Lista completa dei testi

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

U rano jutro 3. juna 2014. pokrenuta je represivna operacija predvođena javnom tužiteljicom Pedrottom i tužiteljom Rinaudijem, protiv različitih anarhističkih i antiautoritarnih konfliktualnih sredina. Digos [politička policija, nap.prev.] i karabinjeri izvršili su 25 pretresa u Torinu i u regiji Piemonte, među kojima i u skvotu Asilo Occupato i u okupiranim stanovima u ulici Lanino. Osim toga izrečene su i različite mjere ograničenja: 11 u zatvoru, 6 u kućnom pritvoru, 4 obaveze prebivališta, 4 zabrane prebivališta, 4 obaveze javljanja u policijsku stanicu. Sveukupno 111 osoba pod istragom za različite optužbe, od "otmice" (zato što je opkoljen jedan sudski službenik tokom deložacije?) do "iznude" (zato što je zatraženo da preda svoju olovku?)... pa sve do "uništenja", "opiranja i vrijeđanja javnog službenika", "prijetnji" i "okupacija zgrada"; strateški odabir inkvizitora ne predviđa upotrebu sredstava kao što su kaznena djela udruživanja, već "sudjelovanje" u počinjanju kaznenih djela.
U biti, istraga je izgrađena u namjeri da se udovolji velikim gradskim moćnicima: građevinskim tvrtkama, bankarima, cementarima i Demokratskoj Stranci, koji se notorno preklapaju i isprepliću besprekidno.

U srijedu 28. maja i u petak 30. maja uhapšeni su Francesco i Daniele kako bi odslužili ostatak kazne (2 godine i mjesec dana prvi te 1 godinu i 9 mjeseci posljednji) na koju su osuđeni zbog pljačke u mjestu Lucca, juna 2007.
20. maja 2014. održano je ročište Kasacijskog suda [najviši sud, rješava žalbe na rad nižih sudova, nap.prev.] koji je potvrdio drugostupanjske presude.
Danas se Daniele nalazi u zatvoru u Pisi, a Francesco u Livornu.
Garage anarchico
Adrese drugova:
Daniele Casalini
Casa Circondariale “Don Bosco”
Via Don Bosco 43
56100 Pisa - Italija
Francesco Gioia
Casa Circondariale “Le Sughere”
Via delle Macchie 9
57100 Livorno - Italija
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI - SOLIDARNOST NE POZNAJE ZAKONE
Zapaljivom bombom napali smo sud u centru Yatea, 22. maja. Bilo je dovoljno 10 plinskih kamp boca za devastaciju ulaza, s detonatorom kućne izrade sačinjenog od mješavine napalma. Odabrali smo rano jutro kako bi izbjegli ranjavanja. Društveni rat ne spava: u svako vrijeme neukrotivi su negdje budni i ljuti, bijesni zbog svega što nameće vladajući sistem koji želi da budemo njegovi kotačići. Te noći se desilo da budemo mi.
Novi i veći zatvori; sve stroži propisi, mjere i zakoni o "antisocijalnom ponašanju"; smanjena pravna pomoć na štetu siromašnih; telefonske linije za doušnike; različiti tipovi policajaca za infiltracije u sve slojeve društva; uvjetne slobode za vraćanje osuđenika u svijet ropstva dohotka i potrošnje; čitav jedan svijet-zatvor sačinjen od betonskih gradova i nadzora protoka podataka koje nadgledaju moćnici, naoružani kamerama za video-nadzor, biometrijskim i elektroničkim obilježavanjima kako bi zaštitili svoje blagostanje i socijalni mir...
A oni koji sprovode to autoritarno discipliniranje pojedinca su sudovi. Izvršitelji ljudske bijede, besramno primjenjuju zakone koje su napisale više klase, političari i glavni poduzetnici. Sprovode ih da bi pokorili osobe koje najčešće pokušavaju pronaći način da bi preživjele, dok kapitalizam suprotstavlja svakog svakome.

