solidarietà Hrvatski

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

Svaka fraza ispisana na sivim zidovima mrtvog grada, svaki transparent solidarnosti, svaki udarac bokserom u lice, svaka krađa, svako zapaljenjo vozilo, uništeni bankomat. Svako bogohuljenje, svaka ucjena svijetu Moći i civilizacije, svakom predstavniku i lakeju sistema, održavaju duh na životu i guraju ga naprijed. Duh individualne oružane pobune u beskrajnom ratu protiv Autoriteta... Ovo je trenutak kada slobodni pojedinci - muškarci i žene - donose odluke koje će nadići strah od smrti.
Snage zatvorenim članovima ZVĆ i svim zatvorenim anarhistima od akcije diljem svijeta.
Dug život oružanoj anarhiji FAI/IRF
InterArma

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...

Napomena: Ovaj tekst druga Carlosa je odgovor IRI-BD - "Amelie y Fallon, de la arrogancia imperialista a la miseria pequeñoburguesa"
3. mart
Odgovaram u moje ime klevetničkoj agresiji koja je napisana protiv mojih drugarica u afinitetu, Fallon i Amelie.
Između stvari koje obilježavaju internacionalizma je borba protiv ideje o naciji, moći i vlasti, dovodeći u pitanje vrijednost fizičkih i mentalnih granica koje su vlade izgradile, da bi izbjegli bratski i slobodan suživot među osobama rođenim na različitim geografskim točkama.
Zato, reći da su te anarhistice stigle na ovo područje "da bi proživjele jedno iskustvo među narodima trećeg svijeta, nakon što su napustile svoj život u civiliziranom Quebecu", navodi me da mislim kako ste vi, međunarodni ljevičari, iskazali prezir prema strankinjama koje su odlučile sprovesti u djelo svoj destruktivnu strast protiv države/kapitala, bila ona kanadska, meksička, europska ili bilo koja druga.
Mi barem ne tražimo djelomično uništenje samo jedne države - zato jer su, ako uzete odvojeno, samo krakovi svjetske moći - niti ne nastojimo da ujedinimo napore/sposobnosti isključivo među Meksikancima ili s "revolucionarima trećeg svijeta"; naprotiv, boriti se zajedno sa svakom slobodnom osobom, rođena ona ovdje ili u Kini.
Ali što možemo očekivati od nekog tko podržava pripadanje "klasnom krilu meksičkog revolucionarnog pokreta", optužujući za imperijalističku aroganciju ili malograđanstvo one koji su odabrali da se organiziraju putem afiniteta ili da bi podijelili trenutke subverzije s kim god žele?
Naravno, afinitet nije nešto svojstveno samo anarhistima/slobodarima, u stvari ona se može izroditi između bilo kojeg pojedinca ili grupe, koji se poistovjećuje s borbom za potpuno oslobođenje, (borba) u kojoj umjesto da se usredotočimo na "stadij u kojem nitko više neće biti zatvaran", želi uništiti svaku zatvorsku zgradu, fizičku i mentalnu, svaku autoritarnu instituciju, sa svim što to podrazumijeva; to možda izgleda utopijski, ali smatram da je bolje prekinuti mlakost lijepih riječi i, daleko od idealiziranja ostvarenja utopije, nastaviti sa svakodnevnim neprekidnim konfliktom u društvenom kontekstu.

Nakon što smo dovršili više od godinu dana djelovanja na području kontrainformacije i širenja teorije i prakse Crne Anarhije, smatramo da vrijedi reći nešto i o našoj dosadašnjoj aktivnosti. Da bi rezimirali, prepoznali greške, slabe točke, ali i iznijeli naše viđenje stanja anarhističke kontrainformacije u Grčkoj i šire.
Kontroinformacija
Osobe koje sačinjavaju Inter Armu su drugovi koji su, budući da posjeduju više ili manje iskustva ne samo s područja kontrainformacije, nego i borbe u Grčkoj, shvatili nužnost jedne središnje (ali ni u kom slučaju centralizirane) strukture kontrainformacije. Struktura koja na svjestan i ciljani način širi vijesti, razmatranja, analize i praksu šire ustaničke anarhističke sredine. Mi smatramo da smo taj cilj dostigli. Prisustvo Inter Arme je, u kombinaciji s odgovarajućim naporima malobrojnih ali prisutnih drugova u Grčkoj, uspjelo konsolidirati, što se teorije tiče, taj skup stavova i odnosa, i nadasve učiniti ih prepoznatljivima u odnosu na druge anarhističke pravce i gledišta. Osim toga, smatramo da smo dostigli ravnotežu između informacija o aktualnim temama s jedne strane i širenja ustaničke teorije s druge, u svrhu promicanja ne samo upoznavanja konteksta u kojem se odvija anarhistička borba, nego i promicanja dijalektike teorije i prakse među drugovima. K tome, bitna je i činjenica da dok anarhističku teoriju činimo pristupačnom svakome tko je zainteresiran, doprinosimo i ponudi tema za razmatranje mlađim drugovima. Mi smatramo da razinu koju smo dosegli trebamo i održavati. Istovremeno, neprekidna oklada je i evolucija sredstava borbe koje posjedujemo, u nastojanju da budemo što učinkovitiji.
...

