Ultimi testi pubblicati

Jutros 01. septembra 2016. započelo je suđenje o izručenju naše prijateljice i drugarice optužene za pljačku banke u Aachenu 2013. Sudski spektakl odvio se iza zatvorenih vrata, npr. nijedan medij nije bio prisutan u sudnici (nekoliko razočaranih novinara čekalo je ipak vani, izražavajući svoje nezadovoljstvo pokušajem vrijeđanja drugova prisutnih u zgradi suda). Odluka će biti donesena u roku od dva tjedna; ako sud odluči da mora biti izručena Njemačkoj, bit će smjesta uhapšena i zatvorena u očekivanju izručenja.
Istog popodneva podijeljeno je na tisuće letaka i transparenti su obješeni širom Amsterdama u znak solidarnosti s našom drugaricom. Ostajemo solidarni s njom i druge dvije osobe koje tužiteljstvo u Aachenu optužuju za pljačku banke u istom gradu 2014.

solidariteit.noblogs.org

U noći između 31.08. i 01.09. posjetili smo podružnicu Pax Banke u Erfurtu. Razbijeno je nekoliko prozora i unutarnje prostorije su oličene smrdljivim katranom.


Kontekst navedenog dijela je represija protiv drugova optuženih za pljačke banaka u Aachenu 2013. i 2014., uključujući i Pax Banku. Tokom istrage panduri različitih europskih zemalja su vrlo tijesno surađivali, tajno sakupljali DNK uzorke i izmjenjivali informacije o DNK podacima.
Veseli nas svaka pljačka banke i osjećamo se povezani suučesništvom sa svima koji riskiraju vlastitu slobodu napadom na državu i kapital.

Sloboda svim zatvorenicima
Za Crni Septembar

4 bankomata su sabotirana u noći između 16. i 17. augusta. Navedeni napad je gesta solidarnosti s osobama optuženima za u Aachenu.

„Sloboda anarhistima diljem planeta”
Prije par dana ispisali smo slogane u središtu Karditse i blokirali bankomate kao odgovor na međunarodni poziv za tjedan solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima.
Ne zaboravljamo naše zatvorene sestre i braću diljem svijeta!
Neka nijedan anarhistički zatvorenik ne ostane sam!
Strast za slobodom je jača od svih zatvora!
Snage drugovima u bijegu!

Anarhisti

(2. septembar 2016.)

Od osmorice početno pritvorenih do sada je oslobođeno sedmero osoba. U jednom slučaju istekao je rok pritvora, dok je ostalih šestero prijevremeno oslobođeno uslijed žalbe advokata obrane.
Osoba koja se još nalazi u pritvoru ne posjeduje švicarski pasoš te se njen slučaj posebno tretira. Trenutno ne možemo predvidjeti da li će biti oslobođena početkom oktobra ili će sud zatražiti produžetak pritvora.
Dug pritvor optuženih je sasvim jasno motiviran političkim stavom, između ostalih pristranošću istražnog suca koji, osim što je zauzet sprovođenjem kaznenih mjera palače pravde, istovremeno je aktivan i u stranci ekstremne desnice, UDC. Obije zgrade su bile meta
...

U noći između 28. i 29.08. napali smo udarcima čekića i bojom ured parlamentarca Christohpea Borgela, narodnu banku Jolimont i burzu zapošljavanja u Purpanu. Manuel Valls [premijer Francuske, nap.prev.] i njegovi saveznici nisu dobrodošli ni u Nantesu ni u Colomiersu.

Protiv zakona, protiv rada i protiv izvanrednog stanja, postati masovni pokret

Zadnjih dana augusta sud je prihvatio zahtjev obrane drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Enriquea Guzmana koja je zatražila da se ponovno otvori istraga o optužbama po antiterorističkom zakonu protiv drugova. Namjera obrane je dobiti pristup video-zapisima za koje policija tvrdi da su ključni dokaz u njihovoj istrazi, a koje ni tužiteljstvo ni policija ne žele predati.
Period istrage produžen je na daljnjih 30 dana.
Tužiteljstvo je, vjerno svojem nepoštenju, izjavilo: „Ured tužiteljstva radio je vrlo ozbiljno i detaljno. Dokaz u istražnom spisu nalazi se u rukama svih sudionika od samog početka.”

Solidarnost s Juanom, Nataly i Enriqueom!

