Prigionieri anarchici Hrvatski

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

Marco Camenisch je prethodnih dana (od 15. do 20. maja) odveden u kaznenu izolaciju u bunker-ćeliju zatvora Lenzburg (Švicarska) nakon što je još jednom odbio test urina, još jednu provokaciju.
Idućih će dana (između 22. i 23.5.2014.) biti premješten u novi zatvor u kantonu Zugo. Još nije jasno da li je ovaj premještaj odgovor na Marcovo odbijanje još jedne analize urina ili je već bio u planu Amt fur Justizvollzug (Ured za izvršavanje kazni i mjera) u Zürichu.
Kraj kazne za Marca predviđen je za 8.5.2018. Oslobođenje prije isteka kazne i dalje se odbija koristeći kao razlog njegovo "kronično nasilje" udruženo s kriminalnim pogledom na svijet.
MARCO SLOBODAN!
Trenutna adresa:
Marco Camenisch
Strafanstalt Bostadel Postfach 38, CH-6313 Menzingen, Schweiz
Tel. +41 41 757 1919,
Fax +41 41 757 1900
...

Samo nekoliko riječi o mojoj odluci da ne prisustvujem prvom ročištu suđenja koje će započeti 26. maja, i eventulano idućim, budući da će se održati putem videokonferencije.
Primjena navedenog sredstva je, za sada, dio sramotne logike diferencijacije zatvorskih sredina, u kojima se zatvoreni pojedinac demonizira i dehumanizira zbog njegove značajne "društvene opasnosti".
Eksperimentiran po zakonu 41bis, sada se želi proširiti i na zatvorenike klasificirane kao A.S. [pod visokim nadzorom, nap.prev.] i na svako suđenje koje je, ili bi moglo biti, karakterizirano solidarnošću i konfliktualnošću, to jest elementima ometanja i otpora prema onima koji, primjenjujući zakone u papučama i ogrtaču, obavljaju svoj posao, odlučujući o tuđoj fizičkoj slobodi. Budući da ne posjeduju nikakvu vrlinu, posjeduju moć. Po pravu. I po zakonu.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

U srijedu 14. maja u 9 ujutro na sudu Puente Alto počinje suđenje protiv Victora Montoye Encina, u zatvoru od februara 2013, pod optužbom da je sudjelovao u postavljanju eksplozivne naprave u policijsku stanicu u Vizcachas. Drug riskira šest godina zatvora na temelju antiterorističkog zakona.
U četvrtak 15. maja u 10 ujutro na Desetom kaznenom sudu [Juzgado de Garantia] preispitat će se slučaj druga Javiera Sepulvede te zatražiti prekid pritvora u La Victoriji, u kojem se nalazi od 29. marta, uslijed sjećanja na Dan mladog borca. Podsjećamo da je 2. maja preoblikovana optužnica za zapaljivi napad na jednog karabinjera u službi.
16. maja održat će ročište protiv druga Carla Gutierreza Quidulea, kojim se žele produžiti istraga koju vodi tužitelj Ricardo Peña; ovo će ročište održati na Sedmom kaznenom sudu. Drug je optužen u okviru pravosudne represije zvane "Slučaj Security" i pripisano mu je sudjelovanje u 3 eksproprijacije banke: Banco Santander u Agustinasu (2006.), Banco Santander u Valparaisu (septembar 2007.) i Banco Securityad Agustinas (18. oktobar 2007.). Podsjećamo da Carlos već pet mjeseci izdržava svakodnevnu izolaciju, 21 sat u ćeliji, u zatvoru maksimalne sigurnosti.

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Moja volja i ideje, kojima je okružena, su zasigurno snažnije od svih ugnjetavanja koja stvara i sprovodi demokracija, kao i svaki drugi autoritet, protiv svakog pojedinca koji se neće prilagoditi poretku masa.
Autoritet je dakle osovina koja još drži čvrsto na okupu sve principe izrabljivanja, kontrole i nadmoći; i poštedit ću vas svih usputnih „izama” koji su samo posljedica uvjeta u kojima su se mase podvrgnule i podjarmile sebi sličnima.
Zatvor je pak zasigurno vrhunac različitih mjera pripitomljavanja koje koriste Moćna Ljudska bića i država, ni smrt ni najgori uslovi života – ako je tako želimo zvati – u „siromaštvu” nisu usporedivi s ambisom zatvora.
Ponekad se osjećam potišteno zato što se moram obuzdati pri veseloj normalnosti stražara koji me drže u zatočeništvu. Njihove rasprave o nogometu, njihovo čitanje koje se svodi na reklamne letke, histerično smijanje i njihovo nesnosno traženje dijaloga/pozdrava ili jednog običnog „dobar dan”, njihovi tužni životi.
Novac je za mene jedan od mnogih štetnosti Čovjeka, nisam nikada želio ekonomsku jednakost niti tražio narodnu suglasnost, ali percepirajući apatiju otuđenog društva osjećaš se kao na doživotnom frontu dok se vani veselo pleše mazurka...
Uvjeren sam da se ova paradoksalna normalnost s kojom se moram suočavati opravdava istom normalnošću koja postoji izvan ovih zidova, u priznanju koje društvo odaje zatvorima i zatvaranju sebi sličnima, državi i svemu „potrebnom” za očuvanje društvenog poretka, moći ili još jedne vlasti, koji za mnoge moraju neizbježno postojati.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

