Prigionieri anarchici Hrvatski

Suđenje protiv anarhističke grupe urbane gerile Zavjera Vatrenih Ćelija za pokušaj bijega iz zatvora okončat će se ovog tjedna (29.06.-01.07.2016.)
Ročište 29.06.
U srijedu je u sudnici govor održao tužitelj I. Koutra. Govor je trajao gotovo koliko i samo ročište, odnosno oko šest sati. To se kopile posvetilo kritiziranju stava anarhista i djela Zavjere Vatrenih Ćelija, braneći postojanje države, zakone, suce i policijske službenike, izjavljujući da je svijet bez sudaca i zatvora zaista nešto "dražesno", ali nemoguće.
Što se tiče optužbi kojima želi okriviti drugove iz ZVĆ, tužitelj je predložio da ih okrive za "vođenje" terorističke organizacije, pokušaj ubojstva, posjedovanje te nabavku oružja i eksploziva, eksploziva koji "izlažu riziku ljudske živote", krađu vozila i pokušaj bijega.
Tužitelj je predložio i da drugarica Angeliki Spyropoulou bude okrivljena za pripadanje terorističkoj organizaciji te za posjedovanje i nabavku oružja.
Za Athenu Tsakalou i Evi Statiri predložio je odbacivanje optužbe za sudjelovanje u "terorističkoj" organizaciji, što ih je poštedjelo kazne od 10-20 godina zatvora. Za Christosa Polydorosa je također predložio odbacivanje iste optužbe, ali je ipak predložio da drug bude okrivljen za čudnu optužbu "omogućavanja članstva u terorističkoj organizaciji" po ideji da je drug pomogao Angeliki da pristupi ZVĆ.

Nakon premještaja u novembru 2015. iz Bostadela u Saxerriet (Salez) na "zatvoreni prelazni" odjel, 10. decembra 2015. odvio se "sastanak za premještaj" s upravom zatvora, odgovornima iz DAP-a (Uprava za zatvorski sustav) u Zurichu i s mojim advokatom, na kojem su odlučeni a zatim naređeni idući "koraci", do sada već realizirani:
- januar 2016. unutarnji premještaj s "prelaznog" na "otvoreni odijel"- februar 2016. 2 izlaska od 5 sati u pratnji službenika institucije - mart 2016. 2 izlaska svaka od 5 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - april 2015. 2 izlaska, jedan od sat vremena i jedan od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - maj 2016. izlasci od 12 sati u pratnji "jedne odgovorne osobe po vlastitom izboru koja će preuzeti odgovornost" - 18. maj još jedan "sastanak izvršnog odbora"

Nakon što presude drugarica Tato, Natalia Collao, premještena je iz zatvora San Miguel (u kojem se nalaze zatvorenici pod istragom) u zatovr San Joaquin, bivši COF (Centar za žensko usmjeravanje) na izdržavanje kazne na koju je osuđena 22. juna 2016. Drugarica se nalazi na odjelu SEAS (specijalni odjel visoke sigurnosti), dobro raspoložena i dobrog zdravlja. Podsjećamo da se u istom zatvoru nalazi i drugarica Tamara Sol, ali na drugom odijelu.
Srušimo sve zatvore!
...

23. maja 2016. policija je u Varšavi uhapsila tri anarhista, pod optužbom za posjedovanje eksploziva i namjere korištenja istog za podmetanje požara u policijsko vozilo. Policija i mediji su ih nazvali teroristima unatoč činjenici da do požara nije uopće došlo. Optužbe su vrlo ozbiljne: riskiraju od 6 mjeseci do 8 godina zatvora. Prvo saslušanje optuženih odvilo se Uredu okružnog tužitelja 24. maja. Na njihovim su tijelima vidljivi znakovi mučenja. 25. maja je na okružnom sudu tužilaštvo odlučilo da ih zadrži u istražnom zatvoru na tri mjeseca (koji može biti automatski produžen). Od tada se sva trojica nalaze u izolaciji te im je uskraćeno pravo na komunikaciju s obitelji, a tokom prvog tjedna pritvora nijedan od njih nije imao pristup advokatu.
Mediji, u službi države, samo reproduciraju propagandu vlasti. Započeo je lov na vještice, stvarajući masovnu histeriju i sliku zemlje pod prijetnjom terorizma. Na taj način vlasti i njihovi suradnici pokušavaju opravdati stupanje na snagu novog antiteroritičkog zakona. Značajno je da upravo prije stupanja na snagu tog zakona, 10. maja, 23. maja i 30. maja, u nekoliko poljskih gradova prijavljeno nekoliko lažnih bombi, zbog kojih su se morale evakuirati zgrade kao urednički ured štampe i televizije, trgovački centri i banke.

