arresti Hrvatski

Awaiting more information, we learn that an anarchist comrade from France has been arrested in Bologna for the attack on carabineri barracks, November 27th.
According to the press the investigation, started in Rome, is trying to attribute his involvement in preparation of the device; the ROS of Carabinieri [special operations group of Italian gendarmerie] arrested him on a train Rome-Bologna on Saturday night. The pretrial detention in prison is justified by lack of domicile and by a possibility of leaving the Italian territory.
The prison where he is detained has not been spread at the moment; the updates will follow.

source


Anarhist iz Francuske uhapšen zbog napada na kasarnu karabinjera (10.11.2016.)
U očekivanju detaljnijih informacija, doznajemo da je uhapšen u Bolonji jedan anarhistički drug iz Francuske zbog napada na kasarnu karabinjera, 27. novembra.
Po riječima štampe, istraga koja je krenula iz Rima, pokušava mu pripisati upletenost u primpremanju naprave; uhapsili su ga karabinjeri ROS-a [specijalne jedinice, nap.prev.] u subotu noć na vlaku Rim-Bologna,
opravdavajući zatvorski pritvor nedostatkom prebivališta i mogućnosti da napusti talijanski teritorij.
Trenutno nije objavljeno u kojem se zatvoru nalazi, uslijedit će vijesti.

*** Licem u lice s neprijateljem

U zoru 6. septembra pokrenuta je operacija „Scripta Manent”.
32 anarhistička druga, u raznim talijanskim gradovima, probudila je D.I.G.O.S [politička policija, nap.prev.] i pandurija s nalogom za pretres. Od njih 32, 15 su pod istragom, a za 7 njih, Marca, Sandronea, Valentinu, Alfreda, Nicolu, Annu i Danila izdani su nalozi za hapšenje, da bi zatim bilo izvršeno još jedno hapšenje (izvan okvira te istrage), Danielea, urednika C.N.A. [Anarhističkog Crnog Križa, nap.prev.] kao ishod pretresa (pronađeno je par baterija i jedan priručnika za električara).
Naručitelj navedene represivne operacije je, želimo ponoviti, javni tužitelj torinskog tužiteljstva, Roberto Maria Sparagna.
Optužbe protiv naših drugova smrde na stari papir, izvučen iz prašnjavih ladica, ništa novo pod suncem, a i nemaštoviti dokazi istražitelja, koji ne znajući za što da se uhvate kako bi opravdali svoje bijedno postojanje sabiru stare istrage, ista imena i već poznate novine/teorije.
Istraga se temelji na napadima za koje je odgovornost preuzela NEFORMALNA ANARHISTIČKA ORGANIZACIJA između 2003. i 2007.
Točnije, napadi uključeni u ovu istragu za koje su osumnjičeni, odnose na pisma-bombe poslane u maju 2005. direktoru CPT-a [sabirni centar za migrante, nap.prev.] u Modeni, kasarni prometne policije u torinskoj četvrti San Salvario i načelniku policije grada Lecce, za koje je odgovornost preuzela FAI/Narodnaja Volja, na eksplozivnu napravu u kasarni RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera, nap.prev.] u Parmi 24.10.2005., za koju je odgovornost preuzela FAI/Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini (occasionalmente spettacolare) [obrtnička zadruga požar i slično, po potrebi spektakularna, nap.prev.], na naprave u kasarni kadeta karabinjera u Fossanu, 02.06.2006., za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda) [anonimna i strašna pobuna, nap.prev.], na pakete-bombe poslane u Torinu jula 2006. poduzeću Coema Edilità (uključenom u obnovu sabirnih centara za migrante), gradonačelniku Sergiu Chiamparinu i direktoru dnevnih novina „Torino Cronaca”, za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda), na naprave postavljene u torinskoj četvrti Crocetta, 07.03.2016. za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT; osim i na druga djela odnose se i na ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, R. Adinolfija, 07.05.2012., za koje su dva anarhistička druga, Alfredo i Nicola, već osuđeni i za koje su javno preuzeli odgovornost.
Ukratko, vraća se ustaljeno kazneno djelo udruživanja po članku 270bis [udruživanje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka, nap.prev.] , plus po različitim 280bis [teroristička djela, nap.prev.] i jednom 285 [atentat na sigurnost države, nap.prev.].
S pravne razine toliko, u očekivanju
...

