Prigionieri anarchici Hrvatski

Srušimo patrijarhat
O socijalnim, rasističkim i patrijarhalnim problemima žena u zatvoru

Općenito je sasvim dobro poznato da je njemačko društvo ispunjeno nejednakostima. Više klase su osigurane i zbrinute, one nemaju egzistencijalnih briga i unatoč širim svjetskim problemima mogu djeci ponuditi obečavajuću budućnost, koja nije na raspolaganju nižim klasama. Dok se jedna mala manjina osoba može obogatiti, većina je ostavljena da živi na minimumu, radeći za usrano nisku plaću i neprestano gurana u besmislenu potrošnju kako bi sistem vođen profitom, u kojem živimo, mogao i dalje funkcionirati. Dok se neki sunčaju na svojim apsurdno skupim jahtama na Mediteranu, ili lete oko svijeta u svojim privatnim avionima, mnogi si ne mogu priuštiti nijedan izlet u životu, il da plate stanarinu ili struju, ili kupe par novih zuba. Dok super-bogati štite svoja obilna bogatstva od poreza osiguravajućih ih u poreznim rajevima, off-shore kompanijama i fiktivnim trgovačkim društvima, zbog kojih se neće nikada suočiti sa sudskim progonima, siromašni odrađuju mjesece ili godine u zavoru zbog prekršaja ili sitnog kriminala, zbog suma koje bogati potroše dnevno u nekoliko minuta.
Država i mediji promiču ideju po kojoj se svako dijete na ovom svijetu rađa s istim mogućnostima, ali svako dijete zna da oni koju su bogati i moćni neće završiti u zatvoru jer si mogu priuštiti skupe, dobre advokate. Oni koji imaju lošeg advokata ili su, zbog društvenih ili rasnih razloga, smatrani „uobičajenim sumnjivcima”, jednostavno neće imati sreće. Oni koji ne poznaju njemački ili ne znaju pisati ili čitati u biti nemaju nikakvih šansi da budu obranjeni, i neprekidno ovise o pomoći drugih, koja često nije dostupna. Društvo ne briga ništa od toga. Kao obično stvorena je slika neprijatelja oko ideje stranca-kriminalca, arapski i sjeverno-afrički terorist i opasni izbjeglica, koje bi sve trebalo pozatvarati ili deportirati što prije moguće. Njemačka se voli reklamirati kao zemlja otvorena svijetu, koja prima izbjeglice, ali to je slučaj samo kada se ili uspješno integriraju u sistem posla, kako bi mogli iz njih izvući profit, ili kada si dozvoljavaju da budu etiketirani kao žrtve. Kada, ipak, stignu u Njemačku kao

U augustu 2015. uhapšen je Ignacio Muñoz pod optužbom da je prenosio eksplozivnu napravu sastavljenu od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom kojem je dodan fitilj za aktivaciju, te letke solidarnosti sa zatvorenicima slučaja PDI.
Nakon što je zaustavljen na bicikli, kraj općine Lo Prado, drug je zadržan u pritvoru zatvora Santiago 1 pod pogubnim zakonom o kontroli oružja.
I sada ga je, nakon suđenja, sud osudio na tri godine i jedan dan zatvora, zbog izmjena navedenog zakona po kojem osuđeni moraju izdržavati kaznu u zatvoru.
Protiv njihovih presuda: Ni zakon o kontroli oružja ni antiteroristički zakon
Za oslobođenje drugova u zatvorima


Cile: Ignazio Muñoz condannato a 3 anni e un giorno
Nell’agosto dell’anno 2015 viene arrestato il compagno Ignacio Muñoz, accusato di trasportare un ordigno esplosivo composto da polvere nera compressa all’interno di un estintore attivato da una miccia, insieme a volantini in solidarietà per i prigionieri del caso PDI.
Dopo essere stato fermato in bicicletta, nei pressi del comune di Lo Prado il compagno è in prigione preventiva sotto la nefasta legge del controllo sulle armi nel carcere di Santiago1.
È ora, dopo aver affrontato il processo, il tribunale lo condanna a 3 anni ed un giorno di prigione effettiva. Ciò è dovuto alle modifiche della suddetta legge per la quale gli accusati devono espiare una pena effettiva.
Contro le loro sentenze: Né legge di controllo sulle armi né legge antiterrorismo.
Per la liberazione dei compagni in prigione.

[tradotto da RadioAzione]

Nekoliko vijesti o situaciji Divinea Umorua, anarhističkom zatvoreniku na odjelu visoke sigurnosti u Ferrari, optuženog za posjedovanje mogućeg eksplozivnog materijala.
Suci ponovno odbijaju Divineu kućni pritvor, ovaj put u domu majke u Bologni (već su mu odbili u domu jedne drugarice). Kao izlika koriste se nedostatkom elektronske narukvice i njegovo subverzivno društvo u Bologni.
Čini nam se kako se na obzoru pojavljuje namjera da se Divineu organizira direktan put, u jednom smjeru, za Nigeriju. Nigeriju koju je napustio kao dijete, kada je došao u Italiju s obitelji.
Ako je to ono što žele, moramo učiniti da se to ne dogodi, bit će odgovornost svakog pojedinog Anarhista da djeluje u tom smjeru.
Idućih će se dana održati žalba protiv odbijanja kućnog pritvora.
Trenutno mnogo je Anarhista završilo u zatvorima italije države, ali pozivamo sve da ne ostave Divinea izoliranog, kao i mnoge druge anarhiste, čineći sve što je moguće kako bi se održao kontakt između unutra i vani...
Uslijedit će druge vijesti.