Već godinama različite državne agencije za represiju vode istrage pod jedinim kriterijem: osumnjičenikov politički stav. A to je stav anarhista, nadasve onih koji pretvaraju svoje ideje u djela, koji naoružavaju svoje želje i napadaju autoritet države. Zato je svaka istraga povezana s mogućim kaznenim progonom drugova, po zakonima njihove „demokracije”. Policijski progon koji započinje tekstovima i širi se na sva moguća polja djelovanja nije ništa novo za anarhističke sredine.
Naprotiv, postoji zabilježena prošlost o takvim progonima u zemljama kao što su Italija, Čile itd., gdje postoji snažno anarhističko prisustvo koje promiče neposredno djelovanje i interveniranje. Zajednički cilj današnje međunarodne policije je sprječavanje anarhističke propagande, anarhističkog djelovanja i širenje naših ideja. Iz tog razloga u mnogim slučajevima čak ni ne oklijevaju pri skidanju ulaštene maske „demokracije” koja navodno dozvoljava „slobodu govora i mišljenja”. Zato se svaka iluzija koju netko možda još gaji, urušava. Sada su stvari jasne:
„anarhističko djelo ili riječ je ili protuzakonito ili ne postoji!”
Novi oblik represije se danas vrši nad brojnim našim zatvorenicima koji su protuzakonito lišeni slobode pod optužbom utemeljenom na njihovom političkom identitetu i zato što su preuzeli odgovornost kako za svoja djela tako i za svoju organizaciju. Sigurni smo da će se u budućnosti navedena strategija preventivne represije, progona s maksimalnim kaznama, ubrzanim suđenjima, kao i pokušaj izoliranja i ušutkivanja, primjenjivati svugdje, ili će barem to pokušati: osim naše zatvorenike, pokušat će napasti anarhistička svratišta i samoorganizirane prostore koji štite i promiču anarhističke vrijednosti. Uz nedavna suđenja radi se o generalnoj probi nove doktrine koju država želi sprovesti. Novi val represije je u biti samo ažuriranje prethodne represije koja uspostavlja preventivnu represiju nad subverzivnim riječima naših zatvorenika.
Izrada i širenje praktičnih priručnika za djelovanje ili tekstova koji promiču anarhističku urbanu gerilu bit će tretirani kao „terorističko djelovanje”, riskirajući godine zatvora. Državna moć pokušava zato procijeniti
...

Alfredo Cospito, u znak solidarnosti s anarhističkim drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, nanio je danas štetu prostoriji za posjete na odjelu Visoke sigurnosti, AS2, u Ferrari, tako što je slomio staklo između dijela za posjete i zatvorskih stražara.
Ne znamo da li je odveden u izolaciju ili je vraćen na odjel.
Uslijedit će vijesti.

25.08.2016.: 3 noći je bilo paljevine automobila u Kopenhagenu, uglavnom u južnom delu grada Amager, ali i u Valbyju. Na žalost, uhapsili su jednog dečka koji ima 21 godinu, izgleda da su skupili video snimke sa okolnih kamera, kažu da je u pitanju imigrant ili Danac imigrantskog porekla, njih takođe zovu imigranti, ali svakako nemaju dokaz da je on palio iako su ga uhapsili jer se kretao u blizini dešavanja.
Tokom vikenda je zapaljeno 21 automobil u Kopenhagenu, a pre dve noći jos 3 mopeda i jedan Audi. Kažu u vestima da je od jula u Malmou zapaljeno 70 automobila.
Interesantno je da policija u Malmou koristi dron da snima teren, ali to nisu radili kad su desničari zapalili 15 kuća za izbeglice širom Švedske tokom 2015. godine.
Dobro je da se paljevine dešavaju u više gradova, ili neko putuje pa pali, ali svakako je pandurima teže da uhvate ljude kada se premeštaju iz grada u grad.
Ja to zovem nomadska gerila ili nomadske akcije, to je najbolja taktika da se zajebe policija. Ako neko dodje iz Švedske da pali u Kopenhagenu ili Madridu, ovdašnja tajna služba i policija neće dobiti informacije unapred, dakle, moraju da jurcaju dronovima, helikopterima i patrolama jer obaveštajne aktivnosti
...

