MEKSIKO: VIJESTI O 15. DANU ŠTRAJKA GLAĐU [hr]

Carlos Lopez je izgubio 7 kg, i dalje se nalazi zatvoren na ulaznom odjelu, gdje je odveden od početka štrajka glađu. Tijekom prvih dana nalazio se s još jednim zatvorenikom, ali od 5. oktobra ostao je sam u ćeliji. Pati od kiseline na želucu, slabosti i laganih vrtoglavica. 4 puta dnevno izvode ga iz ćelije da bi ga odveli kod zatvorskog liječnika, najčešće u zoru, da bi na koncu samo uzeli podatke i izmjerili tlak, jer vaga je pokvarena i nemaju potrebne instrumente za mjerenje razine šećera u krvi. U ponedjeljak se pokušalo uvesti u zatvor jednu medicinsku sestru iz tima solidarnih liječnika, ali zabranjen joj je ulaz uz obrazloženje da nema za to potrebnu dozvolu.
PODSJEĆAMO DA ĆE KROZ IDUĆIH DESET DANA STIĆI PRESUDA, I ZA AMELIE I FALLON, S LOKALNOG PROCESA ZA NAPADE NA JAVNI MIR.
Mario Gonzales ima problema nadasve s pankreasom, ali i s bubrezima i jetrom, što je izravna posljedica štrajka glađu. Liječnik iz solidarnog tima koji ga je posjetio u utorak smatra da je njegovo stanje stabilno pošto ima iste simptome kao prethodnih dana, osim pojačanih bolova u abdomenu. Upravitelj zatvorske ambulante do sada nije dozvolio pristup Marijovoj liječničkoj dokumentaciji, tek je danas bila na raspolaganju, tražeći između između ostalog nove laboratorijske pretrage.
MARIO JE IZGUBIO 7 KG TE OČEKUJE ODGOVOR NA ŽALBU PROTIV PRESUDE NA 5 GODINA ZATVORA, 1 MJESEC I 15 DANA.
Fernando Barecena izgubio je više od 3 kg, Abraham Cortes gotovo 4 kg. Obojica se nalaze u ćeliji na ulaznom odjelu, gdje se nalaze od trenutka uhićenja. Često ih vode na liječničke preglede u zoru, a dešava se da ih i noću ometaju; osim toga, obojici su ograničili broj telefoniranja.
...

UK: Tekst o nedelji solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima – ABC Hurricane [hr]

"U leto 2013. članovi nekoliko grupa Anarhističkog crnog krsta (ABC) razmatrali su potrebu uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati kao 'politički zatvorenici' od strane formalnih organizacija za ljudska prava čiji je osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica."
Poziv na godišnju nedelju solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima od 23-30. avgusta, sa odabiranjem 23. avgusta kao početnog datuma iz razloga zato što su upravo na taj dan 1927. godine, talijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanzeti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili optuženi za ubistvo dva čoveka tokom oružane pljačke fabrike cipela u Masačusetsu, u SAD. Njihovo hapšenje je bilo deo veće kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikala. Dokazi koje je država imala protiv njih dvojice su bili gotovo nepostojeći i mnogi ljudi i danas veruju da su oni bili kažnjeni zbog svojih jakih anarhističkih uverenja. S obzirom na prirodu i različitost anarhističkih grupa širom planete, umesto kampanje od samo jednog dana predložena je nedelja zajedničkih akcija, omogućavajući tako grupama mogućnost organizovanja događaja unutar dužeg vremenskog perioda. Kao odziv na ovaj poziv, formirali smo novu grupu tokom Nedelje anarhističkih zatvorenika koju smo nazvali ABC Hurricane.
...

BEOGRAD [SRBIJA]: INFOSHOP "FURIJA" - PROJEKCIJA FILMA "HEDWIG AND THE ANGRY INCH", 16.10.2014. [hr]

Projekcija filma: "Hedwig and the Angry Inch"
Hedviga, rođena u Istočnom Berlinu kao dečak Hansel, se zaljubljuje u američkog marinca i podvrgava operaciji promene pola, kako bi mogla da se uda za njega i ode na Zapad. Nažalost, ništa nije ispalo kako treba – godinama nakon toga, Hedviga je na turneji po SAD sa svojim rok bendom, i priča svoju životnu priču kroz niz koncerata u restoranima morske hrane ’Bilgewater Inn’. Datumi njene turneje se preklapaju sa datumima turneje rok zvezde Tomija Gnozisa, momka koji je nekada voleo Hedvigu… a onda otišao sa svim njenim pesmama.
(John Cameron Mitchell, 2001; 95min)
Četvrtak, 16. oktobar u 19 časova
Infoshop "Furija", Višnjička 75, Beograd

...

POSTER SOLIDARNOSTI ZA JUANA, NATALY I GUILLERMA IZ NEDAVNOG BOMBAŠKOG SLUČAJA [hr]



SREST ĆEMO SE PONOVNO NA DRUGOJ STRANI
IZA BESKONAČNIH BARIKADA
KOJE ZACRTAVAJU ULICE NAŠIH ŽIVOTA
GOREĆI JOŠ ŽIVLJE OD NAŠIH ŽELJA.

