Rivendicazioni

Objašnjenje: Po riječima dezinformacije radi se bučnoj bombi, što je sasvim pogrešno jer je podmetnuti poklon bio zapaljiva bomba, mješavina goriva s kemijeskim detonatorom, koja je izazvala željeni požar.
Kada odlučimo napasti prokletu/mrsku policiju mislimo na stvari koje nam daju pouzdanja pri napadu na metu, možda ne baš ono što smo očekivali, destruktivni požar koji je u potpunosti spalio potrošački centar; bit ćete uvijek na meti napada svih onih koji su odlučili da prisvoje vlastite živote putem borbe.
MRZIMO policiju, što nije nikakva novost, i čvrsto smo uvjereni da ne postoji bolji način od napada i direktne akcije; put bez povratka u koji smo uvjereni i nastavit ćemo na tisuće puta.
Počinili smo ovo djelo u znak podrške i prikladno paklenim presudama koje je ovo bijedno usrano društvo dodijelilo našim drugovima JUANU, MARCELU I FREDDYJU! NE VJERUJEMO IM! MI NISMO DIO NJIHOVOG SPEKTAKLA! BIT ĆEMO VJEČNI USTANICI! Moći će izricati paklene presude, ali nek znaju da ćemo ih potražiti i učinit im ono što ne mogu ni zamisliti!
Ne možemo zaboraviti našu dragu drugaricu SOL, koja nam dokazuje da gdjegod bila ostaje i dalje neukrotivo zaljubljena u slobodu; snažan zagrljaj njoj i njenoj nepokorenoj obitelji, velike hrabrosti, velike snage.
ŠALJEMO MNOGO SNAGE I SLOBODNIM DRUGOVIMA, DA NAPADNU NEUSTRAŠIVO NEPRIJATELJA! SPREMNI SMO NA SVE!
ŽIVJELA ANARHIJA, NEPOSLUH I KAOS!
BRAĆA ANGRY I PANKY MAURY ŽIVE U SVAKOM KORAKU POBUNE
POZDRAV I DIEGU RIOSU KOJI I DALJE ISMIJAVA AUTORITET.
SOLIDARNOST S DRUGOVIMA BJEGUNCIMA!
...

Mi želimo uništiti zvijer koja održava ovaj sistem na životu.
Vladajući demokrati se vraćaju da bi snažnije napali. U doba krize otkrivaju svoje pravo lice. Lice koje, puno entuzijazma, ponižava, muči, zatvara i ubija osobe. Lice koje se veselo smiješi pred svjetskim telekamerama, dok istovremeno angažira na tisuće pandura odmah iza ugla, kako bi ugušio svaki oblik otpora.
Ali to ih ne čini dovoljno zadovoljnima. Nakon što su uspjeli poraziti otpor na ulicama, psi sistema sada su usmjerili svoje snage da poraze preostali otpor u zatvorima, izolirajući zatvorenike. Vlast koristi postojeći strah širokih, nijemih masa da bi se osvetio nad onima koji su zapalili Grčku u decembru 2008. Gerilske grupe rođene iz pobune izazivaju aritmiju disanja konstipiranoj gospodi u Bruxellesu. Njihova reakcija se brzo pojavila i bila je dinamična. Uz Trojku su poslali grupu antiterorističkih specijalaca u Atenu, da jednom zauvijek uguše duh otpora. Zato je novi trening pandura ubrzo urodio plodom. Ti psi mogu koristiti svoje palice na početnicima, ali izabrali su da se prilagode ideološkom kontekstu zvanom fašizam na potpuno glup način. Harmonični suživot u kojem demokratske vreće sala, žedne moći, koriste fašističke bande. Stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti tipa C je još samo jedan korak naprijed prema potpunom uništenju svih onih koji su umorni od izrabljivanja.
Ne želimo ostati ravnodušni dok se takve stvari dešavaju, kao mnogi drugi koji su se prestali boriti. Zato smo odlučili posjetiti jednog od njihovih lakeja, u mirnom Wilmsdorfu.
Solidarni sa štrajkačima gladi u grčkim zatvorima.
Ovime se sjećamo ubojstva Ilije Karelija kojeg su ubile ubojice zvane zatvorski stražari.

"Poražen u ovom ratu je onaj tko se vrati doma. Ni koraka nazad, nema odgode." - Zavjera Vatrenih Ćelija - Frakcija Nihilista

Subversives of nihilistic act
...