PDF in italiano & hrvatski
Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)

Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai

S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu „Sin Banderas Ni Fronteras”, vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju „povlačenja” nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela „oružane borbenosti”[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: „sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli”. Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog „autonomnog anarhističkog pokreta”, jedne „međunarodne anarhističke federacije”, predstavljalo korak
....

"Letimo kao leptiri, bodemo kao pčele: O situaciji Natalije Collado (Tato) i Javiera Pina"
Nedavno je demokratska inkvizicija čileanske države, uz svu svoju pravosudnu i birokratsku mašineriju, odlučila o bliskoj budućnosti naše braće nakon gotovo godinu dana istraga. Bili su okrivljeni za postavljanje i aktivaciju jedne zapaljive naprave; proglašeni su krivima, uz zahtjev tužilaštva za 5 godina i jedan dan Javieru te 4 godine i 1 dan Tato, koja je na kraju smanjena, nakon izjava obrane, na najmanju moguću po novom zakonu o kontroli oružja, to jest na 3 godine i jedan dan zatvora, bez ikakvim pravosudnih pogodnosti. Uzimajući u obzir vrijeme provedeno u pritvoru drugovima preostaje još 1 godina i 10 mjeseci zatvora, i trebali bi izaći između aprila i maja 2018.
...

Već je nekoliko dana anarhistička drugarica zatvorena u Soto de Real, od 13. aprila, na meti uprave zatvora. Pod izlikom "sigurnosnih razloga" nije joj samo zabranjeno da ostane sama sa svojim partnerom na dan vjenčanja, nego su joj i zabranjeni svi telefonski razgovori, kako s njim tako i sa svakom drugom osobom. Osim toga, zamjenik upravitelja joj je nametnuo različite disciplinske kazne jer - po njemu - huška na pobunu druge zatvorenice i zato što je noću pričala s drugim zatvorenicama. Navedene kazne možemo shvatiti kao osvetu zbog borbenog i solidarnog stava drugarice koja je, unatoč razdaljini i izolaciji, odlučno nastavila sudjelovati u borbama vani, šaljući poruku podrške pljački banke i jedan tekst u kojem je potvrdila svoja politička uvjerenja i djela borbe protiv države i kapitalističkog sistema.
S naše točke gledišta, koji smo vani, svi ti pokušaji da je ušutkaju i izoliraju mogu se pretvoriti samo u umnožavanje djela solidarnosti i širenje njenih riječi, za koje je žele dodatno kazniti. Podsjećamo i da ubrzo istječe rok njenog pritvora u Soto de Real te da se njeno izručenje Njemačkoj očekuje za 30. juni.

Nemojmo dozvoliti da uguše glas borbene zatvorenice!
Urušimo zid kojim žele izolirati našu drugaricu!
Širi vijest - Siđi na ulicu - Sudjeluj u pozivima - Djeluj!
...

