solidarietà Hrvatski

Posljednjih je godina, u ime sve veće sigurnosti te zaštite od terorizma i kriminala, represija pojačana na različite načine: povećan nadzor, zaštitari, telefonska prisluškivanja, kontrola svih elektronskih medija, u svakom kvartu nadzorne telekamere, alarmni sustavi koji štite svako vlasništvo.
I sve to uz suglasnost svih onih koji iznose svaki aspekt svoje svakidanje rutine, zbog zaštite njihovog vlasništva, uz iluziju da mogu kontrolirati vlastite živote.
Razumljivo je da vlast neprekidno razvija tehnologiju u svoju korist, a putem širenja straha širi i svoju kontrolu nad svakim kutkom gradova.
I upravo to dovodi u pitanje jedan maleni broj osoba kojima nije nimalo stalo do modernog stila života, nego eksperimentira, kuje zavjere i nastavlja se boriti protiv prevlasti, njene civilizacije i kulture živih mrtvaca, koji mogu dobrovoljno postati doušnici.
U prvim satima petka 11. decembra, u kontekstu Crnog Decembra postavili smo zapaljivu napravu u jedan dućan sigurnosnih sistema, u ulici Formionos, u kvartu Vyronas.
Posvećujemo ovo djelo svih anarhistima/cama iza rešetaka.
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS. Ne znamo zašto su mediji prešutjeli ovo djelo, ali u stvari uopće nas ni ne briga zašto.
...

"Zato, protiv tiranije stvarnosti koju ste nametnuli narodu odabrao sam zauvijek čarobni realizam anarhije i revolucije bez kraja..." - Christos Tsakalos u svojoj političkoj izjavi u sudnici na trećem suđenju protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, 04.11.2015., u Grčkoj.

Borba za slobodu uključuje borbu protiv svih onih koji nekažnjeno guše i nadziru naše živote.
Zapalili smo vatru 2016., u nedjelju noć, 3. januara, zapaljivom napravom s ogođenom aktivacijom, u glavnom uredu ISP SERVICE, privatne zaštitarske službe koju je osnovao bivši agent sigurnosne-obaviještajne agencije čileanske diktature, kao i brojni drugi agenti diktatorske represije koji su razvili svoj vlastiti biznis zaštitarstva u privatnom sektoru kada je stigla demokracija. Naša je vatra uspješno oštetila dio fasade zgrade u ulici Lord Cochrane, u središtu Santiaga.
Svjesni smo činjenice da su poduzeća zaštitara, telekamera i nadzora unosan biznis utemeljen na ideologiji sigurnosti, koju promiču Država/Kapital, a podržava većinski dio društva, koji bez dovodeći u pitanje pojam moći reproducira i štiti pojam Totalne Sigurnosti, zadovoljni što na svakom uglu svakog kvarta ima sve više nadzornih kamera, zaštitara i policije.
Našom zapaljivom ustaničkom vatrom, pod nosom nadzora, još smo jednom dokazali ranjivost mreže dominacije; jačajući našu odluke, odnose i svakodnevno djelovanje u direktnom napadu na zgrade, predstavnike, upravitelje i zaštitnike društvene kontrole.
Već smo jednom rekli, i ponavljamo još jednom: moć nije nikada neranjiva, anarhistički napad je uvijek moguć.
...

U noći 31. decembra počinili smo 3 djela požara i sabotaže protiv otvorenog rudnika lignita, kojim upravlja RWE*, u šumi Hambach.
Postavili smo trake s čavlima, kućne izrade, na cestu koju koriste zaštitari rudnika, kako bi ih omeli dok smo podmetali požar brojnim kablovima i na nekoliko centrala duž pruga vlaka, za prijevoz smeđeg ugljena iz rudnika do obližnje termoelektrane, i na taj način privremeno zaustavili vlakove.
Zatim smo zapalili jednu antenu za telekomunikacije kraj rudnika i iz daljine smo gledali kako je čitava struktura gorila, dobrih sat vremena.
I na kraju, nakon ponoći, napali smo još jednom, postavljajući još traka s čavlima na put zaštitara, blizu njihovog zdanja. Zatim smo zapalili jednu barikadu od guma i drva kako bi privukli zaštitare u zamku, prije nego što smo se još jednom povukli u šumu uz zvuk vatrometa.
Upotrebom traka s čavlima iz kućne radinosti (drvene daske s velikim čavlima) šaljemo buntovni i topli zagrljaj anarhističkoj drugarici u zatvoru, Emmi Sheppard, na godišnjicu njenog hapšenja.
Počinili smo ova djela u znak solidarnosti s otporom protiv širenja rudnika šumom Hambach.
Snage i hrabrosti svim anarhističkim borcima, unutra i vani.
Sretan Crni Decembar
- Neki Anarhisti
*RWE kompanija prisutna je i u Hrvatskoj: kroz proizvodnju energije (termoelektrana na ugljen Plomin u Istri), prodaju električne energije (RWE Energija), kroz prodaju plina (RWE Plin) i takozvano pročišćavanje otpadnih voda (ZOV d.o.o.), napomena yu.RadioAzione
...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

