Čile: Dvije godine od početka procedura protiv anarhista Juana, Nataly i Enriquea

Dvije godine od otmice drugova za „Slučaj Bombas 2” podsjećamo na događaje u vezi ovog slučaja.

U zoru 18. septembra devet prokletih policajaca karabinjera brutalno su upali u dom Nataly Casanova, koji je dijelila s Juanom Floresom i Guillermom Duranom. Nataly, vidjevši pandure s uperenim puškama, dala se u bijeg po krovovima obližnjih kuća, ali uzaludno pošto ju je policija uspjela uhvatiti u jednoj kući kvarta.

Troje drugova uhapsila je policija, traživši imena i adrese, pošto ih nisu znali, kako bi pretresli domove njihovih članova obitelji, zaplijeniviši telefone, kompjutere, SIM kartice i bilo kakvu odjeću crne boje, odnosno sve što bi moglo poslužiti da ih okrive.

Natalyin dom je dijelomično uništen, dok su pak njene osnovne osobne stvari potpuno uništene.

Unatoč činjenici da je istragu vodilo tužiteljstvo Juga, drugovi su odvedeni na policijsku stanicu Ñuñoa, specijalizirane u montažama, gdje su podvrgnuti nasilnom uzimanju uzorka krvi.

Idućeg je jutra započela gozba buržujske štampe, demonizirajući živote troje drugova. Pritvor drugova produžen je na pet dana, sve do utorka 23. septembra, kako bi dali dovoljno vremena za izgradnju optužnica.

Drugovi su optuženi za iduće napade:

— teroristički napad na policijsku stanicu broj 39 općine El Bosque, 11.08.2014. Ta je optužba kasnije odbačena.

— teroristički napad na vagon podzemne željeznice na stanici Los Dominicos, 14.07.2014.

— i najznačajnija optužba, eksplozija na stanici Sub-Centro Escuela Militar, 08.09.2014. (par mjeseci kasnije pojavilo se 25 žrtvi tvrdeći da su zadobile niz ozlijeda, između kojih sluha, kosti prsta ruke i otvorene prijelome; tužiteljstvo ih je bilo uvjerilo da će im biti isplaćena ošteta na kraju suđenja). Kako bi povećali zločine i godine zatvora Juanu Floresu tužiteljstvo se dalo u potragu za žrtvama, a nekoliko privatnih advokata podnijelo je tužbu protiv drugova. Tužiteljstvo i javni tužitelj radije ciljaju na šok-strategiju publike nego da iznesu inkriminirajuće dokaze.

— posjedovanje baruta najvjerojatnije zakopanog u dvorištu kuće.

U utorak 24. septembtra, nakon četiri sata fantaziranja, naložen je istražni zatvor za Juana i Nataly, a noćni kućni pritvor za Guillerma, koji se nakon žalbe tužitelja pretvorio u potpuni kućni pritvor.

I tako su proveli sedam mjeseseci u zatvoru. U izolaciji. Uz nasilno upadanje u ćelije i uništavanje različitih izraza solidarnosti, nadzor i šikaniranje članova obitelji i prijatelja, koji su kulminirali još jednim hapšenjem.

06.04.2015. još jedan pretres okončan je hapšenjem, Enriquea Guzmana, solidarnog aktivnog prijatelja drugova, koji ih je posjećivao u zatvoruk, organizirao inicijative solidarnsoti itd. Baš kao i pri hapšenjima 18. septembra, tužitelj je produžio pritvor sve do 13. aprila, da bi zatim bio naložen istražni zatvor.

14. aprila drugovi Nataly, Juan i Guillermo spremno reagiraju i započinju štrajk gladi-tekući, zahtjevajući neposredno otpuštanje Enriquea Guzmana, okončanje Natalynog režima izolacije i neovisnu istragu kako bi se utvrdila točnost DNK dokaza. Brojni drugovi prikljujučuju se inicijativi. Nakon 51 dan Enrique je otpušten iz istražnog zatvora u kućni pritvor, dok je Nataly premještena iz izolacije na drugi odjel, čime su drugovi okončali štrajk.

Kratka Enriqueova kućna pauza je trajala nešto više od tjedan dana, sve dok tužiteljstvo uz žalbeni sud San Miguela nisu odlučili da se vrati u zatvor. A to nije bio prvi put da je Enrique najprije dozvoljen kućni pritvor, da bi ga zatim ponovno vratili u zatvor.

Nakon brojnih izmjena, tužiteljstvo odlučuje da odbaci sve optužbe protiv Guillerma Durana, na radost zatočenih drugova.

Nakon gotovo dvije godine otkad je započeta procedura vratile su se loše vijesti, koje su šokirale članove obitelji i prijatelje drugova. Tužiteljstvo pokušava ući u posjed doma koji su dijelili Juna, Nataly i njena kći, s namjerom da naplati štetu zbog napada na Los Dominicos i Escuelu Militar. Obitelji pokušavaju očajnički spasiti kuću, ali sve je već isplanirano, unatoč činjenici da je istraga još otvorena.

Trenutno drugovi čekaju da što prije započne suđenje. Šikaniranje drugova je sve žešće, podvrgnuti su neprekidnim kaznama, između ostalih pretučeni su uz ostale srodne s kojima dijele ćelije.

Upravo tokom tih brojnih sukoba Enrique je premješten na drugi odjel, nakon što su ga stražarai optužili da pripada bandi otmičara djece, zbog čega su ga drugi zatvorenici pretukli i premješten je na drugi odjel. Stavljen je u izolaciju, gdje je ostao četiri dana, tokom kojih nismo ništa znali o njemu.

Iako je već bio premješten na drugi odjeli, ovaj put je bio red na Juanu da bude premješten na odjel maksimalne sigurnosti, zbog ogromne mašte stražara i glavnog tužitelja, koji su iskoristili jedan od njegovih crteža kao „dokaz” za pokušaj bijega.

Juan je vraćen na prethodni odjel, ali tek nakon što su ga stažari izvrijeđali i pretukli iako je bio u lisicama. Mada uz male šanse za obranu, drug se borio svim sredstvima.

Na odjelu maksimalne sigurnosti javni tužitelj je besramno ponudio Enriqueu brzi sudski postupak ako zauzvrat prihvati sve njegove delirije.

Kukavičluk koju pokazuju vlasti nudi nam prilično jasnu sliku o ishodu svega, dok djela naših drugova su najljepše slike koje možemo gledati.

Nećemo se zaustaviti dok ih ne vidimo na ulicama.

Na svaki pokušaj vlasti da ih porazi, mi ćemo biti ovdje da se borimo protiv njihovih prokletih strategija