Lista completa dei testi

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_4-724x1024.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_5.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_6-724x1024.jpg

U okolici Bristola, između 9. i 10. juna, zapalili smo 7 antena mobilne telefonije. Svakodnevni opstanak kapitalističkog društva ovisi o neprekidnom toku (robe, osoba, podataka i energije), a komunikacijska mreža ne predstavlja iznimku. Velika većina nas samo se ograničeno koristi ovim tokovima, što prikriva činjenicu da se koriste nadasve za nadzor i nametanje vladajućeg poretka te za širenje njegovog dometa i kontrole.
Dovoljno je pogledati kako vrijednosti povezivanja, brzine i mobilnosti koje su ugrađene u mobitele (na primjer) olakšavaju neumoljivu potrošačku kulturu i potrebu da budemo stalno dostupni i fleksibilni: koliko u korist poslodavaca i oglašivača toliko i za obitelj ili prijatelje. Što je potpunu u skladu s modernom restrukturacijom i decentralizacijom divovskog produktivnog sistema, kojemu nas ovo društvo pokorava. Naš cilj je bio spriječiti sve to.
2 antene su istovremeno zapaljene, u Hambrooku i izvan poslovne četvrti Ram Hill u Coalpit Heathu, oboje u vlasništvu O2. Ovo nije prvi put da je O2 nanijeta šteta zbog ugovora koje ima s centrima za imigrante, s pandurima, s elektroničkim nadzorom tokom uvjetne slobode. Par sati kasnije zapaljena je treća O2 antenna u Coombe Dingleu, a istovremeno je podmetnut požar i četvrtoj, nakon što smo uspjeli pristupiti jedinicama za prijenos signala povezanima s ogromnim tornjem za telekomunikacije British Telecoma, u Lockleazeu. Pogođeni su signali O2, T-Mobile, Orange i Vodaphone.
Navedene kompanije su na različite načine povezane s vojnom opremom i naoružanjem, koriste rad zatvorenika, i poznate su po spremnoj suradnji s elektroničkim nadzorom tajnih službi (sada kad je široka kontrola podataka dobro poznata), te i dalje nastavljaju financirati oxfordsko sveučilište s njegovim velikim laboratorijima za eksperimentiranje na životinjama. To je već dovelo do napada na njihove interese u Berlinu (matična tvrtka T-Mobile), Parizu (Orange) i Banburyju (Vodaphone).
Iz svih tih razloga uvijek je dobro napasti te kompanije, strukturalno i ekonomski, a osim toga postoji i pitanje samih antena čije zračenje je tko zna koliko opasno za obližnje vrste. Poznat je bristolski slučaj, prije par godina, jedne žene u Shirehamptonu koja se žalila na antenu postavljenu na zgradu te je zatim umrla od tumora na mozgu, dok je antena prozvana Sudnji Toranj skinuta sa Staple Hilla nakon povećanja broja oboljelih od tumora. Dokazano je da dugotrajna upotreba mobitela oštećuje imunološki sustav, smanjuje plodnost i uzrokuje tumore na mozgu i rak: nadasve kod mladih. Trebamo napomenuti da je antena koju smo zapalili u Coombe Dingleu jedna od triju koje se nalaze na sportskom igralištu sveučilišta koje koriste i škole, kao i mnogi drugi. Uz to, laboratorijski stručnjaci su izjavili kako su na temelju eksperimenata na drugim sisavcima (izgrađenima na mučenjima kao i mnoga druga znanstvena istraživanja) došli do zaključka da izloženost tokom trudnoće "značajno oštećuje funkcije, strukturu i reakcije mozga te pretpostavlja se da bi ta izloženost mogla doprinijeti poremećajima ponašanja kod djece".

Anarhisti Alfonso i Hermes nalazili su se u pritvoru, na odjelu Maksimalne Sigurnosti, zbog pljačke banke Estado, od 11. decembra 2013., tokom koje je jedan bijedan zaštitar izrešetao mecima druga Sebastiana Oversluija.
Nakon šest mjeseci zatvora, 13. juna 2014 obojica su prihvatili suđenje po skraćenom postupku i osuđeni su za pokušaj pljačke sa zastrašivanjem i ilegalno posjedovanje oružja, na kaznu od 5 godina uvjetne slobode, te isti dan otpušteni iz zatvora.
Sloboda za sve revolucionarne i anarhističke zatvorenike/ce!
Izvor: Croce Nera