Podsjećamo da su i dalje pod sudskom istragom drugovi optuženi tokom Operacije Pandora 1 i Operacije Piñata.
Sa više strana stiže nam lijepa vijest da je istraga protiv drugova pogođenih drugim dijelom Operacije Pandora arhivirana. Sutkinja koja je vodila slučaj kaže: "Tokom istrage nisu pronađeni objektivni i dokazivi dokazi koji bi mogli potvrditi, niti na pravosudni način, sudjelovanje optuženih u djelima za koja su bili pod istragom". Ista smatra da je jedinica koja je vodila istragu (Área de Análisis de la Comisaría General de Información de los Mossos) "uspjela samo dokazati da su optuženi jednostavno održavali odnose s pripadnicima anarhističkog kolektiva, od kojih su neki već bili kažnjavani". Ostale informacije navedene jedinice su se "ograničavače na izvještaje sa sastanaka, putovanja i posjeta zatvorenicima", ali ona u tome nije vidjela nikakav dokaz da su počinjena kaznena djela ili za pripadanje nekoj "terorističkoj organizaciji". Više od 500 policajaca, mjeseci istrage, da bi došli do zaključka kako su uhapšeni održavali veze s osobama iz anarhističke sredine...
Još jedan aspekt sudskih spisa koji treba spomenuti je njihova definicija GAC-a kao Katalonskih Anarhističkih Grupa, što još jednom dokazuje mentalni kaos tog šljama.
Ponovno je očita strategija države na napadne na svaki način anarhističku solidarnost, kako bi je paralizirala, i borbe u kojima se susrećemo, koristeći svu svoju silu u spektakularnim operacijama koje napadaju anarhističku sredinu. Naspram toga ne preostaje nam drugo nego da se pripremimo na ono što nam budućnost može pripremiti, osnažiti naše veze solidarnosti i podržati sve koji su i dalje pod istragom; i ostati ustrajni u našoj borbi protiv države i svakog autoriteta, naglašavajući da će represija moći samo još više zapaliti naša srca.
...

Podsjećamo da je drug, unatoč činjenici da je potpuno odriješen optužbi za jedna teški slučaj, i dalje u zatvoru optužen za nove slučajeve pljački banaka, uz S. Cristodouloua, G. Petrakakosa i M. Theofilou. K tome, sva četvorica su kroz posljednji mjesec bila podvrgnuta specijalnom istražnom sucu, u pokušaju da se povećaju njihovi već ionako ogromni sudski spisi na temelju članka 187A i njihovog sudjelovanja u grupi oružane borbe, što se još treba definirati pošto optužnica još nije dovršena te se zato konstantno odgađa procedura.
Novi datum za njihovo pojavljivanje pred istražnim sucem zakazan je za 29.-30. jun 2016.

PROTIV NOVIH OPTUŽBI ZA G.TSIRONISA, S.CRISTODOULOUA. M. THEOFILOU, G. PETRAKAKOSA
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M.SEISIDISU I SVIM DRUGOVIMA U ILEGALI
SLOBODA ZA SVE POLITIČKE ZATVORENIKE
ZAPALIMO SVE ZATVORSKE ĆELIJE
ps: 187A je u suštini samo idiom, ažurirani članak 187 o kriminalnim organizacijama
...

15. februara 2016. započeo je drugo suđenje protiv mene, u vezi pljački za koje sam optužen još od 2002. Ovo se suđenje odvija u različitim vremenskim razmacima, ali istih dana i u istoj sudnici, i vode ga isti suci koji sude članovima ZVĆ za pokušaj bijega. Kao u slučaju ZVĆ, bilo je više pokušaja sudaca da provokativno zaobiđu štrajk DSA [grčka odvjetnička komora, nap.prev.]. Točnije, predsjednica suda, gospođa Ifanti, na početku mi je predložila da mi bude suđeno bez advokata, zato što po njenom mišljenju moj zakonski predstavnik mi ionako ništa ne može ponuditi, budući da prihvaćam optužbe i pošto sam već osuđen na 36 godina za drugi sudski slučaj. Tako da će se u svakom slučaju moja krajnja presuda svesti na 25 godina! Čime mi je dokazala zašto ona doživljava ovo suđenje kao jednu običnu matematičku jednadžbu, koja će samo dodati godine zatvorske kazne mojoj presudi, bez da čak ispita prave događaje.
Odbio sam njen prijedlog i ustrajao na mom početnom izboru da me zastupa advokat. Na idućem je ročištu gosp. Ifanti iznijela novi prijedlog i sugerirala mojem odabranom advokatu, Athanasiosu V. Stamou, da zaobiđe odluku DSA, tako da "završe s tim", što smo ja i moj advokat odbili.
Treći put je bila osvetnička, i ponovno predložila mojem advokatu da "barem malo prekrši zakon kako bi završili s tim...", što nas je iznenadilo te smo ponovno odbili. Nisam želio raspravljati o tome, temeljeći se na stavu da ignoriranje formalnosti nije važno koliko i kršenje biti.
Samo nekoliko dana ranije nositelji iste vlasti osudili su me za jednu pljačku u kojoj nisam učestvovao, kao i za još dvije te za pripadanje grupi Revolucionarna Borba, naravno bez ijednog dokaza. K tome, proživio sam nepravilnosti od strane predstavnika pravde već od samog početka mojeg sudskog slučaja, kada su zatvorili moju prijateljicu, kao i mog prijatelja iz djetinjstva, Th.A., mada nisu imali nikakve veze s tim slučajem.
...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