18. septembra nekoliko napada ubojica čileanske države šokiralo je anarhističku sredinu Santiaga. Drugovi Nataly Casanova Munoz, Juan Flores Riquelme i Guillermo Duran Mendez oteti su, uz odzvanjanje godina vojnih hunti koje su vladale kontinentom, a još nisu nestale, sakrivajući se iz maske demokracije.

Smeće štampe neprekidno ih opisuje kao "opasne pojedince" i pridružuje se pravosudnom napadu svojom osobnom presudom pripadanja "hermetičkoj anarhističkoj ćeliji", kreirajući klasičnu kampanju unutarnjeg neprijatelja. Pravosudni pijuni su predali optužbe za umiješanost u nedavne zapaljive napade plus "posjedovanje i izrada eksploziva u svrhu terorističkih djela."
Troje drugova su do sada izjavili da nisu umiješani u napade.

Naša napadačka solidarnost s Nataly, Juanom i Guillermom, s onima koji odbacuju autoritet i ne savijaju glavu naspram moći.

"SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!" - Juan
inthebellyofthebeast.noblogs.org
Mi smo uz vas, Juan, Nataly i Guillermo!
Naša solidarnost je napad!
SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!
...

ČILE: KOORDINIRANA AKCIJA SOLIDARNOSTI S JUANOM, NATALY I GUILLERMOM [hr]

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

MEKSIKO: VIJESTI O DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU [hr]


Devet dana od početka štrajka glađu 4 anarhistička zatvorenika u Mexico Cityju, jedan je liječnik iz tima za nadgledanje pregledao druga Carlosa Lopeza "Chiva", zatvorenog u Reclusorio Oriente. Kada je stigao do vrata zatvora stražari mu nisu htjeli dozvoliti ulaz, objašnavanjući da nisu dobili nikakvu naredbu u vezi toga, ali uz inzistiranje solidarnih koji su pratili tim liječnik je ipak uspio ući.
Maria Gonzalesa još nije pregledala grupa liječnika, ali njegova obitelj nam javlja da ima bolove u trbuhu, vrtoglavicu i nervozu. Izgubio je 5 kila. Njegovi vitalne znakovi su i dalje stabilni. Nastavlja se maltretiranje i prijetnje stražara.
VIJESTI SA 7. DANA ŠTRAJKA GLAĐU
Jorge Mario Gonzalez: miran je, fizički umoran, ima vrtoglavicu, liječnici vrše pritisak za podvrgavanje infuzijama, što je on odbio.
Carlos López Marín: još je i dalje zatvoren na ulaznom odjelu, izoliran od ostalih zatvorenika, izgubio je 4 kilograma, zatvorska uprava vrši pritisak kako bi prekinuo štrajk, čak su mu ponudili bolje zatvorske uvjete.
Fernando Bárcenas: pati od umora i vrtoglavice, ali stanje je stabilno.
Abraham Cortes: budući da je već na početku štrajka imao vrlo malo kila, solidarni liječnici su izjavili da će ga vrlo pažljivo pratiti, pati od bolova u stomaku prije početka štrajka.

[ŠVICARSKA]: PROTIV SVAKOG OBLIKA DOMINACIJE [hr]

Već duže godina tehnloški napredak sve više jača, povlačeći za za sobom štetnosti kao što su nuklearna energija, nanotehnlogije i genetski modificirani organizmi. One neposredno ugrožavaju život na Zemlji na različite načine: putem iskorištavanja "sirovina", pohranjivanja masa radioaktivnog otpada, nepovratne kontaminacije nanotehnologijom i genetske manipulacije.
Sve tehnologije sadrže potencijal širenja kontrole nad životom sve do dostizanja totalne dominacije civilizacije i njenih nebrojenih struktura moći koje svakodnevno otuđuju naše odnose.
Industrijska revolucija vodi ka rastu specijalizacije i centralizacije. Genetska tehnologija predstavlja novi kvalitativni skok u razvoju kontrole nad poljoprivredom. Patenti za sjeme velikih multinacionalki tjeraju poljoprivredu u potpunu ovisnost.
Uništenjem bioraznolikosti uništava se i svaka šansa samostalne nabave, onemogučavajući u osnovi perspektivu slobodnih i decentraliziranih zajednica. Ne snose odgovornost samo multinacionalke i države, nego i svi oni koji vjeruju u njihove laži i podržavaju njihov razvoj.
Središnju ulogu u ovoj destruktivnoj tendenciji igraju znanstvenici obavijeni u svoje bijele mantile "neutralnosti". Sakriveni iza pojma "važnog istraživanja", rade na legitimaciji genetske tehnologije. Ne zanima nas ulaziti u detalje tog istraživanja, uzimajući u obzir da su nam namjere istraživača sasvim jasne: iza cilja zajamčenog javnog mnijenja sakrivaju se ekonomski interesi i širenje kontrole nad živućim, ispod krinke presvete znanosti.
Otpor prema tim štetnostima, budući da se ne može slomiti putem laži, iziskuje intervenciju represije. Novu zaštićenu lokaciju, Reckenholz u ciriškom kantonu, gdje se odvijaju sadašnji i budući testovi GMO-a na otvorenom polju, nadziru 24 sata na dan zaštitarska tvrtka i psi, neprekidni videonadzor i dvije ogromne ograde sa senzorima pokreta, što sve više naliči na tvrđavu.
Suprotstavljamo se napretku totalne dominacije.