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije suđenja protiv Giancluce i Adriana. Gianluca je već prije donio odluku da odbija obranu i povukao svojeg advokata. Osim toga, i Gianluca i Adriano su odlučili da ne sudjeluju na farsi suđenja putem videokonferencije ne pojavljujući se čak ni pred ekranom.
Ročište je odgođeno za 4. juli zato što je sudac izjavio da je iz spisa vidljivo da je Gianluca imenovao novog advokata, mada to nisu znali ni sam imenovani advokat ni brojni drugovi koji se s Gianlucom neprekidno dopisuju. Zato je odlučeno da se pokuša razjasniti situacija kako bi se našao odgovor na ovu nepodudarnost, te se na koncu čvor ipak odriješio: Gianluca nije nikada namjeravo imenovati advokata, ali iz različitih elemenata razumije se da je došlo do greške u zatvoru u Alessandriji, u kojem je Gianluca zatvoren.
Dakle, potvrđujemo izbor Gianluce da odbije obranu advokata i podsjećamo da će Adrianu i njemu biti suđeno 4. jula.
Pozivamo sve na solidarnost s dvojcom drugova i da objave "pakosno" korištenje videokonferencije kao još jednog sredstva izolacije.
Rete Evasioni
...

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

U noći između 29. i 30. maja u centru Buenos Airesa ispisani su slogani protiv nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu ("Neće biti nikakvog prvenstva", "Protiv bijede svjetskog prvenstva", "Zapalimo svjetsko prvenstvo" itd.) i u znak solidarnosti s drugaricom Sol Vergara, koja je uhapšena u Čileu pod optužbom da je pucala na zaštitara banke.
Nakon što su išarali fasadu zgrade AFA [Savez argentinskog nogometa], drugove je zaustavila federalna i metropolska policija. Odvedeni su u stanicu i nakon 14 sati ćelije odvedeni su na sud, gdje su oslobođeni nakon što su odbili dati izjavu te je protiv njih podignuta optužnica za kazneno djelo "nanošenja štete" i očekuje se daljnji pravosudni razvoj predmeta...
Želimo podijeliti baš ovu a ne neku drugu gestu s drugima, ali ne zato što tražimo solidarnost ili ičije odobrenje, nego zato jer želimo komunicirati s drugovima koji djeluju s različitim sredstvima ili u bilo kojem kraju gdje drugovi šire otpor protiv ovog odvratnog prvenstva, i pozivamo ih da se ujedine u borbi protiv istog.
Jasno, s namjerom da pošaljemo našu snagu svima onima koji se bore na ulicama Brazila i organiziraju se protiv napada države koja da bi organizirala ovaj milijunski događaj izbacuje, degradira, zatvara, muči i ubija stanovnike favelasa.
Naša snaga je uvijek sa zatvorenim drugovima koji se ne kaju.
NEĆE BITI NIKAKVOG PRVENSTVA!
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brazil-flag_2913370k.jpg
Montevideo, juni 2014.
U ponedjeljak ujutro 9. juna napali smo molotovom generalni štab AUF-a (Urugvajski nogomenti savez) u ulici Guayabo y Vasquez, te uništili i spalili dio zgrade.
Ova akcija je odgovor svim govnima koji učestvuju u slavlju Svjetskog nogometnog prvenstva.
Šaljemo zagrljaj i snage drugovima koji se bore diljem svijeta i veli zagrljaj drugovima pred sudom u Buenos Airesu (Argentina).
Neće biti nikakvog prvenstva!
...

U četvrtak 28. maja zapalili smo vozilo zaštitarske firme u Faliru, u Solunu, kao znak otpora protiv zakonskog prijedloga o izgradnji zatvora maksimalne sigurnosti. Firme za zaštitu i sigurnost preuzele su na sebe zadaću da nabave infrastrukturu za takve zatvore. No, one također nameću kontrolu nad našim tijelima i umovima, izvan zatvorskih zidova.
Solidarnost s Gianclucom i Adrianom, koji su zatočeni u zatvoru maksimalne sigurnosti u Italiji, očekujući suđenje putem video-konferencije 4.jula 2014.
Izvor: InterArma