27.11., Milano - 4 bankomata napadnuta su čekićima i bojom u znak solidarnosti s uhapšenima u Grčkoj i Italiji, zbog prvomajskih sukoba. Neka napadi na moćnike postanu svakodnevna aktivnost. (A)
Izvor: Act For Freedom Now!

Navečer 30. novembra 2015. anarhisti iz kolektiva Rouvikonas okupirali su talijanski konzulat u Ateni, protiv izručenja 5 grčkih studenata Italiji, koji su na 1. maj 2015. sudjelovali u milanskim prosvjedima No Expo.
2. maja 2015., dan nakon sukoba, i samo zato što su krenuli iz jednog skvotiranog prostora, otela ih je talijanska policija i zadržala nekoliko sati bez prevoditelja, da bi zatim bili otpušteni bez optužbi.
Šest mjeseci kasnije, policija i milansko tužiteljstvo, kako bi skrenuli pažnju s umiješanosti mafije u Expo, pokrenuli su progon protiv 10 prosvjednika iz Italije i Grčke koji su sudjelovali u tim prvomajskim sukobima. Zato je danas 6 grčkih studenata, bez kriminalnog dosjea, suočeno s europskih uhidbenim nalogom (EAW) - procedurom koja se koristi isključivo u slučajevima ozbiljnih kriminalnih djela, kao što je šverc drogom i ljudima.
Ovo je prvi put, otkad je europski uhidbeni nalog stupio na snagu, da se traži izručenje iz jedne države članice EU u drugu zbog prosvjeda i političkih djela. Jasno je da se danas nalazimo pred jednim krajnjem zabranjivajućim pitanjem, kojem je cilj kriminalizariti slobodu izražavanja, političkih aktivnosti i međunarodne solidarnosti.
Iz tih razloga trebamo se boriti protiv izručenja 5 studenata Italiji, i za prekid političkog progona 5 grčkih studenata i 5 talijanskih aktivista.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

11. novembra, dok je fašističko smeće marširalo diljem Poljske, mi - anarhisti - odlučili smo osloboditi naš bijes protiv države i kapitala.
Izražavamo našu podršku borbi protiv represivnog sistema na svakom dijelu njene fronte.
Vjerujemo da će ovaj simbolični požar banke zapaliti radikalne vatre širom zemlje.
Solidarni sa svim zatvorenicima sistema!
Posvećujemo ovo djelo češkim anarhistima u pritvoru zbog policijske operacije "Feniks".
Neka djela govore!
Solidarnost borbom!

Grupa CRNI REDOVI
Izvor: 325

06. novembar 2015.
Pandora II, nova hapšenja u Madridu, prijevod izjava uhapšenih:
U petak, 30, oktobra, devet drugova, uhapšenih dva dana ranije u Barceloni i Manresi tokom druge faze Operacije Pandora, izvedeno je pred Nacionalni, vrhovni, sud u Madridu. Dvoje njih otpušteno na uvjetnu slobodu, u očekivanju suđenja, šestero ih je otpušteno uz relativno visoku kauciju, dok je jednom određen pritvor do suđenja. Svi su optuženi za kriminalnu organizaciju po antiterorističkim zakonima Španjolske. Točnije, optuženi su za pripadanje GAC-FAI-FRI, fiktivnoj organizaciji koja je nastala iz policijske maštovite kombinacije GAC-a, javne anarhističke grupe odgovorne za objavljivanje knjige koja kritizira demokratski sistem, i FAI-FRI, jedine međunarodne anarhističke organizacije koju Europska Unija smatra terorističkom. Policija tvrdi da je val sabotaža i političkih požara, počinjenih između 2012. i 2013., počinila njihova fiktivna grupa, iako nijedna od dvije navedene grupe nije preuzela odgovornost ili je na bilo koji način povezana s napadima (niti je itko ranjen u ijednom od njih).
Anarhist iz Barcelone koji se trenutno nalazi u zatvoru čekajući suđenje već se nalazio na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja, zbog optužbi proizašlih iz općeg štrajka marta 2012., po kojima je optužen za nanošenje štete velikom trgovačkom centru, Corte Ingles, na trgu Catalunya. Možete mu pisati na adresu:
Enrique Costoya Allegue
CP Madrid V Soto del Real
Ctra M-609, km3,5 Módulo 15
28791 Soto del Real (Madrid) - Spain
Hapšenja su se odvila isti dan kada je Nacionalni sud odredio još dvije godine pritvora Monici i Franciscu, dvoma anarhistima iz Čilea, koji su već bili razriješeni svih optužbi u slučaju "Bombas" u istoj zemlji, i koji su trenutno optuženi za postavljanje jedne malene bombe u katedralu u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo "Komando Mateo Moral", i koje nije prouzrokovalo ranjene.
...