...

NJEMAČKA: NAPAD NA BAYER [hr]


Molotov na užasne uvjete - Molotov na vozila Bayera
U noći 26./27.07.2014. bacili smo nekoliko molotova na različita vozila poduzeća "Bayer AG"-SA, pokrečući tim "napadom" našu Sklonost ka Ekološkoj Borbi.
OTROVI I IZRABLJIVANJE:
U prvom svjetskom ratu "Friedr. bayer et comp." (kasnije "Bayer AG") proizvodio je eksplozive i kaučuk kao kemijske agente od vojne važnosti. Problemi s nabavkom nisu proizlazili iz grizodušja već sbog sigurnosnih rizika i nedostatka radne snage. Kada se rat preselio u rovove započelo je strateško primjenjivanje napada plinom, za koje je Bayer dostavljao na desetine tisuća tona različitih plinova za borbu.
Budući na nije bio zadovoljan poslovnim uspjehom "Friedr. Bayer et comp." se udružilo s raznim drugim kemijskim poduzećima kako bi osnovala "interesnu zajednicu", slijedeći primjer američkih trustova iz tog doba.
Ekonomska depresija nakon prvog svjetskog rata je kratko trajala i 1925., predvođene BASF-om, 9 kemijskih kompanija stvorilo je "JG Farben".
U početku (1926.) "JG Farben" nije bilo uvjereno u težnje nacionalsocijalista, ali shvatilo je njegova proizvodnja sintetičkog benzina ne može funkcionirati bez financiranja. Već 1932., godinu dana prije izborne pobjede NSDAP - Njemačke Nacionalsocijalističke Radničke Stranke - tražili su kontakt s Hitlerom i poduzeću je zajamčena podrška.
Kako bi zagarantiralo stabilni profit "JG Farben" se uvjerilo u korist doprinosa u iznosu od 400.000 maraka.
Reichsmark - njemačka marka - na izborni trošak NSDAP. Od tada je suradnja s nacionalsocijalističkim režimom cvjetala gotovo bez problema. Gotovo čitava uprava poduzeća upisala se u NSDAP i monopolizacija je pretvorila "JG Farben" u četvrto svjetsko poduzeće.
U španjoslkom građanskom ratu "JG Farben" je proizvodilo robu od vojne važnosti i sudjelovalo je u uništenju i u izrabljivanju zatvorenika u koncentracionim logorima.
Na primjer, antiparazitski agent Ciklon B prodavala je sestrinsko poduzeće "JG Farben-a".
Čim je pronađeno prikladno mjesto za proizvodnju umjetne benzine pokraj Auschwitza, odmah je "JG Farben" započelo intervenirati u potražnji radne snage. Jedan od važnih ljudi "BASF-a"/"JG Farben-a", Carl Krauch, polovicom februara 1941., šalje pismo Hermannu Goeringu tražeći da nagovori Himmlera da zaposli zatvorenike/ce logora u tvornicu u Buni. Od suradnje s "JG Farbenom" Himmler je očekivao nabavku potrebnog materijala za širenje logora Auschwitz. U tom je smislu naredio Karlu Wolffu tijesnu suradnju s "JG Farben".
Broj prisilnih radnika/ca "JG Farben" nije bio dovoljan za dovršetak izgradnje tvornice u Buni. 1942. SS su dostavili "JG Farben" barem 3.000 prisilnih radnika/ca, ali poduzeće je odgovorilo da mu treba 15.000. "JG Farben" nije se sviđalo kako stražari SS tretiraju radnike/ce, kao što se nije dopadalo opće planiranje samog rada i "beskorisnog" puta od tvornice do logora. No, to nezadovoljstvo se ne smije brkati s humanošću; problemi "JG Farben" sa situacijom i SS bili su u okviru izrabljivanja, koje nije moglo biti na vrhuncu zbog maltretiranja koje su vršili SS stražari i zbog "bezkorisnog" puta zatvorenika iz logora te zbog kaotičnog dodijeljivanja radnih zadataka.
Nezadovoljstvo je uvjerilo "JG Farben" na suradnju s "Organizacijom Todt" i, zaista, stvari su se "poboljšale" i nabavljen je građevinski materijal. U proljeće 1942. 11.200 osoba je bilo uposleno na izgradnji tvornice u Buni i u već pokrenutoj proizvodnji, ali po "JG Farben" zatvrenici još nisu bili dovoljno iskorišteni jer nije nikada radilo više od 2.000 njih odjednom. Kako bi se i to "poboljšalo", "JG Farben" je ztražilo izgradnju još jednog logora i "Bunalager" je, kako se kasnije zvao, zaista "nudio" veći broj iskoristivih zatvorenika konclogora.
Izgradnja i aktivnost poduzeća tokom čitavog perioda koštalo je oko 25.000 ljudskih života: zbog maltretiranja SS-ovaca, bolesti, pothranjenosti i veoma teških fizičkih radova. Sve to ne samo da se odvijalo pred očima poduzeća već i uz njegovu otvorenu podršku. Dolazilo je do tenzija samo kada uništenje žrtava nije bilo u skladu s "prikladnima za rad", s onima koje su mogli iskoristiti. Oni koji su pali u ruke SS-ovcima postali su pokretna masa, roba: roba bez imalo ljudskosti, roba koju su "nabavila" brojna poduzeća, industrije i privatnici, veliki i mali, i koja je služila gospodarskim interesima, koje nije opravdavao samo rat, već su namjeravali ići mnogo dalje od "finalne pobjede".

