FAI Hrvatski

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

16. decembra 2014. uhapšeno je u Kataloniji i u Madridu 11 drugova/arica, pod optužbom za različite napade i za "pripadanje kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma", 4 je brzo otpušteno, dok je ostalih 7 oslobođeno nakon mjesec dana pritvora, uz plaćanje kaucije, u očekivanju suđenja.
Policija je izjavila da je navodna teroristička grupa "Kriminalna grupa GAC" (Koordinirane anarhističke grupe), dio terorističke organizacije FAI/FRI.
Slijede detaljni napadi za koje su optužene osobe pod istragom u "Operaciji Pandora":
21. decembar 2012.: 3 napada na podružnice banke CaixaBank (Barcelona), te slanje pisma-bombi, jedno nadbiskupu Pamplone i drugo jednom članu kongregacije Kristovih Legionara iz Madrida. Odgovornost su preuzeli: KLUB ZANATLIJA KAVE ZA NJENE DRUGAČIJE UPOTREBE (ponekad spektakularan) - FAI/FRI, ANTIKLERIKALNA GRUPA ZA PROMICANJE UPOTREBE SEKSUALNIH IGRAČAKA - FAI/FRI
07. februar 2013.: Atentat na katedralu Almudena u Madridu, pripisan Ustaničkoj komandi Mateo Morral.
10. april 2013.: Simultani napadi na podružnicu Caixa banke u barcelonskoj četvrti Sarrià i na podružnicu banke BBVA u Madridu.
06. septembar 2013.: 2 pisma-bombe poslana talijanskim poduzećima u Kataloniji + jedna lažna naprava jednom talijanskom poduzeću u Valenciji.
02. oktobar 2013.: Atentat na baziliku El Pilar u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo Ustanička komanda Mateo Morral (zbog iste optužbe se u zatvoru nalaze drugovi Monica Caballero i Francesco Solar).
...

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Ujutro 23. janura 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi mojeg web-sitea RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države.
Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama.
Ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhistički web-site RadioAzione Italija.
Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac.
Da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd.
Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih "talijanskih i grčkih prijatelja" (izraz koji su često koristili). Zato što su i oni svjesni činjenice da ne bih mogla očekivati nekakvu suradnju, aktivnost ili slično u lokalnoj sredini.
Dali su mi na znanje da poznaju i druge anarhiste u Hrvatskoj, ali da s njima, za razliko od mene, nemaju problema, da sam ja jedan jedinstveni i poseban slučaj za ovo područje (kako bih usput shvatila da druge anarhiste u Hrvatskoj baš i ne zanimaju previše moje ideje). Te da su upoznati s činjenicom da sam ja uvela, godinama unazad, teorije ustaničkog anarhizma na ova područja, mojim prijevodima Alfreda M. Bonanna. I prilično su ustrajali na toj točci.
...

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

109. ROČIŠTE
Na ovom je ročištu bilo zakazano svjedočenje svjedoka obrane, koje su pozvali neki optuženici koji nisu članovi ZVĆ. Prije nego što je započela procedura drugovi iz ZVĆ pročitali su izjavu u vezi njihovog odbijanja svjedoka obrane.
Navodimo nekoliko dijelova izjave:
"... ovo se suđenje privodi kraju. U ovom trenutku vaša pravosudna kultura dodjeljuje nam pravo da pozovemo svjedoke obrane. Međutim, ta logika da nas neka druga osoba brani, nama predstavlja sakaćenje i viktimizaciju.
Svjesni smo činjenice da se parada svjedoka obrane održava na mnogim suđenjima protiv drugova, a među njima se mogu naći čak predstavnici Ljevice i sveučilišni profesori.
Vrlo često svjedoci obrane u punoj suradnji s okrivljenima izgrađuju humani profil okrivljenih, predstavljajući ih kao "dobre osobe", "inteligentne studente" i "čiste ideologe", kako bi zadobili naklonost sudaca. Čitav taj scenarij nama više naliči na psihoterapiju nego na agresivni stav prema sucima. (...) Zato, mi nismo ni "dobre osobe" ni "inteligentni studenti i "čisti ideolozi", koji su proganjani zbog svojih ideala. Mi smo anarho-nihilisti kojima se sudi zato što svoje ideje sproveli u djela i nisu se nikada nizašto pokajali.
Zato odbijamo da budemo žrtve kojima je potrebna obrana. Za nas je najbolja "obrana" nastavak djelovanja ilegalne ćelije ZVĆ i mreže FAI/IRF.
Zato ne tražimo svjedoke obrane već suučesnike da bi počinili "zločin" anarhije (...)".