U noći sa 23. na 24. juna u ulici Auger, u pariškom predgrađu Pantin (93) zapaljen je kamion tvrtke Bouygues, dobro poznatog graditelja zatvora.
Solidarni pozdravi anarhistima Carlosu, Amelie i Fallon u meksičkom zatvoru (te Mariju i Felicity u bijegu).
Zapalimo zatvore, s njihovim graditeljima!
Izvor: Act For Freedom Now

Jutros prije zore pokrenuli smo ciljanu vatrenu orgiju duž Glebe Road - koja susreće glavnu istočnu bristolsku ulicu, Church Road - i zapalili poslovna, luksuzna, zaštitarska i lovačka vozila. Vatrena stihija u arterijama grada-zatvora! Da bi prekinuli laž socijalnog mira i zaoštrili napade!
Hitne službe bile su prespore da bi uhvatile odgovornog, dok je prazna ulica bila osvijetljena kao bakljama, s jednog kraja na drugi. U par riječi, odabrana vozila bila su sastavni elementi života koji zastupaju i nameću.
Virgin Media opskrbljuje televizijom i internetom te nacionalnom mrežom optičkih kablova. Kako bi nas zadržala upletene u modernu informacionu ekonomiju, a spektakl slavnih, video-igrica i reklama su njihov biznis. Uništimo ono što nas pripitomljuje i zapanjuje!
Skupocjeni auto kao Quattro je dodatni šamar kako siromašnima tako i planetu. U imućnim kvartovima ili četvrtima pod gentrifikacijom su uobičajeni, u Engleskoj kao i u Argentini, u Sydneyu kao i u Berlinu, samo čekaju da ih mi uberemo.

Masovni štrajk glađu započeo je u većini zatvora u ponedjeljak 23.08. Na taj se način zatvorenici bore protiv novog nacrta zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti i preustroja-pooštrenja kaznenog zakona.
Kreiranje zatvora maksimalne sigurnosti dovršava slagalicu represije koja se sistematično strukturirala kroz posljednje godine. Kada je potrošačka maska pala i kada su se halucinacije društvenog tijela o miroljubivom životu urušile, moć je pokazala svoje pravo lice. U tom je trenutku dah društvenog prevrata stegnuo vrat "moćnika", a plač razbaštinjenih na društvenim marginama opasno zazviždao u njihovim ušima. Država i interese koje štiti, mora kazniti one koji se usude dovesti u pitanje putem djela njenu svemoć. One koji vide dalje od pljesnivog sterilnog života kojeg nam prodaju i usuđuju se slijediti svoje snove.