13. septembra 2011. naprava sastavljena od dvije plinske kamp-boce i benzine eksplodirala je u gradskoj vijećnici Tetuana, Madrid-Španjolska. Požar je ugasio je policajac koji se nalazio u zgradi. Odgovornost za djelo preuzela je "Tierra Selvaje" [divlja zemlja, nap.prev.] i dio je niza napada.
Idući dan policija je uhapsila druga Josea Lopeza Mendeza pod optužbom za zločin terorizma, koji je bio zatvoren dva mjeseca i po u sablasnom režimu FIES. U početku mu je pripisano više od 30 napada, ali na koncu je ostao samo ovaj na gradsku vijećnicu; José je otpušten ali u očekivanju suđenja na Audiencia Nacional (specijalni sud za terorizam).
U aprilu 2014. započelo je suđenje protiv Joséa, na kojem je tužilaštvo zatražilo 3 godine zatvora, ali drug je priznao počinjena djela i smanjena mu je kazna na dvije godine bez zatvora, ali optužen po antiterorističkom zakonu.
Solidarnost sa svim drugovima u zatvoru!
Francisco, Monica i Gabriel: Slobodni!
...

27.05.2014. U popodnevnim satima dvije maskirane osobe upale su u podružnicu Gradskog groblja Zagreb i zaposlenica im je, nakon što su joj zaprijetili vatrenim oružjem i suzavcem, predala oko 40.000 kuna. Ionako mrtvima novac ne treba!
02.06.2014. U noćnim satima je zaposlenik rovinjskog lokala da bi udaljio pijanog gosta pozvao pandure, zbog očitog nedostatka solidarnosti i sposobnosti osoba da rješavaju probleme bez prisustva autoriteta. Gost je zasluženo izvrijeđao pandure, koji su ga upotrebom sile, koju im je vlast dodijelila da bi zaštitila sebe, odveli u policijsku stanicu. No, hrabrog buntovnika ni to nije uplašilo te je uhvatio jednog pandura za vrat. Panduri su radi toga nad njim upotrijebili sredstva prisile, čije detalje nećemo nikada otkriti jer ionako oni imaju monopol nad njom, a mi bi svi zbog toga trebali poslušno savijati vratove. Podrška svakome tko hoda visoko uzdignute glave i uzvraća istom mjerom.
5.06.2014. Jedna osoba je u kasno prijepodne opljačkala poslovnicu za otkup plemenitih metala u Zagrebu. Nakon što je zaposleniku zaprijetila pištoljem odnijela je oko 3000 kuna. Nadobudni zaposlenik je potrčao za dotičnim, na što je pljačkaš opravdano odgovorio pucnjem. Pandur, u svojoj dužnosti zaštite bogatih, dojurio je iz susjedne ulice i ispalio hitac upozorenja, bez ikakvog ishoda. Pošteni građanin-zaposlenik i pandur, pokorni sluge poslodavaca, nastavili su trčati za pljačkašem, na što je ovaj, ponovno opravdano, zapucao na njih. Na nesreću, metak ih je promašio. Da bi utekao dvojci podjarmljenih lakeja zaustavio je kombi i natjerao vozača da ga odveze, nakon čega je pobjegao u samo njemu poznatom smjeru. Sretno!
07.06.2014. U prometnoj nesreći, koju je sam skrivio, kod Dubrovnika poginuo je jedan pandur, dok su dvojca njegovih kolega nažalost samo ozlijeđena. Jedan na manje! Želimo svim drugim pandurima isto toliko sreće za volanom.
...

