Prigionieri anarchici Hrvatski

Zatvor posjeduje tu strašnu sposobnost da ostavi svoje neizbrisive tragove na tijelima i umovima svojih prebivatelja.
Tragove tuge, frustracije, nasilja, gušenja, tjeranja. Vrata koja se nastavljaju zatvarati i otvarati svaki dan u isto vrijeme, uz isti odvratni zvuk u monotonom ritmu ubitačne rutine koja uštrcava svoj otrov nepokretnosti i oholosti polako i bolno.
Kratki opis distilacije sepse koju proizvodi zatvor je dovoljan da shvatite mržnju koju osjećamo prema zatvorima.
Zato svaki put kada plan bijega uspije, svaki put kada zatvorski službenik ima neočekivani posjet, svaki put kada zatvorski upravitelj ili policijski narednik plati cijenu svojeg prezrivog izbora, naša se srca ispune jedinstvenim osjećajem radosti i zadovoljstva. Zato što osveta za zatočeništvo može pomoći samo kada se otjelovi kroz neprekidan napad na predstavnike zatvora.
Ako danas nešto nedostaje to nije bezopasno brbljanje, nego predivni i hrabri izbori drugova kako bi se kreirale točke organiziranog napada, kako bi se odgovorilo dinamički na pepeo koji je ostao iza represije, kako bi se potvrdila anarhija naspram njenih neprijatelja. Nedostaju strastveni razgovori za potrebno djelovanje koje trebamo izgraditi, za planiranje deregulacija, danas, sutra i dok god postoji ovaj svijet autoriteta koji nas okružuje.
Ono što danas želimo, svi mi koji osjećamo da nas guši suvremeni način život, ostaje zajedničko. Koordinirati i napasti šireće krakove države, kapitala, civilizacije, društvene apatije, svakidašnjeg bijega u gradovima. Bezbrojne neprijateljske slike u neprijateljskim šablonama života kojima, da bi ih uništili, trebamo izmijeniti ritam, pokret i mrski mir.
...

Danas je predsjedavajući sudac A. Yfanti dao novo značenje pojmu brze procedure. U roku od 2 i po sata "pročitano" je na tisuće stranica dokaza. U normalnoj proceduri takvi bi dokumenti bili čitani u sudnici riječ po riječ, pošto su, navodno, dio dokaza za suđenje.
Po naredbi uprave žalbenog suda, suđenje Zlatnoj Zori [grčka stranka ekstremne desnice, nap.prev.] je obustavljeno, tako je predsjedavajući sudac A. Yfanti mogao "okončati" suđenje protiv ZVĆ, još jednom dokazujući da su presude odlučene prije nego suđenje započne.
Danas, 02.06., svi su svjedoci saslušani u rekordnom vremenu, a često uz odgovore koje su diktirale policijske uprave. Zatim, unatoč zahtjevom za prekidom kako bi se ZVĆ mogli upoznati s dokazima, sudac je nastavio proces bez rasprave.
Čitava hrpa dokumenata od stotina stranica prelazila je iz ruke u ruku sudaca, dok je predsjedavajući govorio "Pretpostavljam da ne želite sve to čitati...", dok je sam sebi odgovorio "idemo dalje".
Očekuje se da će se suđenje nastaviti u utorak i srijedu, uz ispitivanje svjedoka obrane. Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou neće pozvati svjedoke u svoju obranu i pročitat će izjave sudnici.
Nije ničemu vrijedilo što tokom čitavog procesa neka od imena od 28 okrivljenih nisu uopće spomenuta, niti je njihov odnos sa ZVĆ dokazan, dok svjedoci protiv Evi Statiri, Athene Tsakalou i Chrisa Polydorosa, svi redom antiteroristički panduri, nemaju pojma o njihovim optužbama. No, svi okrivljeni su i dalje optuženi za sudjelovanje i članstvo u ZVĆ uz otežavajuću okolnost - što znači da umjesto kazne od 5-10 godina, riskiraju kaznu od 10-20 godina!
...

Prije nekoliko dana tužiteljica V. Marsioni kaznila je druga iz ZVĆ, Giorgosa Nikolopoulosa jednom godinom disciplinskih mjera nakon što su tokom pretresa u njegovoj ćeliji "pronađene" zabranjene stvari.
Ista tužiteljica kaznila je i drugove iz ZVĆ Michalisa Nikolopoulosa i Panagiotisa Argyroua.
Izvor: 325