Adresa: Divine Umoru – via Arginone n. 327 – 44122 Ferrara – Italia


Carcere di Ferrara [Italia]: Aggiornamenti su Divine Umoru, anarchico prigioniero (12/2016)
Qualche aggiornamento sulla situazione di Divine Umoru, anarchico prigioniero nell’AS2 di Ferrara con l’accusa di detenzione di materiale potenzialmente esplosivo.
I giudici rifiutano di nuovo i domiciliari a Divine, questa volta a casa della madre a Bologna (già li rifiutarono a casa di una compagna). Come pretesti il fatto di non avere a disposizione il braccialetto elettronico e le sue frequentazioni sovversive a Bologna.
L’ intenzione che sembra esserci all’orizzonte per Divine è quella di organizzargli un viaggio diretto per la Nigeria, solo andata.
Nigeria che lui ha lasciato
...

Iz pisama koje smo dobili jučer 9. oktobra neki nam anarhistički drugovi javljaju da im pošta dolazi i izlazi prilično učestalo, ali ipak su nekima zadržana pisma, brošure s vijestima i štampa, uključujući i pošiljke nekih urednika AnarhističkogCrnogKriža. Pozivamo da im nastavite nastavite učestalo slati vijesti, publikacije i štampu.

Nakon razgovora s Alessandrovim članom obitelji doznajemo da je zabrana susreta između dvojice drugova u zatvoru u Alessandriji, odjel visoke sigurnosti AS2, još na snazi. Razlog zbog kojeg se ta mjera nastavlja je u činjenici da Marco još nije bio na ispitivanju kod javnog tužitelja Roberta Sparagne. Zato se, nakon dva mjeseca zatvora, dvojica drugova još nalaze u izolaciji, pošto se nalaze na odjelu visoke sigurnosti nije im dozvoljeno druženje s drugim zatvorenicima.

Dakle, rezimirajući situaciju drugova zatvorenih uslijed operacije „Scripta Manent”...
Alfredo i Anna okončali su štrajk glađu, vođen dok je vani vladala grobna tišina, nakon što je povučena zabrana o druženju između drugova koji se nalaze u istom zatvoru. Tako je Alfredo mogao ponovno sresti Nicolu, a Anna Valentinu. No, još je na snazi zabrana susreta između drugova u zatvoru u Alessandriji, gdje su zatvoreni Sandro i Marco, i u zatvoru u Terniju, gdje su zatvoreni Danilo i Daniele, bez obzira što ovaj posljednji drug ne bi trebao biti na odjelu visoke sigurnosti zbog optužbi za koje je pod istragom.
Drugovi skoro redovito dobijaju poštu (neka pisma i neke pošiljke sa štampanim materijalom vijesti s interneta su blokirane).
Podsjećam da pišete drugovima kako bi prekinuli izolaciju koju zatvor sam po sebi stvara. K tome, podsjećam da u kovertu s pismom stavite i sve što je potrebno kako bi vam drugovi mogli odgovoriti (kovertu, papir i markice) i kako bi olakšali im trošak kupovine, na koju su primorani jednom tjedno.
Prekinimo izolaciju!
Solidarnost i Suučesništvo s Alfredom, Nicolom, Annom, Danilom, Valentinom, Marcom, Sandroneom i Danieleom!

RadioAzione

Pozivamo na solidarnost s troje drugova optuženih za pljačke banke u njemačkom gradu Aachenu između 2012. i 2014., pošto se dvoje drugova nalaze u pritvoru, a treća drugarica očekuje odluku suda o izručenju iz Nizozemske u Njemačku*.
Uhapšeni u Barceloni u aprilu i junu, podvrgnuti su zatvoru i izolaciji, daleko od svojih prijatelja, drugova i obitelji, u njemačkim zatvorima u Koelnu i Aachenu, o očekivanju suđenja pod pritiskom katoličkog carstva Pax Banke i njihovih lakeja iz aachenskog tužiteljstva.
Dok njemačka policija iz LKA-NRW nema nema ništa osim labavog dokaza uzoraka DNK (koji ne mogu poslužiti kao jedini dokaz za osuditi osobu), njemačka štampa (Aachener Zeitung) ih optužuje da su počinili 3 pljačke između 2012. i 2014. u središtu Aachena, uz objavu njihovih fotografija i profila, i proizvoljno interpretira njihove privatne živote kako bi pripremila propagandu o njihovoj krivici za pljačke i zatvor.
Navedena procedura je dio strategije „lova na vještice” u državama EU protiv anarhista, nedavno ažurirane posljednjom represivnom operacijom talijanske države „Scripta Manent” kojom je uhapšeno 6 anarhističkih drugova/arica optuženih da su članovi FAI-FRI.
Naš dosljedni odgovor na ovu situaciju je uvijek isti, aktivna solidarnost s drugovima pod udarom represije i napad na autoritarni i vladajući sistem.
Nećemo ostati inertni prekriženih ruku, najbolja obrana je napad!
Sloboda za drugove optužene za pljačke u Njemačkoj!
Sloboda za anarhističke i svjesne drugove!
Borba je jedini put!
Srušimo zidove zatvorskog društva!