Ovaj intervju nije preuzet iz uobičajenih anarhističkih kontra-informacijskih sajtova. Međutim, bez obzira na njegov građanski izvor objavljuje se u prijevodu zato što je navodna anarhistička (ukrajinska) grupa "Narodni Nabat" prisutna i na našim prostorima. Budući da je intervju s navedenom grupom preuzet iz masmedija, čiji je interes održavati, kroz iskrivljavanje stvarnosti, demokratski odnosno kapitalistički poredak, objavljuje se na stranicama ovog sajta s određenom dozom sumnje. Zbog toga, kao i zbog težine izjava koje se kose sa temeljem anarhističkih/antiautoritarnih ideja i prakse, yu.radioazione bi vrlo rado objavio demant ovog intervjua, koji se može poslati na mejl adresu navedenu na ovom sajtu.
UKRAJINA: NE BORI SE SAMO EKSTREMNA DESNICAMA NA ULICAMA KIJEVA
(objavljeno 26.01.2014 na news.spilno.tv)
[...]
Napravili smo mali intervju s predstavnikom anarhističke grupe "Narodni Nabat", koja aktivno sudjeluje u sukobima u ulici Hruševski:
- Zašto ljevica sudjeluje u borbi između ekstremne desnice i policije, u kojoj je stala na stranu desnice?
Takozvani Desni Sektor započeo je prvu radikalnu akciju u ulici Hruševski, ali sada u borbama sudjeluju sve društvene skupine, potpuno različitih političkih orijentacija. Mi smo pokret "Narodni Nabat", mi nismo na strani ekstremne desnice. Mi stojimo na strani ukrajinskog naroda. Uostalom, narod je sada realni pokretač revolucije. Sada kad se narod organizirao ne mogu ga kontrolirati ni vlast ni oporba. Narod je potpuno autonoman organizam koji se zalaže za svoja prava. Narodni pokret je sasvim antifašistički zato što se protivi fašističkim metodama Janukoviča, da bi konsolidirao vlast u svojim rukama.
- Koliko je udio ljevice u borbi u ulici Hruševski? Kakva je "demografska slika" prosvjednika? Da li je ispravna jednostavna podjela na "desno" i "lijevo" ili je pak stvar kompliciranija?
Ljevica je odigrala važnu ulogu u sukobima u ulici Hruševski. Ali jednostavna podjela na lijevo i desno je netočna. Ponavljam, većinu čine obični građani Ukrajine, koji se ne smatraju dijelom nekog političkog pokreta. Sada dolazi rat, a ne sakupljanje političkih bodova. To je pitanje opstanka. Uostalom, ako narodni pokret ne uspije pobijediti uslijedit će nezamisliva represija. Mnogi ljevičari nam ponavljaju da će izaći na prosvjede samo ako kad poprime anarhističku prirodu i kad im bude cilj dostizanje društvene jednakosti. No, onda se postavlja pitanje: kako oni misle to postići ako u ova teška vremena sjede kod kuće dok se drugi bore na prvoj liniji fronte?
- Što ljevičarski prosvjednici žele postići i da li je moguće ostvariti te ciljeve u suradnji desnicom?
Mi želimo postići razvoj pokreta prosvjeda u Ukrajini i ostavku vlade. Ovi ciljevi mogu se ostvarivi u suradnji s desnicom.
- Kakav je odnos s desnicom - ima li sukoba?
Imamo pakt o nenapadanju. Dapače, zajedno smo na barikada i raspravljamo o daljnjim akcijama.

(Solun, uoči početka suđenja, 02.06.14., "Sloboda za drugove S.Mandylasa i A.Tsavdaridisa - Snage 10 članova ZVĆ")
Kao prvo želim reći da podržavam i stojim uz mog druga i prijatelja Andreasa Tsavdaridisa, i mojih deset drugova i prijatelja iz Zavjere Vatrenih Ćelija.
Što se tiče okolnosti ovog suđenja želim komentirati dvije stvari:
- Činjenicu da se suđenje, političko suđenje, odvija u specijalnoj sudnici, unutar zatvora Korydallos.
- Činjenicu da su naši drugovi, kako bi prisustvovali suđenju, morali pokazati dokumente vlastima.
Što se mojeg slučaja tiče želim reći da sam nanišanjen i uhapšen u kontekstu ozračja straha koje je država nametnula anarhistima, a posebno struji čiji sam i ja dio, struji Nove Anarhije.
Mojim slučajem, na ovom suđenju, bit će istaknuta činjenica da sam bez ijednog čvrstog dokaza optužen za pripadanje terorističkoj organizaciji zato što sam organizirao javno okupljanje dok sam bio član Anarhističkog Skvota Nadir, u Solunu.

