Prigionieri anarchici Hrvatski

Na moru - Odzvanjaju zatvori

Odzvanjaju zatvori
Anaplija i Jedi Kule*

Odzvanjaju klapala**
i daščare duž Syngrou***

Ako si majka i patiš
dođi me jednog dana posjetiti

Dođi prije nego me osude
plači da me oslobode

Ne govorimo samo o rešetkama koje okružuju sve zatvorenike, zato što uvijek postoje četiri zida oko naših umova, moramo ih sve srušiti da bi bili istinski slobodni!
Posvećeno vatrenom solidarnošću zatvorenicima u masovnom štrajku gladi protiv zatvora maksimalne sigurnosti u Grčkoj.
ODZVANJAJU ZATVORI!!!
*bivši zatvori u Nafpliju i Solunu ("jedi kule" - sedam kula, turski)
**u pravoslavnim crkvenim knjigama zvona se nazivaju i "klepala", a naziv dolazi od drvenih dasaka i željeznih šipki korištenih u početku kršćanstva kada zvona još nisu bila u upotrebi; u pjesmi se odnose na udaranje o rešetke
***Avenija Syngrou, glavna atenska ulica koja povezuje grad sa lukom, posvećena bankaru koji je između ostalog financirao i izgradnju zatvora. [nap.prev.]
...

Od danas 23.06. anarhistički ustanički zatvorenici sudjeluju u masovnom štrajku glađu zatvorenika protiv prijedloga zakona o stvaranju zatvora maksimalne sigurnosti. Mobilizacija se odvija u svim zatvorima zemlje, što označava vrhunac jednog niza prosvjeda, kao uzdržavanje od zatvorske hrane diljem zemlje od 18.06.
Prijedlog zakona, između ostalog, predviđa preinaku zatvora u objekte maksimalne sigurnosti (tipa C) i izgradnju izoliranih specijalnih odjela tipa C u ostalima. Svi drugovi optuženi ili osuđeni za terorizam bit će premješteni u takve zatvore, gdje će ostati najmanje 10 godina (praktički zauvijek, budući da se održavanje kazne u zatvorima maksimalne sigurnosti može svaki put produžiti na još dvije godine, ako je pojedinac obilježen kao "opasan"), bez prava na traženje otpusta ili pogodnosti, a biti će i drugih restrikcija u komunikaciji s voljenim osobama i drugovima izvan zidova. Dodatno, straža zatvorskog perimetra sada je dodijeljena grčkoj policiji i kreiran je legalni kontekst za "kontrolu i intervenciju unutar zatvora", drugim riječima za neprekidne napade EKAM-a [specijala antiteroristička jedinica, nap.prev.] na naše drugove. Također, što je od velike važnosti, taj novi prijedlog zakona omogućuje pravno pokriće za stvaranje DNK baze podataka, čiji će prljavi posao izgradnje profila biti povjereno fakultetima i istraživačkim laboratorijima. Na koncu, naglašen je povoljniji postupak za cinkaroše, koji će surađivati s vlastima pružajući informacije, pomagati pri hapšenju bjegunaca i rušenju grupa urbane gerile.
Čitajući nacrt zakona vrlo je jasno da cilja nadasve na subverzivne anarhističke zatvorenike te na unutrašnje neprijatelje općenito. Međunarodno iskustvo u vezi takvih zatvora dokazuje nam da im je cilj izolirati te fizički i psihički istrijebiti neprijatelje demokratskog režima i zastrašiti ostale anarhističke pobunjenike.
Za pobjedu borbe ratnih zatvorenika crne anarhije!

Zapalimo zatvore!

...