U zoru 06.09. pokrenuta je nova represivna policijska operacija „Scripta Manent” [od latinske izreke „Riječi lete, zapisano ostaje”] tokom koje su širom zemlje pretreseni domovi brojnih drugova i izvršena hapšenja, nakon istrage pokrenute 2012., odnosno „slučaja Adinolfi”. Po riječima službene štampe radi se o „pripadnicima FAI” [Neformalne Anarhističke Organizacije] koji se terete za „udruživanje u svrhu počinjanja nasilnih djela s ciljem terorizma i rušenja poretka”. Sudac koji je potpisao nalog tvrdi da se „ne radi o izoliranim pojedincima, nego o jednoj organiziranoj grupi sposobnoj da isplanira i sprovede u djelo atenate”.
Osumnjičeni se, osim za terorističko i subverzivno udruživanje, terete i za, uvijek po riječima službene štampe, „eksplozije tri bombe u kontejnerima za smeće, 2007., koje su trebale pogoditi policiju” i „eksploziju dviju naprava u kasarni kadeta karabinjera 2006.”, kada je navodno pokrenuta istraga, koja se između ostalog temelji i na „čitanju brojnih dokumenata koje su predstavanici anarhije širili internetom kako bi poticali da djelovanje”.
Kao sredstvo komunikacije FAI navode se već inkrimirani anarhistički časopisi „Pagine in rivolta” i „KNO3” te današnji časopis talijanskog Anarhističkog Crnog Križa „Croce Nera”.
Uslijedit će vijesti.

Proteklo je mjesec dana od požara na anteni u Zurichu-Waidbergu, mjesec dana sumnjive tišine medija i vlasti.
Tek su se prošle sedmice počeli pojavljivati prvi detalji. Iz medija doznajemo da je navedena antena čak rezervni radio-sistema ciriške policije koja se treba uključiti u slučaju da uobičajeni radio-sistem zakaže. Kablovi u temeljima te antene su zapaljeni, što je nanijelo štetu od stotina tisuća franaka i isključilo je na „nekoliko dana”, dok je izdan međunarodni nalog za hapšenje osumnjičenog anarhista[1] (Dissonanz, br.32).
Naspram ovih novih činjenica ne iznenađuje nas da je uslijedila tišina nakon navedene sabotaže. Tim je napadom dodirnut otvoreni živac koji je posramio sve policijske snage grada Zuricha i istaknuo njihovu ranjivost.
Što bi se bilo desilo da je u tom trenutku, iz nekog razloga, došlo do kvara na radio-sistemu policije?
Vjerojatno, onemogućena da koristi radio za komuniciranje i prenošenje naredbi te informacija, ciriška bi policija bila ozbiljno ograničena da koordinira i reagira, što bi stvorilo pogodnu situaciju za svakoga tko želi riješiti
...

4. augusta, zbog nasumične policijske kontrole kraj Sparte, okončao se put slobode.
Dva različita puta su došla do kraja, dok su dva različita započela, no ipak imaju jedan zajednički cilj. Slobodu. Sloboda koja nam nije data i nije zajamčena čak ni na tren. Naprotiv, svako se od nas, na vlastiti način i s vlastitim obilježjima, vrlo oštro borio za nešto što se podrazumijeva.
Borili smo se za svaki slobodni pogled u nebo, za svako slobodno rukovanje, svaki slobodni zagrljaj, svaki slobodni udisaj.
Potvrdili smo ono što nam svaki kazneni mehanizam oduzima, naše jedine oružje naša beskrajna želja za slobodom, ali i hrabrost koju izvlačimo iz pomisli da se borimo i za one koji više nisu s nama.

S druge strane, nasuprot slobodi i samog života, susreli smo se s uniformiranim državnim ubojicama, poslušnim psima, lakejima buržoazije i njenog kapitala. S onima koji nisu oklijevali da nam pucaju u leđa, koji su nas mučili jer smo instinktivno poduzeli najočitije, pokušali pobjeći iz njihovih ruku. No, i da su meci pogodili metu bili bi ubili nas, ali ne naše ideje. Zato što, vrlo jednostavno, ustrajnost slobode ostaje nedodirnuta kroz sva vremena unatoč svim sojevima tužitelja i njihovog oružja. Zato što se naši vidici neće nikada prilagoditi šupljim glavama vlasti. I na taj način, čak i ako ubiju nas neće nikada izbrisati viziju revolucije, koja će i dalje
...