To je početak našeg tjedna. I tako bi trebao započeti svaki dan profitera i odgovornih za zatvorski sistem...
Jutros, 15. augusta, posjetili smo Televizijski servis Jürgen Krüger i Björn Eggertov ured SPD-a (socijal-demokratska stranka) u Oranienstraße, u Kreuzbergu, te razbili njihove prozore.
Televizijski servis Krüger već trideset godina ima monopol nad provjerom elektronskih aparata berlinskih zatvorenika. Nijedan radio uređaj ne može proći bez njihove kontrole. To bi trebalo spriječiti ulazak zabranjene robe i izmijenjenih uređaja. Zatvorenike taj servise košta brdo para.
Navedeno poduzeće zarađuje direktno na nadzoru zatvoreniku. Osim toga, Krüger je u više navrata nanio štetu radio i TV uređajima zatvorenika. A k tome, Krüger tehnički iskorištava zaplijenjene mobitele pružajući hakirane podatke vlastima. To je poduzeće već nekoliko puta napadnuto, ali to ih nije spriječilo da nastavi crpiti korist iz represije nad zatvorenicima...
Odmah do Krügera nalazi se ured Björn Eggerta (SPD), koji se sakriva u ograncima AWO-a [Institut za radničku skrb, nap.prev.]. U Berlinu AWO vodi nekoliko prihvatilišta za izbjeglice, na primjer nedavno zatvoren kamp u Spandau. AWO igra veliku ulogu u biznisu deportacije. Njihova takozvana „podrška za povratak” je samo druga riječ za deportaciju.
SPD je trenutno u predizbornoj kampanji. Sve stranke na sve načine pokušavaju nadmašiti jedna drugu svojim antisocijalnim politikama i pričama o identitetu. Ne trebamo naglasiti
...

U očekivanju suđenja protiv nekoliko anarhista optuženih za pljačke banaka u Aachenu 2013. i 2014., tužiteljstvo iz Aachena u Njemačkoj i njihovi poslušni glasovi, mediji, koriste svaku dostupnu priliku za unaprjeđenje svojih istraga.
Bilo to na pravosudnoj ili na suptilnoj medijskoj razini, uvijek se radi o izrazima različitih krakova istog represivnog mehanizma. Kao i obično službeni mediji pohlepno traže „dobru” priču svim potrebnim sredstvima, perverzno istražuju ljudske živote, ne obazirući se na ikakvu etiku. Zato ne oklijevaju da pomognu tužiteljstvu pri širenju svojih fantazija. Pročitali smo ih bez previše iznenađenja – to je ono što u biti novinari rade – i gledali histerični spektakl stvoren oko optužene. No, premda nismo iznenađeni ipak osjećamo potrebu da razjasnimo par stvari koje su možda postale maglovite usred neprekidne bujice pisane i televizijske bljuvotine.
Nakon što su izlučili nekoliko članaka u kojoj je optužena opisana na temelju slike koju tužiteljstvo želi proširiti, mediji su sada odlučili kako je došlo vrijeme da sami stvore svoju priču. Priča je stigla do nas kroz glasine da je neki nizozemski novinar na Indiymediji zatražio informacije o optuženoj. Očito nezadovoljan slikom koju diktira tužiteljstvo, tražio je „osobe iz skvoterskog pokreta u Amsterdamu koje bi mogle nešto reći o X”, nakon čega je izjavio da tkogod se odluči cinkati neće imati razloga za brigu pošto „neće nikome reći da se taj razgovor odvio”. Izlišno je reći da nam se sve to gadi. No, ono što treba reći je da pošto do sada optužena nije dala nikakvu izjavu ni za medije ni za pandure, ne trebaju to učiniti – oprostite što upozoravamo na nešto očito – ni drugi.
Treba biti jasno da su mediji i policija dvije strane jedne te iste medalje te da tijesno surađuju na vrlo usklađen način: mediji love priču, tužiteljstvo izbaci par pretpostavki i skicu karaktera, mediji to objave i tako pretvore u „istinu”, i eto!, tužiteljstvo je spremno da reproducira tu „istinu” i iskoristi medijski lov na optužene. Jer ako mediji tako kažu, onda to mora biti istina. Jer ako mediji izjave da su to opasni zločinci u bijegu, onda mora tako biti – itd., itd. u beskonačnost. Svim tim pokušajima zastrašivanja je jedini cilj učvrstiti optužbe države i odvesti optuženu pred optuženičku klupu, već proglašenu krivom strojem laži, kleveta i državne propagande. Navedene taktike nisu ograničene samo na taj slučaj; one se beskrajno reproduciraju kroz povijest. Mediji nisu samo u službi represije, oni su sama srž represije.
Suradnja između države i medija uvijek je predstavljala recept za varljive informacije, koje proganjaju i suzbijaju. Mediji igraju značajnu ulogu u manipulaciji javnog mnijenja, oni jamče hegemoniju podrške državi, čak i kada je natjerana da skine masku „pravde” i otvoreno pokaže svoj represivni mehanizam. Mediji opravdavaju represiju protiv svega i svakoga tko odstupa od pravila, protiv svih koji ne funkcioniraju na produktivan i suportivan način za državu i kapital. Čak, ili možda nadasve u demokratskom režimu, kao ovaj u kojem živimo, mediji su isprepleteni s državnom propagandom; oboje nam nude iluziju odabira izgradnje stava, odabira tko će nas tlačiti. No, ti „izbori” su uvijek omeđeni istim strogim parametrima totalitarnog
...