"... moderni totalitarizam može se definirati kao uspostava, kroz izvanredno stanje, legalnog građanskog rata u svrhu fizičke eliminacije ne samo političkih protivinika već i čitave jedne kategorije građana, koji se iz različitih razloga ne mogu integrirati u politički sistem... Zato je dobrovoljno stvaranje neprekidnog izvanrednog stanja (mada nije javno objavljeno u tehničkom smislu) postalo jedno od osnovnih elemenata suvremenih država, uključujući i one takozvane demokratske."
Giorgio Agamben (Izvanredno stanje: Izvanredno stanje kao paradigma vladanja)
Nakon otkrivanja plana bijega anarhističke organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija, iz zatvora Korydallos, početkom godine, "dobronamjerna" institucija iz avenije Alexandras [policijska uprava, nap.prev.] i korumpirana Antiteroristička jedinica (Specijalni odred za nasilni zločin) su koordinirale neviđeni napad na članove obitelji i prijatelje organizacije, koji su popratile odgovarajuća propaganda, hapšenja i pozivi obiteljima i prijateljima na ispitivanje. Crescendo te medijske disonance dostigao je svoj vrhunac kada su se marionete Antiterorističke jedinice iskrcale na otok Salamina i uhapsile traženu drugaricu Aggeliki Spiropolou, koja je bila pronašla utočište u domu Athene Tsakalou, majke Crhistosa i Gerasimosa Tsakalosa, zatvorenih članova ZVĆ. No, pošto se u istom domu, tokom hapšenja, nalazila i Gerasimosova supruga, Evi Statiri, uhićena je i ona, zbog pružanja utočišta osobi u bijegu. Kasnije je optužena i za pristupanje te sudjelovanje u organizaciji. Dvije su žene premještene kao pandurski trofeji u GADA-u [policijska uprava Atike, nap.prev.], imeđu telekamera i novinara, te zadržane u pritvoru po kratkom postupku. Šezdesetogodišnja majka braće Tsakalos, koja se - nepozvana - pojavila pred tužiteljem, također je zadržana u pritvoru. Zatvoreni članovi organizacije i A. Spiropoulou krenuli su tada u štrajk glađu, zahtijevajući neposredno optuštanje članova njihove obitelji. Nakon 32 dana štrajka glađu borba drugova i pokreta solidarnosti stigla je do pobjede, pošto je parlament izglasao jedan specifičan amandman glede otpuštanja članova obitelji zatvorenika. Međutim, unatoč otpuštanju Athene Tsakalou pod najstrožim mjerama ograničenja, Evi Statiri je ostala u zatvoru. Njene je zahtjeve za otpuštanjem odbacio specijalni žalbeni sudac, Eftihis Nikopoulos, i sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Poga (koja je odbacila i zahtjev za ukidanjem mjera ograničenja protiv A. Tsakalou, zato što nema razloga da posjećuje svoju djecu u zatvoru i Opću bolnicu u Nikaji, zbog potrebnih pretraga) i Erietom Halevidou.
Iz gore navedenog došli smo do zaključka da je izglasavanje amandmana bilo samo jedno veliko ismijavanja štrajkaša glađu - za što odgovornost snosi član SYRIZA-ine vlade, prvi ljevičarski ministar pravosuđa Nikos Paraskevopoulos - i da je talačko stanje članova obitelji organizacije podmukla emocionalna ucjena zakonodavnih vlasti - čiji je ugled narušen otkrivanjem plana bijega - pošto su sve ove godine zatvoreni drugovi ostali beskompromisni u ćelijama Demokracije.