*15.09. sud u Amsterdamu je odlučio da izruči optuženu drugaricu u Njemačkoj, zbog čega se ista danas nalazi u zatvoru.

U petak 21. oktobra ujutro započelo je suđenje za takozvani „Slučaj PDI”.
Prijatelji, članovi obitelji i solidarni okupili su se pokraj sramotne palače pravde, u momentu pauze njenih aktivnosti, što ionako nije spriječilo početak inkvizicije protiv naših drugova, koja je zatim odgođena, ali nećemo ulaziti u detalje. Ta odgoda, za 10. novembar, samo produžava razdoblje ove nesigurne otmice koja traje već 15 mjeseci.
Baš zato i dalje pozivamo da umnožavate solidarna djela protiv udaraca koje policijska država želi nanijeti našim drugovima!
AMARU, FELIPE, M. PAZ, MANUEL & NATALIA NA ULICE!

******

U prvim jutarnjim satima 24. oktobra naši su drugovi još jednom odvedeni u sramotnu palaču pravde, na novo ročište o razmatranju pritvora. Nataliji je istražni zatvor izmijenjen u kućni zatvor. Trenuci sreće ispunili su naša tijela, ali ne zaboravljamo da još nije kraj. Ne zaboravljamo da su ostali naši drugovi zatočeni već 15 mjeseci, od 2. jula 2015., u zatvoru San Miguel.
Uslijedit će vijesti.
Solidarnost i djela za zatvorenike društvenog rata!
Manuel, Felipe, M. Paz, Amaru i Natalia slobodni!

Ćelija Propagande Moica Morada

Putem razgovora sa zatvorenim drugovima doznajemo da je u zatvorima Terni i Alessandrija još na snazi zabrana susreta među drugovima.
Osim toga, drug Alfredo Cospito javlja nam 22.10. da nastavlja štrajk glađu.
Stoga ne treba uzimati u obzir vijest objavljenu na internetu koja tvrdi da su Alfredo i Anna okončali štrajk glađu. Očekujemo vijesti koje će smjesta biti objavljene na sajtovima RadioAzione i Croce Nera Anarchica.
Pozivam drugove koji vode sajtove, blogove, novine i druga sredstva kontrainformacije da uvijek provjere vijesti o zatvorenim drugovima kako ne bi došlo do konfuzije, što bi, u tom slučaju, još više izoliralo drugove u jednom štrajku glađu koji već i ovako prolazi gotovo nezapažen.

RadioAzione

Započnimo kratkim rezimeom događaja.
U represivnoj operaciji nazvanoj “Scripta Manent” zatraženo je 15 pritvora, od kojih je izvršeno 7, i 32 pretresa.
Jedan drug, Daniele, čije ime nije bilo na popisu zahtjeva za pritvorom, uhapšen je pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu eksploziva.
Među optužbama ističe se, po težini, pokušaj masakra, s očitim ciljem da se dosegnu vrlo visoke zatvorske kazne, skroz do doživotne.
Nakon zahtjeva sudu potvrđen je pritvor za sve, dok su za Annu odbačene neke specifične optužbe (Parma i Cofferati).
Javni tužitelj Sparagna, iz torinskog tužiteljstva, nositelj istrage, uložio je žalbu zato što nisu izvršeni svi pritvori koji su zatraženi.
Osim toga, tužitelj je iznio namjeru da ispita uhapšene, u nadi da će se netko distancirati. U svrhu te nade i dalje drži drugove u izolaciji, a istu proceduru nameće i protiv Danielea, zatvorenog zbog kaznenog djela za koje nije predviđen visoki nadzor.
Kao odgovor na ovo stanje stvari Alfredo i Anna započeli su, 3.10. odnosno 10.10., štrajk glađu do daljnjeg.
Tužitelj je započeo ispitivanja, a drugovi su odgovorili na najbolji odgovarajući način, s još jednim odbijanjem još jedne provokacije.
Nakon ispitivanja povučena je zabrana susreta, prekinuta je izolacija i drugovi prekidaju štrajk glađu.
Sve to ne odnosi se samo na zatvorene drugove, bez obzira na stavove pojedinaca postoji namjera da se osudi i kazni 20 godina anarhističkih borbi.
Smatramo da je nužan susret između osoba koje osobno preuzimaju odgovornost za anarhističku ideju, njene tenzije i djela.
Poziv na susret dana 5.11.2016., u 14 sati, Garage Anarchico – Chiassetto Santa Ubaldesca, 44 (zona San Martino) – Pisa

Napomena RadioAzione (20.10.2016.): Slijedi tekst anarhističkog druga Alfreda Cospita o štrajkug glađu bez obustave, koju vodi i njegova partnerica Anna Beniamino, i nekoliko njegovih razmatranja o hapšenjima u operaciji „Scripta Manent”, u kojoj je, uz druga Nicola Gaia, i on ponovno uhapšen. Svakovrsna ograničanja, izolacija koja traje već gotovo dva mjeseca, šikaniranja i kroz odgađanja susreta dvoje drugova (Danila i Valentina) s njihovo dvoje male djece, razgolitila su bolesne želje jednog javnog tužitelja, Roberta Sparagne, koji misli da će se na taj način domoći jedne žrtve, jedne izdajice ili nekoga tko će za sve preuzeti odgovornost. Između ostalog, pošto su drugovi podvrgnuti „cenzuri” nad poštom nastoje im na bijedan način ograničiti izlaz pošte iz zatvora, stavljajući ljepilo na pisma zatvorenih drugova koja se u trenutku otvaranja koverte poderu. Uživaj i ti, ti jeftini bijedni stvore kojeg plaća država; uživaj i smij se tvojim prljavim torturama na štetu zatvorenih drugova, ali sjeti se da najslađe se smije tko se zadnji smije! A to će biti smijeh koji će pokopati tebe i tvoju voljenu državu!