U noći 14. augusta vrata superkmarketa lanca Eurospin u mjestu Foligno-Sant’Eraclio oštećena su otopljenim čelikom u bravama.
Istovremeno ostavljeni su lokoti na kolicima za kupovinu. Djelo, očito isplanirano kako bi se spriječio rad u nedjelju 14. i na Veliku Gospu, samo je djelomično bilo uspješno.
Objavljujemo ga u nadi da će se sukob definitivno osloboditi lanaca zastupanja i zamki posredovanja.
Naglašavajući naše odbijanje posla svakog dana u godini.
Za direktnu akciju!

Ažurirano 31.08.2016.: Divine, zatvoren na odjelu visoke sigurnosti, AS2, zatvora u Ferrari, ne nalazi se u izolaciji, ali pošta je pod cenzurom, mada može dobivati i slati pisma.

Doznajemo da je Divineu, drugu uhapšenom 2. augusta zbog posjedovanja eksplozivnog materijla, dozvoljen prvi susret s članom obitelji. Divo pozdravlja sve, osjetio je snažno i jasno ljubav, toplinu i bijes koju su u nedjelju popodne nadišli zidove zatvora u Ferrari, u kojem je zatvoren.
Nažalost, naši su glasovi jedini koje je mogao čuti u posljednja dva tjedna, javlja nam da se nalazi u izolaciji već osamnaest dana, ne prima telegrame, razglednice ni pakete.
Pozivamo sve da ispune poštu zatvora u Ferrari kako bi još jednom izrazili solidarnost s našim drugom, i kako bi upravitelj sa svojim psima čuvarima shvatio da Divine nije sam, niti tamo unutra.
Uslijedit će vijesti nakon razgovora s advokatom.

Adresa:
Umoru Divine
via dell’Arginone, 327
44122 Ferrara – Italia

Napokon, nakon skoro dvije godine, tužiteljstvo je zatvorilo istragu i poslalo anarhističke drugove Juana, Enriquea i Nataly na suđenje, optužujući ih po antiterorističkom zakonu za eksplozivne napade na stanice podzemne željeznice i policijske postaje tokom 2014.
Tužiteljstvo traži 10 godina zatvora za Enriquea Guzmana, kojeg smatra suučesnikom u jednom napadu na policijsku stanicu.
Nataly Casanova se smatra odgovornom za posjedovanje baruta u vlastitom domu (tokom pretresa 18. septembra 2014.) i za sudjelovanje u napadu na podzemni vlak na stanici Los Dominicos.
Tužiteljstvo traži doživotni zatvor za Juana Floresa, optuženog za sudjelovanje u napadu na podzemni vlak na stanici Los Dominicas, u napadu na policijsku stanicu i u napadu na stanicu podzemne željeznice Subcentro at Escuela Militar.
Ubrzo će sud odrediti datum za pripremu suđenja, kada će biti iznijeti dokazi koji će se koristiti na suđenju.
Čak i ako narede da budu kažnjeni u paklu, ideje oslobođenja ne mogu zauvijek ostati zaključane.

13. augusta drug Juan Flores premješten je, tokom jedne operacije zatvorskih stražara, iz Santiago Zatvora 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti (CAS), zajedno s Enriqueom Guzmanom. Oba druga su okrivljenici na takozvanom „Slučaju Bombas 2”.
Razlog iznenadnog premještaja je navodno otkrivanje „plana bijega” nakon što je u Juanovoj ćeliji pronađen crtež koji prikazuje napad na zatvor.
Advokati druga poduzeli su mjere te je Juan ponovno vraćen u Santiago 1. Drug Enrique ostat će na odjelu maksimalne sigurnosti CAS-a.
Strah zatvorskih stražara odaje njihovu nespretnu bespomoć pri suočavanju s nepopustljivim uvjerenjima.