Jutros 2. maja oko deset sati ujutro izmijenjene su optužbe za četvero zatvorenih od 29. marta, u La Victoriji. Javier je optužen za zapaljivi napad na Carabinerose, Miguel za zapaljivi napad za autobus poduzeća Transantiago, Paz i Chrystal za teške nerede.
Na temelju toga izmijenjene su i sigurnosne mjere drugarica, sa pritvora na jednomjesečno javljanje dok je istraga u tijeku (čiji kraj još nije odgođen i za sada bi trebala biti zatvorena 28. maja). I danas su, na koncu, oko 17 sati, izašle iz zatvora San Miguel, gdje su drugarice dočekali brojni drugovi, prijatelji i članovi obitelji.
Što se tiče Javiera i Miguela njihove će sigurnosne mjere biti preispitane u četvrtak 15. maja.
Pisali smo i o Miguelovoj situaciji, ali samo kako bi mogli dati jednu opću sliku čitavog slučaja, a ne zbog poziva na solidarnost s dotičnim. Naša podrška se fokusira na Javiera, Paz i Chrystal, ali nadasve na Javiera, no svjesni smo i činjenice da slučaj nije gotov i da se pravosudne odluke mogu izmijeniti od danas do sutra, kao što se desilo u slučaju Nicolasa Sandovala prije par tjedana.
Javier, Paz i Chrystal, Prisutni!
Sol, Chrystal i Paz, u OTPORU!
Pozdravi!
Grupa za Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Plamenovi pobune i dalje osvjetljavaju mrak jednog svijeta inače usmjerenog na uništenje pojedinca i na homologirano ropstvo: namjera ovih stranica je raspirivati ove plamenove i zapaliti druge.
Jedna od malobrojnih prednosti koje nudi paroksistička potraga za globalnom informacijom je otkriće da i na antipodima postoje srca koja kucaju istim ritmom kao naša i koja naoružavaju ruke spretne za mnogo više od pukog kucanja po tastaturi. Jurnjava tehnološkog društva prema ambisu postaje sve mahnitija, ali borci čitavog svijeta održavaju korak, i uz rizik da ih pregazi tako divovsko čudovište ipak ga nastoje omesti i srušiti na tlo. Sada je trenutak da se zasuću rukavi i učini što više.

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Napomena RadioAzione: Drugarice Chrystal i Paz uhapšene su 29. marta 2014. u Victoriji na Dan mladog borca; obije se nalaze u pritvoru u zatvoru San Miguel.
U noći 29. marta na Dan mladog borca [neslužbeni dan u spomen na braću Vergara Toledo, ubijene 1985. za vrijeme Pinochetove diktature, nap.prev.] u Victoriji su uhapšene četiri osobe.
Među njima, nas dvije. Nakon hapšenja odveli su nas u 51. policijsku stanicu gradske općine PAC, a troje nas su brutalno pretukli i prije dolaska u istu. Zato smo premještene zajedno s Javierom, koji je zadobio višestruke frakture lubanje. Chrystal su nanešene rane na nogama i na leđima, a Paz su slomljeni nos i zubi.

*Suđenje se održava u zatvoru Korydallos [Atena], u "specijalnoj sudnici" kreiranoj za "opasne" zatvorenike. Dvojca anarhista su optužena za pljačku, Grigoris Sarafoudis i Yannis Naxakis.
U ponedjeljak 31.03. održalo se prvo ročište. Ispitana su prva tri svjedoka (direktorica banke i službenici). U licu G.Sarafoudisa nisu prepoznali nijednog od počinitelja pljačke (Y.Naxakis je odbio sudjelovati u procesu i nije bio prisutan u sudnici). Pa kako ih mogu prepoznati budući da su počinitelji imali pokrivena lica?
Na pitanja koje je sudac postavio prvoj svjedokinji, ova je odgovorila kategoričkim "ne" kada ju je pitao da li postoji šansa da prepozna ikakvo obilježje dvojce pljačkaša. Pitanja suca su nastavljena bez ikakvih rezultata. Zatim su pitanja skrenula na mogućnost prepoznavanja Sarafoudisovog oblika tijela, ali ponovno bez ishoda pošto su svjedoci rekli da su vidjeli dva vrlo visoka čovjeka.
Svjedoci su također kategorički tvrdili da nisu vidjeli počinitelje kako nose mobitel ili handsfree uređaj (materijal koji je pronađen na sceni i na kojem je navodno pronađen DNK Sarafoudisa). Rekli su i da im počinitelji nisu prijetili tokom pljačke, i da su vidjeli djelo još jednom na DVD-u kopiranog sa sustava snimanja videonadzornih kamera. No, DVD-a nema u spisu koji sadrži bitne dokumente. Izgleda kao da antiteroristička policija nije pronašla na videu nijedan inkriminirajući dokaz protiv dvojce optuženih drugova pa je odlučila da zapis nestane...