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

"Mediji su za demokraciju isto što i tenkovi za diktaturu"
Mi "Ćelije Nihilista" preuzimamo odgovornost za napad ručnom bombom na sjedište SKAI šljam-kanala, u ranim satima subote 12.07.
U doba vladavine medija mnogo je napisano, samo da bi se reklo malo a sakrilo mnogo. Novinari izgledaju kao isključivi posjednici istine. Sve što se ne "odigrava" pred telekamerama jednostavno ne postoji. Izbrisano je... ušutkano... skriveno...
Kao i najveći štrajk glađu (4500 zatvorenika) ikad održan u grčkim zatvorima, protiv zakona o zatvorima maksimalne sigurnosti. Vijesti o štrajku glađu stisnute su između reklama o mobitelima, deterdžentima, kućanskim aparatima i karnevalskih ritmova svjetskog kupa, kako bi se isjeckale, osakatile i, na kraju, potpuno ušutkale.
Izgleda da se borba zatvorenika da ne budu pokopani i zaboravljeni živi mrtvaci ispod stotina tona cementa i rešetki ne uklapa u TV-priču o životu. Tamo gdje laži grade tvoje ideološke dvorce, postoji soba samo za strah i otupljenost društva spektakla. Slike osoba koje kopaju po smeću u potrazi za hranom izmjenjuju se sa slikama raskošnih modnih spektakla i dobrotvornih akcija, dok su vijesti o tisućama samoubojstava novo-očajnih bivših-buržuja zaboravljene uslijed tračeva o životnim stilovima u beskrajnom ugovoru društvene afazije... I život se nastavlja izvan TV-ekrana u crno-bijeloj sredini. Masovni način razmišljanja i osjećaji s priručnikom za korisnika... to je društvena tvornica medija.

Revolucionarna Ćelija Felice Orsini FAI/FRI
"Važno je naglasiti da intenzifikaciju autonomne i nasilne akcije gerilskih manjina potiče cilj širenja svjesno ustaničkih situacija, a ne postepeno izoliranje urbanih anarhističkih gerilaca u ime revolucionarne čednosti ili vježba samo-afirmacije." - Zavjera Vatrenih Ćelija
Štampa, vlada, sudstvo, policija i medijske ličnosti koji se bude iz tišine u potrazi za ujedinjenim telekamerama s prijetećim izjavama. Svi oni dovode u zablude svojim aluzijama, tvrdeći javno da je jedna naprava ručne izrade postavljena na glup način u dva dječja igrališta ili ispred kuće jednog člana CEPAL-a, u jednoj beznačajnoj uličici [Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku, nap.prev.].
Preuzimamo potpunu političku odgovornost za napravu postavljenu između vrata crkve Sv.Ane, i isto tako preuzimamo odgovornost za izradu naprave pronađene u ulici Almirante Hurtado, ali sasvim negiramo da je na to mjesto postavljena s predumišljajem i planski. Naprava je postavljena više od pet blokova dalje, između vrata još jednog simbola Autoriteta, na žalost zbog problema na sistemu tajmera nije se aktivirala i ne znamo da li je neki glupi radoznalac prenio torbu s napravom sve do mjesta gdje je dezaktivirana.
Po uvjerenju vjerni smo našim vrijednostima. Vrijednosti koje se prepoznaju u oružanom neprijatelju, pripremljenom i spremnom na napad, neprijatelju koji se ne pojavljuje slučajno na našem putu, nego se pojavljuje da bi zaštitio ovaj poredak, bogate, izrabljivače, njegove simbole, institucije i spektakle. To je neprijatelj kojeg smo odlučili napadati, ismijavati i ostaviti uplašenog naspram odlučnosti da nastavimo borbu koja nas historijski suočava, kada radikalizacija naših akcija prekrši njihov ponos i pobjegne im iz ruku. Naše vrijednosti nisu nikada željele napasti civilno stanovništvo, ni raniti, ni nanijeti im štetu. Naša vrijednost nije terorizam. Država i Kapital vrše terorizam svojim naoružanim rukama.