Svi oni koji su upoznati sa slučajem ZVĆ sasvim dobro znaju da je progon članova obitelji organizacije bio vrhunac eskalirajuće prijetnje, koju je posljednjih godina oblikovao političko-pravosudni sistem grčke države, koja koristi specifični slučaj kao rezervoar za progon anarhističkih drugova iz čitavog spektra anarhističke sredine i nastoji izolirati zatvorene urbane gerilce uspostavom straha unutar ustaničkih krugova, pretvarajući zatvorene u primjer i kroz neprekidno talačko stanje nametanjem mjera ograničenja, te spriječiti nove drugove da odaberu anarhističku borbu i urbanu gerilu, stvarajući na taj način jedno neprekidno izvanredno stanje, u kojem svatko može biti uhapšen, samo zato što je povezan s drugovima iz ZVĆ, kao prijatelj ili član obitelji.
Zato je nakon 6 mjeseci pritvora, 14. septembra, Evi Statiri započela štrajk glađu, kako bi okončala svoje kontinuirano zatočeništvo... U kontekstu Evine borbe, u petak rano ujutro, 2. oktobra, odabrali smo napasti ured člana parlamenta i bivšeg ministra pravosuđa, Charalabosa Athanasioua, u središtu Mitilene.
Naš je napad bio čin solidarnosti, bijesa i sjećanja. Bio je to znak solidarnosti poslan Evi koja se, tih dana, svojim tijelom kao oružjem borila za sopstvenu slobodu, protiv kriminalizacije obiteljskih i prijateljskih veza političkih zatvorenika. Evi se uzdigla iznad straha od sjene autoriteta, koji se želio osvetiti na njoj, kao partnerici Gerasimosa Tsakalosa, i kazniti je za sve godine koje je ostala uz njega. Njen pobjednički štrajk glađu i njeno otpuštanje dokazali su da ako odabereš suočiti se sa strahom, strah će biti taj koji će se uplašiti i pobjeći...
Bio je to čin bijesa za dane i djela Ch. Athanasioua. Athanasiou, kao moderni inkvizitor, čelnik pravosudne klike (u kojoj se nalazi i advokat vrhovnog suda, E. Goutzamani), planirao je i izradio pravosudne slučajeve, te time činio usluge svojim ljudima, u interesu konzervativne oligarhije gangstera s brda Atos (slučaj Efraim; svećenik uhapšen zbog pronevjere i pranja novca u suradnji s političarima, nap.prev.) i odvratnog svećenstva... Unatoč procurenim vijestima iz Ureda za štampu ND-a (Nove Demokracije) o nadolazećoj ostavci ministarske funkcije, tokom tadašnje reorganizacije vlade, zbog njegovog "neprikladnog" rukovođenja slučajem Zlatne Zore, bivši predsjednik Saveza sudaca i tužitelja ipak je ostao na položaju nadzornika grčkog pravosuđa, iz nekog misterioznog razloga, povezan s kumstvom roda Antonisa Samarasa kroz lokalni lobi velikaša i osobnih prijatelja. Nakon što je zataškao financijski skandal, u kojem je odigrao glavnu ulogu, prikrivanjem vlastite imovine, Athanasiou se želio predstaviti kao kažnjavatelj disidenata i političkih zatvorenika. On je bio ministar pravosuđa koji je inaugurirao zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu za urbane gerilce i "opasne" zatvorenike osuđene na dugogodišnju kaznu. Čak i pri napuštanju ministarstva pobrinuo se da ostavi svoju pastorčad na odgovarajućim točkama vlasti, kako bi dovršili njegov posao. Kralj dvora, specijalni žalbeni sudac E. Nikopoulos (kojeg su na funkciju postavili Athanasiou i njegov ujak Vasilis Nikopoulos, bivši predsjednik Vrhovnog suda, uključen u slučaj pedofilije u sjevernoj Grčkoj, štiteći arhimandrita i prijeteći svjedocima). E. Nikopoulos, strogo slijedeći naputke svog mentora Ch. Athanasioua, pokrenuo je bijesnu antiterorističku kampanju. Odgovoran je za ukidanje izlazaka u svrhu obrazavanja anarhistu Nikosu Romanosu, te za pokretanje velikog fašističkog progona članova obitelji političkih zatvorenika, s pritvorom A. Tsakalou i E. Statiri.