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI ZA NAPAD NA POLICIJSKO VOZILO U PRAGU
13. februara 2014. u Pragu je molotovom napadnuto policijsko vozilo u ulici Hostivařská. Za napad je odgovornost preuzela Crna Brigada, autonomna mreža revolucionarnih ćelija, a pogodio je zaštitnike kapitalističkog sistema. Istovremeno bio je to čin solidarnosti sa žrtvama policijske represije, u ovom slučaju sa deložiranima iz skvota Neklanka, 7. februara 2014., i sa svima koji se suočavaju sa sudskim procesom nakon hapšenja tokom deložacije i obrane skvota.
Ne iznenađuje nas što smo dugo čekali na odgovor naših neprijatelja, kao prilikom napada na policijsko vozilo u Janovu, događaj ukratko spomenut u Izvješću sveobuhvatne situacije, Ministarstva unutrašnjih poslova. Ne očekujemo da će poruku naših djela širiti neprijatelj, a činjenica da se gotovo prešutno prešlo preko događaja ne znači da je sadržaj naših djela prestao postojati. Mi imamo naše vlastite kanale i namjeravamo ih koristiti da bi objasnili naša djela.
Ovaj put smo napali zato što ne želimo pasivno stajati dok panduri ljudima oduzimaju domove, mi nećemo zatvarati oči dok se osobe izbacuju na ulicu usred niskih temperatura. Žestoko napadamo zato što ne prihvaćamo pravo buržoazije da nenaseljene kuće nepotrebno degradira i ruši, kako ne bi mogle poslužiti stanovnicima.
U potpunosti podržavamo skvotiranje kao dio revolucionarne prakse, kao praktičnu eksproprijaciju, sprečavajući iskorištavanje kuća za akumulaciju profita, na štetu javnosti. Umjesto da se pretvore u izvor koji će zadovoljiti ljudske potrebe.
Iskazati podršku skvotovima obično znači suočiti se s policijskim napadima i provokacijama, kao u slučaju deložacije Neklanke. Oni koji su odbili da prihvate policijsku agresiju su uhapšeni, a dvoje je poslano na sud. Nije važno da li su počinili kazneno djelo za koje su optuženi ili se pak radi o policijskoj fabrikaciji. Dvije osobe su optužene i primorane na suđenje zato što su štitili ljudsko dostojanstvo i skvotiranje. Nama je to dovoljan razlog da budemo solidarni s njima i da ih podržimo.
Iz naših je akcija jasno da ne namjeravamo izražavati solidarnost u sudnicama, gdje neprijatelj dominira. Mi sasvim dobro razumijemo da je sudnica jedno od tijela moći koji potpomaže funkcioniranje kapitalizma. Zato, kad spominjemo solidarnost ne odnosimo se na ponizno moljenje sudaca da nas shvate, pod solidarnošću podrazumijevamo konflikt s uzročnicima ugnjetavanja i suprotstavljanje njihovim strukturama. Februara 2014. napali smo policiju, idući put će to moći biti bilo koja institucija ili osoba koja štiti kapitalistički sistem.
Odbijamo da se pokorimo nedostojanstvenim uvjetima sistema.
Mi tražimo njegovo uništenje, zato ćemo nastaviti borbu!
Černá brigáda – Síť revolučních buněk (ČB – SRB) - April 2014.
IZJAVA: SABOTAŽA IZGRADNJE LUKSUZNE STANARSKE ZGRADE U PRAGU
Ujutro 1. maja 2014. revolucionarna ćelija je sabotirala izgradnju luksuzne stanarske zgrade u Pragu. Ova djela su dio napada na aparate moći i izrabljivanja. Za nas to predstavlja i iskrenu kritiku - upućenu našim redovima. Kritika, koja se ne ograničava na riječi, djelima koja ocrtavaju moguće alternative.

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

Ujutro 5. juna nekoliko nepoznatih postavilo je eksplozivnu napravu koja je bila, po riječima štampe, ispunjena TNT-om. Uništen je dio blindiranih vrata i prozori Centra za reintegraciju zatvorenika. Centar se nalazi između avenije Matta s Manuel Antonio Tocornal, baš ispred Škole Žandarmerije.
Nakon napada na ogradu mučitelja odmah su stigle jedinice specijalne policije GOPE, forenzičara karabinjera Labocar i karabinjera OS-9 u potrazi za tragovima i dokazima, dok je jedna naoružana jedinica za suzbijanje nereda štitila Centar.
Atentat se desio ubrzo nakon 5. godišnjice smrti, tijekom akcije, anarhističkog druga Mauricia Moralesa, kada je 22. maja 2009. slučajno eksplodirala naprava koju je nosio prema Školi Žandarmerije.
No, isti napad se odvio odmah nakon nasilja izvršenog nad obiteljima Juana, Freddyja i Marcela, optuženih za navodni pokušaj bijega tokom suđenja protiv drugova, zbog napada ne nekoliko banaka i ubojstvo policajca.
Na mjestu događaja nisu pronađeni letci ili parole, i do sada nije nitko preuzeo odgovornost za napad.
...

