Ultimi testi pubblicati

Marco Camenisch je prethodnih dana (od 15. do 20. maja) odveden u kaznenu izolaciju u bunker-ćeliju zatvora Lenzburg (Švicarska) nakon što je još jednom odbio test urina, još jednu provokaciju.
Idućih će dana (između 22. i 23.5.2014.) biti premješten u novi zatvor u kantonu Zugo. Još nije jasno da li je ovaj premještaj odgovor na Marcovo odbijanje još jedne analize urina ili je već bio u planu Amt fur Justizvollzug (Ured za izvršavanje kazni i mjera) u Zürichu.
Kraj kazne za Marca predviđen je za 8.5.2018. Oslobođenje prije isteka kazne i dalje se odbija koristeći kao razlog njegovo "kronično nasilje" udruženo s kriminalnim pogledom na svijet.
MARCO SLOBODAN!
Trenutna adresa:
Marco Camenisch
Strafanstalt Bostadel Postfach 38, CH-6313 Menzingen, Schweiz
Tel. +41 41 757 1919,
Fax +41 41 757 1900
...

Jučer, 20.05.2014., nešto prije 13, čim sam izašao s posla i nakon što sam upalio skuter da bih se vratio kući, približila mi se jedna žena. Mislio sam da traži neku ulicu, no nakon što mi se obratila mojim imenom i prezimenom, predstavila se, malo sramežljivo, kao pripadnica tajnih službi. Ljubazno me zamolila da joj posvetim samo par minuta kako bi mi predložila jedan posao... odbio sam i uzvratio, ne dozvolivši joj da išta nadoda, prijedlog pošiljatelju na nešto manje pristojniji način; čim sam krenuo zamolila me vičući da je saslušam, izgovarajući ime jednog druga s kojim se družim, tvrdeći da im on već nudi neke usluge... što se toga tiče koristim ovu priliku da izrazim moje poštovanje, naklonost, povjerenje i solidarnost osobi kojoj su namijenili navedenu podlost.
Ništa novo, naravno, da mi se nije, nekoliko ulica od kuće dok sam čekao na semaforu, približio skuter s 2 mladića, s kacigama i sunčanim naočalama, koji su mi uperili pištolj ispod pazuha i više puta povukli okidač. Jasno, bio je bez metaka, inače ne bih sada bio ovdje. Samo nekoliko sekundi kasnije otišli su u drugom smjeru, jamčeći mi pritom da idući put pištolj neće biti prazan.

Samo nekoliko riječi o mojoj odluci da ne prisustvujem prvom ročištu suđenja koje će započeti 26. maja, i eventulano idućim, budući da će se održati putem videokonferencije.
Primjena navedenog sredstva je, za sada, dio sramotne logike diferencijacije zatvorskih sredina, u kojima se zatvoreni pojedinac demonizira i dehumanizira zbog njegove značajne "društvene opasnosti".
Eksperimentiran po zakonu 41bis, sada se želi proširiti i na zatvorenike klasificirane kao A.S. [pod visokim nadzorom, nap.prev.] i na svako suđenje koje je, ili bi moglo biti, karakterizirano solidarnošću i konfliktualnošću, to jest elementima ometanja i otpora prema onima koji, primjenjujući zakone u papučama i ogrtaču, obavljaju svoj posao, odlučujući o tuđoj fizičkoj slobodi. Budući da ne posjeduju nikakvu vrlinu, posjeduju moć. Po pravu. I po zakonu.

Za četvrtak 8. maj bilo je zakazano da svjedoče svjedoci obrane, A. Mitsousias, G. Karagiannidis, K.Sakkas i Stella, osobe koje, kako što je ZVĆ jasno iznijela, nemaju nikakve veze s grupom.
Na početku je sudac pročitao dokument Mitrousiasove obrane koji dokazuje da Mitrousias pohađ Otvoreno Sveučilište u zatvoru, humanistički smjer. Nakon čega su predstavljeni dokumenti Karagiannidisa koji dokazuju da se u vrijeme kada su izdani nalozi za uhićenje drugova iz ZVĆ nalazio na dodijeli diploma fakulteta koji je pohađao.
Nakon toga su drugovi iz ZVĆ dali kratku izjavu u vezi njihovog odbijanja korištenja onog što oni nazivaju "demokratskog prava na svjedoke obrane".
Njihova izjava:
"Prije nego što započne procedura svjedočenja svjedoka obrane, željeli bi još jednom kristalno jasno objasniti da Mitrousias, Karagiannidis, Sakkas i Antoniou nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa ZVĆ. Razdvaja nas ocean pojmova, vrijednosti i osobnih različitosti, što tim osobama onemogućuje bilo kakvu vezu sa Zavjerom.
Istovremeno, u ovoj fazi suđenja, željeli bi iznijeti javnu izjavu o našoj odluci da odbacimo "povlasticu" na svjedoke obrane.
Svaki odabir, da bi bio takav, treba biti djelo koje šalje neku poruku.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Napadnuti su građevinski strojevi na M6 cestovnom gradilištu prouzročivši na tisuće funti štete.
U naizgled organiziranoj kampanji prerezani su hidraulični cilindri na bagerima i damperima.
Ostale sabotaže:
- Pijesak ubačen u spremnike da bi se onesposobilo gorivo
- Izbušene gume
- Šteta na privremenom pristaništu na rijeci Lune
Na tisuće funti štete prouzročeno na lokalitetu Crossgills Farm, Lancaster.
Policija je izjavila: "Osam strojeva, uključujući bagere i dampere, oštećeno je do tisuće funti preko vikenda."
"Također su gume izbušene i pijesak ubačen u spremnike."
"Na oprezu smo da otkrijemo počinitelje, znajući da su se vandali zaista dobro potrudili da nanesu kriminalnu štetu koristeći kliješta da bi prerezali gumene cijevi."
...