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/konverzace_ccf.png http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/bastardi.png
Edice Černé internacionàly objavila je tri brošure na češkom jeziku koje se bave tematikom Neformalne Anarhističke Federacije: "Konverzace mezi anarchisty", prijevod engleske verzije "A conversation between anarchist"; "Bastardi! Vim kdo vas poslal!" u kojoj su sakupljene izjave talijanskih anarhista Alfreda Cospita i Nicola Gaia, osuđenih na dugogodišnji zatvor zbog ranjavanja izvršnog direktora nuklearnog poduzeća; "Neformalni Anarhisticka Federace", koja prati njen razvoj od prve izjave 2003., naslovljene "Otvoreno pismo anarhističkom i antiautoritarnom pokretu", povodom napada na talijanskog političara R.Prodija, tadašnjeg predsjednika Europske Komisije, pa sve do Feniks Projekta.
...

13. juna 2012., između brojnih operacija protiv drugova, talijanska vlast pokrenula je represivni napad protiv desetak anarhista, nazvan Operacija Odlučnost; sveukupno 40 pretresa, 24 osobe pod istragom i 8 uhićenja.
Tom su prilikom pokušali proširiti operaciju optužujući i zatvorene drugove u različitim zemljama, kao što su Grčka, Švicarska i Njemačka.
Kao i obično država je željela pokazati svoje nasmijano autoritarno lice protiv svojih nepokornih neprijatelja, izgradila je uloge vođa, izvršitelja i koordinatora unutar još jednog "terorističkog udruženja", tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borbe i preuzimanja odgovornosti.
Na taj su način Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, već godinama u zatvoru, uvršteni u navedenu istragu zbog međunarodnog štrajka glađu koji se odvio u decembru 2009., opisani kao "simboli i polazišne točke novog subverzivnog plana", čiji su "ideolozi i pobornici".
Nakon što je proveo 20 godina u španjolskim kavezima (od kojih 14 u FIES režimu) iz kojih je pobjegao, Gabriel je uhapšen 2004. nakon jedne kontrole i oružanog sukoba s policijom u Njemačkoj.
Proveo je 9 godina u toj zemlji. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013. na temelju europskog uhidbenog naloga kojeg je ista zemlja izdala prije deset godina kako bi dovršio kaznu na koju je osuđen, Gabriel je dva mjeseca kasnije pozvan pred Audiencia Nacional da bi ga obavijestili kako je protiv njega izdan još jedan europski uhidbeni nalog, u Italiji, u martu za Operaciju Odlučnost!

Ujutro 16. maja drugarice Amélie i Fallon obaviještene su da će biti odvedene u Reclusorio Sur da svjedoče o novim optužbama, po federalnom nalogu.
Oko osam ujutro prebačene su na sud gdje su srele druga Carlosa.
Nakon što su čekali gotovo čitavo jutro napokon su ih informirali da se radi o nalogu za uhićenje za kazneno djelo oštećenja privatnog vlasništva, koje se odnosi na "podmetanja požara u zgradi u kojoj se nalazilo nekoliko osoba". Troje drugova nije dalo nikakvu izjavu i na kraju saslušanja vraćeni su u zatvore u kojima su zatvoreni od početka 2014. (Carlos u Reclusorio Oriente, Amélie i Fallon u Santa Marti).
To znači da će se odsada protiv drugova voditi dva kaznena postupka; jedan pod nadležnošću lokalnog pravosuđa za kaznena djela napada na javni red i mir, i za nanošenje teške štete (napad na Nissanovog koncesionara), zbog kojih nemaju pravo na uvjetnu slobodu, i jedan federalni sudski proces za kazneno djelo nanošenja štete privatnom vlasništvu (napad na Ured za Komunikacije i Transport).
Drugovi su dobro, i uspjeli su reći da ih nisu tukli tokom prijevoza.
Iduće ročište lokalnog procesa zakazano je za 19. maj, dok će federalno ročište biti zakazano u nedjelju (18.05.).
Još jednom pozivamo na solidarnost sa drugovima Amélie, Fallon e Carlosom, koje je zatočila meksička država 5. januara (5E).
Jedini terorist je država/Kapital!
Nitko kriv, nitko nevin!
Sloboda svima!
Adrese anarhističkih zatvorenika:
Amélie Trudeau / Fallon Rouiller
Centro Femenil de reinserimento sociale Santa Martha Acatitla
Calzada Ermita – Iztapalapa No 4037 – Colonia Santa Marta Acatitla
Delegación Iztapalapa – CP 09560 - Meksiko
Carlos López Marín
Reclusorio Preventivo Oriente
Calle Reforma # 50 - Col. San Lorenzo Tezonco - Delegación Iztapalapa – CP 09800 - Meksiko
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