„Anarhistički zatvorenici nisu sami” i „ako dirnu jednog od nas, dirnuli su sve nas” su parole koje su još jednom zaživjele u svakidašnjom anarhističkom djelovanju prije, tokom i nakon suđenja protiv nas. Uzvici prezira prema vlastima koji prodiru kroz policijsku kontrolu i zidove do onih kojima se sudi očito dovode do bijesa suce i pravosudne službenike, kao što je bilo vidljivo na njihovim licima, i kao što su izmamili osmijehe na naša. Prisustvo u sudnici nama dragih poznatih i nepoznatih osoba ispunilo nas je ponosom i radošću, sprečavajući da nas zaplaše optužbe i zahtjevi tužitelja.
Ne mogu nas zaustaviti. Djela solidarnosti i negacije postojećeg koja su se proširila različitim zemljama su još jedan dokaz činjenice da smo svugdje, da za nas granice ne postoje i da je solidarnost neodvojiva od naših djela. Drugovi koji su odabrali i nastavljaju odabirati sukob, koristeći priliku u nastojanju da realiziraju svoje živote, odražavaju svoje želje, instinkte i strasti, kao i da dokrajče moć u svim svojim oblicima i svugdje, koji se ne zadovoljavaju praznim i samodopadnim riječima ustraju i izlažu se kroz djela aktivne solidarnosti: moja ljubav i poštovanje svima njima. Njihov prezir i hrabrost daju mi ogromnu snagu. Pokušavajući učiniti ono što se kaže i u ono što se vjeruje, pretvarajući riječi i ideje u djela, započinje se vraćati kontrola nad vlastitim životom. Prestajemo biti gledatelji i postajemo protagonisti u želji da preuzmemo uzde naših života odlučujući autonomno o prioritetima, ritmu, vremenu i projektima. Preuzimajući inicijativu postavljamo se napadački, bez da čekamo da se stvari dogode ili pozive pokreta koji nemaju nikakve veze s nama koji se odlučujemo na našu vlastitu borbu. Imamo bogatu povijest, snažne ideje i mnogo mašte da se nastavimo obnavljati. Kada nam to postane način života, prihvatimo i zatvor i posljedice našeg izbora sukoba.
...

Doznajemo da je anarhistički drug Gabriel Pombo da Silva napokon slobodan, unatoč preprekama koje su se bile stvorile oko njegovog otpuštanja nakon što je odslužio svoju kaznu.
Uslijedit će nove vijest što prije bude moguće.
PISMO GABRIELA POMBO DA SILVE
"Anarhizam je nešto što se tiče pojedinca, ne samo u odnosu na zajednicu, nego i u odnosu na samog sebe. Anarhizam nije usmjeren na "građanina" nego na narod." - Albert Libertad
Dragi drugovi,
Napokon, nakon beskrajnih igri i šikaniranja od strane zatvorske institucije i ministra unutarnjih poslova, bili su prisiljeni da se pokore svojim vlastitim zakonima, koje oni neprekidno krše, i sada sam ovdje, napokon slobodan, dok pišem ove prve riječi zahvalnosti i ljubavi svima koji su me u ovih više od 30 godina pratili i potvrđivali moja anarhistička uvjerenja, pretvarajući u djela temeljne vrijednosti i principe anarhizma, kao što su uzajamna podrška i solidarnost, i napokon me uspjeli otrgnuti iz kandži zatvorske zvijeri protiv koje ću se i dalje boriti na ulicama, ne zaboravljajući, naravno, bitku koja se vodi vani.
Siguran sam da sam čak u svemu ovome bio vrlo privilegiran što sam imao podršku drugova, zato što ima mnogo njih koji nemaju tu mogućnost. U nadolazećim danima napisat ću podrobniji tekst o našem pokretu i mogućim strategijama koje bi trebali razviti kako bi izliječili revolucionarni anarhizam naših predaka od svih institucionaliziranja i beskorisnog blebetanja.
Da budem jasan, neću nikada zaboraviti naše slobodarske drugove zatvorene u španjolskoj državi i diljem svijeta, nadasve Monicu, Francisca, Claudija i nedavno uhapšenu drugaricu koja će ubrzo biti izručena njemačkoj državi, te mnogo drugih neimenovanih.
Ima još mnogo toga za učiniti, znam, i neće sigurno ostati neučinjeno zbog nedostatka volje, strasti i predanosti.
...