17. maj 2014.
INFOSHOP "FURIJA"
19 sati
Predstavljanje izdavačke inicijative KKUSIUSK i diskusija
(nakon predstavljanja knjiga i diskusije slijedi žurka koja će se odigrati u loungeu infoshopa)
21 sat
Benefit party za USIUSK
"Vratili su se!
DJ Sara Sudaka i DJ S.Timov
Domaća podrška DJ Disco Drvoseča"
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/05/mutual-aid3.jpg
KKUSIUSK je piratska izdavačka antiutopija posvećena prevođenju,objavljivanju i širenju zaboravljenih pisanija iz istorije anarhizma i nihilizma.
Od Džona Banjana i engleskih Kopača do Pariske komune, od ruskog nihilizma do Španskog građanskog rata, tražimo i nalazimo pojedince koji nas inspirišu u borbi za Cilj.
Knjige o njima nisu samo izgovor ili poziv na otpor i prkos, već možda jedina solidna polazišna osnova za zdraviju komunikaciju, solidarnost i saradnju u svetu gde rad onesposobljava, obrazovanje zatupljuje, a ljudi se otuđuju.
Radi se o DIY izdavačkoj delatnosti, što između ostalog znači da se za štampanje knjiga novac prikuplja putem ličnih donacija. Takođe, novac od prodaje knjiga ulaže se u nove naslove, i tako u krug.
Sve to funkcioniše po principima uzajamne pomoći.
A pošto je knjiga čovekova najbolja drugarica, odlučili smo da prikupljanjem priloga podržimo izdavačku delatnost naših prijatelja iz KKUSIUSK.
Infoshop "Furija"
...

8. maja održan je mimohod protiv kriminala u parku Almagro, i dok se odvijala socijaldemokratska inicijativa pojedinci pokrivenog lica započeli su nerede barikadama i sukobima sa specijalnim jedinicama, FFEE. Znajući da je stigao trenutak započinjemo prekidati vodeći poredak i normalnost.
Uzimajući gorivo, primjetivši da je jedno vozilo parkirano izvan policijskog teritorija (privremeno) i ujedinjeni s masom koja je bacale kamenje na auto, odlučili smo povećati kaos protiv civilizacije i njenih prijevoza modernih robova. Uz požar vozila stigli su i prokleti panduri, koji su u trenu razišli prosvjednike, no kročenje jedinice pandura zaustavljeno je različitim predmetima, i smatrali smo da je potrebno baciti naprije jednu a zatim 2 zapaljive bombe na zaštitare reda, što je izazvalo nekoliko ranjenih i teške rane jednom kapetanu.

U srijedu 14. maja u 9 ujutro na sudu Puente Alto počinje suđenje protiv Victora Montoye Encina, u zatvoru od februara 2013, pod optužbom da je sudjelovao u postavljanju eksplozivne naprave u policijsku stanicu u Vizcachas. Drug riskira šest godina zatvora na temelju antiterorističkog zakona.
U četvrtak 15. maja u 10 ujutro na Desetom kaznenom sudu [Juzgado de Garantia] preispitat će se slučaj druga Javiera Sepulvede te zatražiti prekid pritvora u La Victoriji, u kojem se nalazi od 29. marta, uslijed sjećanja na Dan mladog borca. Podsjećamo da je 2. maja preoblikovana optužnica za zapaljivi napad na jednog karabinjera u službi.
16. maja održat će ročište protiv druga Carla Gutierreza Quidulea, kojim se žele produžiti istraga koju vodi tužitelj Ricardo Peña; ovo će ročište održati na Sedmom kaznenom sudu. Drug je optužen u okviru pravosudne represije zvane "Slučaj Security" i pripisano mu je sudjelovanje u 3 eksproprijacije banke: Banco Santander u Agustinasu (2006.), Banco Santander u Valparaisu (septembar 2007.) i Banco Securityad Agustinas (18. oktobar 2007.). Podsjećamo da Carlos već pet mjeseci izdržava svakodnevnu izolaciju, 21 sat u ćeliji, u zatvoru maksimalne sigurnosti.