3. i 4. aprila trebalo je započeti suđenje protiv Amelie, Fallona i Carlosa, uhapšenih 5. januara.
Na prvom ročištu, 3. aprila, policajci koji su ih uhitili pozvani su na svjedočenje, kako bi započelo predstavljanje dokaza. No, u zakazano vrijeme, u 11 sati, nijedan pandur se nije pojavio i ročište je obustavljeno. 4. aprila samo se jedan o pozvanih svjedoka eksperata pojavio. Određeni su novi datumi za ročišta, 28. i 29. aprila.

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

Već pet mjeseci drugovi Monica Caballero i Francisco Solar su zatvoreni u režimu FIES i razasuti po geografiji španjolske države. Nalaze se u pritvoru, u očekivanju suđenja, optuženi, uz još tri druga (uhapšena u istoj operaciji, ali sada na slobodi), za pripadanje terorističkoj organizaciji, za izvršeni napad i za pokušaj napada.

"Ne želim govoriti o mojoj nevinosti ili mojoj krivnji, zato što odbijam da budem dio pravosudnog cirkusa izgrađenog protiv mene" - Victor Montoya
3. i 4. aprila započela je priprema sudskog procesa protiv Victora Montoye, optuženog za postavljanje eksplozivne naprave u policijsku kasarnu u Vizcachasu, februara 2013.
Tijekom ove faze određeni su dokazi koji će biti predstavljeni na suđenju. Podsjećamo da se Victor suočava s čitavim sudskim aparatom i pravnom mašinerijom na temelju antiterorističkog zakona, koji kao kamen temeljac za istrage i sudski proces koristi izjave anonimnih svjedoka.
Očekuje se da će ubrzo biti određen datum početka suđenja protiv Victora, koji se nalazi u zatvoru Puente Alto.
KRAJ ANTITERORISTIČKOM ZAKONU!
Kraj anonimnim svjedocima!
...

STRAH SE NAJPRIJE UGNIJEZDI U NAŠE DUŠE, A ZATIM PODIŽE ZIDOVE NJIHOVIH ZATVORA
Jedna provokacija... Bijeg Christodoulosa Ksirosa iz zatvora i njegov povratak oružanoj borbi.
Brojne laži... TV monolog koji opisuje unutrašnjost zatvora, koji izgleda kao u filmu. „Zatvorenici koji rukovode stvarima u zatvoru...”
„Članovi ZVĆ koji šefuju zatvorskim stražarima”
„Teroristi slave Novu godinu i planiraju bijeg iz zatvora.”
Neprijatelj... Izgradnja zatvora unutar zatvora, šifra „zatvor maksimalne sigurnosti, tipa C”.
Istina... Sve brave na svijetu ne mogu zatvoriti našu nepokolebljivu odluku da ostanemo neprijatelji autoriteta do samoga kraja...
I. Propaganda postaje praksa
Posljednjih su mjeseci novinari, kao nositelji jedine istine, slijedeći naredbe vlasti, stvorili ozračje straha. Televizijski scenarij „istine”, koji govori o „teroristima žednih krvi”, obogaćen provokativnom ucjenom od četiri milijuna eura za svakog potencijalnog doušnika koji će doprinijeti hapšenju tražene osobe. Iza komunikativne bujice laži, pojavila se istina represije.
Nakon propagande slijede djela
Policijska kampanja je započela brojnim pretresima domova drugova i drugih pojedinaca iz anarhističkog pokreta. Istovremeno se histerija straha već proširila te je bio to pravi trenutak za testiranje prijedloga izgradnje grčkog Guantanama. Guantanamo koji vlast želi najprije primijeniti na zatvor Domokos, zatim na svaki zatvor i onda svugdje, na ulice, na gradske trgove, na ljudske umove i duše. Zato jer je to, u stvari, cilj.