U zatvoru osjećaj vremena ima svoju vlastitu karakteristiku. Dok mi dani izgledaju beskrajni, istovremeno 3 godine protekle od našeg hapšenja u Nea Filadelphiji ne izgledaju ništa. Zatvorsko okruženje potiče brze promjene osjećaja i zato je u ograničenom prostoru osjećaj vremena posebno izmjenjiv zbog sažetih perioda emocionalnih raspoloženja.
Dakle, 3 godine i jedan mjesec uz intenzivan doživljaj višestranog razočarenja i gađenja. Mogao bih napisati bezbroj stvari o zatvoru, osim uobičajenih, ali sve je tako fiktivno sada, vani i unutra, da svaka šira aluzija na bilo što meni izgleda besmislena. Samo ću reći, nastavljajući iz starih pisama, da zatvorski smrad nije povlastica samo jednog odjela, nego opći fenomen zatvora i da je izmjena značenja ovdje više nego pravilo, iskazivanje postaje vrlina, a mačizam ponos.
Nakon 3 godine i nešto došlo je vrijeme i za žalbeni sud. 22. juna počinje žalbeno suđenje za pljačku u Pirgetosu za koju smo ja i G. Sarafoudis osuđeni. Naravno, ne pozivam nikoga na nikakvo okupljanje pošto je poznato da ne prisustvujem toj bijednoj proceduri. Ova najava mog novog suđenja je samo podsjetnik nekim aktivnim drugovima i samo informativna, te otvorena za interpretaciju. Također, upućena je nepoznatim anarhistima, tamo vani, koje nisu zaveli političko kemeleonstvo, oportunizam i pokroviteljstvo koji su ispunili "sredinu" posljednjih godina, koji misle i djeluju slobodno, neovisno, bez ambicija i, naravno, napadački.
Ono što slijedi je kratak opis slučaja. Nakon jedne operacije antiterorističke agencije, 30.04.2013., u kafeu i u ulici, u Nea Filadelphiji, Atena, uhapšena su nas petorica. Dvojca su tražena (A.Dalios i F.Harisis), stoga su nas trojica optužena za pružanje utočišta kriminalcu.
U GADA-i (sjedište atenske policije) su svima nama nasilno uzeli uzorke DNK, a između ostalog otkrili su da moj i Sarafoudisov DNK odgovara uzorcima na dva različita pokretna predmeta pronađena nakon pljačke u Pirgetosu, Larissa, 2011.
...

Prošlo je 10 godina otkad sam bio odlučio preći u ilegalu, odbijajući da predam moje tijelo raljama grabežljivaca policijsko-pravosudnog kompleksa, tvrdoglavo i uz odricanja borio sam se da sačuvam najviši faktor za kojeg su kroz stoljeća prolivene rijeke krvi, faktor slobode, kao što je sposobnost da se autodefiniramo u svijetu ropstva i nepravde.
Deset godina od dana kada su pravosudne vlasti, u savršenoj suradnji s lešinarima novinarstva, izradili lošu kazališnu dramu naslovljenu "pljačkaši u crnom", pokrenuvši nemilosrdan lov na mene i na dva druga, Simosa Seisidisa i Marija Seisidisa.
Konstrukcija države koje nije uspjela uvjeriti čak ni suce pošto smo ja i Simos Seisidis jednoglasno razriješeni svih pripisanih optužbi, kao i Giannis Dimitrakis koji je razriješen optužbi za 6 drugih pljački koje su mu pripisane.
Naravno, to nisam vidio da se prikazuje na glavnim vijestima niti je glavna priča bila činjenica da ako ti navodno objektivni novinari vjeruju odlukama građanske pravde, onda bi trebali javno priznati da su godinama neprestano lagali i predstavljali nas kao glavne krivce svake pljačke ili svakog djela urbane gerile od tada do danas.
Jučerašnja jednoglasna odluka sudaca, moje razrješenje od svih optužbi, je moj osobni dokaz koji opravdava moju svjesnu i dostojanstvenu odluku prijelaza u ilegalu. Opravdava moju odluku da ne prihvatim hapšenje i nepravedno zatočeništvo za djela u koja nisam bio uključen, ali naravno, niti ne očekujem da to građanska pravda prizna. S druge pak strane, ne priznajem pravosudni pojam nevinosti i krivnje.
...

Drug je jednoglasno razriješen svih optužbi. Radi se o još jednoj pobjedi anarhističkog/anti-autoritarnog pokreta, ovaj put unutar sudnice. Stav sudaca prema ovom slučaju bio je zaista umjeren i bez provokacija, dok je nedostatak dokaza doveo tužitelja do prijedloga da se druga razriješi svih ovih trulih optužbi. Ovo razriješenje ima svoje korijenje u čvrstoj mreži solidarnosti koja je deset godina podržavala, i podržava, put naših drugova, podižući zidove nemilosrdnom lovu pravosudnog mehanizma države.
Rijetko kad se mogao čuti sličan govor tužitelja koji je stavio naglasak na neodrživost ove optužnice i na sramotu ovog suđenja, te je stoga predložio razriješenje druga. Tada je Grigoris stao u obranu svojih stavova rekavši da on općenito podržava eksproprijaciju banaka, pošto je glavna optužba protiv njega bila za sudjelovanje u nesretnoj pljački Grčke Nacionalne Banke, januara 2006.
Na kraju je krenuo pljesak solidarnih prisutnih u sudnici.

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SLOBODA ZA DRUGA GRIGORISA TSIRONISA
SNAGE TRAŽENOM DRUGU MARIOSU SEISIDISU
TERORISTI I LOPOVI SU DRŽAVE I KAPITALISTI
...