U noći između 16. i 17. augusta sabotirana su četiri bankomata.
Taj napad predstavlja gestu solidarnosti s osobama optuženima pljačke u Aachenu.

(O temi pljačke banaka u Aachenu može poslužiti brošura na francuskom jeziku Allonger la main)

U zoru utorka 21. juna jedinice Mossos d’Esquadra [katalonska policija, nap.prev.] provalile su kroz vrata doma anarhističkog druga u Barceloni, gdje je živio sa svojom partnericom i drugim sustanarima. Svi su se probudili s oružjem uperenim u njih te satima zadržani u lisicama dok je policija pretresala i devastirala stan, u četvrti Eixample. Na kraju je drug uhapšen i odveden u Madrid, gdje je Nacionalni Sud odlučio pritvaranje na osnovu Europskog naloga za uhićenje, koji je izdalo tužilaštvo iz Aachena, optužujući ga za sudjelovanje u eksproprijacije podružnice banke Pax u novembru 2014.
Iz istog se razloga drugarica uhapšena 13. aprila u Carmelu nalazi još u
...

Represija je nešto što osobe koje se bore za urušavanje društva gotovo i ne mogu izbjeći. Kada se borimo za našu slobodu ubrzo se suočimo s državom i njenim raznim represivnim organima: od pandura na ulicama do sudova, a čak i zatvora. Završiti jednog dana u zatvoru predstavlja jednu sumornu mogućnost koju, kao revolucionari, trebamo uzeti u obzir. Kada represija pogodi najprije neke određene drugove ne smijemo zaborativiti da je istovremeno njen cilj ne samo zatvoriti ili „kazniti” osobe koje su prešle neke granice, već i zaustaviti ili usporiti dinamike, borbe i projekte. Ovdje želim govoriti o tim manje očitim aspektima.

*** Represija nije osobna stvar
Kada represija pogodi uobičajena reakcija je zatvoriti se u same sebe. Sklonimo se, ne suočavamo se javno s problemima, iako se raspravlja o tome što desilo, ali u grupicama i to ne javno, kao da je represija nešto što ne bi trebali svi vidjeti (ne samo anarhisti, nego „društvo” općenito). Ja osobno smatram da je to ozbiljna pogreška i kada se nešto slično desi mislim da bi trebali napraviti baš suprotno. Besmisleno je sakrivati nešto što je prethodno bilo sasvim vidljivo. Represija se, u suštini, ne tiče samo jedne osobe ili „fiktivnog” anarhističkog pokreta, nego čitavog društva zato što istodobno cilja na zastrašivanje potencijalnih pobunjenika. Kada dođe do hapšenja nekog druga trebali bi srušiti tabu šutnje, tko zna, možda ako objasnimo drugima ljudima „izvana” što se desilo onda bi i oni mogli suosjećati s
...

3. augusta je nekoliko anarhista iz Haga, Nizozemska, i jedan izvan grada, dobilo pismo gradonačelnika Van Aartsena u namjeri da nametne dvomjesečnu zabranu pristupa Schilderswijku, radničkoj i imigrantskoj četvrti u središtu grada. Gradonačelnik želi iskoristit takozvani „Nogometni zakon” koji je sada po prvi puta upotrijebljen protiv političkih aktivista. U posljednje vrijeme su anarhisti u Hagu suočeni s mnogo represije, od koje većina dolazi iz gradonačelnikovog ureda.

*** 50.000 eura štete zatraženo za deložaciju De Vloeka
9. septembra 2015, tokom deložacije društvenog centra De Vloek, skvotiranog prije 13 godina, uhapšeno je 10 osoba. Petero njih je zadržano u dvotjednom pritvoru nakon što su optuženi da su počinili nasilje nad policijom. Nekoliko mjeseci nakon otpuštanja tih desetoro tada uhapšenih osoba dobilo je pismo od gradonačelnika Haga u kojem se traži 50.000 eura za štetu. Nakon dubljeg ispitivanja tog speficičnog zatraženog iznosa bilo je očito da se uveliko temelji na troškovima koji nemaju nikakve veze s deložacijom: otklanjanje kontejnera ispunjenih šljunkom koji su navodno upotrijebljeni kao barikade, čuvanje terena nakon deložacije (De Vloek je srušen odmah nakon
...