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...
Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama
Evi Statiri
...

Doznaje se u utorak 29. semptembra da je anarhistički zatvorenik Gerasimos Tsakalos već bio započeo štrajk glađu 14. semptembra, kako bi stao uz svoju partnericu Evi Statiri. Gerasimos je bio odlučio da ne obznani odmah svoju situaciju. Podsjećamo da se nije još ni bio u potpunosti oporavio od teškog štrajka glađu kojeg je vodio uz ostale zatvorenike iz ZVĆ i anarhističku zatvorenicu Angeliki Spyropoulou. (talijanski Anarhistički Crni Križ)
Već sedam mjeseci moja partnerica Evi Statiri je zatvorena u ćelijama demokracije. Njen jedini "zločin" je njezin osobni odnos sa mnom. Istovremeno, moja majka, A. Tsakalou, nalazi se u egzilu na otoku Salamini po odluci sudske hunte.
Već sedam mjeseci vlast eksperimentira šireći krug represije na prijatelje i članove obitelji političkih zatvorenika. Njihov cilj je širiti strah u osobama koje su s njima solidarne i gurnuti urbane gerilce u jednu posebnu vrstu karantene. Vlast pokušava putem kriminalizacije prijateljskih-obiteljskih odnosa osakatiti sve veze solidarnosti koje nadilaze zatvorske zidove i hrane borbu za slobodom. U ovom trenutku policijski-pravosudni aparat vlasti testira snagu našeg svijeta, koji nije naučio saginjati glavu i kalkulirati svoje reakcije. Svaki naš korak nazad je pobjednički teren za totalitarizam zvijeri države.
...

14. septembra Evi Statiri započela je štrajk glađu zahtijevajući otpuštanje iz zatvora. Nalazi se u zatvoru bez okrivljujućih dokaza, osim što je partnerica našeg druga zatvorenika i člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
To je nije prvi put da panduri i suci šikaniraju i muče članove obitelji zatvorenika.
Nema goreg ili podmuklijeg mučenja od gledanja članova naših obitelji u lisicama i iza rešetaka zatvora.
To je njihova pravda.
Mi, kriminalni zatvorenici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, s odjela E1 zatvora u Domokosu, odlučili smo odbijati obroke do Evinog oslobođenja.
Zatvorenici odjela E1, Domokos
...

IZJAVA EVI STATIRI NA 15. DAN ŠTRAJKA GLAĐU
U nedjelju noć, u 2 sata, odvedena sam su zatvorsku bolnicu zbog hipoglikemijskog šoka. Liječnici su tu ustanovili da je nužan premještaj u vanjsku bolnicu. Odvedena sam natrag u zatvor i kasnije, ujutro, nakon pregleda doktora Sakke i Kosmopouloua, zatvorski su liječnici zatražili moj hitni premještaj u vanjsku bolnicu. Tog sam popodneva odvedena u Opću bolnicu Nikaia, gdje sam odbila primanje svake tekućine osim fiziološke otopine, pošto je liječnike zabrinuo vrlo niski tlak. Danas, u ponedjeljak 28.09., prekinula sam primanje fiziološke otopine.
Istovremeno dok na tisuće osoba odlazi na posao, na tisuće učenika u škole i studenata na fakultete, na tisuće njih živi u slijepoj ulici ekonomske tiranije i život teče dalje kao uvijek, ja nastavljam moj štrajk glađu protiv baršunastog fašizma demokracije, koji zatvara ljude samo zato što su članovi obitelji političkih zatvorenika, i zato što se opiru strahu, ugnjetavanju i izrabljivanju.
Zahtjev za otpuštanjem predala sam prije dvadeset dana sudskom vijeću koje će morati odlučiti da li jedan ljudski život vrijedi manje od održavanja lažnih optužbi koje su u službi planova i interesa moćnika.
Klepsidra otječe...
Sistem koji prisiljava osobe da izlažu riziku svoje živote putem štrajka da bi dosegli slobodu, osuđen je na propast...
Borba se nastavlja...
Evi Statiri, 15. dan štrajka glađu,
Opća bolnica Nikaia, zatvorski odjel
Izvor: Act For Freedom Now
SOLIDARNOST ZATVORENIKA S EVI STATIRI S A-ODJELA ZATVORA KORYDALLOS
...

