Rivendicazioni

Kritika „građanskog anarhizma”, koja je krenula od nekoliko kraćih tekstova, drugova nihilista-egoista iz Dark Matter Pubblications [1] i članka Venone Q „Skandalozna razmišljanja” [2], oživjela je neophodnu osudu tipičnog britanskog (i ne samo) načina razmišljanja. Ta kritika još nije ni cjelovita ni širokog spektra, sastoji se samo od par crtica, ali dirnula je u živac. Gotovo jednu deceniju je građanski anarhizam u Britaniji usavršavao svoje teoretske izjave neometano, zato je ova kritika vrlo osvježavajuća. Ovaj fragment želi biti samo još jedan doprinos osvježenju navedenoj kritici „građanskog anarhizma”, uz nekoliko mojih razmatranja.
Ako je akcija odredivno svojstvo nove anarhističke prakse, što je antiteza „građanskom anarhizmu”, onda citiram ZVĆ (Zavjera Vatrenih Ćelija) kada kažu da „drugovi koji iskazuju čast svojim riječima sa svojim akcijama, predstavljaju najidealniji početak autentičnog dijaloga između tendencija anarhističkog pokreta. Mi preziremo lažne-reformističke anarhiste čija se politička teorija, idealizirana, sastoji od komocija i kukavičluka.”
Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformistične i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem.
Ja ne ulazim u raspravu s tim osobama, ili s njihovom civiliziranosti utemeljenoj na odabranom obliku organizacije, ili izabranim metodama „direktne akcije”, na njima je da ustraju na čemu god preferiraju. To nije moja briga, osim kada mi pokušavaju nametnuti svoju volju.
Nemam ništa protiv masovne organizacije samoj po sebi, smatram je, jasno, osnovnim principom gotovo svih revolucionarnih aktivnosti, no budući da sam bio duže vremena blizak s tim „građanskim anarhizmom”, i da sam imao stoga vremena da razmotrim njegov današnji razvoj i smjer, mislim da se to krdo susreće s jednim ozbiljnim problemom, to jest odobrenje izražavanja različitih stavova i perspektiva koji odudaraju od grupnog razmišljanja po „partijskoj liniji”.

Vandaliziran je ured avio kompanije "Air France KLM" u Toulouseu u znak prosvjeda protiv transporta životinja za vivisekciju. "Air France KLM" je najveći dobavljač primata sa Mauricijusa za laboratorije vivisekcije. Zaključani u kavezima, primati su zlostavljani i oko 8 na 10 od njih umre tijekom transporta.
U laboratorijima za vivisekciju životinje se ponovno zaključavaju u kaveze, podvrgnute su nemilosti, torturi, udarcima, i eksperimentima u kojima ih lišavaju hrane, imobiliziraju, svezuju, da bi ih na koncu ubili. "Air France" sudjeluju i u ksenofobičnoj politici države izbacivanja neprijavljenih useljenika.
Bravu ureda ispunili smo super ljepilom, a po prozorima zalijepili plakate i polili ih lažnom krvlju, simbolom krvi koju prolijeva "Air France".
...

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.

Prenosimo izjavu pronađenu u Crkvi Bezgrešnog Začeća, u imućnoj četvrti Vitacura (Santiago). Po riječima najveće hulje, Marcela Lepína, bomba se sastojala od baruta sabijenog u plinsku cijev i trebala se aktivirati tajmerom, koji nije funkcionirao. Zbog čega je Policijska Grupa Specijalnih Operacija aktivirala napravu, da bi se izbjegla šteta.
Bombu su pronašli ujutro 29. marta radnici koji rade na restauraciji crkve i pozvali pandure iz 36. Uprave. Podsjećamo da je ovu crkvu već 29. aprila 2010. napala Grupo Vengativo Mauricio Morales [osvetnička grupa, nap.prev.], prouzročivši štetu.
Ktomu, danas je, tokom nedjeljne mise, stigla dojava o bombi, zbog čega je prekinuta liturgija.
Prenosimo izjavu pronađenu u crkvi i objavljenu u štampi:
ZNAMO DA SE NE BORIMO ZA POBJEDU, VEĆ DA BI VIDJELI NJIHOV PAD!
KADA JE NAŠ CILJ USMJEREN NA NJIHOVO UNIŠTENJE, GUBIMO STRAH!