Anarhist sam, pobunjenik, a to za mene mnogo znači. Između ostalog, da mi prijete isti oni protiv kojih se borim. Među svim drugim pobunjenicama, s nama, anarhistima, stvar je složenija. Uvijek nam prijeti opasnost, bez obzira u koje vrijeme ili na kojem mjestu mi živjeli – kao borci protiv svih država anarhisti se uvijek nalaze pod prijetnjom represije i nasilja. U monarhiji, teokraciji, u fašističkoj ili boljševičkoj diktaturi, isto kao i u vrijeme liberalne demokracije. Svi bi anarhisti trebali živjeti sa spoznajom da se svaki dan može pojaviti pesnica državne represije.

No, premda sam oduvijek osjećao tu prijetnju, kroz godine moje anarhističke aktivnosti taj sam osjećao prilično umrtvio. Nije me previše emocionalno dodirnulo kada su se pojavili neki od učestalo ponavljanih oblika represije. Postali su rutina. U svakom trenutku panduri nasilnički napadaju anarhističke prosvjede ili deložiraju skvotove. Svako toliko nekog uhapse, da bi ga nakon nekog vremena otpustili uz novčanu kaznu ili na uvjetnu slobodu. Ništa posebno u anarhističkoj sredini. Ne moramo zbog toga pasti u očaj, trebamo se samo znati nositi s takvim situacijama. Ja sam se počeo neminovno susretati s tim uzastopnim problemima zbog anarhističkih aktivnosti. Trebamo to samo držati na umu, da ako se netko bori protiv države onda će mu ta ista država i uzvratiti
...

Još dva hapšenja.
Još jednom se tuga i ponos izmjenjuju kroz sate.
Još dva druga u rukama policije nakon oružanog sukoba.
Još dva anarhista u zatvoru, u očekivanju brojnih godina zatvora, koji se sada nalaze u status quo, zaglavljeni u represivnim okvirima zakonskih i korekcijskih pravila.
No, tuga ne može potopiti ponos prema dvojci drugova koji su odabrali da ne budu lovina apetitima smeća specijalnih tužitelja, da prevaziđu svoj strah i nastave sami definirati svoja kretanja. Naravno, time ne mislimo da je izbor ilegale i života u tajnosti jedini snažan ili dostojan izbor osoba koje se bore protiv autoriteta. Međutim, takav izbor definitivno oduzima vlastima dio kontrole koju (želi misliti) nameće. I upravo su tu sliku svemoćne države napali Marios Seisidis i njegovi drugovi, kada je država po prvi puta raspisala novčanu nagradu za njihovo hapšenje, dokazujući na taj način svoj nesposobnost, i strah od trojice anarhista u ilegali.
Mi nismo samo naši izbori, nego i način na koji
...

Jedne noći je jedan odvijač probušio gume 4 općinska vozila, jednog vozila Vincija [građevinska tvrtka, nap.prev.], dva vozila u vlasništvu agencija za nekretnine, jednog kombija Eiffagea [građevinska tvrta, nap.prev.], dva vozila Orangea [telefonska kompanija, nap.prev.], jednog TNT vozila i nekoliko gradskih bicikala. Odvijač je bio od koristi i za bušenje guma brojnih buržujskih vozila. Kamenje pronađeno putem pomoglo nam je da razbijemo reklame na koje smo naišli. Pokušati zauvijek prekinuti rad znači i spriječiti radnu aktivnost. Mete su nam bile nadasve kompanije koje grade zatvore i aerodrome, i koje doprinose kontroli kroz tehnologiju i da gradovi postanu buržujski.
Naš bijes neće izblijediti, nadasve kada drugove pogađa represija, kada su uhapšeni, pretučeni i zatvoreni. Raste svaki put kada nas pokušavaju zastrašiti.