U četvrtak 24. augusta oko 2 u noći postavili smo eksplozivnu napravu kućne naprave, sastavljene od plastične boce od pola litre ispunjene barutom i fitiljima, na što smo zalijepili cigaretu kao vremenski detonator i sve spojili s dvije plinske kamp-boce (butan), te postavili na ulaz jednog od domova podoficira argentinske federalne policije, u četvrti Balvanera. Iako telekamere slijede naše sjene, mi imamo dobre prijatelje te posjedujemo odlučnost i kreativnu maštu za izbjeći sigurnost ovog socijalnog mira.
Ovom gestom solidariziramo s anarhističkim drugovima u bijegu i u zatvorima diljem svijeta. Oni su primjeri borbe i uvjerenja!
Moć je ta koja upotrebljava monopol nad nasiljem, koje je pravno opravdano, i ne odnosimo se samo na policijsko, nego i na ekonosmko, medijsko, društveno, demokratsku raspravu.
Zato SMO uz pobunjenike, bjegunce, uz dečke i djevojke zatvorene u zatvore i psihijatrijske institucije u argentini (i svijetu), uz "obične" i anonimne koji pružaju otpor, uz "samoubojstva" koja su ubili zatvorski stražari.
Sjećanje i osveta za SERGIA "URUBU" TERENZIJA*, MAURICIA MORALESA I SEBASTIANA OVERSLUIJA
Djelujmo slobodno, suočimo se s ravnodušnošću. Slavimo život!
Pozdravi i snage!
Neki anarhisti i nihilisti
*Sergio Terenzi: anarhist iz Santa Fea kojeg je 1996. ubila argentinska federalna policija dok je vršio eksproprijaciju, ranjenog ostavila da umre na pločniku.
...

Sistem je ponovno pokazao svoje pravo lice, a njegova osveta poprimila je oblik nezakonitog (po njihovim vlastitim zakonima) pritvora partnerice Gerasimosa Tsakalosa, Evi Statiri.
Njen jedin "zločin" je ljudski odnos s drugom Gerasimosom Tsakalosom.
Vidite, sistem želi pretvoriti u doušnike one koje se čak ni nacisti ne bi usudili. Njihove drugove, djevojke, majke, prijatelje i članove obitelji. Kao i osobe koje se bore za individualnu slobodu, osobnu neovisnost, radost i anarhiju.
Naravno, njihov je cilj je dvosmjeran. Jedan, osvetiti se nad onima koji ne žele pognuti glavu, drugi uplašiti svakoga tko želi iskazati solidarnost i podršku zatvorenim borcima.
I naravno, zaplašiti svakoga tko misli krenuti teškim putem anarhije i uništenja sistema.
Uzvikujemo marionetama sistema šaljući poruku:
"Vi nas ne plašite nas, vi raspirujete naš bijes i jačate našu volju za vašim uništenjem".
NIŠTA NIJE GOTOVO SVE SE NASTAVLJA
NEPOSREDNO OTPUŠTANJE EVI STATIRI

anarhist Panos Mihalakoglou
Zatvor Nigrita (Serres)
Srijeda, 16 Septembar 2015.
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

U zoru 2. septembra 2015. zapalili smo:
- 2 bankomata Nacionalne Banke u četvrti Galatsi
- 1 bankomat Alfa Banke u kvartu Patisia
- 1 bankomat Pirejske Banke u predgrađu Peristerije
- te razbili bankomat Pirejske Banke u četvrti Galatsi
Jedini naš povod bila je naša želja za napadom. Napasti društvo-zatvor koji pokušava ukalupiti, diskriminirati i klasificirati naše potrebe, želje i odnose, te prilagoditi ih kako bi služili njegovim ciljevima: neprekidan sistem represije i strateške manipulacije subjektivnosti i različitosti.
Rezultat koji moramo postići kao anarhisti je slijedeći: zajamčiti da mi namećemo tok našeg svijeta koji teče u ritmovima koji određuju naše anarhističke volje, daleko od svjetla strojeva moći; protiv društvene realnosti ekonomske, znanstvene i ideološke dominacije, morala tržišta i jednog svijeta koji je klasificiran i programiran da proizvodi pitanja s već spremnim odgovorima.
Protiv tog okvira dominacije odabrali smo da nastavimo ustaničko djelovanje ovdje i sada. Jasno je da će aparat moći učiniti sve što može kako bi ugušio sve što opire osiromašenju života. Kao posljedica toga moć primjenjuje najoštriju mjeru i društvenu prihvatljivu: zatvor. U tamnicama demokracije nalaze se oni koji su odabrali da djeluju na temelju svojih želja za slobodom, umjesto da prihvate sužanjstvo i nepostojanje. Anarhistički zatvorenici su naši drugovi u ratu protiv postojećeg i nećemo ih prepustiti sudbini u raljama pravosudnog usranog sistema. Ne smijemo zaboraviti naše drugove u zatvoru, ali ne smijemo ih ni idolizirati. Želimo jasno reći da se ne plašimo posljedica naših djela, niti dovodimo u pitanje i sumnju njihovu vrijednost.
...