Anarhistima-cama
Poziv na Revolucionarnu Solidarnost
Neo-inkvizitor torinskog tužiteljstva, Roberto Sparagna, želi preuzeti Laudijevo mjesto [preminuli tužitelj], igra se našim životima, koje želi uništiti. Za početk, protiv izolacije (ograničenja – torture koju nam je nametnuo Sparagna) štrajk glađu bez prekida, bez granica, sve do krajnjih posljedica, Nastavit ću odlučan do prekida izolacije.
Roberto Sparagna nas želi slomiti, prekidajući naše odnose, pogađajući nas cenzurom i izolacijom kako bi uništio svaki tračak osjećaja, svaku šansu otpora.
Idućih ću tjedana staviti svoj život na kocku.
Priznajem da je dostizanje cilja složeno, ali uzdam se u mržnju koju osjećam prema svakom obliku moći i nadmoći nad revolucionarnom solidarnošću moje anarhističke braće i sestara, nadasve u svoju volju.
Moja snaga je jedan višestrani anarhistički pokret u neprekidnom razvoju. Samo ako stavimo u igru, da za danom, život i sigurnost. Samo ako si zaprljamo ruke djelom (kakvo god ono bilo) utjecat ćemo na realnost, učinit ćemo nešto drugačije.
„Štrajk glađu” (s moje točke gledišta, nezamislive izvana) u situaciji u kojoj se nalazim ne sadrži nikakav prezir. Očaj ili podcjenjivanje mojeg vlastitog života. Predivnog i radosnog života, baš zato jer sam ga doveo u rizik, bacio u borbu bez računica i oportunizma. Stav koji ću i zadržati do posljednjeg daška.
Prekinuti ravnodušnost, političku računicu jednog anarhističkog pokreta u Italiji, prečesto nepokretnog, ledenog, koji se kreće kompaktno samo u slučaju smrti, nevine žrtve.
Prekinimo
...

Doznajemo da je anarhistički drug, Alfredo Cospito, danas (15.10.) u 12. danu štrajka glađu, izgubio 13 kg.
I nastavlja štrajk...
Snage!

Danas, u ponedjeljak 10. oktobra, odlučila sam da započnem štrajk glađu protiv izolacije kojoj sam podvrgnuta, kao i ostali drugovi koji su optuženi u istom slučaju, od dana našeg hapšenja 6. septembra, nakon što sam doznala da se ta situacija nastavlja unatoč premještaju na različite odjele AS2 [visoke sigurnosti, nap.prev.] i nakon ispitivanja na kojem je potvrđen istražni zatvor.
U znak solidarnosti s Alfredom Cospitom u štrajku glađu od 3. oktobra, u izolaciji na odjelu AS2 u Ferrari.
Svjesna sam da koristim sredstvo štrajka glađu kao minimalni znak reakcije na barbarstva urođena zatvorima i vlastima.
Nosim i dalje, kao uvijek, anarhiju u srcu i glavi, ljubavi i poštovanje prema svim nikada ukroćenim drugovima unutar i izvan zatvora, bije između zuba i osmijeh na usnama.

Anna

Drug Alessandro Mercogliano premješten je u zatvor u Alessandriji, gdje se već nalazi zatvoren još jedan drug uhapšen u istoj operaciji, Marco Bisesti.
Mislim da su premještajem Sandrona okončani, za razliku od psihičkih problema inkvizitora Sparagne, premještaji.
Što se tiče Danielea, drug nam iz zatvora u Terniju javlja da ima pravo na dva sata dvorišta dnevno i na četiri sata posjeta mjesečno + dva izvanredna sata jednom mjesečno, koja drug može zatražiti zahtjevom.
Pozivam svih da drugovima u zatvoru šalju što više poštanskih markica, koverata i papira za pisanje, pošto mogu kupovati samo jednom mjesečno, te pozivam da štampate i šaljete što više informativnog materijala kako bi prekinuli izolaciju i uvijek držali drugove informiranima o svemu što se zbiva u „slobodnom” svijetu.
Suučesništvo i solidarnost s Marcom, Sandrom, Nicolom, Valentinom, Danilom, Danieleom, Annom i Alfredom!
Prekinimo izolaciju!

Nove adrese zatvorenih drugova:
BISESTI MARCO: Strada Alessandria, 50/A – 15121 San Michele, Alessandria (AL)
MERCOGLIANO ALESSANDRO: Strada Alessandria, 50/A – 15121 San Michele, Alessandria (AL)
BENIAMINO ANNA: Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT
CREMONESE DANILO EMILIANO: Str. delle Campore, 32 – 05100 Terni TR
SPEZIALE VALENTINA: Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT
ALFREDO COSPITO I NICOLA GAI NALAZE SE I DALJE NA ODJELU VISOKE SIGURNOSTI- AS2 (via Arginone 327, 44122 Ferrara)
DANIELE: Str. delle Campore, 32 – 05100 Terni TR

I drugarica Anna Beniamino započela je štrajk glađu, koji već tjedan dana vodi drug Alfredo Cospito. I Annin povod za štrajk je izolacija kojoj su, već više od mjesec dana, podvrgnuti drugovi uhapšeni u operaciji „Scripta Manent”.
Očekujemo njihove riječi kako bi mogli produbiti temu.