U dvije godine ovo je već 4. suđenje protiv ZVČ. Imali smo suđenje za slučaj Halandri, za slanje paketa-bombe, za 250 napada i sada suđenje za "Feniks Projekt.
Naravno, sve to dokazuje bijes i osvetu vlasti protiv nas, gušeći nas stalnim suđenjima. Suđenja u kojima smo optuženi dva ili tri puta za isto "kazneno djelo".
Međutim, ovo suđenje je karakteristično u odnosu na prethodna. Ovo je suđenje gerilske operacije "Feniks Projekta", izvedene kad smo već bili zatvorenici državnog zatvora. Naravno, ovo nije prvi put tokom našeg zatvora da se suočavamo sa optužbama za poticanje. Optužbe kojima nedostaje svaka logika, čak po vašoj vlastitoj pravosudnoj kulturi. Govorimo o osvetničkom sudskom progonu zbog javnih tekstova objavljenih iz zatvora, kao tekst solidarnosti s Anarhističkim Skvotom Nadir, i tekstovi u kojima odbijamo priznati sudske vlasti i ispričati im se. Naravno, ne možemo prešutjeti vrhunac pravosudnog poteza koji se sastoji od nedefiniranog produljenja pritvora našim četvorma drugova Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosu, Georgu, Olgi i Theofilosu, jer mada su prekoračili utvrđeni limit od 18 mjeseci ostaju i dalje u pritvoru. Detaljnije, Gerasimos se nalazi u pritvoru 43 mjeseca, a George, Olga i Theofilos preko 36 mjeseci.
Ne govorimo sve to da bi se žalili na kršenje naših prava. Zadržite si ta vaša prava. Ne vjerujemo ni u vaše zakone ni u vašu demokraciju. Uz put, iz tog razloga nismo imenovali advokate. No, nećemo šutjeti naspram licemjerja vaše pravde.

Godinu dana i po nakon mog hapšenja javno sam izjavio da preuzimam odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem naredniku antiterorističke jedinice. Nitko me nije poticao na to djelo. Djelovao sam sam, na temelju vlastitih vrijednosti, i nijedan od mojih drugova, kojima se danas sudi zajedno sa mnom, nije u tome sudjelovao. Želim poslati moju solidarnost svim zatvorenim anarhistima i Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji.
Andreas Tsavdaridis
Izvor: InterArma

U četvrtak 4. juna započelo je suđenje protiv tri čina "Feniks" Projekta (za paket-bombu poslanu bivšem naredniku antiterorističke jedinice Dimitrisu Chorianopoulosu, auto-bombu direktorici zatvora Korydallos Mariji Stefi u Dafniju (Atena) i auto-bombu zatvorskom stražaru zatvora Nafplio Argyrisu Gelbourasu u Argosu).
Okrivljenici su anarhisti Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas te deset članova Zavjere Vatrenih Ćelija. Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas su optuženi za slanje paketa-bombe Chorianopoulosu (prvi je preuzeo odgovornost dok drugi odbacuje optužbe), dok su članovi ZVĆ optuženi za poticanje na navedena tri djela, zato što su pohvalili napade javno u sudnici, kad su se već nalazili u zatvoru!
Nakon što su imenovani advokati i nakon čitanja popisa svjedoka, Christos Tsakalos je dao izjavu o članovima ZVĆ, kao što su to također učinili Andreas i Spyros.
Iduće ročište zakazano je za 2. juli.
...

Žalbeni postupak za drugove Alfreda Cospita i Nicolu Gaia održat će se u Genovi 27. juna, 4. i 11. jula.

SOLIDARNOST SA ZATVORENIM DRUGOVIMA!
Izvor: Croce Nera

Sud je utvrdio da anarhist Babis Tsilianidis nije kriv za optužbu za pljačku na financijskom odjelu bolnice AHEPA, pošto su bili sumnjičavi prema njegovom sudjelovanju u ovom slučaju.
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
SOLIDARNOST SA ZATVORENIM BORCIMA
Izvor: InterArma

"Pozdravljamo sve koji nose suučesništvo i svakog tko se uputi u nepoznato, koga motiviraju sumnje, koji ustraje u anarhiji. Njima upućujemo naše poštovanje i našu ljubav."