U 7 sati ujutro, 21. marta, nekoliko anonimnih napalo je autobus u naselju Villa Francia, između Vista Hermosa i 5 de Abril. Nakon što su primorali šofera i vozače da izađu zapalili su vozilo. Nije bilo taoca.
Na odlasku su bacili letke, objavljene i u štampi, koji kažu: 29. mart Dan mladog borca. Borimo se protiv kapitalizma i države.
Tamara Sol slobodna!
Dan Međunarodne Solidarne Aktivnosti!
Marcelo, Freddy i Juan slobodni!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security via RadioAzione

U kontekstu dana aktivnosti i solidarnosti sa drugovima Marcelo Villarroe, Freddy Fuentevilla i Juan Aliste Vega, u čileanskom zatvoru (nakon što ih je izbacila argentinska vlast) optuženih za pljačku okončanu smrću jednog pandura, 19. marta uputili smo prijetnju bombom letu 4648 kompanije Lan, za Santiago.
Ovim jednostavnim činom uspjeli smo paralizirati aerodrom Ezeiza y Mendoza (s odgovarajućim financijskim gubitkom), primoravši avion na prisilno slijetanje.
Solidarnost sa Carlosom Quiduleom, Hansom Niemeyerom, Sol Vergara, Hermesom, Alfonsom i sa svim kidnapiranim drugovima u zatvorima s druge strane Kordiljera.
Psihološka tortura protiv neprijatelja je historijsko oružje revolucionara, a mi ćemo ga i dalje koristiti.
Ne postoje izlike da ne budemo aktivni te iskažemo solidarnost svakim sredstvom.
Sa živim sjećanjem na druga Sebastiana Oversluija.
Dok bude bijede bit će i pobune!
Jornada de Agitacion y Solidaridad por el Caso Security
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti
Nekoliko dana prije nego što se suci i javni tužitelji započnu igrati životima naših drugova, i odlučivati o istima, pokazujući ponovno mračni i zastrašujući labirint egzemplarne kazne protiv onih koji su u ratu protiv Države-Kapitala, mi smatramo da je potrebno izraziti konkretnu solidarnost, da bi ti mučitelji-plaćenici slobode osjetili težinu nezaustavljive revolucionarne akcije pobratimljene s povješću borbe i dosljednošću drugova optuženih za napad na banku i smrt načelnika Luisa Moyana, 2007.

U noći 18. januara eksplozija popraćena bijesnim požarom uništila je urede administracije i električni/računalski sistem tržnice mesa u Lezayu. Mediji izjavljuju da je na mjestu eksplozije pronađen plinski cilindar.
Prije nekoliko tjedana dignuli smo u zrak aukcijsku tržnicu teladi u Lezayu (Francuska).
Svaki tjedan proda se više od 1500 teladi i drugih životinja da bi kasnije bile ubijene u klaonicama.
"Životinje nemaju nikoga osim nas. Nećemo ih razočarati." - Barry Horne
MI smo pravda za životinje.
J.D. France
InterArma

"Sa bakljama odavno ugaslim, moji stari drugovi hodaju zaobilazno zjenicom mojih očiju... Čvrsto zatvaram usta i vrištim... Kada divljački prodru u moje arterije vukući slomljeni stijeg, tamo, u osmoj arteriji, u maloj šupljini srca gdje spavaju moji mrtvi drugovi, ja započinjem moju borbu šapatom..."
Moraš dovesti svoja djela do krajnjih granica; testirati samog sebe u borbi, čitavim tvojim bićem u borbenoj spremnosti; biti prisutan na skupštinama, prosvjedima, divljim štrajkovima i na barikadama, baš kao što je to činio i Lambros; biti tempiran za zavjereničke trenutke, prisutan u mapiranju neprijatelja i grada, paziti na potrebnu opskrbu, biti spreman na podmazivanje oružja, i šinuti u borbu svim svojim srcem, kao munja...