U ponedjeljak 16. juna održano je posljednje ročište protiv Amelie, Fallon i Carlosa, troje anarhista uhapšenih 5. januara. pod optužbom za nanošenje šteta i napada na javni mir. Za sada, po sudskom postupku, moramo čekati zaključke advokata i sudaca o presudi za lokalno suđenje s kojim se naši drugovi suočavaju. Što se tiče federalnog suđenja iduće ročište odvit će se u srijedu 25. juna. Mada su već određeni datumi za posljednja dva ročišta, trebamo držati na umu da suci mogu odgoditi donošenje presude.
Bitno je da nastavimo iskazivati našu solidarnost s drugovima koje je otela država.
Sloboda za Sve!
Izvor: Sabotagemedia

"Topli i bratski zagrljaj svim drugovima koji održavaju na životu sjećanje na našeg brata Angryja i koji su solidarni s nama, koji riskiraju da bi širili propagandu djelom. Snažan zagrljaj svakome od vas, ovdje u Čileu ili Argentini, Turskoj, Njemačkoj, Indoneziji i na svakom području dalekom i bližem. Vaša djela doprinose vatri koju nosimo u sebi. Naša srca su sa vama." (Riječi Alfonsa i Hermesa s odjela Maksimalne Sigurnosti, nekoliko tjedana prije otpuštanja iz zatvora)
U petak 13. juna obranom Hermesa i Alfonsa, na 1. kaznenom sudu u Santiagu, odvilo se suđenje po skraćenom postupku protiv drugova koji su osuđeni na pet godina zatvora, to jest na maksimalnu kaznu, ali uz pogodnost intenzivne uvjetne slobode. Drugovi su prihvatili optužbe za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i oružanu pljačku. Duboko se zahvaljujemo grupi narodne obrane na obavljenom poslu.
Želimo širiti i podijeli radost koju smo osjetili vidjevši našu braću ponovno na slobodi, i zahvaljujemo se svim drugovima, i drugovima čitavog svijeta, koji su izrazili solidarnost i podršku živim riječima. Posebno želimo zahvaliti našim drugovima koju su pridonijeli širenju i upoznavanju njihove situacije u zatvoru različitim sredstvima, drugovima koju su nam dali prostor za komunikaciju i prekidanje izolacije, biblioteci Hiedri koja je poslužila kao središte za prikupljanje, drugovima koji su donosili svoje doprinose i svoja pisma koja su svakog tjedna stavljana u pakete.

RAT STROJEVIMA!
Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti
Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.
Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.
Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".
Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.
Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država
Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.
Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.
Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

IZJAVA ZATVORENIKA
Od 18. juna mi zatvorenici započinjemo s odbijanjem zatvorske hrane u znak prosvjeda protiv fašističkog zakona o zatvorima tipa C. Ministar želi izgraditi zatvor unutar zatvora, bez prava, posjeta, radnih dana, dozvola za izlazak... Cilj ministra nije popraviti već osvetiti se i kazniti. Kad nekome oduzmeš pravo na nadu, jedina sigurna stvar je da si mu učinio gore. Zatvori tipa C nizu zatvori visoke sigurnosti, to su zatvori visokog očaja. I nije slučajnost što ministar pravosuđa želi da zakon bude usvojen ovog ljeta, kako se ne bi morao suočiti s reakcijom ne samo zatvorenika već i sa svjesnim i osjetljivim osobama. Tri dana odbijanja hrane je samo početak. Bez obzira na ravnodušnost ministra i vlade, borba će se zaoštriti svim sredstvima. U Grčkoj se smrtna kazna sada naziva zatvori tipa C. BORBA-OTPOR-DOSTOJANSTVO
P.S. U grčkom siromaštvu i bijedi jedino rješenje je solidarnost među ljudima. Zato smo odlučili da ova tri dana dok odbijamo zatvorsku hranu, ona će biti pružena beskućnicima, siromašnima i nezaposlenima...
Solidarno okupljanje pred zatvorom Korydallos 15. juna 2014.
...