*** Posthumna presuda

Kada se nešto okonča obično nas zanima samo opći pregled.
Kalkuliramo korist i štetu.
Rijetko pogledamo unazad da bi razmislili o smjeru koji je doveo do krajnjeg ishoda. A još rjeđe gledamo ispred da bi promatrali novi obzor koji se rađa, kada danas postaje jučer...
Dva suđenja protiv Zavjere Vatrenih Ćelija okončala su se prije dva tjedna. Jedan je, u vezi 250 djela organizacije, trajao više manje 3 godine, dok je drugi, u vezi pokušaja bijega, trajao 5 dramatičnih mjeseci u neprekidnom ozračju tenzije s predsjedavajućom sutkinjom.
Svako od nas, tko je preuzeo političku odgovornost za ZVĆ i stao u obranu organizacije i njenih djela, osuđen je na 21–28 godina zatvora na prvom suđenju, a na 115 svako od nas na drugom...
Prvi zaključak je da suci vjeruju u zagrobni život, budući da jedan životni vijek nije dovoljan da se te kazne odsluže.
Drugi zaključak je da odabir urbane gerile i oružanog revolucionarnog djelovanja
...

Proteklo je mjesec dana od požara na anteni u Zurichu-Waidbergu, mjesec dana sumnjive tišine medija i vlasti.
Tek su se prošle sedmice počeli pojavljivati prvi detalji. Iz medija doznajemo da je navedena antena čak rezervni radio-sistema ciriške policije koja se treba uključiti u slučaju da uobičajeni radio-sistem zakaže. Kablovi u temeljima te antene su zapaljeni, što je nanijelo štetu od stotina tisuća franaka i isključilo je na „nekoliko dana”, dok je izdan međunarodni nalog za hapšenje osumnjičenog anarhista[1] (Dissonanz, br.32).
Naspram ovih novih činjenica ne iznenađuje nas da je uslijedila tišina nakon navedene sabotaže. Tim je napadom dodirnut otvoreni živac koji je posramio sve policijske snage grada Zuricha i istaknuo njihovu ranjivost.
Što bi se bilo desilo da je u tom trenutku, iz nekog razloga, došlo do kvara na radio-sistemu policije?
Vjerojatno, onemogućena da koristi radio za komuniciranje i prenošenje naredbi te informacija, ciriška bi policija bila ozbiljno ograničena da koordinira i reagira, što bi stvorilo pogodnu situaciju za svakoga tko želi riješiti
...

18. augusta sud je donio odluku da zadrži tri pritvorena anarhista još 3 mjeseca u istražnom zatvoru.
Sva se trojica još nalaze u izolacijskim ćelijama („N-tipa” na poljskom) i tretirani su kao „najopasniji” zatvorenici.
Datum početka suđenja još nije poznat.

wawa3.noblogs.org

4. augusta, zbog nasumične policijske kontrole kraj Sparte, okončao se put slobode.
Dva različita puta su došla do kraja, dok su dva različita započela, no ipak imaju jedan zajednički cilj. Slobodu. Sloboda koja nam nije data i nije zajamčena čak ni na tren. Naprotiv, svako se od nas, na vlastiti način i s vlastitim obilježjima, vrlo oštro borio za nešto što se podrazumijeva.
Borili smo se za svaki slobodni pogled u nebo, za svako slobodno rukovanje, svaki slobodni zagrljaj, svaki slobodni udisaj.
Potvrdili smo ono što nam svaki kazneni mehanizam oduzima, naše jedine oružje naša beskrajna želja za slobodom, ali i hrabrost koju izvlačimo iz pomisli da se borimo i za one koji više nisu s nama.

S druge strane, nasuprot slobodi i samog života, susreli smo se s uniformiranim državnim ubojicama, poslušnim psima, lakejima buržoazije i njenog kapitala. S onima koji nisu oklijevali da nam pucaju u leđa, koji su nas mučili jer smo instinktivno poduzeli najočitije, pokušali pobjeći iz njihovih ruku. No, i da su meci pogodili metu bili bi ubili nas, ali ne naše ideje. Zato što, vrlo jednostavno, ustrajnost slobode ostaje nedodirnuta kroz sva vremena unatoč svim sojevima tužitelja i njihovog oružja. Zato što se naši vidici neće nikada prilagoditi šupljim glavama vlasti. I na taj način, čak i ako ubiju nas neće nikada izbrisati viziju revolucije, koja će i dalje
...