CATANIA [ITALIJA]: JEDNA NEDJELJA UOBIČAJENE REPRESIJE [hr]


Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

RADIO REGENERACION [MEKSIKO]: INTERVJU S CARLOSOM LOPEZOM "CHIVOM" [hr]


ZDRAVO DRUŽE, KAKO SI?
Miran sam, mada to ne znači da sam se pomirio, što bi pak značilo da sam prihvatio stvarnost zatvora i pasivnost uloge zatvorenika, jednog od mnogih. Fizički se osjećam dobro, malo vježbam, što je vrlo bitno kako se ne bi zapalo u beskorisne depresije, u stvari mislim da tjelovježba može kontrolirati neke potisnute represije; pomaže mi da se osjećam bolje, a istovremeno mi osnažuje tijelo, pomaže mi da hodam siguran unutar kaveza za životinje u kojem nikad ne znaš što se može desiti. Zadobiti nekakvu crijevnu bolest ovdje je sasvim uobičajeno, zbog hrane koja se daje zatvorenicima, koja je ponekad zaista odvratna i veoma ružno izgleda, a ponekad se ne može ni razabrati o čemu se radi, ni mirisom ni izgledom. Zbog toga ja, koji jedem u menzi, dobro znam odakle dolaze te bolesti koje se ponekad pojave.
Isto tako ni voda za piće nije baš dobra, mada postoje dva filtera za pročišćavanje, koji nesumnjivo filtriraju vodu, ali ishod baš i nije najbolji. Voda iz slavine je prljava, mislim da to ovisi o području na kojem se nalazimo (Iztapalapa), pošto je svugdje takva, osim činjenice da - očito - za instituciju mi zatvorenici vrlo malo vrijedimo, i ne brinu se za čistoću posuda. Tako se iz kombinacije hrane i vode dobivaju bolesti o kojima sam govorio.
Paralelno s tim, vrlo mi smeta i upala sinusa koju sam ovdje zaradio i mada, zahvaljujući drugovima i drugaricama koji su me podržali lijekovima, nije baš tako česta, zaista se osjećaj vrlo loše kada mi se začepi nos popraćen strašnim glavoboljama. Ne mogu ni pomisliti da odem u ambulantu jer se vode etikom "pregledat ćemo te samo ako dođeš polumrtav ili s novcem u ruci", ili je pak čekanje vrlo dugo. Jednom prilikom kada sam otišao u zatvorsku ambulantu, tražeći folnu kiselinu koja nije imala veze sa sinusima, ženska s kojom sam govorio bila je baš odvratna! Ukratko, fizički se osjećam gotovo uvijek dobro, s nešto smanjenim imunitetom, ali nastojim ostati snažan. Moram priznati da kad imam posjete, bila to obitelj ili drugovi, i kad mi donesu dobru hranu, učine me zaista sretnim, volim dobru hranu i - ne želim objašnjavati - nisam više vegetarijanac.
ISPRIČAJ NAM KAKO JE DOŠLO DO PROMJENE TUŽITELJSTVA?
Pitanje tužiteljstva se sastoji od brdo iznenađenja i loših tretmana koje smo dobili od uprave i federalne policije, kako ja tako i Amelie i Fallon. Koristeći ovaj intervju napravit ću sažetak od Glavnog Republičkog Tužiteljstva (PGR) do našeg premještaja pod federalno tužiteljstvo.
Par sati prije nego što su nas obavijestili o premještaju na navedeno tužiteljstvo - dok smo još bili pod PGR Camarones - izvukli su me iz ćelije da bi me obavijestili o nečemu što se sada ne sjećam; i tamo sam vlastitim očima vidio tri avionske karte, dvije za drugarice u smjeru Nayarita i jednu za mene za Matamoros.
Naravno, premjestili su nas u federalne zatvore kako bi nas osudili za zločine: sabotaže, terorizma i organiziranog zločina, za što su nas tada željeli optužiti. Sat prije nego su nas odveli u prostorije PGR-a, prema neizvjesnim sudbinama, odveli su me pred javnog tužitelja i rekli mi da moram hitno razgovarati s advokatom.
Budući da nisam uspio s njim razgovarati obavijestili su me da će me premjestiti, s drugaricama, "u zatvor maksimalne sigurnosti", kako bi se nastavila istraga. Kasnije su obavijestili i drugarice Amelie i Fallon, kojima sam rekao da je to dobra vijest jer ćemo, na neki način, ostati zajedno.
Treba naglasiti da unatoč činjenici da je odluku donio sudac, mi se nismo nikada pojavili pred njim; mada nas to ne zanima pošto se radi o autoritetu.
Put od PGR-a do suda bio je smiješan. Stavili su nas - sve troje - u kombi sa šest federalnih policajaca. Svi su bili teško naoružani, kalašnjikovima AK-47 i drugima koje nisam prepoznao, dok su nas slijedila brojna policijska vozila, sva s upaljenim sirenama.
Prije nego smo stigli do federalnog suda tip koji je sjedio kraj mene počeo je agresivno "režati" na mene riječima kao što su: "već smo vam i previše dozvolili, da znaš samo kako ti želim razbiti lice, neću to učini samo zato jer si s Kanađankama, za sada nam je naređeno da vas predamo bez udaraca" (mislim da je tako jer je meksička vlada dupelizac kanadske vlade i ne žele imati problema), "ali što se njega tiče već bi bili nestali bez da itko išta primjeti".
Lagao bih kad bi rekao da u tom trenutku nisam osjetio veliki strah. Što ti može proći kroz misli u tom trenutku?
Kad smo stigli pred sud izašli smo iz vozila usred tolike snage reda kao da očekuju najopasnijeg meksičkog švercera drogom. Zatvorili su dvije velike gradske ceste i pucajući u zrak (koliko sam mogao čuti) svinje su stvorile zid kako bi mi, "super teroristi", prošli bez da nas itko pokuša osloboditi.
Sjećam se da su me ulazeći u prostoriju za pretres stavili uza zid i, ispred čitavog osoblja koje se tamo nalazilo, zatražili da se skinem - uvijek uz istu naredbu da kažem "da gospodine, ne gospodine" - i započelo je ponižavanje putem sklekova i pokazivanja guzice svima prisutnima.
Srećom od drugarica nisu tražili istu stvar, koliko se sjećam njih je pretsla policajka privatno.
Nakon pretresa pitali su me kojem kartelu (droge) pripadam, da li obitelji Michoacana, zaljevskom kartelu, Sinaloi, Zetasima i ne znam kome još, kako bi znali gdje da me smjeste; samo sam odgovorio spuštene glave, s rukama na leđima "ne gospodine, ne pripadam nijednom kartelu gospodine", znam da je to bio glup način odgovora, ali bio jedini u tom trenutku.
Kad sam se našao unutra, bilo je zaista strašno otkriti različite slučajeve osoba pod istragom koje je policija natjerala silom i kršeći navodna indvidualna jamstva - fizičkim i pshičkim mučenjem - da prihvate optužbe o kojima nisu pojma imali, samo da bi mogli izmisliti kaznena djela protiv njih.
Sjećam se slučaja jedne žene koja je pretučena i koju su mučili strujom kroz vaginu kako bi prihvatila optužbe koje su joj pripisali, dok ih nije na koncu prihvatila i na taj način potpisala dugogodišnji zatvor.