Marco Camenisch je prethodnih dana (od 15. do 20. maja) odveden u kaznenu izolaciju u bunker-ćeliju zatvora Lenzburg (Švicarska) nakon što je još jednom odbio test urina, još jednu provokaciju.
Idućih će dana (između 22. i 23.5.2014.) biti premješten u novi zatvor u kantonu Zugo. Još nije jasno da li je ovaj premještaj odgovor na Marcovo odbijanje još jedne analize urina ili je već bio u planu Amt fur Justizvollzug (Ured za izvršavanje kazni i mjera) u Zürichu.
Kraj kazne za Marca predviđen je za 8.5.2018. Oslobođenje prije isteka kazne i dalje se odbija koristeći kao razlog njegovo "kronično nasilje" udruženo s kriminalnim pogledom na svijet.
MARCO SLOBODAN!
Trenutna adresa:
Marco Camenisch
Strafanstalt Bostadel Postfach 38, CH-6313 Menzingen, Schweiz
Tel. +41 41 757 1919,
Fax +41 41 757 1900
...

Jučer, 20.05.2014., nešto prije 13, čim sam izašao s posla i nakon što sam upalio skuter da bih se vratio kući, približila mi se jedna žena. Mislio sam da traži neku ulicu, no nakon što mi se obratila mojim imenom i prezimenom, predstavila se, malo sramežljivo, kao pripadnica tajnih službi. Ljubazno me zamolila da joj posvetim samo par minuta kako bi mi predložila jedan posao... odbio sam i uzvratio, ne dozvolivši joj da išta nadoda, prijedlog pošiljatelju na nešto manje pristojniji način; čim sam krenuo zamolila me vičući da je saslušam, izgovarajući ime jednog druga s kojim se družim, tvrdeći da im on već nudi neke usluge... što se toga tiče koristim ovu priliku da izrazim moje poštovanje, naklonost, povjerenje i solidarnost osobi kojoj su namijenili navedenu podlost.
Ništa novo, naravno, da mi se nije, nekoliko ulica od kuće dok sam čekao na semaforu, približio skuter s 2 mladića, s kacigama i sunčanim naočalama, koji su mi uperili pištolj ispod pazuha i više puta povukli okidač. Jasno, bio je bez metaka, inače ne bih sada bio ovdje. Samo nekoliko sekundi kasnije otišli su u drugom smjeru, jamčeći mi pritom da idući put pištolj neće biti prazan.

Samo nekoliko riječi o mojoj odluci da ne prisustvujem prvom ročištu suđenja koje će započeti 26. maja, i eventulano idućim, budući da će se održati putem videokonferencije.
Primjena navedenog sredstva je, za sada, dio sramotne logike diferencijacije zatvorskih sredina, u kojima se zatvoreni pojedinac demonizira i dehumanizira zbog njegove značajne "društvene opasnosti".
Eksperimentiran po zakonu 41bis, sada se želi proširiti i na zatvorenike klasificirane kao A.S. [pod visokim nadzorom, nap.prev.] i na svako suđenje koje je, ili bi moglo biti, karakterizirano solidarnošću i konfliktualnošću, to jest elementima ometanja i otpora prema onima koji, primjenjujući zakone u papučama i ogrtaču, obavljaju svoj posao, odlučujući o tuđoj fizičkoj slobodi. Budući da ne posjeduju nikakvu vrlinu, posjeduju moć. Po pravu. I po zakonu.