Kao "Češki" Anarhistički Crni Križ i AntiFeniks Kolektiv pozivamo na međunarodnu solidarnu aktivnost protiv represije anarhista u takozvanoj Češkoj Republici. Ovaj represivni val nazvan je Operacija Feniks - 8 osoba je optuženo, neki od njih riskiraju doživotni zatvor, a mnogi druge je policija šikanirala, ispitivala, pretresla, zaplijenila uređaje.
Pozivamo na međunarodnu solidarnost sa svim optuženicima i pogođenima, ali nadasve da podržite Martina, anarhista kojeg su uhvatili u zamku i optužili za pripremanje terorističkog napada, u biti isplaniranog od strane dva državna infiltrirana agenta. Već se gotovo 14 mjeseci nalazi zatvoren u strašnim uvjetima te je kao odgovor krenuo u štrajk glađu.
Nadasve u mjestima gdje postoji češka ambasada ili konzulat možete dokazati da granice ne mogu zaustaviti anarhističku solidarnost.
Bez obzira što Martinov engleski nije baš dobar pošta će ga veoma obradovati. Ovo je adresa na koju mu možete pisati:
Martin Ignačák 10.8.1986
V.V. Praha – Pankrác
P.O.BOX – 5
Praha 4 - 140 57
Czech Republic
...

Antiklerikalno nasilje snažno je buknulo kao još jedan izraz anarhističkog sukoba s moći i svim oblicima autoriteta. Impakt je bio raznovrsan, političari gromoglasno traže nametanje novih zakon i strožih kazni za svakoga tko napada red i simbole kapitala. Mediji igraju svoju ulogu klevetanja i govore o socijalnom miru, krajnje u korist vlade. Građani, ovce, kritiziraju sve bez da dovedu u pitanje svoje trule ropske živote, dok vjernici plaču i kao obično ispadaju kao pozitivci filma.
Širimo i preuzimamo odgovornost za antiklerikalno nasilje zato što smatramo Crkvu još jednim šarafom dominacije, koja je dokazana kroz njihov utjecaj na politiku društvene kontrole. Ohrabrujući moć da nametne nove kazene zakone i fašistički moral, koje potrvđuju prazne predike zaogrnute mantijom nepostojećeg boga, u kojeg ljudi vjeruju bez postavljanja pitanja zbog životne presude koja završava u nebeskom raju.
Tko može vjerovati u takvu priču? Koja hrpa sranja.
Kao izraz male antiautoritarne geste na međunarodni poziv s dugogodišnjim zatvorenicima, u noći 14. juna, kamuflirani žalosnom maglom koja pada na ovaj odvratni grad Santiago, ukaljali smo tintom dva hrama pedofilije, novca i zločina te ispisali riječi "protiv svih autoriteta, anarhija".
Sva naša snaga Kevinu Garridu i Joaquinu Garciji, i subverzivnim Marcellu Villaroelu, Freddyju Fuentevilli i Juanu Alisteu. Ne zaboravljamo ustanike.
Mauricio Morales i Sebastian Oversluij su prisutni u svakom činu vandalizma.

Neprekidni napad na vjerski moral!
Solidarnosti i snage zatvorenicima!
Čak ni Bog ne može zaustaviti društveni rat!


Sebastian Oversluij Kružok Vandala

...