Suučesništvo i solidarnost s Annom i Alfredom!
Prekinimo izolaciju!

Drug Alfredo Cospito započeo je štrajk glađu 03. oktobra.
Razlozi štrajka su izolacija kojoj je podvrgnut već više od mjesec dana, geste solidarnost sa ZVĆ i zbog operacije „Scripta Manent”, i zabrana susreta s drugom Nicolom Gaiom. Podsjećamo da pošto se drugovi nalaze na odjelu AS2 [visoke sigurnosti, nap.prev.] zabranjeno im je druženje s običnim zatvorenicima, te ako se nastavi zabrana i između njih dvojice naći će se u potpunoj izolaciji.
Solidarnost i suučesništvo s Alfredom!
Solidarnost i suučesništvo s Nicolom, Sandrom, Marcom, Annom, Danieleom, Danilom i Valentinom!
Prekinimo izolaciju!

RadioAzione

Drugovi Marco Bisesti i Anna Beniamo premješteni su u zatvore u Alessandriji i Latini, dok je drug Daniele, jedan od urednika Croce Nera Anarchica [anarhistički crni križ, nap.prev.], uhapšen ujutro 06.09., premješten u zatvor u Terniju.

Nove adrese zatvorenih drugova:
BISESTI MARCO: Strada Alessandria, 50/A – 15121 San Michele, Alessandria (AL)
MERCOGLIANO ALESSANDRO: C.R. REBIBBIA via Raffaele Majetti n. 72 00156 ROMA
BENIAMINO ANNA: Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT
CREMONESE DANILO EMILIANO: Str. delle Campore, 32 – 05100 Terni TR
SPEZIALE VALENTINA: Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT
ALFREDO E NICOLA SE I DALJE NALAZE NA ODJELU AS2 U FERRARI
DANIELE: Str. delle Campore, 32 – 05100 Terni TR

Jučer, 02.10., doznali smo da je drugarica Valentina Speziale premještena u zatvor u Latini još prije tri dana (krajem prethodnog tjedna). Njena nova adresa:
Valentina Speziale, Via Aspromonte, 100 – 04100 – Latina LT – Italia
Što se tiče vijesti o uvjetima drugova u zatvoru situacija je slijedeća:
Za Danila se sa sigurnošću zna da mu je blokirana neka pošta koju je trebao dobiti, između kojih i sinova. I da samoj djeci nije dozvoljeno da vide roditelje (Danila i Valentinu) tokom posjeta.
Svim uhapšenim drugovima nije dozvoljena da međusobno komuniciraju, što znači i da im je zabranjeno da se dopisuju. Iz tog je razloga propao njihov plan o stvaranju specijalnih zatvora samo za anarhiste, kao što je odjel visoke sigurnosti u Ferrari i Alessandriji. To pretpostavljamo iz činjenice da se prvi premještaji odvijaju prema drugim zatvorima.
Šikanira se drug Marco Bisesti, kojeg su zatvorili u „podrum” zatvora Rebibbia zato što je odbio da se podvrgne TBC-testu (uobičajeno u nekim zatvorima). Navedeni podzemni odjela logora je pun vlage, a drug nije dobio pokrivač da bi se pokrio barem noću. Dakle, potrebni su, tko želi poslati paket zatvorenicima, deke, džemperi i slično. No, budući da će drugovi biti premješteni savjetujem da se kontaktiraju advokati ili drugovi koji prate pobliže situaciju prije slanja paketa, uključujući i novac.
Optužbe koje su odbačene protiv drugarice Anne Beniamino su „B” i povezane s istim djelom.
Tužitelj je za napad u Parmi (optužba „B”) zatražio kazneno djelo „masakra”, ali istražni sudac je odbio navedenu optužbu jer po njemu se na ne-eksplodiranoj napravi prekidač nalazio u poziciji „off”, dakle nije bila pristuna namjera da se ubije i stoga počini masakr.
7. oktobra sud će preispitati slučaj, pošto je je novi inkvizitor torinskog tužiteljstva R. Sparagna uložio žalbu kako bi se odobrilo kazneno djelo „masakra” (čl.280 k.z.) protiv drugova, kojeg je odbio sudac, i kako bi se odobrilo hapšenje nekih
...

Doznajemo da je drug Danilo Cremonese premješten iz zatvora u Pescari u zatvor u Terniju. Nova adresa:
Danilo Cremonese, Str. delle Campore, 32 – 05100 Terni TR – Italia
Sud je 06.09. potvrdio ostanak svih drugova u talijanskim logorima u vezi operacije „Scripta Manent”, koju je je izrodio bolesni um torinskog tužitelja Roberta M. Sparagne.
Trenutno znamo samo da su drugarici Anni Beniamino odbačene neke spefične optužbe, kao npr. napad u Parmi i na Cofferatija. Idućih dana, ćim budemo bolje shvatili, objavit ćemo.
Uhapšeni drugovi nam javljaju da ova, još jedna, istraga o Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji u Italji, ne polazi od daleke 2003., već da seže čak u Marinijevu istragu.
Za novo upisanog na „platnu liste države” sve je valjano, samo kako bi sakupio što više materijala i povećao obim sudskih spisa protiv uhapšenih drugova i onih pod istragom. Sve se više pitamo zašto ne krene od Sante Caseria i Gaetana Brescija...
Pozivam drugove da prekinu izolaciju koju države želi nametnuti nama „slobodnima” i drugovima u zatvoru.
Potrebne su poštanske markice, novine, knjige i javljaju nam da ih neprekidno informiramo o svemu što se zbiva izvan logora.