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

Anarhisti Alfonso i Hermes nalazili su se u pritvoru, na odjelu Maksimalne Sigurnosti, zbog pljačke banke Estado, od 11. decembra 2013., tokom koje je jedan bijedan zaštitar izrešetao mecima druga Sebastiana Oversluija.
Nakon šest mjeseci zatvora, 13. juna 2014 obojica su prihvatili suđenje po skraćenom postupku i osuđeni su za pokušaj pljačke sa zastrašivanjem i ilegalno posjedovanje oružja, na kaznu od 5 godina uvjetne slobode, te isti dan otpušteni iz zatvora.
Sloboda za sve revolucionarne i anarhističke zatvorenike/ce!
Izvor: Croce Nera

26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije suđenja protiv Giancluce i Adriana. Gianluca je već prije donio odluku da odbija obranu i povukao svojeg advokata. Osim toga, i Gianluca i Adriano su odlučili da ne sudjeluju na farsi suđenja putem videokonferencije ne pojavljujući se čak ni pred ekranom.
Ročište je odgođeno za 4. juli zato što je sudac izjavio da je iz spisa vidljivo da je Gianluca imenovao novog advokata, mada to nisu znali ni sam imenovani advokat ni brojni drugovi koji se s Gianlucom neprekidno dopisuju. Zato je odlučeno da se pokuša razjasniti situacija kako bi se našao odgovor na ovu nepodudarnost, te se na koncu čvor ipak odriješio: Gianluca nije nikada namjeravo imenovati advokata, ali iz različitih elemenata razumije se da je došlo do greške u zatvoru u Alessandriji, u kojem je Gianluca zatvoren.
Dakle, potvrđujemo izbor Gianluce da odbije obranu advokata i podsjećamo da će Adrianu i njemu biti suđeno 4. jula.
Pozivamo sve na solidarnost s dvojcom drugova i da objave "pakosno" korištenje videokonferencije kao još jednog sredstva izolacije.
Rete Evasioni
...

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

(Solun, uoči početka suđenja, 02.06.14., "Sloboda za drugove S.Mandylasa i A.Tsavdaridisa - Snage 10 članova ZVĆ")
Kao prvo želim reći da podržavam i stojim uz mog druga i prijatelja Andreasa Tsavdaridisa, i mojih deset drugova i prijatelja iz Zavjere Vatrenih Ćelija.
Što se tiče okolnosti ovog suđenja želim komentirati dvije stvari:
- Činjenicu da se suđenje, političko suđenje, odvija u specijalnoj sudnici, unutar zatvora Korydallos.
- Činjenicu da su naši drugovi, kako bi prisustvovali suđenju, morali pokazati dokumente vlastima.
Što se mojeg slučaja tiče želim reći da sam nanišanjen i uhapšen u kontekstu ozračja straha koje je država nametnula anarhistima, a posebno struji čiji sam i ja dio, struji Nove Anarhije.
Mojim slučajem, na ovom suđenju, bit će istaknuta činjenica da sam bez ijednog čvrstog dokaza optužen za pripadanje terorističkoj organizaciji zato što sam organizirao javno okupljanje dok sam bio član Anarhističkog Skvota Nadir, u Solunu.

U dvije godine ovo je već 4. suđenje protiv ZVČ. Imali smo suđenje za slučaj Halandri, za slanje paketa-bombe, za 250 napada i sada suđenje za "Feniks Projekt.
Naravno, sve to dokazuje bijes i osvetu vlasti protiv nas, gušeći nas stalnim suđenjima. Suđenja u kojima smo optuženi dva ili tri puta za isto "kazneno djelo".
Međutim, ovo suđenje je karakteristično u odnosu na prethodna. Ovo je suđenje gerilske operacije "Feniks Projekta", izvedene kad smo već bili zatvorenici državnog zatvora. Naravno, ovo nije prvi put tokom našeg zatvora da se suočavamo sa optužbama za poticanje. Optužbe kojima nedostaje svaka logika, čak po vašoj vlastitoj pravosudnoj kulturi. Govorimo o osvetničkom sudskom progonu zbog javnih tekstova objavljenih iz zatvora, kao tekst solidarnosti s Anarhističkim Skvotom Nadir, i tekstovi u kojima odbijamo priznati sudske vlasti i ispričati im se. Naravno, ne možemo prešutjeti vrhunac pravosudnog poteza koji se sastoji od nedefiniranog produljenja pritvora našim četvorma drugova Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosu, Georgu, Olgi i Theofilosu, jer mada su prekoračili utvrđeni limit od 18 mjeseci ostaju i dalje u pritvoru. Detaljnije, Gerasimos se nalazi u pritvoru 43 mjeseca, a George, Olga i Theofilos preko 36 mjeseci.
Ne govorimo sve to da bi se žalili na kršenje naših prava. Zadržite si ta vaša prava. Ne vjerujemo ni u vaše zakone ni u vašu demokraciju. Uz put, iz tog razloga nismo imenovali advokate. No, nećemo šutjeti naspram licemjerja vaše pravde.