Solidarnost kroz napad
Podržimo optužene i zatvorene zbog borbe protiv posla

Nakon hiper-medijske pozornosti prema jednom zapaljenom vozilu policije pred očima desetaka telekamera, pet je osoba uhapšeno te večeri ili dan kasnije, i optuženo za vrstu napada do kojih ipak često dolazi, svi mrze policiju i gotovo svaki dan je napadnuta na različite načine na čitavom području, nadasve na ovaj način!
Nakon hapšenja jedna je osoba oslobođena, dok je ostalih četvero optuženo za „hotimični pokušaj ubojstva”, „hotimično nasilje u organiziranoj bandi nad službenom osobom”, „uništavanje javnog dobra u organiziranoj bandi i sudjelovanje u oružanoj grupi”. Jedan od njih se tereti i da je počinio zločin odbijanja podvrgavanju uzimanja DNK uzorka.
Troje je otpušteno iz pritvora na uvjetnu slobodu.
Ako te zvučne optužbe za koje se terete („pokušaj ubojstva”) i prijetnje (doživotni zatvor) ne budu opstale na sudu, ipak u međuvremenu jamče njihov pritvor pod blagoslovom nekog sadista u halji.
Mediji demokracije su, pokorni naredbama, dobro odigrali svoju igru, svoju revnost ravnu samo njihovom besprijekornom služenju ekstremnom i normalizirajućem nasilju, u ime socijalnog mira.
Lijepa satisfakcija za sindikate policije koji su tog dana prosvjedovali, a za ministra unutarnjih poslova i vladu, izgleda, sekundarna stvar.
Malo jačih emocija za osrednjeg građanina, malo osvete za policiju, upozorenje za pobunjene.
A kao temelj
...

Kada čujete vijest o hapšenju dvojce drugova, Mariosa Seisidisa i Kostas Sakkasa, možete samo osjetiti tugu. Tugu jer su dva anarhistička borca pala u ruke pravosudnih vlasti, činjenica koja ih sada lišava bilo kakve slobode u kojoj su uživali kao bjegunci. Tuga koja je obuzela svakog od nas koji je proživio taj trenutak njenog nasilnog lišavanja.
Marios Seisidis, progonjen i optužen u sada već dokazano izgrađenom slučaju pljačkaša u crnom, deset je godina odabrao živjeti u ilegali, odbijajući da se preda i izruči svoju slobodu, kao posljedicu, u ruke svojih progonitelja.
Kostas Sakkas, nakon što je optužen za pripadanje ZVĆ bez ikakvog dokaza te zatvoren i kasnije, nakon štrajka glađu, otpušten je na uvjetnu slobodu, koju je prekršio odabirući da živi kako on želi, a ne uz ograničenja koja su mu nametnuta.
Pandursko osvetničko postupanje prema njima ispunjava nas bijesom i podsjeća nas da odgovor na represiju ne može biti drugi nego jačanje borbe protiv svih koji nas lišavaju slobode koju mi toliko volimo. Naše su misli uz njih i izražavamo im našu nepodijeljenu solidarnost.
Dole ruke s naših drugova!
Snage Mariosu i Kostasu

Inicijativa zatvorenika s 1. odjela zatvora Koridallos

Vijesti o hapšenju, u ranim satima petka 05. augusta 2016., drugova M. Seisidisa i K. Sakkasa, u regiji Sparte (južni grčki Peloponez) ipak su istinite.
Drugovi su odbili da daju otiske prstiju i da budu fotografirani, zbog čega su ih panduri u uniformama napali i nanijeli im teške rane.
Mi, s naše strane, iznosimo našu nepodijeljenu solidarnost s uhapšenih drugovima i crpimo snage iz njihovog neizmijenjenog visokog raspoloženja, kako bi se nastavili boriti protiv represivnih operacija protiv njih.
Solidarno okupljanje za drugove K. Sakkasa i M. Seisidisa, danas, petak 5. augusta, sud evelpidon, 17:30, Atena
DOLE RUKE S NAŠIH DRUGOVA
SOLIDARNOST S MARIOSOM SEISIDISOM I KOSTASOM SAKKASOM
NI KORAK NAZAD

------------

Napomena: 16. januara 2006., nakon pljačke Nacionalne Banke Grčke u ulici Solonos, Atena, uhapšen je anarhist Yannis Dimitrakis; u ozračju teror-histerije, prouzročene medijima, odabrana su tri njegova druga i stavljeni na nišan pravosudnih vlasti kao Yannisovi suučesnici te kao članovi imaginarne bande Pljačkaša u Crnom. Optuženi su za tu pljačku, kao i za drugih šest pljački. Ne očekujući da nađu ikakav trag pravde u tom medijskom deliriju teror-požude, drugovi Simos Seisidis, Mario Seisidis i Grigoris Tsironis odabrali su težak put ilegale.
Sve što se desilo kroz iduće četiri godine samo je potvrdilo da su ispravno
...