Return Fire #3 : Contents (Winter 2015-2016)
Colonisation (Glossary, Return Fire #3)
Smarter Prison A5 imposed
RF #3 Colour Cover
RF #3 B&W Cover
Upravo smo objavili PDF verzije naših nedavnih štampi, za skidanje i štampanje. (Za prethodne brojeve pogledaj ovdje). Ukratko, pred vama je prošireno izdanje "Return Fire" br. 3 (zima 2015.-2016.), ispunjen vijestima, teorijom, poezijom i antagonizmom. Popraćen je tekstom iz našeg "glosarija" o kolonizaciji; prijelomom teksta za štampanje "Pametniji zatvor?", koji smo dobili od "Radical Interference i objavili u decembru 2015.; i, na kraju, prenijeli smo jedan od tekstova iz br. 3, "Veil Drops" na theanarchistlibrary.org kao odvojeni tekst za čitanje i štampu.
...

Download PDF [in English]: The Story of a Bank Robbery. Giannis Dimitrakis, the "Robbers in Black" and another spectacle of anarchist terror
Poziv na solidarnost s anarhistom Grigorisom Tsironisom, nakon što je odgođeno suđenje protiv druga za eksproprijaciju Grčke Narodne Banke i za drugih 6 pljački banaka zakazano za 3. juni.
Drugu će biti suđeno za 7 pljački banki počinjenih između 2002. i 2006. na temelju slabih dokaza i smiješnih policijskih nagađanja. Nažalost, unatoč činjenici da je Simos Seisidis odriješen optužbi za isti slučaj i da je G. Dimitrakis neopozivo osuđen na 12 i po godina za samo jednu od tih pljački (u kojoj je uhapšen), glupi novinarski pojam - "pljačkaši u crnom" - popraćen masivnim sudskim spisima, i dalje opasno proganjaju Grigorisa, kao i druga M. Seisidisa.
Podsjećamo da su drugovi Marios, Grigoris i Simos prešli u ilegalu još 2006., nakon izdavanja naloga za njihovo uhićenje zbog navedenih pljački. 2009. raspisana je ucjena od 600.000 eura, nakon što je ministar Zaštite građana, Michalis Chrisohoidis, postavio njihovo hapšenje na prvo mjesto. Nakon što su posljednje desetljeće bili na meti policijsko-novinarske sprege, dezinformacije još i dalje traju, pošto ih i dalje sumnjiče za napade grupa urbane gerile i za brojne neriješene pljačke banaka. Nedavni slučajevi i ishodi demoniziranja specifičnih slučajeva pojedinaca predstavljaju i pokušaj pretvaranja optužnice u osvetničko-pravosudni progon G. Tsironisa, M. Theofiloua, G. Petrakakosa i Spirosa Christodouloua.
SLOBODA ANTIAUTORITARNOM G. TSIRONISU
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M. SEISIDISU

BANKE SU ORUŽJA MASOVNOG UNIŠTENJA, KOJIMA UPRAVLJAJU TERORISTI U PRAVOM SMISLU RIJEČI.

...

29. maj 2015.: Dan je bio težak, sve se zamračilo...
Probudili smo se uz oblačno nebo, a sredinom dana, dok je sunce sijalo, sve se zamračilo...
Bilo je oko 4 kada su nas EKAM (specijalna jedinica) i antiteroristička jedinica pozvali da se predamo!
Mislio sam da je laž, mislio sam da mi se stvari pričinjavaju...
Naprotiv, EKAM je već bio opkolio kuću, helikopter je letio nad nama i pokušavali smo shvatiti što možemo učiniti u dvije-tri minute.
Moje misli su počele lutati ćelijama u koje su me htjeli vratiti.
Hodnicima kojima bih besmisleno lutao.
Sjetio sam se osoba koje bih morao ostaviti!
Odjednom Spiros, naš mali Spiros, dečko koji nije znao ništa o diplomaciji, koji se iskazao hrabrošću, cjelovitošću i strašću prema slobodi za koju se toliko borio da ju osvoji, zgrabio je kalašnjikov kada je čuo EKAM i stavio ga pod grlo da okonča svoj život!!!
Sve se izbrisalo! Soba se ispunila dimom. Pao je s osmijehom na licu!
Bio je sretan zbog svoje odluke, i mogao si to vidjeti na njegovom malom licu.
Bio je to njegov izbor, i zato je njegovo lice sjalo!
Bio sam preneražen, moje je srce snažno kucalo, mislio sam da ono što vidim nije istinito.
Ali ne, naš voljeni Spiros (mali spiros) bio je mrtav.
Bio je hrabar i smio, imao je snage da učini ono što je učinio, a ja nisam!
Njegova je odluka bila hrabra, za razliku od moje!
Bio je umoran od lutanja hodnicima zatvora i kroz besmislene godine!
Spirakos, žao mi je što se nekad nismo uspjeli složiti i žao mi je što te nisam zaustavio!
Izvini, mali brate, ako sam te ponekad uzrujao!
Uvijek si bio i uvijek ćeš biti dio mog života.
Sjećat ću se trenutaka kada smo se smijali, kada sam se uz tebe osjećao kao dijete!
Ti si naš Spirakos, dečko koji je dao sve bez da išta traži zauzvrat.
Volim te, i uvijek ćeš biti dio mog srca, a kada se ponovno budemo sreli ponovno ćeš zbijati tvoje šale!!
Slava Spirosu Dravilasu koji će zauvijek živjeti u mom srcu!...
Spiros Christodoulou
...