ČILE: VIJESTI O UHAPŠENIM DRUGOVIMA NATALY I JUANU [hr]

Advokati drugova Juana Floresa i drugarice Nataly Casanova uputilu su žalbu na pritvor tražeći kućni pritvor. 2. oktobra 2014. Žalbeni sud u San Miguelu odbacio je žalbu.
Premještaji:
Istog dana Juan je imao ročište na kojem je obrana zatražila premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u Zatvor Maksimalne Sigurnosti (CAS). Zahtjev se temelji na prijetnjama kojima je podvrgnut Juan, a uputili su ih zatvorenici koje su organizirali stražari.
Terorističko tužiteljstvo Sur iz Francisca Brava nastavilo je svojim planom kompliciranja i otežavanja zatočeništva drugova i zatražilo odbacivanje premještaja.
Na koncu je sudac Rene Cerda odbio Juanov zahtjev, tražeći od žandarmerije da više nadzire optuženog.
Solidarnost s Nataly i Juanom!
Ne napuštamo naše drugove u zatvoru!
...

MEKSIKO: TEKST SOLIDARNOSTI AMELIE I FALLON S DRUGOVIMA U ŠTRAJKU GLAĐU [hr]

U petak navečer pojavio se ogromni grafit na zidu menze C zatvora Santa Marta, gdje smo zatočene. Grafit iskazuje našu solidarnos s anarhističkim drugovima Ambrahamom, Fernandom, Mariom i Carlosom u štrajku glađu. Od petka naše drugarice iz zatvora neprestano komentiraju vidljivi uradak.
I vrlo se izmijenio uobičajeni "peace&love" stav u hodnicima zatvora! Prisutna je želja za suočavanjem, za prekidom svakidašnje pasivnosti.
Cilj je postignut! Radi se o jednom načinu za poticanje diskusije i stvaranje prostora za razmatranje unutar zatvora. Radi se o jednom načinu koji nam je na raspolaganju ovdje, da bi napali društveni mir i pomirenje. S naše točke gledišta postoje brojni načini za borbu i zauzimanje stava da bi se negirao autoritet.
Naša namjera nije tražiti nečiju nevinost, već stvarati kontekste konflikta i prekida s predodređenim poretkom. Znamo i da su inicijativu drugova u štrajku glađu predstavili mediji u kontekstu 2. oktobra, mada znamo da to nije bila namjera drugova, no mi odbijamo koristiti masovne kanale komunikacije kao što ne želimo iskazati ničiju nevinost.
Solidarnost s drugovima u štrajku glađu!
Ni krivi ni nevini
Ženski zatvor Santa Marta
...