RadioAzione

01.09., kao po vijestima od 26.06.2016., započeo je „vanjski rad” na području Zuricha, predviđen šest mjeseci.
Nova adresa je: Marco Camenisch, c/o Kasama, Militärstrasse 87/A, CH-8004 Zürich
Kako bih zaštitio moju (izgrađujuću...) privatnu sferu i meni najbližu socio-političku sredinu neću do daljnjeg objavljivati informacije o mojoj novoj sredini života, kao npr. prebivalište, dom, radno mjesto itd., koje ne bi više ni trebali biti od „javnog interesa”. Naravno, to ne vrijedi za meni najbliže drugove/arice, kao što ću naravno i dalje informirati o mojem „oslobođenju” (a pogotovo o eventualnim „izmjenama”...).
Kao što sam već djelomično informirao solidarnu štampu pokreta, u ovoj fazi mojeg „zatvora” imam prilično „slobodan” pristup informacijama, internetu itd. Zato, nije više „pravedno” da dobivam kao do sada vaše besplatne i solidarne publikacije za zatvorenike/ce, te vas zato molim da prekinete slanje.
Za taj izraz solidarnosti i općenito za čitavu vašu snažnu, cjelovitu i neprekidnu revolucioranu solidarnost, osim tendencija protiv represije moći, želim izraziti još jednom moju najveće poštovanje i moju najdublju zahvalnost.
Naravno, svjestan činjenice da se revolucionarna solidarnost ne može prakticirati jednosmjerno, kao speficično anarhistički zatvorenik nadam se da je moj solidarni doprinos i odnos s revolucionarnom borbom bio, je i ostat će dovoljan, barem na kratko, duboko recipročnom duhu solidarnosti i revolucionarne pripadnosti.
Uvijek pružajući optor, uvijek pružajući doprinos, uvijek solidarno (i u tišini...:-))

marco camenisch, početak septembra 2016., Zurich, CH

Dvije godine od otmice drugova za „Slučaj Bombas 2” podsjećamo na događaje u vezi ovog slučaja.
U zoru 18. septembra devet prokletih policajaca karabinjera brutalno su upali u dom Nataly Casanova, koji je dijelila s Juanom Floresom i Guillermom Duranom. Nataly, vidjevši pandure s uperenim puškama, dala se u bijeg po krovovima obližnjih kuća, ali uzaludno pošto ju je policija uspjela uhvatiti u jednoj kući kvarta.
Troje drugova uhapsila je policija, traživši imena i adrese, pošto ih nisu znali, kako bi pretresli domove njihovih članova obitelji, zaplijeniviši telefone, kompjutere, SIM kartice i bilo kakvu odjeću crne boje, odnosno sve što bi moglo poslužiti da ih okrive.
Natalyin dom je dijelomično uništen, dok su pak njene osnovne osobne stvari potpuno uništene.
Unatoč činjenici da je istragu vodilo tužiteljstvo Juga, drugovi su odvedeni na policijsku stanicu Ñuñoa, specijalizirane u montažama, gdje su podvrgnuti nasilnom uzimanju uzorka krvi.
Idućeg je jutra započela gozba buržujske štampe, demonizirajući živote troje drugova. Pritvor drugova produžen je na pet dana, sve do utorka 23. septembra, kako bi dali dovoljno vremena za izgradnju optužnica.
Drugovi su optuženi za iduće napade:
- teroristički napad na policijsku stanicu broj 39 općine El Bosque, 11.08.2014. Ta je optužba kasnije odbačena.
- teroristički napad na vagon podzemne željeznice na stanici Los Dominicos, 14.07.2014.
- i najznačajnija optužba, eksplozija na stanici Sub-Centro Escuela Militar, 08.09.2014. (par mjeseci kasnije pojavilo se 25 žrtvi tvrdeći da su zadobile niz ozlijeda, između kojih sluha, kosti prsta ruke i otvorene prijelome; tužiteljstvo ih je bilo uvjerilo da će im biti isplaćena ošteta na kraju suđenja). Kako bi povećali zločine i godine zatvora Juanu Floresu tužiteljstvo se dalo u potragu za žrtvama, a nekoliko privatnih advokata podnijelo je tužbu protiv drugova. Tužiteljstvo i javni tužitelj radije ciljaju na šok-strategiju publike nego da iznesu inkriminirajuće dokaze.
- posjedovanje baruta najvjerojatnije zakopanog u dvorištu kuće.
U utorak 24. septembtra, nakon četiri sata
...