6. i 7. ročište ticalo se 250 napada pripisanih Zavjeri Vatrenih Ćelija i pokušaju bijega 2015. Svjedoci obrane bili su prisutni samo za neke od okrivljenih.
Drugovi Christos i Gerasimos Tsakalos te Giorgos Polydoros, Olga Economidou i Angeliki Spyropolou bili su prisutni u sudnici, ali su odbili pozvati svjedoke u svoje obranu, jer kao što su izjavili već prvog dana "za nas je najbolja 'obrana' nastavak djelovanja na ulicama".
Pozvani su svjedoci obrane za tri člana obitelji ZVĆ (Christosa Polydoroas, Evi Statiri i Athenu Tsakalou).
Izjava svjedoka fokusirala se kriminalizaciji obiteljskih odnosa i pozvali su se na slučajeve iz doba diktature u Grčkoj (1967.-1974.), kada se pobunjicima i ustanicima pogamalo i sakrivalo kako ih ne bi uhapsila Vojna Hunta.
Tužitelj, I. Koutras, poznat po svojim ekstrmno desničarskim stavovima, u jednom je trenutku glasno zapitao: "ovdje nam dolaze sa svjedocima i razvijaju idelogiju po kojoj bi mogao postojati svijet bez zatvora! Ali, kako je to moguće?! Zamislite kakav bi to svijet bio bez zatvora... to je kao da kažete da možete ispeći jaje bez da ga razbijete!!".
U srijedu 15. i u četvrtak 16. juna započela su "izvinjenja" optuženih za pokušaj zatvorskog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, nakon završetka izjava obrane, gdje su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou odabrali da ne pozovu svjedoke u svoju obranu.
U pravosudnoj proceduri "izvinjenja" očekuje se od okrivljenih da se izvinu sudu, ali su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou iskoristili priliku da iznesu svoja političke izjave.
U srijedu su drugovi Olga Economidou, Giorgos Polydoros i Gerasimos Tsakalos iznijeli zajedničku izjavu u kojoj su govorili, između ostalog, o planu bijega, djelovanju organizacije i progonu članova njihovih obitelji optuženih za "pripadanje terorističkoj organizaciji".
...

Sud u Trstu donio je u ponedjeljak 13. juna 2016. odluku da će Kabu, anarhist iz Udina, osuđen za pružanje otpora i nanošenje rana policijskom službeniku, morati odslužiti kaznu u kućnom pritvoru, koja će započeti za nekoliko dana, čim stigne odluka koju je donio sudac.
Govori se o istim djelima za koja jedan anarhist i jedna anarhistica 19. maja odriješeni optužbi za pružanja otpora, u središtu Udina, policijskom službeniku dok su drugi panduri i žandari hapsili i tukli druga koji će sada odslužiti u Trstu 8 mjeseci kućnog zatvora, samo zato što je pokazo srednji prst jednoj patroli, te odmah identificiran u središtu grada, u jesen 2013. U jednoj drugom procesu osuđen je zbog nošenja oružja, dok je njihov američki prijatelj odriješen optube za pružanje otpora (već izbačen iz Italije), prisutan u trenutku događaja, jer je snimao što se zbiva. Nakon tih događaja, koji su se odvili prije tri godine, došlo je do prosvjeda 23 novembra 2013., ulicama Udina sve do policijske uprave, kada je jedan drug osuđen za korištenje dimnih bombi, dok su druga dva odriješena u petak 3. juna optužbi za kršenje mjera i upotrebu dimnih bombi tokom prosvjeda.
Solidarnost za druga Kabu! Suučesnički i solidarni pozdrav i Franceski, koja se nalazi u kućnom pritvoru, također u Trstu, zbog sukoba s policijom u Firenci, aprila.
Uslijedit će vijesti.
...