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

U noći između 29. i 30. maja u centru Buenos Airesa ispisani su slogani protiv nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu ("Neće biti nikakvog prvenstva", "Protiv bijede svjetskog prvenstva", "Zapalimo svjetsko prvenstvo" itd.) i u znak solidarnosti s drugaricom Sol Vergara, koja je uhapšena u Čileu pod optužbom da je pucala na zaštitara banke.
Nakon što su išarali fasadu zgrade AFA [Savez argentinskog nogometa], drugove je zaustavila federalna i metropolska policija. Odvedeni su u stanicu i nakon 14 sati ćelije odvedeni su na sud, gdje su oslobođeni nakon što su odbili dati izjavu te je protiv njih podignuta optužnica za kazneno djelo "nanošenja štete" i očekuje se daljnji pravosudni razvoj predmeta...
Želimo podijeliti baš ovu a ne neku drugu gestu s drugima, ali ne zato što tražimo solidarnost ili ičije odobrenje, nego zato jer želimo komunicirati s drugovima koji djeluju s različitim sredstvima ili u bilo kojem kraju gdje drugovi šire otpor protiv ovog odvratnog prvenstva, i pozivamo ih da se ujedine u borbi protiv istog.
Jasno, s namjerom da pošaljemo našu snagu svima onima koji se bore na ulicama Brazila i organiziraju se protiv napada države koja da bi organizirala ovaj milijunski događaj izbacuje, degradira, zatvara, muči i ubija stanovnike favelasa.
Naša snaga je uvijek sa zatvorenim drugovima koji se ne kaju.
NEĆE BITI NIKAKVOG PRVENSTVA!
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brazil-flag_2913370k.jpg
Montevideo, juni 2014.
U ponedjeljak ujutro 9. juna napali smo molotovom generalni štab AUF-a (Urugvajski nogomenti savez) u ulici Guayabo y Vasquez, te uništili i spalili dio zgrade.
Ova akcija je odgovor svim govnima koji učestvuju u slavlju Svjetskog nogometnog prvenstva.
Šaljemo zagrljaj i snage drugovima koji se bore diljem svijeta i veli zagrljaj drugovima pred sudom u Buenos Airesu (Argentina).
Neće biti nikakvog prvenstva!
...

U četvrtak 28. maja zapalili smo vozilo zaštitarske firme u Faliru, u Solunu, kao znak otpora protiv zakonskog prijedloga o izgradnji zatvora maksimalne sigurnosti. Firme za zaštitu i sigurnost preuzele su na sebe zadaću da nabave infrastrukturu za takve zatvore. No, one također nameću kontrolu nad našim tijelima i umovima, izvan zatvorskih zidova.
Solidarnost s Gianclucom i Adrianom, koji su zatočeni u zatvoru maksimalne sigurnosti u Italiji, očekujući suđenje putem video-konferencije 4.jula 2014.
Izvor: InterArma

13. septembra 2011. naprava sastavljena od dvije plinske kamp-boce i benzine eksplodirala je u gradskoj vijećnici Tetuana, Madrid-Španjolska. Požar je ugasio je policajac koji se nalazio u zgradi. Odgovornost za djelo preuzela je "Tierra Selvaje" [divlja zemlja, nap.prev.] i dio je niza napada.
Idući dan policija je uhapsila druga Josea Lopeza Mendeza pod optužbom za zločin terorizma, koji je bio zatvoren dva mjeseca i po u sablasnom režimu FIES. U početku mu je pripisano više od 30 napada, ali na koncu je ostao samo ovaj na gradsku vijećnicu; José je otpušten ali u očekivanju suđenja na Audiencia Nacional (specijalni sud za terorizam).
U aprilu 2014. započelo je suđenje protiv Joséa, na kojem je tužilaštvo zatražilo 3 godine zatvora, ali drug je priznao počinjena djela i smanjena mu je kazna na dvije godine bez zatvora, ali optužen po antiterorističkom zakonu.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru!
Francisco, Monica i Gabriel: Slobodni!
...

3. juna smo se organizirali uz pomoć noći da postavimo tri zapaljive naprave u 3 različita autobusa koji voze na 3 različite linije gradskog prijevoza Transantiago, kako bi zapalili strojeve koji prevoze post-moderne robove.
Kao grupa preuzimamo odgovornost za djelo da se ne bi izmijenio politički i borbeni smisao i da bi izbjegli špekulacije medija vlasti i nadzornih institucija, izjašnjavajući se bez dosadnih opravdanja:
U ratu smo protiv civilizacije, društva, njihovih branitelja i njihovih lažnih kritičara, mi smo drugovi i zaštitnici prirode, zemlje i životinja koje pate zbog kobnog napretka pripitomljavanja kapitalističke globalizacije.
Sloboda Sol, Adrianu, Giancluci, Alfredu Cospitu, Nicoli Gaiu, Hansu Niemeyeru, Hermesu Gonzalesu i Alfonsu Alviju, i svim zatvorenicima u ratu diljem ovog trulog svijeta, a u našim sjećanjima i u našim srcima su Sebastian Oversluij, Mauricio Morales i Alexander Grioguropulus i mnogi...
Za oslobođenje ljudskih i neljudskih životinja i zemlje.
MANADA DE CHOQUE ANARQUICO NIHILISTA
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Napadnuti su građevinski strojevi na M6 cestovnom gradilištu prouzročivši na tisuće funti štete.
U naizgled organiziranoj kampanji prerezani su hidraulični cilindri na bagerima i damperima.
Ostale sabotaže:
- Pijesak ubačen u spremnike da bi se onesposobilo gorivo
- Izbušene gume
- Šteta na privremenom pristaništu na rijeci Lune
Na tisuće funti štete prouzročeno na lokalitetu Crossgills Farm, Lancaster.
Policija je izjavila: "Osam strojeva, uključujući bagere i dampere, oštećeno je do tisuće funti preko vikenda."
"Također su gume izbušene i pijesak ubačen u spremnike."
"Na oprezu smo da otkrijemo počinitelje, znajući da su se vandali zaista dobro potrudili da nanesu kriminalnu štetu koristeći kliješta da bi prerezali gumene cijevi."
...