Godinu dana i po nakon mog hapšenja javno sam izjavio da preuzimam odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem naredniku antiterorističke jedinice. Nitko me nije poticao na to djelo. Djelovao sam sam, na temelju vlastitih vrijednosti, i nijedan od mojih drugova, kojima se danas sudi zajedno sa mnom, nije u tome sudjelovao. Želim poslati moju solidarnost svim zatvorenim anarhistima i Neformalnoj Anarhističkoj Federaciji.
Andreas Tsavdaridis
Izvor: InterArma

U četvrtak 4. juna započelo je suđenje protiv tri čina "Feniks" Projekta (za paket-bombu poslanu bivšem naredniku antiterorističke jedinice Dimitrisu Chorianopoulosu, auto-bombu direktorici zatvora Korydallos Mariji Stefi u Dafniju (Atena) i auto-bombu zatvorskom stražaru zatvora Nafplio Argyrisu Gelbourasu u Argosu).
Okrivljenici su anarhisti Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas te deset članova Zavjere Vatrenih Ćelija. Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas su optuženi za slanje paketa-bombe Chorianopoulosu (prvi je preuzeo odgovornost dok drugi odbacuje optužbe), dok su članovi ZVĆ optuženi za poticanje na navedena tri djela, zato što su pohvalili napade javno u sudnici, kad su se već nalazili u zatvoru!
Nakon što su imenovani advokati i nakon čitanja popisa svjedoka, Christos Tsakalos je dao izjavu o članovima ZVĆ, kao što su to također učinili Andreas i Spyros.
Iduće ročište zakazano je za 2. juli.
...

"Pozdravljamo sve koji nose suučesništvo i svakog tko se uputi u nepoznato, koga motiviraju sumnje, koji ustraje u anarhiji. Njima upućujemo naše poštovanje i našu ljubav."

Monica Caballero i Francisco Sollar, dvoje od petero anarhista uhapšenih u novembru 2013., optuženi za postavljanje bombe u baziliku del Pilar u Saragozi, nalaze se u pritvoru u očekivanju sudskog procesa. Prije par dana odbijen im je zahtjev za otpuštanje uz jamčevinu, stoga ostaju i dalje u zatvoru (i dalje pod režimom FIES 3) u očekivanju suđenja, ne znajući ni kada će započeti.
Čekamo da im dozvole telefonske pozive među zatvorima, nakon što im je već nekoliko puta odbijeno (izgleda da će im biti dozvoljeno od idućeg mjeseca), zato što je komunikacija između dvoje drugova prilično spora (pisma koja si međusobno šalju dobivaju tek nakon mjesec dana), a osim toga i dalje im je pošta ograničena na slanje dva pisma tjedno.
Koristimo priliku za napomenuti kako dvoje drugova ubrzo imaju rođendan. Monica 18. juna, a Francisco 4. jula, zato ako im netko želi poslati poruku, čestitku, crtež ili slično, pretpostavljamo da će biti dobrodošlo s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze. Nemojte slati druge stvari budući da su stvari koje mogu ući u zatvor ograničene, i ako im netko pošalje knjigu ili nešto slično, kao što je to u Monicinom slučaju, treba držati na umu da može dobiti samo jedan paket mjesečno, te zbog toga koristimo tu priliku da sakupimo sve zajedno tokom mjeseca.
Mónica Andrea Caballero Sepúlveda
Ávila-Prisión Provincial
Ctra. de Vicolozano s/n
Apdo. 206
05194 Brieva (Ávila) - Španjolska
Francisco Javier Solar Domínguez
C.P. de Villabona
Finca Tabladiello - Španjolska
...