MEKSIKO: ŠTRAJK GLAĐU I SOLIDARNOST S DRUGOVIMA U ZATVORU [hr]

"Ako me pitate što je zatvor ja ću bez oklijevanja odgovoriti da je to smetlište jednog određenog društveno-ekonomskog plana, gdje bacaju sve one osobe koje ometaju društvo: zato je zatvor nastanjen većinom siromašnima." - Xosé Tarrio
"Pokret koji zaboravlja svoje zatvorenike osuđen je na propast." - Harold Thompson
Od 1. oktobra anarhistički drugovi Jorge Mario Gonzalez, Carlos López “Chivo”, Fernando Barcenas i Abraham Cortés, u različitim zatvorima Ciudad de México, započeli su štrajk glađu.
4 dana od početka štrajka pozivamo na iskazivanje solidarnosti s borbom koju vode drugovi; borbom protiv zatvorskog društva u njegovom samom srcu.
Ne želimo ih pretvoriti u heroje, a još manje u žrtve. Svjesni smo da su unatoč zatvoru, koji im je zatočio tijela, ideje i snove o društvu bez moći i izrabljivanja, i dalje slobodni.
Njihova borba je naša borba, zajedno s njima odbacujemo sve mehanizme kontrole i moći ovog društva-zatvora.
Mi smo protiv zatvora i sistema čiji je on sastavni dio.
Vratimo naše živote u naše ruke!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve!
Vijesti o zdravstevnom stanju drugova u štrajku glađu:
Mario González (Torre Mèdica de Tepepan): za sada se fizički dobro osjeća, osim problema s pankreasom i jetrom, umora i malih vrtoglavica pri ustajanju, ali ostaje miran i odlučan. Zatvorski liječnici su ga tri puta pregledali, želeći dokazati da ne štrajka glađu.
Fernando Cortes i Abraham Barcenas Castillo (Reclusorio Norte): obojca se nalaze u ulaznom odjelu zatvora, tri puta dnevno pregledavaju ih zatvorski liječnici, smršavili su i oslabili, ali i dalje odlučni.
...

ATENA [GRČKA]: PRESUDA ZA DVOSTRUKU PLJAČKU U VELVEDU (01.10.2014.) [hr]

Brojni su se pojedinci okupili u specijalnoj sudnici zatvora Koridallos danas 01.10.2014. kako bi iskazali solidarnost drugovima koji su osuđeni.
G. Mihailidis: 16 godina i 4 mjeseca
N. Romanos, A. D. Bourzoukos, A. Dalios i F. Harisis: 15 godina i 11 mjeseci
D. Politis: 11 godina i 5 mjeseci
Svi su drugovi odriješeni optužbe za pripadanje Zavjeri Vatrenih Ćelija.
P.S.
Anarhist drug Nikos Romanos je nedavno premješten u zatvor Koridallos.
Dikastiki Filaki Koridallou- E Pteryga
T.K. 1811O KORYDALLOS
ATHENS - GREECE
SNAGE I SOLIDARNOSTI SVIM DRUGOVIMA!
Izvor: Act For Freedom Now

SOLUN [GRČKA]: NAPADNUTA PIREJSKA BANKA (10.09.2014.) [hr]

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

CARTAGO [KOSTARIKA]: NAPAD ELF/ALF/FAI/FRI [hr]

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

MESKISKO: DJELO SOLIDARNOSTI S ANARHISTIČKIM DRUGOVIMA [hr]

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...

MESKIKO: ANARHISTIČKI ZATVORENICI ZAPOČINJU ŠTRAJK GLAĐU [hr]


Poluslobodnima
Narodima svijetima
Potlačenima
Ponukani osjećajem pobune i otpora i istinskog odbijanja svih mehanizama kontrole, među kojima i zatvorskog sistema, mi, anarhistički i slobodarski pojedinci, u našim uvjetima zatvorenika koje je zatočila meksička država, odlučili smo iskoristiti jedno od malobrojnih sredstava nama na raspolaganju: štrajk glađu, počevši od danas 1. oktobra, godinu dana nakon hapšenja 2. oktobra 2013., deset mjesecai nakon zatočeništva Fernanda Barcenasa i 9 mjeseci Amelie, Carlosa i Fallon.
Za nas štrajk glađu nije sinonim za slabost, kao što ne mislimo da ćemo na taj način ispasti žrtve, već nasuprot to je za nas alternativa jedne borbe koju smatramo primjerenom logici prosvjeda, umjesto da se pokorimo zatvaranju naših tijela, ponižavanjima, izolaciji i frustraciji, obilježjima zatočeništva u ovim centrima terora. Odlučili smo da reagiramo umjesto da prihvatimo zatvor kao jednu "normalnu" stvar.
Država želi formirati krotke i servilne građane, kako bi održala svoj predodređni "društveni poredak", odnosno strukturu kapitalističke proizvodnje, u korist samo vladajuće klase. Zatvori igraju ključnu ulogu u oblikovanju tih dobrih građana.
Tom buržoazijskom društvu žele u stvari prilagoditi zatvorenike.