Ročište održano 31.05. temeljilo se na predstavljanju svjedoka. Još jednom predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, se koristio prljavim trikovima kako bi naškodio okrivljenicima (drugovima ZVĆ, članovima njihove obitelji i zatvoreniku Fabiu Dusku). Sudac je požurio svjedoke optužbe da ponovno pročitaju svoje izjave i da se pokušaju "sjetiti više stvari", mada izjave nisu uopće pridonijele suštini optužbi.
Sudac je pokušao i otvoriti raspravu o "koletaralnoj šteti" koju su mogle nanijeti, na primjer, eksplozije ZVĆ i napad na porezni ured.
Kao odgovor na to drug Christos Tsakalos - kojem je dozvoljeno da se vrati u sudnicu tokom suđenja - preuzeo je riječ unatoč pokušajima suca da ga ušutka te rekao kako je Zavjera Vatrena Ćelija uvijek telefonskim pozivima obavještavala o napadima da bi se izbjeglo dovođenje u opasnost života ljudi koji nisu bili meta njihovih napada.
Drug je naglasio da u slučaju eksplozivnog napada na policijsku stanicu u Iteji nije došlo do poziva upozorenja zato što su meta bili policijski službenici. Drug je izjavio: "Policijska stanica u Iteji izabrana je kao meta zato što je u njoj zatvorenik mučen prije nego je ubijen u zatvoru u Nigriti".
Drug je nastavio: "Koletaralna šteta su smrti prouzročene "humanitirnim bombardiranjem" Iraka, Afganistana i Sirije... kolateralna šteta su ljudi koji spavaju na ulicama i traže hranu u kontejnerima zbog ovog sistema kojem suci vjerno služe".
Ovaj put je pokušaj suca da ušutka drugove bio neuspješan.
Suđenje se nastavlja u četvrtak 2. juna.

Ustanička solidarnost s drugovima koji se nastavljaju boriti u zatvorima!
...

Kao što je bilo rečeno, u srijedu 25. maja, u podne, u "palači pravde" je bilo sve spremno za proslavu presude protiv naše drugarice Tato. Kao i obično, na kraju suđenja (pogotovo kada neprijatelj ima razloga za slavlje) tužiteljstvo i sud su prve redove u sudnici rezervirali za štampu, koja si je uzela za dužnost da pretvori ovu "egzemplarnu kaznu" u spektakl za građanstvo. Ono što svi ti bolesni sadisti nisu znali je da Tato neće pristati na njihove medijske igre i da neće prisustvovati ročištu na kojem se izrekla kazna. Vrijedi spomenuti da jedan od razloga njenog izostanka je i, osim njene želje da izbjegne spektakl, zahtjev obrane za premještaj u zatvorsku bolnicu zbog liječničkog pregleda, zato što zbog silnih premještaja i stresa uzrokovanog sudskim proces već deset dana pati od želučanih problema.
Uslijedit će vijesti o mogućoj žalbi i o njenom zdravstvenom stanju.

Umnogostručimo djela ljubavi, solidarnosti i pobune!!!
Tato na ulicu, ili gjde god želi, kada želi, sama ili s kim god želi!!!
...

Napomena prevoditelja na talijanski: 5. jula 2015. drugovi Manuel, Felipe, Natalija, Amaru i Marija Paz uhapšeni su zbog navodnog sudjelovanja u atentanu na sjedište PDI u ulici Condell, općin Providencia, koji se dogodio u novembru 2014.

Posljednjih dana maja 2016. tužiteljstvo je iznijelo optužbe protiv Manuela, Felipea, Natalije, Amaru i Marije Paz, nakon više od 10 mjeseci pritvora i istraga, osumnjičenih za podmetanje požara u sjedište PDI-ja u novembru 2014.
Danas je tužiteljstvo uložilo zahtjev za kaznom protiv svakog druga, podijelivši je na:
- 15 godina zatvora za podmetanje požara u nastanjenu zgradu
- 5 godina zatvora za posjedovanje i prijenos zapaljive naprave.
Priprema sudskog procesa zakazana je za 24. juni 2016., kada će i tužiteljstvo i obrana odlučiti koje će dokaze koristiti tokom idućih ročišta.

Srušimo demokratsku inkviziciju!

...