Dva druga, Jean Gutiérrez Zambrano i Andrés Aravena Sotelo, bit će zadržana 90 dana u pritvoru zbog istrage koja se vodi protiv njih, nakon što su uhapšeni, na temelju snimki i policijske kontrole, tokom studentskog prosvjeda kojeg je sazvala Confech [Confederación de Estudiantes de Chile, konfederacija studenata Čilea, nap.prev.], 9. juna u Santiagu. Tužitelj Sebastian Gana ih tereti za višestruko bacanje molotova na policijska vozila tokom prosvjeda.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Svako srce je jedna tempirana bomba.
13. aprila Mossos d'Esquadra [specijalne jedinice, nap.prev.], u suradnji s njemačkom policijom, izvršili su tri pretresa. Dva u privatnim domovima i jedan u skvotu Blokes Fantasma. Represivna operacija okončana je hapšenjem naše drugarice, protiv koje je izdan europski nalog za uhićenje, zato što je Njemačka podigla optužnicu za sudjelovanje u eksproprijaciji jedne njemačke banke 2014.
Od 14. aprila u izolacijskom režimu zatvora Soto de Real (Madrid), i unatoč činjenici da je izrazila želju da ne bude izručena, sutkinja Angela Murillo, iz četvrtog odijela Nacionalnog Suda, popustila je (kao i obično) volji njemačke države te je 26. maja izdala nalog za izručenje u roku od maksimalno 10 dana, nakon čega će ući u zatvor maksimalne sigurnosti.
Javna tužiteljica iz Aachena (Njemačka) je ona ista koja je prošlog 24. juna izdala europski nalog za uhićenje jedne nizozemske anarhistice, uhapšene na grčko-bugarskoj granici, gdje je bila zadržana dva mjeseca. Nakon čega je izručena u Koeln, gdje je ostala u zatvoru 4 mjeseca, i ona optužena za eksproprijaciju jedne njemačke banke 2013. Od 16. decembra nalazi se na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja.
Ono što moćnici nazivaju krizom nije drugo nego kapitalističko restrukturiranje koje nas s jedne strane vodi u prekarijat, osiromašenje i u nesigurnost naših života, a s druge strane mora ugušiti i zatvoriti sve osobe koje odluče da se bore i pobune protiv ovog života bijede na koji nas žele osuditi.
Očiti primjeri su "ley mordaza" (nap.prev. na talijanski, zakon brnjica), novi kazneni zakonik, novi antiteroristički zakon...
Kako bi mogli sprovesti sve političke ekonomske mjere nužne za održavanja statusa quo moraju neprestano usavršavati svoje represivne i nadzorne organe.
...

Prije samo nekoliko dana mislili smo da je izručenje njemačkoj državi drugarice uhapšene 13. aprila gotova stvar, kada smo doznali da je odgođeno na mjesec dana. Odgodu je naložio Nacionalni Sud kao odgovor na zahtjev našeg advokata, pošto je već bila u toku, prije hapšenja drugarice, priprema dokumentacije za sklapanje braka.
U trenutku kada je stigla sudska odluka drugaricu su premještali u ženski zatvor u Brievi (Avila), gdje su, pretpostavljamo, pripremali let za Njemačku.
Od tamo nam je poslala ovaj tekst koji odmah objavljujemo.
Trenutno se drugarica nalazi ponovno u zatvoru Soto del Real (Madrid), u izolaciji uz dopuštenje izlaska u dvorište s drugima zatvorenicama, barem do 30. juna, dan kada se okončava odgoda koja dozvoljava sklapanje braka.
U međuvremenu pozivamo na nastavak iskazivanja solidarnosti s drugaricom na ulicama, da bi pokazali našu podršku svim zatvorenim borcima i sav naš duboki prezir prema sistemu koji ih drži u zatočeništvu kako bi zaštitio svoj bijedni poredak.
"Drugovi i drugarice, pišem iz zatvora u Brievi, Avila, u koji su me tek doveli, nakon mjesec i po dana u zatvoru Soto de Real, u Madridu, uvije pod režimom FIES i u izolaciji. Željela sam i prije pisati, ali komunikacija i informacije su vrlo spore i ograničene, zato to nisam učinila sve do danas.
Duboko cijenim sva djela i geste solidarnosti i podrške. Tako sam ih snažno osjetila da su prošli kroz zidove, rešetke i sve sisteme kontrole i sigurnosti. Koliko god se trudili neće uspjeti nikada zaustaviti ili prekinuti našu volju i odlučnost da se pobunimo protiv ovog svijeta potpune bijede u kojem nas primoravaju da živimo.
...