Ažurirano 13.08.2016.: Divine Umoru, drug uhapšena u Bologni pod optužbom za posjedovanje eksplozivnog materijala, premješten je na odjel visoke sigurnosti zatvora u Ferrari. Nova adresa: Divine Umoru - Casa Circondariale di Ferrara - Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italia

Ažurirano 10.08.2016.: Istražni sudac potvrdio je istražni zatvor pod optužbom za izradu i posjedovanje eksploziva.

4. augusta pojavila se u lokalnim medijima vijest o pretresu doma jednog anarhista iz Bologne, nakon kontrole policije zbog svađe u kući i naknadne intervencije Digos-a [politička policija, nap.prev.], koju je pozvala policija tokom pretresa. Mediji su prenijeli: „U stanu je pronađen materijal za svakidašnju upotrebu, kao gnojivo, aceton, hidrogen, ali i zapaljive tvari. Tvari koje bi, ako se njima rukuje na određeni način, mogle stvoriti eksplozivnu mješavinu. No, to nije sve. Pronađeni su i dokumenti i tekstovi iz antagonističke sredine, posebno anarhističke”. U biti, nije se radilo o običnoj prijavi, kao što su to navele novine, nego o hapšenju zbog posjedovanja eksplozivnog materijala. Drug se sada nalazi zatvoren u bolonjskom zatvoru Dozza u očekivanju ročišta potvrde.

Slijedi izjava nekoliko solidarnih anarhista:

Informiramo da je navečer 2. augusta, nakon svađe u kući, naš drug Divine zatekao policiju na vratima. Ta govna su odmah upala u stan, izvršila pretres te pozvali Digos. Tokom pretresa, kao što je navela režimska štampa, pronađeni su predmeti i tvari za svakodnevnu upotrebu, koji bi ako povezani alkemijskom mudrošću mogli izroditi napravu, te različit papirnati materijal povezan s anarhističkim sredinama. Kao što je poznato, u anarhističkom domu i pokvareno varivo može postati oružje.
Divine je odveden u policijsku upravu gdje je zadržan više dana, bez ikakve komunikacije s vanjskim svijetom i s advokatima. Dan kasnije novine su govorile
...

Drugarice Tamara Sol i Natalia Collado poslale su slijedeću izjavu povodom idućih inicijativa: Antiautoritarni dan za drugarice Tamaru Sol, Nataliju i Nataly u Slobodarskoj biblioteci Manuel Rojas, nedjelja 17. jula; 1. Antiautoritarni literarni kafe u biblioteci Suga Kanno i Denjiro Kotoku, subota 30. jula:

Drugovima, srodnima i prisutnima. S iznenađenjem primile smo vijest o navedenoj inicijativi i pripisujemo joj veliku vrijednost, znajući da se radi o inicijativi rođenoj iz osoba koje ne poznajemo ili s kojima nemamo vezu, u kojima kao pojedincima ili kao grupi se pojavila želja da se okupe kao čin solidarnosti i srodnosti, koji pak s naše strane prihvaćamo uz ljubav i snagu koje nam prenosi i koja nam daje energije da se suočimo kako bi željele sa zatvorskim kontekstom.
Prošle su tri sedmice otkad smo se srele na odjelu za visoku sigurnost zatvora, gdje za razliku od drugih zatvorenika (na drugim odjelima) ne možemo izaći s odjela osim u lisicama i uz jednog stražara koji nas nadzire. Isto tako zabranjeno nam je učestvovati u zajedničkim aktivnostima, osim par dana igrati ženski nogomet.
Gore navedeno ističe strah institucija od nas slobodara, anarhista i osoba koje su u sukobu sa sistemom i
...