U petak 27.05.2016. anarhistički zatvorenik u pritvoru, Martin Ignačák, optužen za terorizam, započeo je štrajk glađu. Odlučio se na taj korak nakon što je općinski sud u Pragu donio odluku o njegovom otpuštanju, a tužitelj se na nju žalio Vrhovnom sudu u Pragu. U petak 27.05.2016. Vrhovni sud u Pragu odlučio je da se pritvor produži. Zato je anarhist odlučio da prosvjeduje štrajkom glađu te prestao uzimati hranu i tekućinu. Taj oblik štrajka glađu postaje opasan po život štrajkaša već nakon tjedan dana.
Tokom godine dana istrage oko pripremanja navodnog terorističkog napada, zatvoreni anarhist je iskoristio sve zakonske opcije kako bi dostigao objektivnu proceduru mjerodavnih organa aktivnih u kriminalnom procesu. Nijedna nije uzeta u obzir. Zato je danas odabrao taj radikalni oblik izražavanja, kako bi skrenuo pažnju na ovaj manipulirani policijski slučaj. "Smatram da je pristup istražitelja i policije vrlo problematičan, to je prijetnja slobodi svakog ljudskog bića, prijetnja slobodi govora, prijetnja aktivizmu koji pokušava dovesti do boljeg svijeta, što ne uključuje samo anarhiste."
Martin je optužen u aprilu 2015. u okviru takozvanog slučaja Feniks, u kojem je pet osoba optuženo za pripremanje i neobavještavanje terorističkog napada na vlak. Martin je jedini ostao u pritvoru čitavo ovo vrijeme, a taj je pritvor sada produžen nakon intervencije tužitelja.
...

Sudac A. Yfanti je još jedno ročište, 24. maja, započeo bez da pričeka dolazak svih okrivljenika. Drugovi George Polydoros i Angeliki Spyropolou ušli su u sudnicu nakon što je ročište već bilo započelo.
Zahtjev drugova iz ZVĆ da se smjeni predsjednik sudskog vijeća, odbacilo je isto vijeće i zadržalo istog suca.
Na ročištu je drug George Polydoros pročitao izjavu u kojoj kaže da sudac nije primjeren da vodi ovo suđenje, pozivajući se na brojne epizode u kojima je sudac prijetio optuženima i ismijavao ih, te na činjenicu da ustraje na vođenju procesa bez advokata. Drug je između ostalog rekao i: "Što učiniti s predstavnicima pravosuđa koji su osudili i strpali u zatvor mog brata, majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te suprugu posljednjeg? Mi ne znamo, ali anarhistička urbana gerila pronaći će odgovor."
Preispitan je i zahtjev advokata ZVĆ da se Olgi Economidou i Gerasimosu Tsakalosu dozvoli povratak u sudnicu. Drugovi su izbačeni na neodređeno iz sudnice na prethodnom ročištu nakon što su izvrijeđali suca i bacali predmete na njega. Sudac je odbio zahtjev i drugovima nije dozvoljen ulazak u sudnicu.
Nakon svega navedenog, drugovi iz ZVĆ, Panagiotis Argyrou, Michalis Nikolopoulos i Giorgos Nikolopoulos pljunuli su na suca i bacili mu knjigu u glavu, te je zatim i njih udaljila iz sudnice interventna policija. Zatvorenik Fabio Dusco, optužen za pružanje pomoći pri pokušaju bijega, također je napustio sudnicu u znak solidarnosti s drugovima iz ZVĆ.
Solidarne osobe prisutne na ročištu koje su izvikivale parole kao "strast za slobodom je snažnija od svih kaveza" također su udaljene iz sudnice po nalogu suca, te se suočili s policijom na hodnicima.
Sudac je odlučio da nastavi suđenje iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti optuženih i bez prisutnih solidarnih drugova, kao što je od samog početka i želio kako bi mogao osuditi optužene i članove njihovih obitelji bez ikakvih prepreka.
...

Ovih se dana sudi anarhističkim drugovima za okupaciju jedne prazne zgrade u Katowicama, tokom Anti-Kongresa 2015., kada su anarhisti organizirali odgovor na Europski Ekonomski Kongres u Katowicama, gdje su se okupile brojne utjecajne korporacije i članovi vlada iz Europe i šire.
Još jedan sudski proces održat će se u Poznanu (21.04.2016.), na kojem se sudi našem drugu Kamilu jer je uvrijedio dva policajca tokom njihove patrole kraj skvota Rozbrat, u junu 2015. Panduri su ga pretukli i optužen je za odupiranje policiji. U istom gradu Poznanu sudi se još jednom drugu, Lukaszu, optuženom za napad na policijsku patrolu, zbog čega je osuđen na tri mjeseca (27.04.2016.).
Kamil je optužen za okršaj s policijom zato što su se htjeli osvetiti za njegov aktivizam i za brojne prosvjede u kojima je sudjelovao.
Lukasz je optužen za napad na dva pandura tokom lokalnog neposrednog djelovanja, blokirajući deložaciju obitelji nastanjenoj u društvenom stanu.
Solidarnost sa zatvorenim i optuženim poljskim borcima za slobodu, solidarnost s kolektivom Anti-Kongres 2015, solidarnost s Kamilom i Lukaszom.