Danas popodne Ćelija Crni Juni poslala je medijima i policiji izjavu o postavljanju improvizirane eksplozivne naprave na 4 mjesta u Pragu. Konkretnije, u zgradu Visokog suda, na Kriminalistički institut češke policije, u parlament i u Češku televiziju. Do eksplozije nije došlo ili nije moglo doći. Namjera je bila evakuacijama narušiti rad tih institucija, koje koordiniraju zločin.
Sve se to zbilo u znak solidarnosti s anarhistom Martinom Ignačkom, koji je 27.05.2016. odlučio da u istražnom zatvoru Pankrac krene u štrajk glađu, zbog produženja pritvora. Martin Ignačak je optužen za pripremanje terorističkog napada. Već se više od godinu dana nalazi zatvoren u istražnom zatvoru, unatoč činjenici da je samo žrtva provokacije policijskih agenata. K tome, tužiteljstvo nije još iznijelo ni jedan dokaz kojim bi dokazali istinitost tih ozbiljnih optužbi. Čitav je proces stalno popraćen mješavinom manipulacija, laži, šikaniranjima i uskraćivanjem ljudskog dostojanstva.
Današnje djelo Ćelije Crni Juni je odgovor na navedenu situaciju. Ovim je djelom privremeno narušen rad institucija koje sudjeluju u tome. Kriminalistički institut češke policije koji je započeo progon anarhista i drugih protivnika organiziranog kriminala, odnosno kapitalizma. Parlament je pak zakonodavna moć koja organizirani kriminal stavlja u zakonske okvire. A sud igra ulogu pacifikatora opozicije, šaljući u zatvor svakoga tko se suprotstavi kapitalizmu i zastrašujući one koji to podržavaju. Svi mediji imaju u tome potpornu funkciju propagandističke manipulacije. Kada zakonodavstvo, policija i pravosuđe napadnu anarhiste zbog njihovog slobodoumnog stava, mediji ih prikažu kao krvoločne teroriste kako bi stvorili sveopće ozračje straha. Ali kada anarhist Martin Ignačak krene u štrajk glađu kako bi se domogao svojeg dostojanstva, onda mediji o tome šute. Kao što šute o terorističkim aktivnostima države, koje stalno padaju na naše glave.
...

Već smo informirali o činjenici da Martin nije bio upoznat s odlukom suda. Sve do danas (9. juna) nije dobio službenu odluku, već su ga o njoj informirali obitelj i advokat koji ga je jučer posjetio. Sud je odlučio da Martin mora ostati i dalje u pritvoru. Zato danas Martin službeno započinje štrajk glađu.
Slijedi Martinova izjava:

POČETAK ŠTRAJKA GLAĐU
Štrajk glađu je moja spontana reakcija na situaciju oko policijskog pristupa slučaju Feniks.
Za mene je situacija postala nepodnošljiva zbog kleveta koje je R. Šlachta demagoški iznio na Visokom sudu. Smatram nepravednim da se moja obitelj nadzire, da njihovi životi budu u upleteni u slučaj Feniks te da se prosuđuju njihovi stavovi i osjećaji. To indirektno dokazuje da svaka kritika postaje poticaj za nadzor disidenata i za prikupljanje informacija o njihovom privatnom životu.
Smatram isto tako nepravednim da policija zadire u privatni život mojih prijatelja i moje obitelji, pozivajući njihove poslodavce i stanodavce, te pokušavajući ih na taj način zastrašiti.
K tome, istražni zatvor u Pragu - Pankrác svjesno krši moralna i ljudska prava u vezi prehrane, osim što mi dostavljaju hranu koja je potpuno nehranjiva, nemam pristup ni veganskoj prehrani. Hranu u potpunosti dostavljaju ljudi iz vana, što je vrlo teško za moju obitelj i prijatelje.
Uz to, moje zadržavanje u pritvoru poprimilo je oblik pritiska - ne samo zbog toga što mi uskraćuju vegansku prehranu, nego i zbog stalnih mjera "sigurnosti", te se tako posjete mojeg advokata odvijaju kroz rešetke ili pleksiglas, čak i kada trebam proučiti dokumente spisa. Mada sam prije mjesec dana imao pristup dokumentima bez takvih mjera.
Ovim prosvjedom želim izraziti nezadovoljstvo i pokazati da policija sramotno ide u ekstreme i da svjesno krši zakon. Daju lažne, ciljane i neistinite informacije kako bi me zadržali u pritvoru, na temelju pukih pretpostavki i konstrukcija koje su izgradili policijski službenici i istražitelji.
...

