Španjolska: O hapšenju za pljačke u Aachenu i o korištenju DNK u represivne svrhe
Slijedi tekst o načinu hapšenja drugarice 13. aprila, sa web-sitea Solidaridat rebel. Više informacija o razvoju represivnih strategija korištenjem DNK u brošuri [La toma de ADN y la base de datos genéticos, na španjolskom jeziku.
Rasvijetlimo istrage koje su dovele do hapšenja drugarice 13. aprila
Kratkom izjavom koju je za štampu dao Mossos d’Esquadra [policija autonomne Katalonije, nap.prev.], 13. aprila je opisana policijska operacija u kojoj je uhapšena, u Barceloni, drugarica trenutno zatvorena u zatvoru u Koelnu (Njemačka), optužena za eksproprijaciju banke u Aachenu. Po riječima te izjave operacija je bila odgovor na Međunarodnu sudsku zamolnicu [rogatory commission: ako svjedok živi u inostranstvu moguće ga je saslušati na osnovu sudske zamolnice drugoj državi, nap.prev.] izdatu od strane pravosudnih organa u Aachenu, koji su dva dana prije hapšenja potpisali uhidbeni nalog za anarhističku militanticu iz Barcelone. Ono što ta izjava nije objasnila i što do sada nije bilo javno poznato, je činjenica da hapšenje i pretresi koji su izvršili CME [forenzičarska jedinica, nap.prev.] u barcelonskim kvartovima Gràcia i Carmelo nisu bili samo puko izvršenje jedne međunarodne peticije, već vrhunac jedne duge i bliske suradnje između njemačke i španjolske policije/pravosuđa, uz aktivnu suradnju autonomne katalonske policije. Uključivanje Mossos d’Esquadra u slučaj započinje mnogo prije aprila i, kao što je dokazano, jako nadilazi puku pasivnu ulogu izvršitelja.
Jedno sasvim obično jutro u Aachenu
Jutro 14. novembra 2014., grupa naoružanih osoba ulazi u podružnicu Pax Banke u Aachenu, u Westfaliji, na zapadu zemlje. Nakon što su ispraznili sef i svezali zaposlenike banke napuštaju podružnicu bez ikakvih izgreda ili nanošenja ozljeda. Idućih će dana policijska brigada Landeskriminalamt Nordrhein-Westfalen (NRW LKA), koja vodi istragu, povezati navedenu eksproprijaciju s dvije druge pljačke koje su se posljednjih godina odvile u gradu[1], te pokrenuti jednu pravu – mada neučinkovitu – medijsku kampanju doušništva, javno šireći detalje pljačke i nudeći nagradu od nekoliko tisuća eura svakom tko će pružiti informacije o počiniteljima. Toliko će LKA insistirati na toj strategiji da će za svoju kampanju iskoristiti čak jednu koliko jadnu toliko poznatu televizijsku emisiju, koja se emitira na jednoj od najpoznatijih mreža zemlje: „Aktenzeichen XY... ungelöst” [„Spis XY... nerazriješen”]. Radi se o reality-showu, otvoreno filo-policijskog karaktera, u kojem se iznose, na morbidan način, nerazriješeni policijski slučajevi, prikazujući snimke nadzornih telekamera, odjeću pronađenu na mjestu „zločina”, identikit i rekonstrukcije koje bi zaplašile i ohrabrile masu gledatelja da pomognu državnim organima te prijave druge osobe.
Perika, rukavice i limenka
Četiri mjeseca nakon tog djela, u martu 2015., istraga će krenuti novim smjerom kada će na scenu stupiti katalonska policija. Ova će u januaru poslati Njemačkoj odgovor zahtjevu LKA, na međunarodnom nivou, puštajući u opticaj genetske profile izvučene iz uzoraka DNK[2] koji su navodno pronađeni na mjestu zločina, u potrazi za mogućim podudarnostima na temelju podataka iz drugih zemalja. Po riječima Mossos-a, profil uzorka s jedne perike pronađene u blizini Banke Pax u Aachenu, u novembru, odgovarao bi jednom elementu iz genske baze podataka, uzorku s rukavice pronađene na ulici nakon jedne direktne akcije političkog karaktera, u barcelonskoj četvrti Sans, juna 2009. Od čega je krenula zajednička istraga u kojoj policijske snage obiju država dijele informacije i pokreću jednu intenzivnu potragu za onim što njemačka štampa naziva „ekstremno ljevičarskim pokretom okupiranih zgrada u Barceloni”, i koji je po tvrdnjama tužitelja i policije iz Aachena u medijima predstavljao glavnu scenu istraga.