Po informacijama drugova iz Defensoria Popular danas u četvrtak 5. juna, oko deset sati ujutro, kazneni suda zatvora Puente Alto donio je odluku za slučaj Victora Huga Montoye Encine, 23 godina, koji se već 16 mjeseci nalazi u zatvoru, optužen za eksplozivni napad na kasarmu u Vizcachas 9. februara 2013.
Victor Montoya je odriješen krivnje i nadamo se da ćemo ga ubrzo vidjeti na ulicama, ali istovremeno nismo baš zadovoljni gledati još jednu policijsku farsu.
Izvor: Instinto Salvaje via RadioAzione

Suđenje protiv naših drugova Freddyja, Marcela i Juana, optuženih za "Slučaj Security", privodi se kraju, nakon 46 ročišta, i već se pretpostavlja kako će se okončati ovaj linč.
Danas, 4. juna, nakon deliričnih izjava podnositelja tužbe, državnog tužilaštva, krenule su izjave Juanove obrane, dok se sudnica ispunila žandarima zbog "novih" mjera sigurnosti protiv naših drugova, protiv njihovih obitelji i solidarnih.
Zbog Žandarmerije početak ročišta je kasnio oko sat vremena, ne znajući ni što su za to vrijeme planirali. Kada je ročište započelo štampa je objavila kako je prisutnost žandara bilo opravdano pronalaskom jednog ključa u vrećici s doručkom koju je jedna supruga nosila jednom od drugova.
Verzija stražara je mijenjana iz sata u sat. Najprije se govorilo o komadu metala skrivenog u sendviču, da bi se kasnije stiglo do verzije o jednom ključu za lisice navodno skrivenog u šavovima vrećice s hranom koju je donijela Juanova majka.