Ovo su vijesti koje saznajemo izravno od zatvorenih drugova Anne Beniamino i Alfreda Cospita:
Što se tiče Anne, informira nas da se nalazi u izolaciji, zabranjen joj je susret s drugim zatvorenicama, a pošta joj je podvrgnuta kontroli i cenzuri. Pošta joj, kaže drugarica, stiže prilično brzo.
Alfredo, pak, koji se još nalazi u izolaciji, ne samo zbog svog solidarnog djela sa ZVĆ, o kojem se unutrašnji sud zatvora nije još izjasnio, nego i zbog nove istrage „Scripta Manent”. K tome, informira nas da pošto se nalazi u izolaciji ne posjeduje ništa u ćeliji, kao što su adrese, niti od drugova uhapšenih tokom „Scripta Manent”.
Pozivam drugove da šalju što više vijesti, novina i poštanskih markica kako bi prekinuli izolaciju koju trenutno domovinske tamnice fizički nameću.

Pozdrav
Nicoli, Alfredu, Anni, Danieleu, Marchettu, Sandroneu, Danilu i Valentini
Solidarnost koju izražavam uhapšenima je bezuvjetna.
Uhapsili su moju braću i moje sestre, i zato moje srce plače.
Nećete nikada biti sami!!!
Dragi/e drugovi/arice, uz vas sam!!!

Nekoliko riječi da bih objasnio situaciju o procesu na kojem sam optužen za poticanje na počinjanje terorističkih djela
Pišem ovih par redaka da bih objasnio situaciju naspram jedne procedure u kojoj sam optužen za pisanje jednog teksta (Tko se ne distancira...), koji je oštro napao one koji su se distancirali od Djela (za koje su kasnije odgovornost preuzeli Alfredo i Nicola) koje je dovelo do ranjavanja Adinolfija [izvršnog direktora nuklearnog poduzeća, nap.prev.].
Nakon brojnih odgoda i brojnih poziva drugarima/cama da prisustvuju ročištu (kao što se mnogi sjećaju), 28. septembra održat će se taj fantomski proces.
Očito je da se ti pozivi nisu dopali javnom tužitelju ili sucu, vjerojatno obojici, te su tako odlučili da ga obave iza zatvorenih vrata, budući da je po skraćenom postupku mogu to učiniti.
Izostaje stoga prisustvo drugova/arica, i nadasve izostaje moje prisustvo koje ne bi više imalo nikakvog smisla.
Zato mi je žao što neću imati šansu da vidim brojne osobe koje su mi iskazale podršku, ali razloga da se vidimo ima, pogotovo nakon posljednjih hapšenja.
Slobodarski zagrljaj svima koji su mi iskazali svoju solidarnost.

Carlo iz Genove

*** Licem u lice s neprijateljem

U zoru 6. septembra pokrenuta je operacija „Scripta Manent”.
32 anarhistička druga, u raznim talijanskim gradovima, probudila je D.I.G.O.S [politička policija, nap.prev.] i pandurija s nalogom za pretres. Od njih 32, 15 su pod istragom, a za 7 njih, Marca, Sandronea, Valentinu, Alfreda, Nicolu, Annu i Danila izdani su nalozi za hapšenje, da bi zatim bilo izvršeno još jedno hapšenje (izvan okvira te istrage), Danielea, urednika C.N.A. [Anarhističkog Crnog Križa, nap.prev.] kao ishod pretresa (pronađeno je par baterija i jedan priručnika za električara).
Naručitelj navedene represivne operacije je, želimo ponoviti, javni tužitelj torinskog tužiteljstva, Roberto Maria Sparagna.
Optužbe protiv naših drugova smrde na stari papir, izvučen iz prašnjavih ladica, ništa novo pod suncem, a i nemaštoviti dokazi istražitelja, koji ne znajući za što da se uhvate kako bi opravdali svoje bijedno postojanje sabiru stare istrage, ista imena i već poznate novine/teorije.
Istraga se temelji na napadima za koje je odgovornost preuzela NEFORMALNA ANARHISTIČKA ORGANIZACIJA između 2003. i 2007.
Točnije, napadi uključeni u ovu istragu za koje su osumnjičeni, odnose na pisma-bombe poslane u maju 2005. direktoru CPT-a [sabirni centar za migrante, nap.prev.] u Modeni, kasarni prometne policije u torinskoj četvrti San Salvario i načelniku policije grada Lecce, za koje je odgovornost preuzela FAI/Narodnaja Volja, na eksplozivnu napravu u kasarni RIS-a [forenzičarska jedinica karabinjera, nap.prev.] u Parmi 24.10.2005., za koju je odgovornost preuzela FAI/Cooperativa Artigiana Fuoco e Affini (occasionalmente spettacolare) [obrtnička zadruga požar i slično, po potrebi spektakularna, nap.prev.], na naprave u kasarni kadeta karabinjera u Fossanu, 02.06.2006., za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda) [anonimna i strašna pobuna, nap.prev.], na pakete-bombe poslane u Torinu jula 2006. poduzeću Coema Edilità (uključenom u obnovu sabirnih centara za migrante), gradonačelniku Sergiu Chiamparinu i direktoru dnevnih novina „Torino Cronaca”, za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT (Rivolta Anonima e Tremenda), na naprave postavljene u torinskoj četvrti Crocetta, 07.03.2016. za koje je odgovornost preuzela FAI/RAT; osim i na druga djela odnose se i na ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, R. Adinolfija, 07.05.2012., za koje su dva anarhistička druga, Alfredo i Nicola, već osuđeni i za koje su javno preuzeli odgovornost.
Ukratko, vraća se ustaljeno kazneno djelo udruživanja po članku 270bis [udruživanje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka, nap.prev.] , plus po različitim 280bis [teroristička djela, nap.prev.] i jednom 285 [atentat na sigurnost države, nap.prev.].
S pravne razine toliko, u očekivanju
...

