok se čuju anarhistički napadi na njene betonske zidove.
Imamo malo, ali planiramo da dobijemo sve!
II
Širenje borbe i njenih dinamika dokazuje da slobodarska pobuna nije pitanje prošlosti i da je moguće riješiti se ravnodušnosti, padova u kolotečinu i čekanja na Obećanu Zemlju, da je moguće to pretvoriti u najgori košmar vlasti, u radosni dinamit koji će dignuti u zrak državu i kapital baš sada i ovdje. Dug život sjaju natjecateljske vatre, radosti neukrotivog leta Molotovljevih koktela, užitku ustaničkih sablji na vjetru, slavljeničkom pucnju PVC bazuka. Ugodni radosni žamor kamenja koje pada na štitove i kacige stražara-lakeja države i kapitala. (Neformalna Anarhistička Koordinacija: Meksiko, Planet Zemlja, 16. novembar 2006.)

U Limogesu, Francuska, u industrijskoj zoni Magret, vatra je uništila 10 kamiona i 3 hangara, koji pripadaju Euroviji, podružnici multinacionalne kompanije Vinci, koja se bavi nadasve izgradnjom novih zatvora, kao i razvojem devastirajućeg projekta zračne luke Notre-Dame-des-Landes.
Vozila su bila parkirana na dva parkirališta, na dvadeset metara. Zapaljiva naprava postavljena je na kotače kamiona. Sastojala se od boce s benzinom, svijeće i upaljača. Šteta je procijenjena na barem milijun eura, bez ubrajanja duge odgode radova na gradilištu.
9. juni 2015.
Act For Freedom Now

BRUXELLES: U noći s čevtrtka, 11. juna, na petak, 12. juna 2015., rasplamsala se vatra u Greenbizzu, poslovnom centru za takozvanu "zelenu tehnologiju". Nanijeta je ozbiljna šteta.
Pronađena su dva eksploziva, što je dovelo do zaključka da se radi o podmetanju požara. Požar je otkriven oko ponoći, ali vatrogasci su proveli čitav petak na području zgrade.
Ambiciozni projekt, kojeg financira EU i gradi građevinsko poduzeće BAM, poznati graditelj zatvora, bit će zasigurno odgođen.
Izvor: Act For Freedom Now
ANTWERP: Pet policijskih vozila i pet osobnih vozila policajaca sabotirani su na parkiralištu policijske stanice Antwerpa, u Noordelaanu. Čavli su postavljeni na gume vozila kako bi se ispraznile tokom vožnje. Privatna vozila pandura sabotirana su skidanjem vijaka s kotača.
Tokom vožnje jedan je policajac primijetio sabotažu (prije saobraćajne) i upozorio kolege.
Saboter(i) su ušli u tu dobro kontroliranu zonu izbjegavši nadzorne kamere i napravivši rupu u ogradi.
06.09.2015.
...

12. juna, nakon ponoći.
Uz pomoć vrlo jednostavnog oružja odlučili smo napasti podružnicu Banamex banke, na križanju avenije Sullivan s autuputem središta grada Circuito Interior, u srcu grada. Nalazili smo se baš naspram njihovog sistema nadzora: patrolna vozila jedno za drugim kontroliraju ulice, nadzorne video-kamere na svakom uglu, na svakom koraku... prolaznici živući mrtvaci koji se obraćaju policajcima pri svakom čudnom događaju.
Avenija Sullivan je jedno od tradicionalnih mjesta ulične prostitucije u Mexico Cityju, da ne zaboravimo, naravno, da se naša meta nalazi samo nekoliko ulica od sjedišta Višeg kaznenog suda pravde. Sve u svemu, mogli smo pomisliti da je u ovakvom dijelu grada nemoguće naići na neprijatelja licem u lice, no, uz nasilnu radost eksperimentiramo u sadašnjem trenutku slobodu koja se sukobljava s poretkom statusa quo.
Nakon napada policija je pokrenula jednu operaciju koja je samo dokazala njihov neuspjeh i glupost, pošto smo pobjegli kroz ulice, uz suučesništvo noći.
Napali smo banku kao što je Banamex, u srcu financijskog središta Moći, kako bi potaknuli nama srodne (grupe afiniteta, anarhističke pojedince), kako bi dokazali da kontrola ne predstavlja zapreku - i da sredstva za napad mogu biti i jeftina. Djela sabotaže mogu zaista postati jednostavna i mogu se lako reproducirati.
Što se nas tiče, mogu ispuniti svaki kutak telekamerama; mi ćemo ih napasti iz sjene noći. Prije ili poslije uništit će se ekrani svih njihovih hramova. Mi ne čekamo, mi živimo u sadašnjosti, a ovaj čin nije ni prvi ni posljednji u borbi koju smo odlučili pokrenuti protiv kapitala koji se nameće našim životima.
Naspram njihovih mjera nadzora, mi projiciramo naše mreže sigurnosti, suučesništva i pažnje.
SLOBODNI ILI MRTVI
Grupa sabotaže "Besani"
Mexico City, 2015.
PS. Banka je potpuno izgorila, šireći oblak crnog dima nad svakidašnjim životom grada.
...