Monica Caballero i Francisco Sollar, dvoje od petero anarhista uhapšenih u novembru 2013., optuženi za postavljanje bombe u baziliku del Pilar u Saragozi, nalaze se u pritvoru u očekivanju sudskog procesa. Prije par dana odbijen im je zahtjev za otpuštanje uz jamčevinu, stoga ostaju i dalje u zatvoru (i dalje pod režimom FIES 3) u očekivanju suđenja, ne znajući ni kada će započeti.
Čekamo da im dozvole telefonske pozive među zatvorima, nakon što im je već nekoliko puta odbijeno (izgleda da će im biti dozvoljeno od idućeg mjeseca), zato što je komunikacija između dvoje drugova prilično spora (pisma koja si međusobno šalju dobivaju tek nakon mjesec dana), a osim toga i dalje im je pošta ograničena na slanje dva pisma tjedno.
Koristimo priliku za napomenuti kako dvoje drugova ubrzo imaju rođendan. Monica 18. juna, a Francisco 4. jula, zato ako im netko želi poslati poruku, čestitku, crtež ili slično, pretpostavljamo da će biti dobrodošlo s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze. Nemojte slati druge stvari budući da su stvari koje mogu ući u zatvor ograničene, i ako im netko pošalje knjigu ili nešto slično, kao što je to u Monicinom slučaju, treba držati na umu da može dobiti samo jedan paket mjesečno, te zbog toga koristimo tu priliku da sakupimo sve zajedno tokom mjeseca.
Mónica Andrea Caballero Sepúlveda
Ávila-Prisión Provincial
Ctra. de Vicolozano s/n
Apdo. 206
05194 Brieva (Ávila) - Španjolska
Francisco Javier Solar Domínguez
C.P. de Villabona
Finca Tabladiello - Španjolska
...

3. juna smo se organizirali uz pomoć noći da postavimo tri zapaljive naprave u 3 različita autobusa koji voze na 3 različite linije gradskog prijevoza Transantiago, kako bi zapalili strojeve koji prevoze post-moderne robove.
Kao grupa preuzimamo odgovornost za djelo da se ne bi izmijenio politički i borbeni smisao i da bi izbjegli špekulacije medija vlasti i nadzornih institucija, izjašnjavajući se bez dosadnih opravdanja:
U ratu smo protiv civilizacije, društva, njihovih branitelja i njihovih lažnih kritičara, mi smo drugovi i zaštitnici prirode, zemlje i životinja koje pate zbog kobnog napretka pripitomljavanja kapitalističke globalizacije.
Sloboda Sol, Adrianu, Giancluci, Alfredu Cospitu, Nicoli Gaiu, Hansu Niemeyeru, Hermesu Gonzalesu i Alfonsu Alviju, i svim zatvorenicima u ratu diljem ovog trulog svijeta, a u našim sjećanjima i u našim srcima su Sebastian Oversluij, Mauricio Morales i Alexander Grioguropulus i mnogi...
Za oslobođenje ljudskih i neljudskih životinja i zemlje.
MANADA DE CHOQUE ANARQUICO NIHILISTA
...

Po informacijama drugova iz Defensoria Popular danas u četvrtak 5. juna, oko deset sati ujutro, kazneni suda zatvora Puente Alto donio je odluku za slučaj Victora Huga Montoye Encine, 23 godina, koji se već 16 mjeseci nalazi u zatvoru, optužen za eksplozivni napad na kasarmu u Vizcachas 9. februara 2013.
Victor Montoya je odriješen krivnje i nadamo se da ćemo ga ubrzo vidjeti na ulicama, ali istovremeno nismo baš zadovoljni gledati još jednu policijsku farsu.
Izvor: Instinto Salvaje via RadioAzione

Suđenje protiv naših drugova Freddyja, Marcela i Juana, optuženih za "Slučaj Security", privodi se kraju, nakon 46 ročišta, i već se pretpostavlja kako će se okončati ovaj linč.
Danas, 4. juna, nakon deliričnih izjava podnositelja tužbe, državnog tužilaštva, krenule su izjave Juanove obrane, dok se sudnica ispunila žandarima zbog "novih" mjera sigurnosti protiv naših drugova, protiv njihovih obitelji i solidarnih.
Zbog Žandarmerije početak ročišta je kasnio oko sat vremena, ne znajući ni što su za to vrijeme planirali. Kada je ročište započelo štampa je objavila kako je prisutnost žandara bilo opravdano pronalaskom jednog ključa u vrećici s doručkom koju je jedna supruga nosila jednom od drugova.
Verzija stražara je mijenjana iz sata u sat. Najprije se govorilo o komadu metala skrivenog u sendviču, da bi se kasnije stiglo do verzije o jednom ključu za lisice navodno skrivenog u šavovima vrećice s hranom koju je donijela Juanova majka.