"Zbog tehnološkog napretka civilizacije osjećamo potrebu da rat pokrenemo sada i ovdje, protiv svake dominacije i njenih krakova koji nas sputavaju."

U prvim jutarnjim satima u četvrtak 25. juna podmetnuli smo zapaljivu napravu ispred koncesionara Toyote, u aveniji Vallejo; izigrali smo njihove sisteme zaštite i izbjegli patrole sistema te nadzorne videokamere, kako bi im bilo jasno da je rat sada i ovdje - kako su videokamere, patrole, metci i sve mjere poduzete protiv naših djela beskorisne. Jer unatoč videokamerama na svakom uglu, unatoč njihovim lakejima na svakoj ulici, mi i dalje napadamo, povećavamo korake protiv dominacije.
Preuzimamo odgovornost za ovo djelo, u ime svih drugova koji su ubijeni, oteti, mučeni, zatvoreni, osuđeni u Meksiku i diljem svijeta, kako bi shvatili da će vam se svaki metak vratiti - i ako nas ubiju ili nas zatvore treba im biti sasvim jasno da će doživjeti istu sudbinu. Za svakog mrtvog druga ubit ćemo na tisuće njih. Kažu da se Crni Juni okončao 7. juna, no mi kažemo da se nije okončao 7. niti će se okončati neki drugi dan ili mjesec, ovo je poziv na nastavak rata na neprekidan način.
Protiv svake tehnologije, otrova koji ubija divlju prirodu!
Ne samo u junu, za neprekidni Crni Rat!
Zapalimo civilizaciju!
Pozdravljamo i drugove u bijegu, Felicity, Chiva i Tripu - iz ilegale rat se nastavlja! Šaljemo i topli zagrljaj štrajkašima glađu neformalne koordinacije zatvorenika, znamo da je moguće boriti se za zdravlje, slobodu i oslobođenje zatvorenika na svim geografskim područjima.
...

Solidarnost s drugom Spyrosom Mandylasom i sa skvotom Nadir!

20. maja 2015. grupa od 6 osoba upala je u skvot Nadir i sat i po vremena mučila Spyrosa Mandylasa koji se tamo nalazio. Drug Mandylas je zbog rana nanesenih na glavi, rukama i nogama zadržan u bolnici, a na desnoj nozi stavljeno mu je nekoliko šavova.
Koji god bio razlog napada, nema opravdanja za napad na druga koji se još nije bio oporavio od svog 54-dnevnog štrajka glađu. Štrajka u kojem je riskirao život. Napadači su pali tako nisko da su koristili policijske metode kako bi izvukli informacije od druga, a pokušali su i uvući još jednog druga u zamku.

Zbog svojeg nepopustljivog stava naspram države i zbog svojeg bratskog pristupa prema drugovima, Spyros zaslužuje našu podršku i povjerenje.

Solidarnost sa S. Mandyladom i sa svima koji ga podržavaju.
Solidarnost sa skvotom Nadir.

Snage!

Urednici grecjawogniu.info

...