Tokom istraga, uvijek po policijskoj verziji, krajem juna su agenti obavještajnog odijela Mossosa pronašli jednu praznu limenku piva, koju je na ulici ostavila optužena drugarica. Iz te su limenke uzeli uzorak DNK kako bi ga neposredno usporedili s ostacima genetskog materijala pronađenog pokraj Banke Pax nakon eksproprijacije. Četiri mjeseca kasnije, krajem oktobra, izvještaj biološkog laboratorija Mossosa potvrdio je podudaranje dvaju uzoraka. Ipak, bilo je potrebno gotovo šest mjeseci, do 12. aprila ove godine, da iz Aachena stigne Europski uhidbeni nalog, na temelju kojeg je drugarica na koncu uhapšena, dan kasnije, u svojem domu u četvrti Carmelo.
Represija i kontrola društva: DNK i države
Policijski proces koji je doveo do tog hapšenja potvrđuje ono što su mnogi već pretpostavljali, tj. da je katalonska policija provela nekoliko godina u masovnom i sistematskom sakupljanju bioloških uzoraka tokom akcija, prosvjeda i pretresa kako bi uspostavila genetsku arhivu podataka i time pojačala kontrolu nad pokretima otpora. Ono što je u početku uvedeno kao izvanredna mjera, obrazlažući je potrebom zaštite od recidivnih i sličnih slučajeva, implementirano je na kraju kao represivna i standardizirana tehnologija u službi proganjanja političkih aktivista.
U španjolskoj državi taj je policijski modus operandi već dugo vremena prakticirala regionalna baskijska policija (Ertzaintza) pri represiji regionalne „ljevice” [„abertzale”, na baskijskom, kao npr. Batasuna, ETA, nap.prev.] i borbi u Euskal Herriji [Baskija, zapadni Pirineji, nap.prev.]. Kao što je objavljeno u časopisu „Gara”, 2007. Ertzaintza je započela s kreiranjem genetske arhive podataka, sakupljanjem opušaka ili čaša na zabavama, četkica za zube tokom pretresa ili plastičnih uložaka pri lažnim alkotestovima. Sumnje oko pouzdanosti i vrijednosti dokaza koje su stručnjaci pripisali tehnikama uzimanja uzoraka DNK nisu spriječili regionalnu baskijsku policiju u pokretanju pravosudnih procesa na temelju genetskog profila kao jedinog dokaza, koji su uz dragocjenu pomoć specijalnih sudova španjolske Audiencije Nacional [specijalni nacionalni kazneni i upravni sud, nap.prev.] često doveli do visokih zatvorskih kazni.
Na europskoj razini upotreba genetskih tehnologija na policijskom i pravosudnom području nastavila se širiti od kraja osamdesetih godina, kada je Interpol uveo iz SAD-a strategiju kreiranja arhiva podataka za identifikaciju osoba kroz DNK profil. Unatoč razlikama društveno-političkog i pravosudnog konteksta u različitim mjestima, općenito zajednička tendencija na međunarodnoj razini je eksponencijalni rast osobnih podataka pohranjenih u tim arhivima podataka, te progresivno brisanje zakonskih prepreka koje bi ograničile uvođenje i obradu novih uzoraka. Policijska upotreba genetskih tehnologija značajno se povećala u čitavoj Europskoj Uniji, kao što su kriteriji za njihovo korištenje sve popustljiviji. Nalazimo se dakle pred ogromnim napretkom ne samo represivnih tehnologija usmjerenih protiv disidentskih manjina, nego i sposobnosti država da nadziru društvo, odnosno stanovništvo općenito.
Naspram takvog izazova neprijatelj statusa quo mora odabrati između osjećaja straha prouzročenog mehanizmima kontrole i stvaranja političkih te praktičkih strategija koje će koristiti da bi se suočio s prvima, znajući da je teorija o potpunoj kontroli društva samo to, mračna neostvariva maštarija logike vladanja koja će uvijek nailaziti na otpor.
[1] Podsjećamo da je nedavno ponovno uhapšena u Amsterdamu drugarica optužena za sudjelovanje u jednoj od tih eksproprijacija, u julu 2013. [uhapšena drugarica u Nizozemskoj otpuštena je 6. jula, uz obavezu javljanja na policijsku stanicu jednom tjedno, u očekivanju suđenja koje će u septembru odlučiti o njenom izručenju, nap.prev. na talijanski]
[2] Deoksiribonukleinska kiselina (DNK) je kemijski sastojak stanične jezgre koji sadrži genetsku informaciju, koja se prenosi nasljeđem u živa bića. Ta se kiselina nalazi u svim stanicama životinja – ljudskih i ne-ljudskih -, biljaka i drugih organizama, osim u crvenim krvnim stanicama. DNK se koristi u raznim tehnologijama (biogenetika, nanotehnologija, bioinformatika itd.), ali ono što nas zanima u ovom tekstu je „forenzička” upotreba u policijskom, pravosudnom i kaznenom kontekstu. U tim se slučajevima koriste uzorci DNK iz kose, sline ili krvi, iz čega se dobiva ono što se naziva genetski otisak ili „DNK profil”. Varijacije sljedova tog genetskog otiska ili profila razlikuju osobe, kao da se radi o „ljudskom barkodu”.