Ročište 30.04.2014.
Suđenje je započelo čitanjem dokumenta antiterorističke jedinice koji jasno kaže da nije pronađen nikakav trag DNK druga G.Sarafoudisa!
Nakon čega je bilo na redu svjedočenje Sarafoudisovog oca, u obranu svog sina. Athanasios Sarafoudis, dugogodišnji sindikalist u kraju Kavala (grad u sjevernoj Grčkoj), mirno je odgovorio na sva provokativna sučeva pitanja. Između ostalih stvari napomenuo je i da je njegova obitelj demokratska, da su njegova djeca odrasla uz etičke vrijednosti i da su odgojena da uvijek podržavaju borbu naroda. Naveo je i kako su proteklih desetljeća komunisti bili na meti države, dok su danas to anarhisti. Kada mu je postavljeno pitanje u vezi optužbi protiv njegovog sina, odgovorio je da njegov sin nema nikakve veze s tim optužbama, zato što kad bi bio povezan onda bi i preuzeo odgovornost za svoja djela.
Nakon njega bilo je na redu ispitivanje Grigorisa Sarafoudisa. Grigoris je pročitao svoju pisanu izjavu:
"Želim naglasiti da ovaj tekst, koji iznosi moje stavove u vezi optužbi protiv mene te također moje poimanje realnosti, nije nikakva "obrambena molba", zato što se nema što "moliti" unutar sudnice.
Odbacujem sve dijelove optužnice, uključujući i onaj koji me optužuje za sudjelovanje i pripadanje ZVĆ, i sudjelovanje u pljački ATE Banke u Purgetosu. Nisam nikada sudjelovao u ZVĆ, što sam i izjavio od samog početka. DAEEB (antiteroristička grčka jedinica), ruku pod ruku s pravosudnim vlastima, uredila je ovu specifičnu optužbu kako bi je proširila na brojne anarhiste nedavno uhapšene, bazirajući se na specijalnom zakon 187A, u cilju manipulacije i homogenizacije različitih anarhističkih tendencija pod istim plaštem političkih pozicija i djela ove specifične organizacije. Osobno, neću ovdje analizirati moje političke argumente sa ZVĆ pošto smatram da sudnica nije za to odgovarajuće mjesto.
Što se DNK tiče, čini se jedinog dokaza protiv mene za pljačku u Purgetosu, sve što imam reći je da vaše procedure ne dozvoljavaju preispitivanje uzorka, pridonoseći "sakralizaciji" izvješća vještačenja forenzičarskih laboratorija, pripisujući im titulu "nepogrešivih". Želim i nadodati da sam uvjeren da znanstveno dokazan DNK, čak i da govorimo o zaista postojećem dokazu, ne potvrđuje nikakvu fizičku prisutnost. Također, sasvim je dobro poznato kako se lako prenosi ili dobiva.
A sada ću reći kako ja vidim realnost koju svi mi živimo općenito. Ono što zasigurno mogu reći da je posljednje desetljeće, preciznije period od 2008. nadalje, okarakterizirano dubokim promjenama na političkoj/ekonomskoj sceni, jedino u svrhu održavanja zločina zvanog globalni kapitalizam.
Da bi se to desilo, koristeći famoznu ekonomsku krizu kao izliku, namještena je međunarodna geopolitička igra u svrhu izvlačenja profita iz većeg dijela društvene populacije, vodeći s matematičkom preciznošću prema daljnjem izrabljivanju na svim razinama. Detaljnije, državni mehanizam skinuo je svoj demokratsku masku i pokazao isprobani totalitarni režim, a da bi održao svoju moć izvršava naredbe globalnih kriminalnih organizacija (EU, Europski socijalni fond, MMF) i započinje frontalni napad na svim razinama - posao, školstvo, zdravstvo, porezi - neposredno gazeći prava izborena u prošlosti krvavim borbama. Uz pomoć čitavog svojeg arsenala pravosudnih instrumenata, nastavlja svoje post-hunta prekomjerno zaduživanje od istih kriminalnih organizama, pokušavajući "prikriti" pljačke vlade te također rekapitalizirati, s upitnim brojkama za svaku običnu osobu, domaći bankovni sistem, kao bi se zaštitila temeljna infrastruktura kapitalizma. Čitava težina tog pretjeranog zaduživanja, kao i refinanciranje tih uobičajenih lihvara, stavlja se na dug ne samo populacije društva već i na buduće generacije. Zato, kao posljedica navedenog, društveni nemiri su buknuli iz rudimentarne društvene kohezije prošlosti, i u ovom momentu represivne snage uz pravosudne vlasti igraju ključnu ulogu, spremne da unište svaku prepreku ili svaki oblik otpora na putu, uključujući posredno ili neposredno nasilje sa svim raspoloživim sredstvima.