Neki su navikli, možda zbog ponosa i nešto ustaljenosti, neki zbog ismijavanja, da kažu „nisu ni jedan posto a ipak postoje...”, po dobro poznatom napjevu jednog klovna. Na odjelu AS [visoke sigurnosti, nap.prev.] zatvora u Ferrari ima ih sto posto, i postoje od krvi i mesa, anarhisti... Talijanska država je stručnjakinja na tom polju, iz operacije u operaciju, od Marini do Ardire, prolazeći kroz Thor, Mangiafuoco i Cervantes, uz neku kozmetičku i poetsku varijantu pokreću jednu za drugom: veliki represivni „uspjesi” Digosa [politička policija, nap.prev.] i ROS-a [antiteroristička jedinica karabinjera, nap.prev.] protiv anarhista. No, današnji specijalitet je poetičniji no ikada. Operacija „Scripta Manent” (zapisano ostaje) obuhvatila je čitav talijanski teritorij u jutro 6. septembra 2016. po nalogu torinskog tužiteljstva, uz hapšenja i tridesetak pretresa u vezi napada za koje je odgovornost preuzela FAI [Neformalna Anarhistička Federacija, nap.prev.]. Trenutno se uhapšeni nalaze raspršeni po različitim zatvorima diljem Italije, ali možda će ubrzo muškarci biti prebačeni na odjel AS2 zatvora u Ferrari, a žene u Rebibbiju [Rim].
Mogli bi se pomiriti s ovim stanjem stvari: pri svakom koraku talijanska država ažurira svoje arhive, šikanira, zatvara, fantazira o scenarijima koji su sličniji holivudskim špijunskim filmovima, kako po komičnim metodama tako i po scenarijima zavjere (organizacije strukturirane kao poduzeća ili pra-države, s hijerarhijama, složenim financiranjem i drugim glupostima svojstvenim istražnim sucima), nego bilo kojoj sredini antagonističkog i antiorganizacionog anarhističkog pokreta.
Međutim, na koncu nas sve to i ne iznenađuje, ali niti ne umanjuje bijes koji osjetimo u želucu kada doznamo da su još jednom vrijedni drugovi, borci, ponekad prijatelji, postali predmet pažnje ili zatvorenici talijanske demokracije. Uvijek istim refrenom, uvijek istim uobičajenim medijskim vonjom, lica naših drugova otisnuta u novinama uz jezovite naslove i legende, video zapisi objavljeni za tisuće poštenih građana koji se osjećaju sigurnijima dok gledaju te zle „teroriste” koje je probudila Digos, s lisicama na rukama, pokraj kreveta, no ponosni unatoč pokušajima zastrašivanja i poniženja. Društveni mir neće noćas bolje spavati zato što neće moći nikada zaustaviti sve pobunjenike, uvijek će netko ostati vani da bi nastavio borbu dostojanstveno i hrabro, da bi napao materijalizam odnosa i dominacije, prekinuo svakodnevnicu, prenio svoja iskustva i nadasve iskustva zatvorenika, analize, teorije i prakse.
Čvrste misli drugovima zatvorenima na odjelu AS2 u Ferrari. Uvjereni smo da ako se putovi budu sreli, Nicola i Alfredo će otkriti drugove slične sebi, ispunjene odlučnošću da stražarima prepriječe oduzimanje dostojanstva.
U zemlji koja se posljednjih godina hvališe smanjenjem broja zatvorenika, što je istina ako se usporedi s rekordnim brojem zatvorenika koji se ponavlja svako ljeto već desetljećima u francuskim zatvorima, anarhiste, njih, neće nikada zaobići represija države, kakve god bile političke okolnosti vladara.
Zato, nećemo ni mi zaobići državu i njene labirinte bez ispaljenog metka: zapalimo sve zatvore, sloboda za sve!

“Scripta manent”? Volens nolens!

Nekoliko solidarnih anarhista iz Pariza,
8. septembar 2016.

30. augusta Alfredo je nanio štetu staklima koja razdvajaju prostor za posjete na odjelu visokog nadzora zatvora u Ferrari, u znak solidarnosti sa zatvorenicima iz ZVĆ, nedavno osuđenima na više od sto godina zatvora zbog pokušaja bijega.

Danas 30. augusta, nakon skoro četiri godine od mojeg hapšenja, želio sam proslaviti godišnjicu tako što sam si poklonio uništenje stakala prostorije za posjete. To je djelo moj doprinos revolucionarnoj solidarnosti s mojom braćom i mojom sestrom iz ZVĆ-FAI-FRI, osuđenih na još jednom suđenju na po 110 godina svaki zbog jednog neuspješnog pokušaja bijega. Anarhistički zatvorenik nije zastavica, niti treba oko njega izgraditi spomenik, ponekad je dio našeg srca, ponekad nije... no ipak nastavlja se boriti, živjeti... Nije se potrebno sjećati njega, potrebno ga je, ako želite, osvetiti, osloboditi, ali na koncu konca on može to i sam učiniti zato što njegova narav ne pripada nikakvom stadu...

Živjela Fai-Fri
Dug život ZVĆ