Za četvrtak 8. maj bilo je zakazano da svjedoče svjedoci obrane, A. Mitsousias, G. Karagiannidis, K.Sakkas i Stella, osobe koje, kako što je ZVĆ jasno iznijela, nemaju nikakve veze s grupom.
Na početku je sudac pročitao dokument Mitrousiasove obrane koji dokazuje da Mitrousias pohađ Otvoreno Sveučilište u zatvoru, humanistički smjer. Nakon čega su predstavljeni dokumenti Karagiannidisa koji dokazuju da se u vrijeme kada su izdani nalozi za uhićenje drugova iz ZVĆ nalazio na dodijeli diploma fakulteta koji je pohađao.
Nakon toga su drugovi iz ZVĆ dali kratku izjavu u vezi njihovog odbijanja korištenja onog što oni nazivaju "demokratskog prava na svjedoke obrane".
Njihova izjava:
"Prije nego što započne procedura svjedočenja svjedoka obrane, željeli bi još jednom kristalno jasno objasniti da Mitrousias, Karagiannidis, Sakkas i Antoniou nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa ZVĆ. Razdvaja nas ocean pojmova, vrijednosti i osobnih različitosti, što tim osobama onemogućuje bilo kakvu vezu sa Zavjerom.
Istovremeno, u ovoj fazi suđenja, željeli bi iznijeti javnu izjavu o našoj odluci da odbacimo "povlasticu" na svjedoke obrane.
Svaki odabir, da bi bio takav, treba biti djelo koje šalje neku poruku.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Napadnuti su građevinski strojevi na M6 cestovnom gradilištu prouzročivši na tisuće funti štete.
U naizgled organiziranoj kampanji prerezani su hidraulični cilindri na bagerima i damperima.
Ostale sabotaže:
- Pijesak ubačen u spremnike da bi se onesposobilo gorivo
- Izbušene gume
- Šteta na privremenom pristaništu na rijeci Lune
Na tisuće funti štete prouzročeno na lokalitetu Crossgills Farm, Lancaster.
Policija je izjavila: "Osam strojeva, uključujući bagere i dampere, oštećeno je do tisuće funti preko vikenda."
"Također su gume izbušene i pijesak ubačen u spremnike."
"Na oprezu smo da otkrijemo počinitelje, znajući da su se vandali zaista dobro potrudili da nanesu kriminalnu štetu koristeći kliješta da bi prerezali gumene cijevi."
...

17. maj 2014.
INFOSHOP "FURIJA"
19 sati
Predstavljanje izdavačke inicijative KKUSIUSK i diskusija
(nakon predstavljanja knjiga i diskusije slijedi žurka koja će se odigrati u loungeu infoshopa)
21 sat
Benefit party za USIUSK
"Vratili su se!
DJ Sara Sudaka i DJ S.Timov
Domaća podrška DJ Disco Drvoseča"
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/mutual-aid3.jpg
KKUSIUSK je piratska izdavačka antiutopija posvećena prevođenju,objavljivanju i širenju zaboravljenih pisanija iz istorije anarhizma i nihilizma.
Od Džona Banjana i engleskih Kopača do Pariske komune, od ruskog nihilizma do Španskog građanskog rata, tražimo i nalazimo pojedince koji nas inspirišu u borbi za Cilj.
Knjige o njima nisu samo izgovor ili poziv na otpor i prkos, već možda jedina solidna polazišna osnova za zdraviju komunikaciju, solidarnost i saradnju u svetu gde rad onesposobljava, obrazovanje zatupljuje, a ljudi se otuđuju.
Radi se o DIY izdavačkoj delatnosti, što između ostalog znači da se za štampanje knjiga novac prikuplja putem ličnih donacija. Takođe, novac od prodaje knjiga ulaže se u nove naslove, i tako u krug.
Sve to funkcioniše po principima uzajamne pomoći.
A pošto je knjiga čovekova najbolja drugarica, odlučili smo da prikupljanjem priloga podržimo izdavačku delatnost naših prijatelja iz KKUSIUSK.
Infoshop "Furija"
...