Zapalimo zatvore, bacimo kamenje na vladu, izbacimo vladajuće na ulice!

Kolektiv Grecja w Ogniu
...

Odlučili smo napasti Nacionalni Institut za imigraciju kao znak sjećanja na druga Mauricia Moralesa, a nema boljeg načina od širenja sukoba i podsječajući da se napadi ne prekidaju ni smrću jednog druga ni zatvorom brojnih drugih koji su ostavili po strani dijalog i strah te su odlučili izravno i u potpunosti napasti sistem dominacije; preuzimamo odgovornost za ovaj napad, i kao oblik solidarnosti s drugovima Natalijom Collado i Javierom Pinom, koji iščekuju izricanje kazne.
ZATVOR NEĆE ZAUSTAVITI NAPADE
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Danas 19. maja 2016. održano je posljednje ročište sudskog procesa i izricanje presude protiv Javiera i Tato, u palači pravde.
Smatraju se krivima za: aktivaciju i postavljanje zapaljive naprave u javni prijevoz, po novom zakonu o kontroli oružja. Tužilaštvo je zatražilo kaznu od 4 godine i jedan dan za Nataliju Collado te 5 godina i jedan dan za Javiera Pina. Obrana je pak za oboje zatražila kaznu od 3 godine i jedan dan. Kazna će biti izrečena 25. maja.
Solidarnost sa zatvorenicima društvenog rata.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

U srijedu 18. maja, nakon odgađanja zbog štrajka advokata, nastavilo se suđenje za pokušaj bijega protiv drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija (neuspjeli plan bijega januara 2015.). Optuženi su i drugarica Angeliki Spyropoulou te članovi obitelji drugova.
Važno je istaknuti da je predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, upotrijebio svoju odvratnu moć, u potpunosti podređenu državnoj osveti protiv drugova iz ZVĆ, pokušavajući na primjer nastaviti suđenje bez advokata, izigravajući drugove i ignorirajući zahtjeve advokata.
Na početku ročišta, u srijedu, bio je odsutan advokat jednog od drugova iz ZVĆ. U tom slučaju sudsko vijeće mora odrediti novog advokata, ali predsjednik sudskog vijeća je odlučio da će mu biti suđeno i bez prisutnosti advokata.
Drugovi iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Olga Economidou i Christos Tsakalos, prisutni u sudnici, su odmah prekinuli ročište, vičući i psujući suca zbog njegovog fašističkog stava tokom suđenja. Drugovi su počeli bacati predmete, nakon čega su intervenirali stražari, dok je predsjednik sudskog vijeća pobjegao kako bi se sakrio u uredu.
Jedan od advokata iznio je zahtjev za prekidanjem suđenja zbog stava suca.
Drug Christos Tsakalos je zatim spomenuo rizik s kojim su članovi obitelji suočeni (majka, Gerasimosova supruga te brat druga Giorgosa Polydorosa), zato što su optuženi za "pripadanje terorističkoj organizaciji", uz otežavajuću okolnost, zbog čega mogu biti osuđeni na 20 godina zatvora.
Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou preuzeli su odgovornost za plan bijega, što znači da nitko od ostalih okrivljenih nije igrao nikakvu ulogu u tome. Nakon toga su napustili sudnicu izjavljujući da bi ionako sudac bio zatražio njihovo izbacivanje, što se u stvari i desilo, sudac je naredio da se troje drugova, G. Tsakalos, O. Economidou i C. Tsakalos, na neodređeno izbace iz sudnice. Advokat je uložio prigovor, ali njegovi zahtjevi nisu uzeti u obzir.
...

Ovog popodneva su zatvorenici Fabio Dusco i Tony Nebu podmetnuli požar na izolacijskom odijelu, gdje se nalaze, u znak protesta protiv izolacije, ALI i zbog maltretiranja kojima su podvrgnuti posljednjih deset dana zbog njihovog navodnog premještaja. Dirigenti tih maltretiranja su tužiteljica V. Marsioni, koja je, osim što je priznala da se Dusco nalazi protuzakonito u izolaciji, rekla: "dobro ti je ovdje... zašto prosvjeduješ?", i narednik V. Lambrakis, koji mada je stalno obećavao da će prekinuti tu besmislenu izolaciju, na kraju dozvolio da dani jednostavno prođu..
Čim se požar razbuktao na odjelu politički zatvorenici s prizemnog odjela izašli su u dvorište i zapalili madrace u znak podrške. Dim je izazvao probleme na drugom katu, gdje se nalaze zatvorenice, koje su također izašle u dvorište. U muškom zatvoru Korydallos 1. i 4. odjel pridružili su se mobilizaciji i ostali izvan svojih ćelija.
Na koncu su panduri stigli u zatvor i premjestili dva zatvorenika u zatvor Trikala i Grevena. Obvezali su se da neće vršiti nasilje nad dvojcom zatvorenika i u 10:30 su premješteni. Istovremeno su se zatvorenici s 1., 4. i prizemnog odjela vratili u svoje ćelije.
Navedeni razvoj događaja, s ovim završetkom, može pridonijeti razmatranju o dinamikama mobilizacije, koje bi se trebale razvijati u zatvorima, daleko od ispraznih oduševljenja i defetističkih silogizama.
SVE SE NASTAVLJA
...