Ujutro 27. jula takozvana ljevičarska vlada Syrize organizirala je učinkovitu operaciju deložacije svih skvotova u Solunu koji su pružili utočište izbjeglicama i imigrantima. Izgleda da odabrana Syriza savršeno funkcionira kao „posrednik” koji povezuje ekstremno desnu konzervativnu tenziju s neoliberalnom, kao što je kapitalistički Potami (socijalno-liberalna stranka). Dvije tenzije povezane su neospornom krvnom vezom, kapitalom. Čini se kao da neki misle kako su već skoro riješeni svi problemi koji muče društvo i da sada jedina stvar koja preostaje je očistiti svijet od borbi i izbjeglica rata (vojnog ili ekonomskog). Jedini zdravi dio društva je onaj koji pruža otpor, koji
...

Kao znak minimalne solidarnosti s valom represije vlade Syirize-ANEL- protiv izbjeglica/imigranata i drugova u Solunu, bacili smo nekoliko molotova na središnji ured ANEL-a u Kallitheji, u ranim satima ponedjeljka 01. augusta.

Anarhisti iz Kallitheje

Represivna operacija u ranim satima srijede 27. jula u Solunu, uz deložaciju 3 skvota i sveukupno 74 uhapšenih, dokazuje da država i smjer režima nastavljaju svoju totalitarnu politiku unatoč smjeni političkih upravitelja.
Kao minimalan odgovor, u noći četvrtka 28. jula, uništili smo područni ured Syrize u Ano Petralona.
DOLE RUKE SA SKVOTOVA I PROSTORIMA BORBE
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA
ZAJEDNIČKA BORBA DOMAĆIH I IMIGRANATA ZA SVIJET JEDNAKOSTI-SOLIDARNOSTI-SLOBODE

Naš napad je odgovor na represivnu operaciju deložacije tri skvota u Solunu, koja uključuje hapšenja i kriminalno gonjenje.
Napad države na skvotove, domove borbe, je napad na zajedničku samoorganizaciju domaćih i imigranata, to je napad na antiautoritarni slobodarski pokret.
Buldožerima ruše bedeme prokletih zato što se plaše ponovne eksplozije bijesa.
Val koji se diže od dole neće se zaustaviti.
Protunapad svim sredstvima.
Sloboda imigrantima.
Solidarnost s progonjenim skvoterima.

INICIJATIVA ANARHISTA

Od jutros (27.07.) panduri su upali u tri naseljena skvota, koji ugošćuju izbjeglice i imigrante, u Orfanotrofio, u jedan na bulevaru Nikis i u nedavno skvotirano mjesto u ulici C. Dill (Huriya). 83 osobe su zadržane i imamo informaciju o oko 75 uhapšenih pod optužbom za „remećenje javnog mira”.
Procedura za rušenje Orfanotrofija već je započela, a osobama koje su bile unutra i kojima su potrebni lijekovi nije dozvoljeno da ih uzmu. Izbjeglice i imigranti premješteni su u prihvatne centre, dok su solidarni odvučeni u policijski pritvor i pred sud. Nešto kasnije drugovi su se sukobili s pandurima ispred ulaza u urede Syrize u Soluni i okupirali ih.
Ekstremno-desna kopilad iz Syrize ide glatko ruku pod ruku s ND (Nea Demokratia, desničarska stranka na vlasti prije izbora Syrize), Anthimosom (metropolit, najviša crkvena vlast u Solunu) i sa svom drugom hrpom govana koja predstavlja produženu ruku represije. S dosada neviđenom osvetničkom operacijom protiv No Border kampa, napali su u cik zore obitelji izbjeglica u njihovim vlastitim domovima i solidarne. Moć ponovno pokazuje zube, a oni su potpuno truli, kao i bankrotirani svijet država i šefova. Mi se njih ne plašimo. Naši drugovi okupacijom ureda Syrize zahtijevaju neposredno otpuštanje svih uhapšenih domaćih i imigranata, prekid rušenja Orfanotrofija i izbacivanje pandura iz naših domova i života.