SOLIDARNOST ZA ZATVORENIM ČLANOVIMA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA - S ANARHISTICOM AGGELIKI SPYROPOULOU I NEPOSREDNO OTPUŠTANJE ČLANOVA NJIHOVE OBITELJI I NJIHOVIH PRIJATELJA KOJI NEMAJU NIKAKVE VEZE SA SLUČAJEM.
Anarhistička Grupa - Od 0 do beskonačnosti
Izvor: Inter Arma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

U petak 06.03. u 17:30 održat će se inicijativa solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i anarhističkim zatvorenikom Panagiotisom Mihalakoglou u atenskoj Politehničkoj Školi.
InterArma

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

U petak ujutro, 30. januara, baš kada je ukinuta tajnost nad istragama i kada se proširila vijest o neminovnom puštanju drugova na uvjetnu slobodu*, odlučili smo izraziti našu solidarnost na ulicama. Sabotirali smo bankomate i prozore slijedećih ureda banke Santander.
Mataró, podružnice u ulici Camí del Mig, na trgovima Granollers i Santa Anna, Carrer Sant Cugat, na aveniji América i u ulici Europa. Sabotirali smo i podružnice iste banke u El Masnou, Vilassar de Mar i Premià de Mar.
Izabrali smo banku Santander zato što je jedina odgovorna za upravljanje cirkulacijom novca u zatvorima španjolske države, proizvodeći oko 100 milijuna eura godišnje, po službenim podacima. Špekulirajući i zarađujući na temelju ove velike svote novca, koji je plod patnje i zatvora tisuće osoba.
Slavimo činjenicu da su naši drugovi ponovno vani, ali unatoč tome sasvim smo dobro svjesni da i dalje imamo ispred sebe dugi i teški put, i dok god postoji otpor prema nadmoći kapitalističkog sistema, države i njenog represivnog mehanizma mi ćemo nastojiti to privesti kraju.
Neka se plamen solidarnosti ne ugasi.
Sloboda za Monicu i Francisca!
*Napomena: Odnose se na drugove optužene u kontekstu operacije "Pandora".
...

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

Danas, 7. februara 2015., bijednici iz istražne policije, vođeni trulim Južnim Tužilaštvom, uhapsili su anarhističkog druga Diega Riosa, u gradu La Ligua.
Trenutno informacije nisu sasvim jasne, ne zna se ni da li je još drugova uhapšeno ni kako je otkriveno skrovište.
Podsjećamo da je Druga izdala majka, 24. juna 2009., koja je pronašla materijal za izradu eksploziva, tokom represivne histerije nakon smrti Mauricia Moralesa.
Od tada se Diego nalazi u ilegali, više od pet godina. Sada je drug zatvoren u kasarni grada La Ligua, čekajući sutra kada će biti odveden u centar (ne)pravde.
Drug je suočen s brojnim optužbama, s jedne strane za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i eksploziva (jun 2009.), s druge, u 2010., za vrijeme represivnih delirija Slučaja Bombas ponovno je upleten (u odsutnosti) za terorističko protuzakonsko udruženje.

Ova je izjava odgovor na članke objavljene u različitim usranim medijima režima, koji upliću Inter Armu u svoja izvješća u vezi rukopisa koji se nalaze među policijskim nalazima u slučaju pokušaja zatvorskog bijega anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, ali i na tužne, no očekivane, spekulacije od strane takozvane anarhističke "sredine".
Već više od mjesec dana, s izbornim festivalom u pozadini, antiteroristička agencija i njeni doušnici vode u medijima veliku komunikatvinu kamapanju u kontekstu pokušaja zatvorskog bijega ZVĆ i nekih drugih kriminalnih zatvorenika. Brdo nalaza, teorija, policijskog ažuriranja, telefonskih razgovora i intervjua objavljeno je javno. Nije prvi put da nas doušnici pandura upliću na različite načine u takve situacije. I dok obično koriste više mašte, kao u slučaju projekta "Nemesis", kada su govorili o nama kao o dijelu projekta, ovaj nas put napadaju zbog nečeg očitog, to jest zbog komunikacije s drugovima koji se nalaze zatvoreni u tamnicama Demokracije. Razlog zbog kojeg se antiterorističke agencije međunarodno kreću komunikativno i operaciono protiv projekata kao što je Inter Arma, već je više puta analizirano. Kontrainformacijski projekti onih anarhista koji još smatraju anarhističku borbu borbom protiv režima su očite mete za neprijatelja.