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U petak 15.5.2015. izgorio je policijski auto parkiran ispred policijske stanice u Hostivařskoj ulici u Pragu. To je rezultat ciljane sabotaže ćelije M.A.P. Slijedili smo djelovanje Mreže revolucionarnih ćelija, ali oklijevali smo pretvoriti naš bijes u napadačku direktnu akciju. Dugo su nas morili strah i neodlučnost. Onda je došlo do prevrata. 28.4.2015. policija je izvršila napad na anarhistički pokret u zemlji u kojoj živimo, i time potaknula izbor da se aktiviramo. Vjerujemo da će takvih istih izbora biti i dalje.
Jedno zapaljeno policijsko vozilo je možda mali korak u usporedbi s onim što je potrebno učiniti da bi se okončao kapitalizam. No, taj nam korak otvara nove mogućnosti. Koje nam nisu bile pristupačne dok nismo bili sposobni prekoračiti granice prosvjeda, koji mnogo laju ali nikada ne grizu naše neprijatelje. Slomili smo lance građanskog morala. Za državu i kapital više nismo bezopasna naklapala. Postajemo prijetnja, zato što smo krenuli uništavati ono što nas uništava. A to je samo početak. Borba se nastavlja!
ćelija M.A.P. // Mreža revolucionarnih ćelija/SRB/
...

U ponedjeljak ujutro 27. aprila, zamaskirani su podigli barikade i napali policiju ispred Liceo de Aplicación (javna srednja škola) u znak solidarnosti sa svim anarhističkim zatvorenicima zatočenima u zatvorima moći.
Izvor: InterArma

Ujutro 3. maja razveselili smo Komunističku omladinu preoblikujući fasadu njihovog ureda u San Pablu, 9059, Pudahuel, sa bojom i nekoliko razbijenih stakala.
Ova govna su naširoko tražila suradnju s demokracijom, pregovarajući sa moći i njenim policijskim aparatom, posvečujući se prijetnjama putem štampe, kroz svoje pravne zahtjeve, protiv anarhista zbog sukoba iz prošle godine, i čini se da su neki zaboravili što se desilo, ali što se nas tiče ništa se nije izmijenilo, a ovaj napad je vjerni odraz, no ići ćemo i dalje...
Preuzeli smo odgovornost za ovaj napad letcima u znak solidarnosti s drugovima Juanom Floresom, Nataly Casanovom i Guillermom Duranom (u štrajku glađu već 20 dana) i s Enriqueom Guzmanom, koji su se uvijek izjašnjavali protiv svakog oblika moći i autoriteta.
Nema vremena ni za izvinjenja ni za pauzu.
Napadačka solidarnost sa zatvorenicima u štrajku glađu.
...

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

Natalia je zatvorena u zatvoru San Miguel, a Javier u Santiagu 1. Tužilaštvo je zatražilo još vremena za istrage, kako bi definitivno sastavila optužnicu protiv dvoje drugova. Iduće ročište bit će održano u petak 10. aprila.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/04/bus.jpg
U 02:15, 7. aprila 2015., autobus 2010 poduzeća Transantiago poptuno je spaljen pokraj Središnjeg Kolodvora.
Nakon par minuta, u obližnjoj ulici, pokraj mjesta požara, prokleti panduri uhapsili su dvoje drugova, Nataliu Collao (24 godine) i Javiera Pina (27 godina), pod optužbom da su zapalili autobus.
Po riječima štampe i policije drugovi su se, navodno, ukrcali na autobus za Almedu i izašli u Ecuadoru, na scjecištu s Con Con, nekoliko minuta prije nego što je autobus počeo gorjeti. Policija kaže da je drugove prepoznao šofer autobusa.
Slučaj su preuzeli bijednici iz Južnog Tužilaštva, samoprozvani stručnjaci terorizma, i drugovi su predani u ruke Istražne Policije, točnije u Radne Snage Visoke Složenosti, jedinice sastavljene od raznih organa Istražne Policije koja pokušava prekinuti različite napade na Državu-Kapital.
Prolaskom ispred raznih strvinarskih novinara, i Natalia i Javier su dostojanstveno hodali, uzdignute glave. Javier je glasno uzviknuo: Dolje patrijarhalno i antropocentrično društvo!
Uslijedit će vijesti.
...

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

U utorak 17.02. napali smo Hondos outlet-centar u središtu Herakliona, koristeći improviziranu zapaljivu napravu.
Hondos Centar: "Usluge" uljepšavanja u kraljevstvu spektakla i iluzije. U kraljevini gdje se realnost temelji na obmani, gdje se konkretnost gradi na virtualnim temeljima i gdje se ljudska bića prepoznaju kroz potrošačke proizvode - "dostignuće". Tamo gdje su svi i sve brojevi, gdje se komodifikacija proširila na sve postojeće i dosegla pljenidbu same svijesti. Tamo gdje "te rad oslobađa" a svakodnevna rutina kastrira tvoje misli. Tamo gdje su svi istovremeno prostitutke i svodnici autoriteta.
Naspram tog stroja porobljavanja, izabrali smo Negaciju. Negaciju koja će nas odvesti u totalni konflikt s ovim svijetom i u doživljaj autentične slobode. Zasigurno ne postoji jedinstvena i neraspravljiva istina (ona je subjektivna), i sigurno ne postoji revolucionarni priručnik koji će nas voditi tom iskustvu. Isto tako sigurno smo i mi, odrastajući unutar tog društvenog stroja, nositelji i prenositelji, nekad više nekad manje, prevladavajućeg morala, načina razmišljanja i ponašanja.
I upravu tu započinje naša borba: u konfliktu sa nama samima, da iskorijenimo iz nas svako autoritarno ponašanje i mentalitet, svaka umjetna ideja, svaki trag prevladavajućeg morala. Taj neprekidni konflikt s našim kontradikcijama, našim kompromisima i ograničenjima ovog svijeta, dok mi sami ne postanemo izmjena koju želimo živjeti. Za nas je pretvaranje te negacije u napad neophodni dio i nastavak tog unutarnjeg konflikta. U napade koji stvaraju lokalni prostor-vrijeme slobode, uzrokujući pukotine u naizgled nepobjedivom neprijatelju-državi-sistemu, pružajući snagu onima kojih iz izvode, drugovima koji su zatočeni ili su pali (samo da bi ponovno napali) i onima koji su odlučili djelovati.
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...