SANTIAGO [ČILE]: POLICIJA USMRTILA OSOBU PRETPOSTAVLJAJUĆI DA JE ANARHIST [hr]


Usred policijskog slavlja i morbidnosti medija, nama su naši neprijatelji sasvim jasni.
U zoru 24. septembra, oko jedan sat, u centru Santiaga došlo je do eksplozije jedne naprave koja je teško ranila dvadesetdevetogodišnjeg Sergija Landskrona Silvu.
Eksplozija koja se odvila na ulici uzbunila je stanonvnike četvrti te je policija odmah stigla na mjesto događaja. U tom je trenutku Sergio Landskron ležao na ulici obavijen vatrom. Kad su mu stanovnici željeli pomoći, nastojeći ugasiti vatru, policija im je to zabranila, prijeteći hapšenjima.
Nakon što su udaljili stanovnike policajci su pošpricali tijelo aparatom za gašenje te su odmah, dok je osoba još ležala na ulici u agoniji, izolirali čitavo područje. Policija se još jednom obratila stanovnicima, u očaju koji su glasno tražili da se pomogne ranjenoj osobi, izjavivši da je ista aktivirila još jednu eksplozivnu napravu.
Policijska jedinica za specijalne operacije (GOPE) stigla je na mjesto događaja nakon 20 minuta, i zapriječila prilaz ambulantnom vozilu, ispitujući tijelo još na životu, odbacivši ideju o još jednoj eksplozivnoj napravi. Napokon, nakon sat vremena, osoba je podvrgnuta liječničkom tretmanu i odvedena je u bolnicu, praćena policijom, gdje je umrla oko 03:40.

ČILE: VIJESTI O ZATVORENICIMA [hr]

JUAN FLORES: obrana Juana Floresa zatražila je njegov premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u zatvor maksimalne sigurnosti.
Podsjećamo da se Juan nalazi u pritvoru kao i Nataly (potonja u koncentracionom logoru San Miguel), optuženi za niz eksplozivnih napada između jula i semptembra 2014.
VICTOR MONTOYA: 26. septembra 2014. održano je ročište za preispitivanje pritvora. Nakon što je proveo više od godinu dana u zatvoru, čekajući suđenje, Victoru je naložen noćni kućni pritvor (u smislu da će mu panduri dolaziti u kontrolu tokom noćnih sati) sve do idućeg ročišta, koje će se održati 6. oktobra 2014.
Izvor: RadioAzione

ČILE: OPTUŽENO TROJE UHAPŠENIH 18. SEPTEMBRA [hr]

yu.radioazione.org prenosi vijest o uhapšenim i optuženim osobama u Čileu, ali trenutno ne iskazuje solidarnost s istima, pošto još nije poznato da li se zaista radi o anarhističkim drugovima.
Danas 23. septembra objavljene su optužbe protiv Nataly, Juana i Guillerma. Optuženi su za podmetanje eksplozivnih naprava u Prvi Komesarijat Karabinjera u Santiagu (11. augusta), u podzemnu željeznicu Los Dominicios (13. jula) i u podzemnu željeznicu Escuela Militar (8. septembra).
Tužitelj Raul Guzman zatražio je pritvor za Nataly Casanova i Juana Floresa, što je sudac Rene Cerda i prihvatio, dok je Guillermu Duranu naložen noćni kućni pritvor. U sva tri slučaja pritvor se odnosi na 10 mjeseci (tokom trajanja istrage).
Pojedinačne optužbe su slijedeće:
JUAN FLORES: optužen za četiri napada terorističke prirode
NATALY CASANOVA: optužena za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Los Dominicios
GUILLERMO DURAN: optužen za posjedovanje i izradu eksploziva u svrhu terorističkih napada.
Dokaze koje je protiv Nataly Casanova i Juana Floresa iznio tužitelj Guzman su kartice za plaćenje javnog prijevoza, koje mi pomogle pri "rekonstrukciji" puta na mjestima gjde su se odvili navedeni napadi, za koje su optuženi. Osim toga, još jedan dokaz bila bi video snimka nadzornih kamera podzemne željeznice u Santiagu, koja navodno potvrđuje identitet optuženih. Na koncu, što se tiče pretresa stana u općini La Pintana, tužitelj je potvrdio da je pronađeno 680 grama baruta.
Uzevši u obzir scenarij možemo samo biti solidarni s Juanom Floresom, Nataly Casanova i Guillermom Duranom.
Srušimo zidove svih zatvora!
...

ČILE: IZJAVA O PREUZIMANJU ODGOVORNOSTI ZA NAPADE NA POLICIJSKE STANICE 39. BOSQUE I 1. U SANTIAGU [hr]

11. augusta napali smo policijske stanice 39. Bosque i 1. u Santiagu. Željeli smo dokazati da ja moguće napasti policiju pred njihovim nosom. Okončalo se baš kako smo željeli, to jest s nekoliko ranjenih među njihovim redovima.
"Oni su smrtnici i njihovi zakoni nisu neuništivi"
Dopadaju nam se ranjeni ili mrtvi policajci, kako tokom sukoba tako prilikom sabotaža. Trebali bi znati da bi se netko od njih mogao suočiti s istom sudbinom pandura Montoye, Vera ili Bobadille; svi su odgovorni za pripadanje (dobrovoljno) jednoj vojnoj instituciji koja svakodnevno guši stanovništvo i naređuju nam da poštujemo zakone koje nameću moćnici.
Trebalo bi im biti jasno da nije zaboravljena nijedna agresija koju su počinile svinje moći, da njihov imunitet neće dugo potrajati, i oni su ljudska bića, smrtnici kao i svi ostali.
Sukobit ćemo se s njima, postoji masa razloga za mrziti policiju, represivne snage i/ili stražare moćnika. Oni predstavljaju vojne snage buržoazije, zadatak im je ugušiti i kazniti svaki pokušaj osvajanja onoga što je akumulirano kroz stoljeća izrabljivanjem.
Kako tokom pljački tako i na prosvjedima, odgovorni su za zastrašivanje stanovništva. Njihova bit je zaštita sistema, kroz naše podvrgavanje njegovim bijedama. Treba napasti njih i njihove gospodare svim sredstvima i na sve načine.
Sjećamo se svakog napad i pridružujemo se umnožavanju direktnih napada protiv odvratnog autoriteta, i detaljnoj pripremi materijala, potrebnog za uzrokovanje željene štete.
Sjećamo se i podržavamo drugove koji su izvršili neuspješni napad 1. januara 2014., na 14. policijsku stanicu. I mi bi bili rado prisustvovali eksploziji te moćne naprave i radujemo se napadu na stanicu u Lo Pradu!
Šaljemo naše bratske pozdrave svim obiteljima i voljenim osobama onih koje je ubila policija.
...