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Moja volja i ideje, kojima je okružena, su zasigurno snažnije od svih ugnjetavanja koja stvara i sprovodi demokracija, kao i svaki drugi autoritet, protiv svakog pojedinca koji se neće prilagoditi poretku masa.
Autoritet je dakle osovina koja još drži čvrsto na okupu sve principe izrabljivanja, kontrole i nadmoći; i poštedit ću vas svih usputnih „izama” koji su samo posljedica uvjeta u kojima su se mase podvrgnule i podjarmile sebi sličnima.
Zatvor je pak zasigurno vrhunac različitih mjera pripitomljavanja koje koriste Moćna Ljudska bića i država, ni smrt ni najgori uslovi života – ako je tako želimo zvati – u „siromaštvu” nisu usporedivi s ambisom zatvora.
Ponekad se osjećam potišteno zato što se moram obuzdati pri veseloj normalnosti stražara koji me drže u zatočeništvu. Njihove rasprave o nogometu, njihovo čitanje koje se svodi na reklamne letke, histerično smijanje i njihovo nesnosno traženje dijaloga/pozdrava ili jednog običnog „dobar dan”, njihovi tužni životi.
Novac je za mene jedan od mnogih štetnosti Čovjeka, nisam nikada želio ekonomsku jednakost niti tražio narodnu suglasnost, ali percepirajući apatiju otuđenog društva osjećaš se kao na doživotnom frontu dok se vani veselo pleše mazurka...
Uvjeren sam da se ova paradoksalna normalnost s kojom se moram suočavati opravdava istom normalnošću koja postoji izvan ovih zidova, u priznanju koje društvo odaje zatvorima i zatvaranju sebi sličnima, državi i svemu „potrebnom” za očuvanje društvenog poretka, moći ili još jedne vlasti, koji za mnoge moraju neizbježno postojati.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

Dragi drugovi,
Zašto insistirate na organiziranju unutar širokih narodnih masa, ili paralelno s istima, ili pak na određene simbolične datume? U trenucima kada ne samo da znate da će doći do policijskih napada zato što će cjelokupan represivan aparat biti organiziran, koordiniran, dislociran i pojačan svojim zakonima i tehnologijom, nego i zato što će te stalno morati paziti na vaša leđa zbog nesklonih masa na ulicama (zar još niste primijetili da su mase spremne da vas pregaze?), zbog čitave mješavine ljevičara koji žele održati moć i njome alternativno upravljati, zbog cinkaroša i paciflicsa*, kako ih mi u Montrealu nazivamo, naguravanja između pandura i građana, više nego ostalih dana.
Zar nije upravo to ono što tražite kada govorite o sukobu? Zar ne bi trebalo biti zbog sukoba i prekida sa svakodnevnicom, svakodnevnicom buđenja, rada, sranja, spavanja, isprepletenom s nekoliko fetištičkih dana prosvjeda? Zar ne bi trebalo biti zbog nadilaženja regularnog militantnog kalendara naših očekivanih trenutaka djelovanja? Drugovi, trenutak iznenađenja je i dalje divlji saveznik.
Ili pak tražite grupnu terapiju? Da budete s drugima, da se utješite kako niste sami, i da se "više fokusirate na brigu, podršku i emocionalnu otvorenost". Ako je tako, onda zabavljajte se na prosvjedima, budući da je to samo jedna obična grupna terapija usred ovog masovnog otuđenja koje nazivamo društvom.
Nadamo se da se brinete i podržavate međusobno svakodnevno. Nadamo se da svakim danom postajete jači u zagrljaju vaših voljenih, čije ruke stežete, i vjerujete im svojim životima. Prosvjed je ipak mjesto gdje ćete pronaći osobe koje će se brinuti za vas kao u noćnom baru.
...