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.
Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.
...

Međunarnodni dan kada svi zatvorenici iz svih krajeva svijeta, svi koji proživljavaju prisilno stanje zatočeništva u kaznenim zatvorskim logorima demokracije, svi kojima je oduzeto najvrednije dobro slobode, ujedinjuje svoje glasove, svoje misli i osjećaje kako bi im se poslao znak da nitko nije sam.
Unatoč stotinama kilometara koji nas razdvajaju, unatoč što se međusobno ne poznajemo, unatoč svim našim razlikama, postoji nešto što prelazi granice i briše sve razdaljine, nešto što se ne može utamničiti, nešto nadilazi zidove koji nas okružuju, nešto što nema cijene u srcima svih onih koji to osjete, izražavaju ili primaju.
To je snažan osjećaj solidarnosti koji nas ispunjava snagom, koji nam daje hrabrosti, kako se ne bi predali čak i u ovim vrlo teškim uvjetima koji svi proživljavamo, i zato se nastavljamo boriti istom strašću.
To je snažna veza između onih koji se smatraju drugovima putnicima, između onih koji pretvaraju teoriju u djelo, onih koji razvijaju višestruko djelovanje u svrhu uništenja postojećeg, onih koji se bore protiv svakog oblika nametanja i ograničenja, koji uzvraćaju udarac nepravdi i izrabljivanju, koji bijesom i sviješću slijede častan životni izbor.
To je solidarnost koja je danas, više nego ikada, postala meta vlasti, represijom i kriminalizacijom. No, ona je i naše oružje, nema veze koliko god pokušali nikada nas neće uspjeti razoružati. Zato što su "metci" solidarnosti sve male ili velike geste podrške svih onih koji nas smatraju dijelom sebe samih, i onih koji se ne mogu osjećati slobodnima dok istovremeno su drugovi zatvoreni, taoci u rukama države.
SOLIDARNOST SA SVIM ZATOČENICIMA DRUŠTVENO-KLASNOG RATA
SVE DO UNIŠTENJA I POSLJEDNJEG ZATVORA
Grigoris Tsironis
Zatvor Koridallos
11.06.2016.
...

Za svakoga od nas koji je naučio brojati svoje korake unutar zatvorskog dvorišta i odvajati svoje dane između zaključavanja i zaključavanja.
Istovremeno 11. juni je dan rata. To je dan pobune zato što zakon i red mogu vladati, ali ne mogu gospodariti.
Postojanje anarhističkih zatvorenika podsjeća nas na postojanje anarhističkog rata. Rat koji ponekad sporo gori, a ponekad zaslijepi nebo svojim plamenom.
Svaki rat ima svoje gubitke. To su drugovi koji su izgubljeni pandurskim metkom ili bombom kojoj se "žurilo" da eksplodira...
Drugovi koji neće biti uz nas na idućem sastanku zavjere.
A zatim su tu oni koji su upali u neprijateljsku klopku. Neprijatelj koji je prekršten u demokraciju i osvećuje se zatvorima i sudovima.
Demokraciju koja voli nositi svoje zatočenike kao trofeje od zatvora do zatvora, u specijalnim uvjetima, osuđene na brdo godina kazne...
Unutar ćelije pitanje koje te često ošamari je:
- "Da li je vrijedilo?"
Kažu da ako te tvoj neprijatelj ne progoni onda činiš nešto krivo...
Premještaji, specijalne sudnice, specijalni uvjeti izolacije, štrajk glađu, zabrana posjeta, hapšenja i zatvaranja članova obitelji, nova suđenja, pokušaj bijega iz zatvora... dokazi su da se nismo predali...
Zatvor ti može oduzeti slobodu, ali i dalje nosimo rat protiv autoriteta unutar nas, u svakom zatvorskom premještaju, u svakom pretresu ćelija, u svakom zaključavanju vrata.
I ponekad, kada se učini da zidovi postaju viši i svako zaključavanje stražara odzvanja u tvojoj glavi, znaš da nisi sam.
Znaš da ti se to nije jednostavno desilo, da nisi bio loše sreće zato što su te uhvatili.
Znaš da si nastavak niti, povijesti koja započinje pobunom Spartaka, a čak i ranije...
...