Baciti kamen je zločin. Baciti tisuću kamena je politički čin. Zapaliti vozilo je zločin. Zapaliti 100 vozila je politički čin. Prosvjedi žele reći: "Ne slažem se s tim i tim.". Otpor kaže: "Ja ću uništiti to i to." - Ulrike Meinhof
Prošle noći se oružje požara ponovno uzdiglo da uništi ovo bijedno društvo. Ovaj put odlučili smo se za propagandu, zapaliti auto je propaganda, kaže da smo ovdje, da nastavljamo neustrašivi, uz patnju ali nikad poraženi. Mada je za nas zapaljeno vozilo propaganda, to je istovremeno i direktni napad na najbolniju točku, na privatno vlasništvo. U ovoj jebenoj zemlji privatno vlasništvo je važnije od ljudskog života. Mi znamo da se zakon koji osuđuje Tamaru Sol Farias temelji nadasve na krađi, na krađi vatrenog oružja.
Mada smo znali da bi se faktor "pošteni građanin" mogao pojaviti, kao neki Robin Hood, i poremetiti našu vatrenu želju i napad, mi smo ipak odlučili riskirati, jer nas zaboli za njih, jer smo im željeli dokazati koliko su neotporni na snažne želje i malo benzina.
Mada nismo upoznati s pravnim sistemom, krađa može biti ozbiljniji zločin od pokušaja ubojstva!
Neka ova akcija bude dašak svježeg zraka drugovima koju su kindapirani, u zatvorima, i poziv svima onima koji su na ulici. Bolje jedna mala akcija nego tisuću izjava bez akcija. Riječi i djelo! Pri tome smo i pri tome ćemo uvijek ostati, i nikad nećemo zaboraviti naše drugove pale u bitki. S posljednjim plamenom Bijesa rasplamsanim u svim policijskim stanicama, Punky Mauri, Claudia Lopez, Matias Catrileo, Jony Cariqueo su uvijek uz nas. Alpaca, Hermes, Hans, zatvorenici optuženi za sukob s Moyanom, zatvorenici uličnih bitaka, José Miguel Sanchez koji će biti uskoro otpušten, i naša drugarica Sol, svima pozdrav vašoj hrabrosti i dostojanstvu.
Za promicanje crnog ljeta i još crnije godine.
Dug život anarhiji!
Drugovi za širenje vatre.
...

Drugovi zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari podvrgnuti su cenzuri i restrikcijskim mjerama nad poštom već nekoliko mjeseci, i nalaze se u izolaciji. Nico, Chiara, Mattia i Claudio [uhapšeni i pritvoreni ove godine zbog borbe protiv izgradnje super brze željeznice, nap.prev.] nalaze se pod istim oštrim restrikcijama.
Potonjima su zabranjene posjete članova obitelji, zato što ih na taj način žele uništiti i ušutkati. Postavili smo eksplozivnu napravu u Trentu protiv nadzornih sudaca kako bi dali glas njima i svima koji su zatvoreni, ali se dostojanstveno bore.
Na taj način unaprijed šaljemo pozdrav zatvorenicima koji će započeti borbu u aprilu, u nadi da će se borba rasplamsati.
Sudstvo i moralisti govore o nasilju, ali naše nasilje je mala stvar u odnosu na nasilje sudstva i čitavog aparata, na patnje i ubojstva koja nameću zatvorenicima, kao što se prije par mjeseci desilo u Trentu.
Mi nismo licemjeri kao vi, mi preuzimamo odgovornost za nasilje, i protiv osoba koje su odgovorne za sve to.
Solidarnost sa Spyrosom Stratoulisom, Tamarom Vergarom, Sabbo, Andreom, Gabrielom, Monicom Caballero, Franciscom Solarom i sa svima koji se bore i koji su pod restriktivnim mjerama sudstva.
...