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Današnje se društvo može nesumnjivo opisati kao tehnokratski sistem u kojem neograničena znanost i proizvodi koje stavlja na tržište vladaju životom i uređuju ga.
Otkad postoje, multinacionalne kompanije održavaju vlast nad Planetom kroz države i međunarodne institucije (ONU, EU, MMF, ECB).
Hiper-tehnološko društvo je savršeno društvo koje će zadovoljiti 2 osnovne potrebe Vlasti: profit i društvenu kontrolu.
Zahvaljujući znanosti i tehnologiji, uzdignute u moderna božanstva, profit je postao bezgraničan: od vojnih sredstava u neprekidnom razvoju do nevjerojatne količine beskorisnih proizvoda na tržištu.
Isto tako će kontrola nad društvom i životima biti sve proširenija, od upotrebe običnih video-kamera pa sve do nanotehnologije.
Osobe, kojima je već oduzet svaki oblik autonomije i vlastite volje, uvode se u bajni svijet znanosti putem djelomičnog i lažnog pristupa tehnologiji.
Obmanom o poboljšanju kvalitete života, jedini realni ishodi su neograničena proizvodnja, artrofiranje uma i vlastitih sposobnosti, brisanje stvarnih osjećaja, odnosno samog života.
I sve se to odvija dok se pred našim očima uništava ono što je preostalo od prirode kako bi se izgradile velike strukture koje omogućavaju brže putovanje tih istih proizvoda, kako bi bili još dostupniji.
I sve se to odvija dok mediji, u sveopćem nemaru, prikazuju slike masakra naroda koji su dovedeni do gladi kako bi mogli iskorištavati sirovine nužne za povećanje proizvodnje tih proizvoda.
Zato smo odlučili da se jednostavno izmaknemo kontroli i ugrozimo profit tehnokratskog društva.
Zapalili smo strujne kablove antene za telekomunikaciju u vlasništvu poduzeća Italsite Spa, koje djeluje na razini čitave Europe.
ZA NEPOSREDNO OTPUŠTANJE MARCA CAMENISCHA.
SOLIDARNO S ANARHISTIMA I ANARHISTICAMA U ZATVORIMA U ITALIJI, ČILEU, GRČKOJ, ŠPANJOLSKOJ I MEKSIKU.
...

U srijedu 1. jula 2015. u Pragu je zapaljeno policijsko vozilo, pokraj parka blizu stanice podzmene Strašnicka. Kao dio svoje borbe ćelija SRB-a napala je jedno vozilo i poslala vatreni pozdrav Aleši Kočiji. Anarhist uvjeren u klasnu borbu pao je u ruke neprijatelja. Zatvoren je 28.04.2015. tokom policijske "Operacije Feniks" te zatim optužen za ilegalno posjedovanje oružja. Postao je zatočenik države i sada sjedi u pritvoru.
Državne institucije posjeduju ogroman arsenal oružja i stvaraju monopol nad upotrebom istog. Neprekidno koriste oružje kako bi održali u pokretu izgradnju kapitalističke mreže odnosa izrabljivanja i ugnjetavanja. Anarhisti ne prihvaćaju državni monopol nad oružjem. Njihovo djelovanje sukobljava se s vrijednostima koje štite državno nasilje i reproduciraju ga. Nasilje države protiv anarhista gradi ustaničko nasilje.
Aleš Koči je anarhist koji se naoružao i prekinuo državni monopol nad oružjem. SRB podržava takav stav. Pošto se sada Aleš nalazi u rukama neprijatelja njegov potencijal borbe je vrlo ograničen. Ali mi nemamo namjere da se pomirimo s tim uslovima. Oštre riječi, vatra, vatreno oružje i eksplozivi. Sve je to dio naše borbe. Revolucionarna borba protiv nasilja koje vrši država da bi održala kapitalističku bijedu. Za sada je zapaljen automobil. Ali tu nije kraj.
Pozdravi Vatrene Ćelije - Mreža Revolucionarnih Ćelija (SRB)
...

U posljednjih nekoliko mjeseci prisustvovali smo eskalaciji represije slobodarskog i anarhističkog pokreta putem strategija korištenih U Mexico Cityju: brojne i uvijek iste, teške, optužbe, bez obzira na specifičnu situaciju, povodeći se za diktatom države.
Progoni i ukazivanje prstom u medijima su osnovni elementi njihovih namještaljki: navesti imena grupa, osoba ili prostora (postojali oni ili ne), stvoriti veze koje u stvari ne postoje, usporediti sve i svakoga s vertikalne točke gledišta, pokušati nas ugurati u shematično vodstvo. Naravno, to dokazuje duboko nepoznavanje i/ili prezir anarhističkih ideja, koje nemaju veze s tom vrstom hijerarhijske logike.
S druge pak strane imamo vladine pokušaje da pravno klasificira anarhizam ili "anarhističko ponašanje" kao terorizam, uz teške optužbe i uz parametre maksimalne sigurnosti, da bi kasnije odbacili optužbe zbog nedostatka dokaza - ali uvijek ostavljajući otvorenu prijetnju da se "istraga nastavlja". Apsurdne istrage, koje se arbitrarno odnose na grupe i pojedince koji egzistiraju na različitim područjima.
To ide paralelno s policijskim nadzorom i nadgledanjem određenih pojedinaca u pokušaju zastrašivanja, i kao provokacija određenih autonomnih prostora.

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...