Kolektiv za Drušveni Anarhizam – Mavro & Kokkino (Crno i Crveno)

U petak 24. juna 2016. odvio se mali, ali divlji prosvjed protiv rasizma, represije i đentrifikacije u Baselu (Švicarska), tokom kojeg su napadnute razne zgrade i policija. Kriminalni sud, privatna zaštitarska tvrtka, ured desničarske stranke SVP i osiguravajuće društvo neki su od meta napada. 14 osoba je nakon toga uhapšeno, optuženo za sudjelovanje. 2 osobe su ranjene tokom hapšenja.
U početku su optuženi za ometanje mira, nanošenje štete, nasilje i prijetnje predstavnicima vlasti i reda, te za napad.
Tog vikenda razni su domovi pretreseni diljem Šviarske, u kontekstu tog istog slučaja.
7 osoba je otpušteno u nedjelju 26. juna, dok je ostalih sedam osuđeno na 2 do 6 tjedana istražnog zatvora. Neki od zatvorenika bili bi već otpušteni da nisu osuđeni na duži pritvor, dok drugi mogu očekivati i duže zatočeništvo.

Izjava s prosvjeda kaže "dođimo i organizirajmo se kako bi slomili kavez i pobjegli kroz rešetke koje sadrže različite oblike prisile i represije, te otvorili
...

Ova krakta lokalna kronika posljednjih represivnih događanja ne želi biti ni apologija ni jadikovka žrtve, već poziv na analizu i na aktivnu solidarnost.
Nakon događaja u Firenci, aprila 2016. (sukobi s policijom nakon policijskih provokacija tokom koncerta u skvotu), jedna je anarhistica primorana, nakon nekoliko dana provedenih u zatvoru, na kućni pritvor, u očekivanju donošenja presude u Trstu, da bi bila kasnije otpuštena 23. juna, s obavezom prebivališta u općini. Poditnute su optužnice (za krađu i nanošenje teške štete) protiv dva druga iz Trsta zato što su sabotirali i skinuli osam nadzornih telekamera u središtu grada. U ponedjeljak 13. juna, sud u Trstu osuđuje jednog druga iz [susjedne pokrajine, nap.prev.] Friulija na kućni pritvor (započet 18. juna u ovom gradu) od 8 osam mjeseci zbog pružanja otpora i nanošenja ozljeda policijskom službeniku u novembru 2013. (grupa pandura i žandara prepoznala je druga u povijesnoj jezgri Udina i nakon što im je ovaj uputio srednji prst uhvatili su ga i pretukli, s vatrenim oružjem u ruci,
...

Slijedi tekst o načinu hapšenja drugarice 13. aprila, sa web-sitea Solidaridat rebel. Više informacija o razvoju represivnih strategija korištenjem DNK u brošuri La toma de ADN y la base de datos genéticos, na španjolskom jeziku.

Rasvijetlimo istrage koje su dovele do hapšenja drugarice 13. aprila
Kratkom izjavom koju je za štampu dao Mossos d’Esquadra [policija autonomne Katalonije, nap.prev.], 13. aprila je opisana policijska operacija u kojoj je uhapšena, u Barceloni, drugarica trenutno zatvorena u zatvoru u Koelnu (Njemačka), optužena za eksproprijaciju banke u Aachenu. Po riječima te izjave operacija je bila odgovor na Međunarodnu sudsku zamolnicu [rogatory commission: ako svjedok živi u inostranstvu moguće ga je saslušati na osnovu sudske zamolnice drugoj državi, nap.prev.] izdatu od strane pravosudnih organa u Aachenu, koji su dva dana prije hapšenja potpisali uhidbeni nalog za anarhističku militanticu iz Barcelone. Ono što ta izjava nije objasnila i što do sada nije bilo javno poznato, je činjenica da hapšenje i pretresi koji su izvršili CME [forenzičarska jedinica, nap.prev.] u barcelonskim kvartovima Gràcia i Carmelo nisu bili samo puko izvršenje jedne međunarodne peticije, već vrhunac jedne duge i bliske suradnje između njemačke i španjolske policije/pravosuđa, uz aktivnu suradnju autonomne katalonske policije. Uključivanje Mossos d’Esquadra u slučaj započinje mnogo prije aprila i, kao što je dokazano, jako nadilazi puku pasivnu ulogu izvršitelja.
Jedno sasvim obično jutro u Aachenu
Jutro 14. novembra 2014., grupa naoružanih osoba ulazi u podružnicu Pax Banke u Aachenu, u Westfaliji, na zapadu zemlje. Nakon što su ispraznili sef i svezali
...