Ročište 30.04.2014.
Suđenje je započelo čitanjem dokumenta antiterorističke jedinice koji jasno kaže da nije pronađen nikakav trag DNK druga G.Sarafoudisa!
Nakon čega je bilo na redu svjedočenje Sarafoudisovog oca, u obranu svog sina. Athanasios Sarafoudis, dugogodišnji sindikalist u kraju Kavala (grad u sjevernoj Grčkoj), mirno je odgovorio na sva provokativna sučeva pitanja. Između ostalih stvari napomenuo je i da je njegova obitelj demokratska, da su njegova djeca odrasla uz etičke vrijednosti i da su odgojena da uvijek podržavaju borbu naroda. Naveo je i kako su proteklih desetljeća komunisti bili na meti države, dok su danas to anarhisti. Kada mu je postavljeno pitanje u vezi optužbi protiv njegovog sina, odgovorio je da njegov sin nema nikakve veze s tim optužbama, zato što kad bi bio povezan onda bi i preuzeo odgovornost za svoja djela.
Nakon njega bilo je na redu ispitivanje Grigorisa Sarafoudisa. Grigoris je pročitao svoju pisanu izjavu:
"Želim naglasiti da ovaj tekst, koji iznosi moje stavove u vezi optužbi protiv mene te također moje poimanje realnosti, nije nikakva "obrambena molba", zato što se nema što "moliti" unutar sudnice.
Odbacujem sve dijelove optužnice, uključujući i onaj koji me optužuje za sudjelovanje i pripadanje ZVĆ, i sudjelovanje u pljački ATE Banke u Purgetosu. Nisam nikada sudjelovao u ZVĆ, što sam i izjavio od samog početka. DAEEB (antiteroristička grčka jedinica), ruku pod ruku s pravosudnim vlastima, uredila je ovu specifičnu optužbu kako bi je proširila na brojne anarhiste nedavno uhapšene, bazirajući se na specijalnom zakon 187A, u cilju manipulacije i homogenizacije različitih anarhističkih tendencija pod istim plaštem političkih pozicija i djela ove specifične organizacije. Osobno, neću ovdje analizirati moje političke argumente sa ZVĆ pošto smatram da sudnica nije za to odgovarajuće mjesto.
Što se DNK tiče, čini se jedinog dokaza protiv mene za pljačku u Purgetosu, sve što imam reći je da vaše procedure ne dozvoljavaju preispitivanje uzorka, pridonoseći "sakralizaciji" izvješća vještačenja forenzičarskih laboratorija, pripisujući im titulu "nepogrešivih". Želim i nadodati da sam uvjeren da znanstveno dokazan DNK, čak i da govorimo o zaista postojećem dokazu, ne potvrđuje nikakvu fizičku prisutnost. Također, sasvim je dobro poznato kako se lako prenosi ili dobiva.
A sada ću reći kako ja vidim realnost koju svi mi živimo općenito. Ono što zasigurno mogu reći da je posljednje desetljeće, preciznije period od 2008. nadalje, okarakterizirano dubokim promjenama na političkoj/ekonomskoj sceni, jedino u svrhu održavanja zločina zvanog globalni kapitalizam.
Da bi se to desilo, koristeći famoznu ekonomsku krizu kao izliku, namještena je međunarodna geopolitička igra u svrhu izvlačenja profita iz većeg dijela društvene populacije, vodeći s matematičkom preciznošću prema daljnjem izrabljivanju na svim razinama. Detaljnije, državni mehanizam skinuo je svoj demokratsku masku i pokazao isprobani totalitarni režim, a da bi održao svoju moć izvršava naredbe globalnih kriminalnih organizacija (EU, Europski socijalni fond, MMF) i započinje frontalni napad na svim razinama - posao, školstvo, zdravstvo, porezi - neposredno gazeći prava izborena u prošlosti krvavim borbama. Uz pomoć čitavog svojeg arsenala pravosudnih instrumenata, nastavlja svoje post-hunta prekomjerno zaduživanje od istih kriminalnih organizama, pokušavajući "prikriti" pljačke vlade te također rekapitalizirati, s upitnim brojkama za svaku običnu osobu, domaći bankovni sistem, kao bi se zaštitila temeljna infrastruktura kapitalizma. Čitava težina tog pretjeranog zaduživanja, kao i refinanciranje tih uobičajenih lihvara, stavlja se na dug ne samo populacije društva već i na buduće generacije. Zato, kao posljedica navedenog, društveni nemiri su buknuli iz rudimentarne društvene kohezije prošlosti, i u ovom momentu represivne snage uz pravosudne vlasti igraju ključnu ulogu, spremne da unište svaku prepreku ili svaki oblik otpora na putu, uključujući posredno ili neposredno nasilje sa svim raspoloživim sredstvima.

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

U srijedu 28. maja i u petak 30. maja uhapšeni su Francesco i Daniele kako bi odslužili ostatak kazne (2 godine i mjesec dana prvi te 1 godinu i 9 mjeseci posljednji) na koju su osuđeni zbog pljačke u mjestu Lucca, juna 2007.
20. maja 2014. održano je ročište Kasacijskog suda [najviši sud, rješava žalbe na rad nižih sudova, nap.prev.] koji je potvrdio drugostupanjske presude.
Danas se Daniele nalazi u zatvoru u Pisi, a Francesco u Livornu.
Garage anarchico
Adrese drugova:
Daniele Casalini
Casa Circondariale “Don Bosco”
Via Don Bosco 43
56100 Pisa - Italija
Francesco Gioia
Casa Circondariale “Le Sughere”
Via delle Macchie 9
57100 Livorno - Italija
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