BEOGRAD [SRBIJA]: INFOSHOP "FURIJA" - DISKUSIJA "ANARHISTIČKI POKRET U BELGIJI", 06.10.2014. [hr]

Razgovor sa drugom iz Brisela o tamošnjem anarhističkom pokretu. Njegovo izlaganje će obuhvatati kako istorijski uvod tako i pregled aktuelnih borbi. Posebno će se razmotriti borbe u vezi sa skvotiranjem, kao i borbe protiv zatvora i seksizma.
Osim širenja informacija, razgovor bi trebalo da posluži kao osnova za razmatranje taktika i odnosa prema socijalnim pokretima, ali i pobune i slobode u našim životima.
Ponedeljak, 6. oktobar 2014., 19časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76, Beograd
Izvor: infoshopfurija

INSTINTO SELVAJE: PLAKAT SOLIDARNOSTI S TAMAROM SOL [hr]


"Nisam sanjar koji govori o svojim vizijama,
već eksperimentator koji prodire u svoje vizije
i spreman je da rizikuje svoj život za njih" (Feral Faun - Bonanno)


SLOBODA ZA TAMARU SOL FARIAS VERGARA
Anarhistička Drugarica
uhapšena 21. januara 2014.

Naspram tišine uzvik solidarnosti!
Nekoliko tjedana nakon poziva na solidarnost s anarhističkim zatvorenicima željeli smo napisati nekoliko riječi za našu drugaricu Tamaru Sol Farias Toledo. Proteklo je već više od 7 mjeseci otkad si uhapšena pod optužbom za "pljačku" i "pokušaj ubojstva", i možemo samo reći da ćeš za nas koji vjerujemo u anarhiju ovdje i sada, biti uvijek prisutna u svakom antiautoritarnoj gesti i djelu koji ćemo izvršiti protiv ovog društva.
Kao anarhisti prepoznajemo se u ilegalnosti, pošto ih naše postojanje smeta, i posebno u tvojem slučaju ne prizanjemo margine zakona, ako bi te presuda proglasila krivom ili nevinom to ne bi ništa izmijenilo u našem neprijateljstvu protiv svakog društva, kapitala i svih oblika autoriteta i moći. Ti si drugarica u zatvoru, a to je dovoljno da ti iskažemo solidarnost u ovom trenutku, da ne sudjelujemo u tišini koja vodi u zaborav.
Tišina je neodvojivi suučesnik cinkarenja i ubojstva svakog našeg druga u zatvoru ili na djelu, zato ne želimo sudjelovati u njoj, a tim manje kada je jedan od naših drugova u zatvoru, bio on anarhist, antiautoritarac ili nihilist, ili pak s njim ne dijelimo afinitet.
Ovaj put smo željeli napraviti ovaj plakat bez tvojeg lica, i mada se pojavilo u medijima naših neprijatelja, a tvoj lik je na internetu, mi nećemo u tome sudjelovati, ni u tvom slučaju ni u slučaju drugovih drugova koji to nisu sami izabrali.
...

SANTIAGO [ČILE]: TROJE UHAPŠENIH NAKON NEDAVNIH EKSPLOZIVNIH NAPADA [hr]

U zoru 18. septembra 2014. krenuli su brojni policijski pretresi u Santiagu, kao odgovor na nedavne eksplozivne napade.
Policijske operacija je okončana hapšenjem troje drugova (...barem se tako čini, očekuju se potvrde iz Čilea):
Natalie Casanova Muñoz, Juan Flores Riquelme, Guillermo Durán Méndez.
Čitav jučerašnji dan policija je držala u tajnosti identitet uhapšenih. Po riječima štampe i policije hapšenja se temelje na vještačenjima izvršenim na video snimkama atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra.
Štampa tvrdi da su hapšenja povezana s nekoliko nedavnih eksplozivnih napada, a posebice s napadima na dva komesarijata, 11. augusta, za koje je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera za Osvetu) te s nedavnom izjavom o preuzimanju odgovornosti za napad na podzemnu željeznicu Dominicios i Subcentro koju je potpisala "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Natalie, Juan i Guillermo odvedeni su na 15. Sud u popodnevnim satima, gdje je tužitelj zatražio produženje istrage prije sastavljanja optužbe (čileanski antiteroristički zakon dozvoljava takva produženja).
Za sada se zna samo da su njih troje, koje brani odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti, odbacili sve optužbe.
...