8. maja održan je mimohod protiv kriminala u parku Almagro, i dok se odvijala socijaldemokratska inicijativa pojedinci pokrivenog lica započeli su nerede barikadama i sukobima sa specijalnim jedinicama, FFEE. Znajući da je stigao trenutak započinjemo prekidati vodeći poredak i normalnost.
Uzimajući gorivo, primjetivši da je jedno vozilo parkirano izvan policijskog teritorija (privremeno) i ujedinjeni s masom koja je bacale kamenje na auto, odlučili smo povećati kaos protiv civilizacije i njenih prijevoza modernih robova. Uz požar vozila stigli su i prokleti panduri, koji su u trenu razišli prosvjednike, no kročenje jedinice pandura zaustavljeno je različitim predmetima, i smatrali smo da je potrebno baciti naprije jednu a zatim 2 zapaljive bombe na zaštitare reda, što je izazvalo nekoliko ranjenih i teške rane jednom kapetanu.

Suđenje za slučaj "Feniks" započinje 4. juna 2014. i održat će se u specijalnoj sudnici, u ženskom odijelu zatvora Korydallos.
Optužnice su vezane za tri čina Projekta "Feniks" (čin 1, 2, 3)
Trojca optuženika su:
1) Drug Andreas Tsavdaridis, član FAI/IRF
2) Anarhist Spyros Mandylas
3) Svi zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Ćelija

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Tokom ovih dana u Grčkoj (Uskrs) je ubijeno na tisuće ne-ljudskih životinja za hedonističko i sadističko konzumiranje njihovog mrtvog mesa na blagdanskim stolovima kršćana. Mi smo pak odlučili proslaviti na drugačiji način. Tako smo u zoru 19. aprila napali Mesnu Tržnicu Tesalije u Volosu, razbili prozore te nanijeli štetu transportnom kamionu poduzeća. Navedena trgovina je već bila meta napada u prošlosti, dakle vrijeme je da neki ljudi shvate da ako nastave izvlačiti profit iz patnji ne-ljudskih životinja, na svojem će putu susresti nas, uz sve agresivnija sredstva.
Civilizacija i kapitalizam, od samog početka njihovog postojanja, koristeći teoriju i praksu vlasništva i kaveza, zatvaraju, muče i ubijaju na milijarde ne-ljudskih životinja da bi zajamčili hranu, zdravlje, napredak i dobrobit ljudske vrste, postavljajući temelje antropocentričnom svjetonazoru po kojem se ljudska bića nalaze iznad svih drugih vrsta, a sve postoji u svrhu izrabljivanja u korist prvih. Mada je antropocentrična, ipak moć ne ostavlja ljudska bića izvan kruga porobljavanja - hijerarhija, patrijarhat, nacije, ropstvo nadnicom, društvene nejednakosti. Napad modernog totalitarizma ispunjen je s jedne strane zatvaranjem i izrabljivanjem životinja (uzgajanje životinja, vivisekcija, cirkusi, zoološki vrtovi, dućani za prodaju kućnih ljubimaca), a s druge strane ljudskim bićima čije ideje i akcije se kose sa spokojnim djelovanjem sistema (zatvori, koncentracioni kampovi za useljenike). Zato ne smatramo da je Potpuno Oslobođenje (Životinje-Zemlja-Ljudska bića) odvojeni dio anarhističke borbe, već njen sastavni dio.
Sve dok se ne sruše svi kavezi/zatvori, ništa nije slobodno!
Solidarnost sa političkim zatvorenicima
Snage svima koji se bune u zatvorima i izvan njih
Antispecisti
...