Vesela prstolizna bezmesna Večera!
Uz ugodno druženje sakupljamo malene donacije za Knjigozemsku i njene vitalne organe. Bez obaveza i opušteno. Vidimo se u pošalici naših zezanja!
Zaplet,
Knjigozemska je ukleta. Suvremeno društvo je bacilo prokletstvo na jedinstvena stvorenja čarobnog kruga prijatelja čundovate Knjigozemske. Horizontalnu utopiju bezvremenskih i beztežinskih momenata su napale čudovišne sile hijerarhije, državne birokratije, papirologije, sitnih karijera, zaklada, vladinih i korporativnih omamljujućih mreža lovušinarskog napretka krvoločnog kapitalizma. Šiškavi panjoli zagrizli su udicu. Rezultati i posljedice? Rastu sjede dlake, hijerarhijska gravitacija spriječava slobodan let u bezkonačnom prostoru bezgranične kreativosti, prijatelji su se pretvorili u predsjednike, radnike i aktiviste, slobodna igra u odgovornost, imena na papiru su prevladala toplinu zagrljaja ekipne horizontalnosti. Odluke su se odvojile od njihovog izvršenja. Nestao je dodir. Ruke su ozeble i otpale sa ramena. Ponizna patetičnost pitomih životinja i njihovih spuštenih pogleda. Bijeda i depra su se ušuljali među nas na koljenima...
Mah, u bezdan svako nametanje statičnih odnosa u naše romantičarske poliamorne odnose i živote. Svatko čudnovato stvorenje je jedinstveno, a ne posebno, više ili niže. Svatko među nama ima različite želje i potrebe koje se ne mogu umrtviti jednom zaleđenom povezanosti upravitelja, podanika, statuta i sistema. Nitko neće odlučivati u ime svih, svi neće odlučivati za jednog niti nas voditi u bolje materijalno bogatstvo ili kako god nazvali taj imaginarni trešarijum boljeg sutra. Knjigozemska je možda ukleta, ali se i dalje samoupravlja i samo-održava. I dalje životni impuls kuca nepredvidljivi ritam naših avantura. Iskra se nije ugasila kao ni volja za životom. Nećemo polizati prst i staviti ga u uho, polizat ćemo prst i zabiti ga netkom u oko.
Vidimo se!
Do it yourself, do it together :)
Petak! 9.05 / oko 19h!
...

U prvim jutarnjim satima, 7. maja, politička policija Digos izvršila je pretres domova drugova i prostore "Garage Anarchico" u Pisi, zaplijenila računalo, mobitele, papirnati materijal, sprejeve, boju, žarulje, te prijavila petero drugova za nanošenje teške štete i ispisivanje po zidovima, u vezi nekoliko počinjenih djela tokom povorke protiv nuklearne energije, u subotu 3. maja.
Očigledno je da drugovi i drugarice aktivni na polju kontrainformacije i otpora prema nuklearnom zagađenju, koje pogađa područje Pise i Livorna, predstavljaju smetnju onima koji žele sprovoditi svoje štetne planove usred tišine i rezignacije naroda. Po treći put u par mjeseci pokrenuta je nova represivna operacija, na čelu s javnim tužiocem Giaconijem: istim onim koji se dugo borio da se arhivira ubojstvo Marcella Lonzija u zatvoru, i koji još dana služi interesima CISAM-a [Centar za vojna istraživanja, nap.prev.] i lokalnih vlasti, odgovornih za izlijevanje radioaktivnih voda u kanal Navicelli.
Živio otpor protiv nuklearne energije!
...

Jutros 2. maja oko deset sati ujutro izmijenjene su optužbe za četvero zatvorenih od 29. marta, u La Victoriji. Javier je optužen za zapaljivi napad na Carabinerose, Miguel za zapaljivi napad za autobus poduzeća Transantiago, Paz i Chrystal za teške nerede.
Na temelju toga izmijenjene su i sigurnosne mjere drugarica, sa pritvora na jednomjesečno javljanje dok je istraga u tijeku (čiji kraj još nije odgođen i za sada bi trebala biti zatvorena 28. maja). I danas su, na koncu, oko 17 sati, izašle iz zatvora San Miguel, gdje su drugarice dočekali brojni drugovi, prijatelji i članovi obitelji.
Što se tiče Javiera i Miguela njihove će sigurnosne mjere biti preispitane u četvrtak 15. maja.
Pisali smo i o Miguelovoj situaciji, ali samo kako bi mogli dati jednu opću sliku čitavog slučaja, a ne zbog poziva na solidarnost s dotičnim. Naša podrška se fokusira na Javiera, Paz i Chrystal, ali nadasve na Javiera, no svjesni smo i činjenice da slučaj nije gotov i da se pravosudne odluke mogu izmijeniti od danas do sutra, kao što se desilo u slučaju Nicolasa Sandovala prije par tjedana.
Javier, Paz i Chrystal, Prisutni!
Sol, Chrystal i Paz, u OTPORU!
Pozdravi!
Grupa za Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Suđenje za slučaj "Feniks" započinje 4. juna 2014. i održat će se u specijalnoj sudnici, u ženskom odijelu zatvora Korydallos.
Optužnice su vezane za tri čina Projekta "Feniks" (čin 1, 2, 3)
Trojca optuženika su:
1) Drug Andreas Tsavdaridis, član FAI/IRF
2) Anarhist Spyros Mandylas
3) Svi zatvoreni članovi Zavjere Vatrenih Ćelija