Jutros prije zore pokrenuli smo ciljanu vatrenu orgiju duž Glebe Road - koja susreće glavnu istočnu bristolsku ulicu, Church Road - i zapalili poslovna, luksuzna, zaštitarska i lovačka vozila. Vatrena stihija u arterijama grada-zatvora! Da bi prekinuli laž socijalnog mira i zaoštrili napade!
Hitne službe bile su prespore da bi uhvatile odgovornog, dok je prazna ulica bila osvijetljena kao bakljama, s jednog kraja na drugi. U par riječi, odabrana vozila bila su sastavni elementi života koji zastupaju i nameću.
Virgin Media opskrbljuje televizijom i internetom te nacionalnom mrežom optičkih kablova. Kako bi nas zadržala upletene u modernu informacionu ekonomiju, a spektakl slavnih, video-igrica i reklama su njihov biznis. Uništimo ono što nas pripitomljuje i zapanjuje!
Skupocjeni auto kao Quattro je dodatni šamar kako siromašnima tako i planetu. U imućnim kvartovima ili četvrtima pod gentrifikacijom su uobičajeni, u Engleskoj kao i u Argentini, u Sydneyu kao i u Berlinu, samo čekaju da ih mi uberemo.

27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

U dvije godine ovo je već 4. suđenje protiv ZVČ. Imali smo suđenje za slučaj Halandri, za slanje paketa-bombe, za 250 napada i sada suđenje za "Feniks Projekt.
Naravno, sve to dokazuje bijes i osvetu vlasti protiv nas, gušeći nas stalnim suđenjima. Suđenja u kojima smo optuženi dva ili tri puta za isto "kazneno djelo".
Međutim, ovo suđenje je karakteristično u odnosu na prethodna. Ovo je suđenje gerilske operacije "Feniks Projekta", izvedene kad smo već bili zatvorenici državnog zatvora. Naravno, ovo nije prvi put tokom našeg zatvora da se suočavamo sa optužbama za poticanje. Optužbe kojima nedostaje svaka logika, čak po vašoj vlastitoj pravosudnoj kulturi. Govorimo o osvetničkom sudskom progonu zbog javnih tekstova objavljenih iz zatvora, kao tekst solidarnosti s Anarhističkim Skvotom Nadir, i tekstovi u kojima odbijamo priznati sudske vlasti i ispričati im se. Naravno, ne možemo prešutjeti vrhunac pravosudnog poteza koji se sastoji od nedefiniranog produljenja pritvora našim četvorma drugova Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosu, Georgu, Olgi i Theofilosu, jer mada su prekoračili utvrđeni limit od 18 mjeseci ostaju i dalje u pritvoru. Detaljnije, Gerasimos se nalazi u pritvoru 43 mjeseca, a George, Olga i Theofilos preko 36 mjeseci.
Ne govorimo sve to da bi se žalili na kršenje naših prava. Zadržite si ta vaša prava. Ne vjerujemo ni u vaše zakone ni u vašu demokraciju. Uz put, iz tog razloga nismo imenovali advokate. No, nećemo šutjeti naspram licemjerja vaše pravde.

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/konverzace_ccf.png http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/bastardi.png
Edice Černé internacionàly objavila je tri brošure na češkom jeziku koje se bave tematikom Neformalne Anarhističke Federacije: "Konverzace mezi anarchisty", prijevod engleske verzije "A conversation between anarchist"; "Bastardi! Vim kdo vas poslal!" u kojoj su sakupljene izjave talijanskih anarhista Alfreda Cospita i Nicola Gaia, osuđenih na dugogodišnji zatvor zbog ranjavanja izvršnog direktora nuklearnog poduzeća; "Neformalni Anarhisticka Federace", koja prati njen razvoj od prve izjave 2003., naslovljene "Otvoreno pismo anarhističkom i antiautoritarnom pokretu", povodom napada na talijanskog političara R.Prodija, tadašnjeg predsjednika Europske Komisije, pa sve do Feniks Projekta.
...

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za slučaj "Feniks" započinje 4. juna 2014. i održat će se u specijalnoj sudnici, u ženskom odijelu zatvora Korydallos.
Optužnice su vezane za tri čina Projekta "Feniks" (čin 1, 2, 3)
Trojca optuženika su:
1) Drug Andreas Tsavdaridis, član FAI/IRF
2) Anarhist Spyros Mandylas
3) Svi zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Ćelija

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325