13. juna 2012., između brojnih operacija protiv drugova, talijanska vlast pokrenula je represivni napad protiv desetak anarhista, nazvan Operacija Odlučnost; sveukupno 40 pretresa, 24 osobe pod istragom i 8 uhićenja.
Tom su prilikom pokušali proširiti operaciju optužujući i zatvorene drugove u različitim zemljama, kao što su Grčka, Švicarska i Njemačka.
Kao i obično država je željela pokazati svoje nasmijano autoritarno lice protiv svojih nepokornih neprijatelja, izgradila je uloge vođa, izvršitelja i koordinatora unutar još jednog "terorističkog udruženja", tamo gdje postoje afiniteti, dopisivanje sa zatvorenicima, borbe i preuzimanja odgovornosti.
Na taj su način Gabriel Pombo da Silva i Marco Camenisch, već godinama u zatvoru, uvršteni u navedenu istragu zbog međunarodnog štrajka glađu koji se odvio u decembru 2009., opisani kao "simboli i polazišne točke novog subverzivnog plana", čiji su "ideolozi i pobornici".
Nakon što je proveo 20 godina u španjolskim kavezima (od kojih 14 u FIES režimu) iz kojih je pobjegao, Gabriel je uhapšen 2004. nakon jedne kontrole i oružanog sukoba s policijom u Njemačkoj.
Proveo je 9 godina u toj zemlji. Izručen Španjolskoj 25. februara 2013. na temelju europskog uhidbenog naloga kojeg je ista zemlja izdala prije deset godina kako bi dovršio kaznu na koju je osuđen, Gabriel je dva mjeseca kasnije pozvan pred Audiencia Nacional da bi ga obavijestili kako je protiv njega izdan još jedan europski uhidbeni nalog, u Italiji, u martu za Operaciju Odlučnost!

Ujutro 16. maja drugarice Amélie i Fallon obaviještene su da će biti odvedene u Reclusorio Sur da svjedoče o novim optužbama, po federalnom nalogu.
Oko osam ujutro prebačene su na sud gdje su srele druga Carlosa.
Nakon što su čekali gotovo čitavo jutro napokon su ih informirali da se radi o nalogu za uhićenje za kazneno djelo oštećenja privatnog vlasništva, koje se odnosi na "podmetanja požara u zgradi u kojoj se nalazilo nekoliko osoba". Troje drugova nije dalo nikakvu izjavu i na kraju saslušanja vraćeni su u zatvore u kojima su zatvoreni od početka 2014. (Carlos u Reclusorio Oriente, Amélie i Fallon u Santa Marti).
To znači da će se odsada protiv drugova voditi dva kaznena postupka; jedan pod nadležnošću lokalnog pravosuđa za kaznena djela napada na javni red i mir, i za nanošenje teške štete (napad na Nissanovog koncesionara), zbog kojih nemaju pravo na uvjetnu slobodu, i jedan federalni sudski proces za kazneno djelo nanošenja štete privatnom vlasništvu (napad na Ured za Komunikacije i Transport).
Drugovi su dobro, i uspjeli su reći da ih nisu tukli tokom prijevoza.
Iduće ročište lokalnog procesa zakazano je za 19. maj, dok će federalno ročište biti zakazano u nedjelju (18.05.).
Još jednom pozivamo na solidarnost sa drugovima Amélie, Fallon e Carlosom, koje je zatočila meksička država 5. januara (5E).
Jedini terorist je država/Kapital!
Nitko kriv, nitko nevin!
Sloboda svima!
Adrese anarhističkih zatvorenika:
Amélie Trudeau / Fallon Rouiller
Centro Femenil de reinserimento sociale Santa Martha Acatitla
Calzada Ermita – Iztapalapa No 4037 – Colonia Santa Marta Acatitla
Delegación Iztapalapa – CP 09560 - Meksiko
Carlos López Marín
Reclusorio Preventivo Oriente
Calle Reforma # 50 - Col. San Lorenzo Tezonco - Delegación Iztapalapa – CP 09800 - Meksiko
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...