8. maja održan je mimohod protiv kriminala u parku Almagro, i dok se odvijala socijaldemokratska inicijativa pojedinci pokrivenog lica započeli su nerede barikadama i sukobima sa specijalnim jedinicama, FFEE. Znajući da je stigao trenutak započinjemo prekidati vodeći poredak i normalnost.
Uzimajući gorivo, primjetivši da je jedno vozilo parkirano izvan policijskog teritorija (privremeno) i ujedinjeni s masom koja je bacale kamenje na auto, odlučili smo povećati kaos protiv civilizacije i njenih prijevoza modernih robova. Uz požar vozila stigli su i prokleti panduri, koji su u trenu razišli prosvjednike, no kročenje jedinice pandura zaustavljeno je različitim predmetima, i smatrali smo da je potrebno baciti naprije jednu a zatim 2 zapaljive bombe na zaštitare reda, što je izazvalo nekoliko ranjenih i teške rane jednom kapetanu.

U srijedu 14. maja u 9 ujutro na sudu Puente Alto počinje suđenje protiv Victora Montoye Encina, u zatvoru od februara 2013, pod optužbom da je sudjelovao u postavljanju eksplozivne naprave u policijsku stanicu u Vizcachas. Drug riskira šest godina zatvora na temelju antiterorističkog zakona.
U četvrtak 15. maja u 10 ujutro na Desetom kaznenom sudu [Juzgado de Garantia] preispitat će se slučaj druga Javiera Sepulvede te zatražiti prekid pritvora u La Victoriji, u kojem se nalazi od 29. marta, uslijed sjećanja na Dan mladog borca. Podsjećamo da je 2. maja preoblikovana optužnica za zapaljivi napad na jednog karabinjera u službi.
16. maja održat će ročište protiv druga Carla Gutierreza Quidulea, kojim se žele produžiti istraga koju vodi tužitelj Ricardo Peña; ovo će ročište održati na Sedmom kaznenom sudu. Drug je optužen u okviru pravosudne represije zvane "Slučaj Security" i pripisano mu je sudjelovanje u 3 eksproprijacije banke: Banco Santander u Agustinasu (2006.), Banco Santander u Valparaisu (septembar 2007.) i Banco Securityad Agustinas (18. oktobar 2007.). Podsjećamo da Carlos već pet mjeseci izdržava svakodnevnu izolaciju, 21 sat u ćeliji, u zatvoru maksimalne sigurnosti.

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Moja volja i ideje, kojima je okružena, su zasigurno snažnije od svih ugnjetavanja koja stvara i sprovodi demokracija, kao i svaki drugi autoritet, protiv svakog pojedinca koji se neće prilagoditi poretku masa.
Autoritet je dakle osovina koja još drži čvrsto na okupu sve principe izrabljivanja, kontrole i nadmoći; i poštedit ću vas svih usputnih „izama” koji su samo posljedica uvjeta u kojima su se mase podvrgnule i podjarmile sebi sličnima.
Zatvor je pak zasigurno vrhunac različitih mjera pripitomljavanja koje koriste Moćna Ljudska bića i država, ni smrt ni najgori uslovi života – ako je tako želimo zvati – u „siromaštvu” nisu usporedivi s ambisom zatvora.
Ponekad se osjećam potišteno zato što se moram obuzdati pri veseloj normalnosti stražara koji me drže u zatočeništvu. Njihove rasprave o nogometu, njihovo čitanje koje se svodi na reklamne letke, histerično smijanje i njihovo nesnosno traženje dijaloga/pozdrava ili jednog običnog „dobar dan”, njihovi tužni životi.
Novac je za mene jedan od mnogih štetnosti Čovjeka, nisam nikada želio ekonomsku jednakost niti tražio narodnu suglasnost, ali percepirajući apatiju otuđenog društva osjećaš se kao na doživotnom frontu dok se vani veselo pleše mazurka...
Uvjeren sam da se ova paradoksalna normalnost s kojom se moram suočavati opravdava istom normalnošću koja postoji izvan ovih zidova, u priznanju koje društvo odaje zatvorima i zatvaranju sebi sličnima, državi i svemu „potrebnom” za očuvanje društvenog poretka, moći ili još jedne vlasti, koji za mnoge moraju neizbježno postojati.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.