Nakon presude drugarica Monica Caballero dugo je ostala u izolaciji na privremenoj lokaciji; početkom maja vraćena je u zatvor Villabona u Asturiji, gdje je već bila i gdje može vidjeti Francisca.
Adresa drugova:
Mónica Caballero Sepúlveda
Francisco Solar Dominguez
C.P Villabona - Finca Tabladiello s/n
33422 Villabona Llanera, Asturias - Spain
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Ljeto 2016.
Kada se nađeš iza rešetaka, izoliran od ostatka zatvorske populacije, svakodnevni život postane težak u tako malom prostoru, gdje su društvo i njegove uloge intenzivniji, a prilagođavanje postane svakodnevna borba za opstanak, kako te ne bi njegov moral izbrisao i njegova čežnja potrošila. Lopovi, šverceri drogom i ubojice interioriziraju državu, njenu moć i njen autoritet.
Pokušavam opstati bez da izdam sebe, bez obzira na izolaciju koju policija nameće. Nismo uopće tako različiti, samo što lanci koji njih svezuju ne želim da i mene odvuku, kako tenzija ne bi postala rutinska. Život se sastoji od mnogo više stvari koje riječi mogu opisati, ali kada se pretvori u određeni program buđenja, hranjenja i spavanja borba protiv ustaljenog poretka započinje apstraktnim idejama i sjećanjima. Započinje potragom za sitnim detaljima ili gestama iskrenosti, koje nisu još kontaminirane natjecanjem između siromašnih, pošto su zidovi ogromni, kao rešetke i lokoti, a nalaze se u rukama fizičkog neprijatelja. I sve više širi svoju moć, a ja strpljivo čekam pravi trenutak za oslobođenje, na taj način pronalazim teoriju i praksu u samom životu.
...

"Nećemo im ostaviti nijedno sigurno mjesto. Naše oružje je napunjeno i spremno na odgovor... ako se budu zbog argumenata znojili, zbog djela će pustiti krv." Sebastian Oversluij
Danas ti pišem iz zatvora, Mauricio Morales. Ove su riječi za tebe, nadam se da će do tebe i stići.
Koliko je godina prošlo otkad si fizički napustio ovaj odvratni moderni svijet? Da li je uopće važno? Meni nije. Vrijeme je samo vrijeme, a budućnost neizvjesna, dok je napad sada i ovdje... Postoji jedna sadašnjost koju treba zapaliti i dignuti u zrak! Ratna sadašnjost!
Ti, za mene, nisi "pao u borbi". Da, borio si se, ali nisi pao. Zar umrijeti u napadu na vlast znači popustiti? Mislim da ne, i čini mi se da mnogi krivo koriste tu ponavljanu frazu. Za mene si umro u napadu na vlast, dostojanstveno i ponosno. Umro si hrabrošću jednog ratnika, kakav i jesi, uz oduševljenje Moći i uz poštovanje svakog tko te smatra drugom. Ne idoliziram ni tebe ni ikoga, a još manjem oplakujem. Poštujem hrabrost koju si imao, što si djelovao u skladu sa svojim riječima, idejama i taktikama; ratnik na djelu.
Namjera svakog djelovanja, ideje i ciljevi su različiti. Mogu govoriti o mojim djelima i potvrditi ono što mislim i što želim, ali ni ja ni itko drugi ne može govoriti o tvojim djelima, samo ti, zato je danas to nemoguće. Suosjećam s brojnim idejama koje si zapisao na papir. Kao što suosjećam s hrabrom odlukom da kreneš vrtoglavim putem u društvu Mjeseca i uz suučesništvo tame, uz svaki dodir pedale približavajući se meti i uz hladan dodir metalnog oružja koje ti je nadraživalo kožu. Suosjećam sa stalnim šapatom "smrt", "zatvor", a u tvom srcu "uspjeti". Tog si se 22. maja suočio sa smrću, a ja tog 19. novembra i danas sa zatvorom, ali donosi mi radost saznanje da drugovi/srodni i dalje ismijavaju vlasti i uspješno djeluju. Veseli me saznanje da unatoč danonoćnoj "kontroli" ulica ovog kužnog grada, oni i dalje pale vozila odvratnih i bijednih vlasti diljem svijeta.
...

U noći između 23. i 24. aprila napadnut je grčki konzulat. Na fasadu je bačena boja i zapaljen je kontejner.
Zapalimo zatvore i društvo kojem su potrebni!
Ako je sloboda zločin, budimo svi zločinci...
Solidarnost sa svim zatvorenicima
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