solidarietà Hrvatski

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.

Na moru - Odzvanjaju zatvori

Odzvanjaju zatvori
Anaplija i Jedi Kule*

Odzvanjaju klapala**
i daščare duž Syngrou***

Ako si majka i patiš
dođi me jednog dana posjetiti

Dođi prije nego me osude
plači da me oslobode

Ne govorimo samo o rešetkama koje okružuju sve zatvorenike, zato što uvijek postoje četiri zida oko naših umova, moramo ih sve srušiti da bi bili istinski slobodni!
Posvećeno vatrenom solidarnošću zatvorenicima u masovnom štrajku gladi protiv zatvora maksimalne sigurnosti u Grčkoj.
ODZVANJAJU ZATVORI!!!
*bivši zatvori u Nafpliju i Solunu ("jedi kule" - sedam kula, turski)
**u pravoslavnim crkvenim knjigama zvona se nazivaju i "klepala", a naziv dolazi od drvenih dasaka i željeznih šipki korištenih u početku kršćanstva kada zvona još nisu bila u upotrebi; u pjesmi se odnose na udaranje o rešetke
***Avenija Syngrou, glavna atenska ulica koja povezuje grad sa lukom, posvećena bankaru koji je između ostalog financirao i izgradnju zatvora. [nap.prev.]
...

U jutarnjim satima 6. juna 2014. napali smo podružnicu Alpha banke na križanju ulica Athinion i Larissis.
Odabrali smo ovu akciju u znak napada na državne planove za izgradnju zatvora tipa C i, s druge strane, kao simbol solidarnosti za zatvorenim borcima.
Ako želite netaknute prozore morate se zaključati iza sigurnosnih prozorskih kapaka.
Pozdravljamo svaku akciju koja razbija inerciju i cilja na totalnu dekonstrukciju postojećeg.
Raznovrsna borba do uništenja svake strukture moći.
Zapalimo ćelije.
Anarhisti
Izvor: InterArma

"Topli i bratski zagrljaj svim drugovima koji održavaju na životu sjećanje na našeg brata Angryja i koji su solidarni s nama, koji riskiraju da bi širili propagandu djelom. Snažan zagrljaj svakome od vas, ovdje u Čileu ili Argentini, Turskoj, Njemačkoj, Indoneziji i na svakom području dalekom i bližem. Vaša djela doprinose vatri koju nosimo u sebi. Naša srca su sa vama." (Riječi Alfonsa i Hermesa s odjela Maksimalne Sigurnosti, nekoliko tjedana prije otpuštanja iz zatvora)
U petak 13. juna obranom Hermesa i Alfonsa, na 1. kaznenom sudu u Santiagu, odvilo se suđenje po skraćenom postupku protiv drugova koji su osuđeni na pet godina zatvora, to jest na maksimalnu kaznu, ali uz pogodnost intenzivne uvjetne slobode. Drugovi su prihvatili optužbe za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i oružanu pljačku. Duboko se zahvaljujemo grupi narodne obrane na obavljenom poslu.
Želimo širiti i podijeli radost koju smo osjetili vidjevši našu braću ponovno na slobodi, i zahvaljujemo se svim drugovima, i drugovima čitavog svijeta, koji su izrazili solidarnost i podršku živim riječima. Posebno želimo zahvaliti našim drugovima koju su pridonijeli širenju i upoznavanju njihove situacije u zatvoru različitim sredstvima, drugovima koju su nam dali prostor za komunikaciju i prekidanje izolacije, biblioteci Hiedri koja je poslužila kao središte za prikupljanje, drugovima koji su donosili svoje doprinose i svoja pisma koja su svakog tjedna stavljana u pakete.

IZJAVA ZATVORENIKA
Od 18. juna mi zatvorenici započinjemo s odbijanjem zatvorske hrane u znak prosvjeda protiv fašističkog zakona o zatvorima tipa C. Ministar želi izgraditi zatvor unutar zatvora, bez prava, posjeta, radnih dana, dozvola za izlazak... Cilj ministra nije popraviti već osvetiti se i kazniti. Kad nekome oduzmeš pravo na nadu, jedina sigurna stvar je da si mu učinio gore. Zatvori tipa C nizu zatvori visoke sigurnosti, to su zatvori visokog očaja. I nije slučajnost što ministar pravosuđa želi da zakon bude usvojen ovog ljeta, kako se ne bi morao suočiti s reakcijom ne samo zatvorenika već i sa svjesnim i osjetljivim osobama. Tri dana odbijanja hrane je samo početak. Bez obzira na ravnodušnost ministra i vlade, borba će se zaoštriti svim sredstvima. U Grčkoj se smrtna kazna sada naziva zatvori tipa C. BORBA-OTPOR-DOSTOJANSTVO
P.S. U grčkom siromaštvu i bijedi jedino rješenje je solidarnost među ljudima. Zato smo odlučili da ova tri dana dok odbijamo zatvorsku hranu, ona će biti pružena beskućnicima, siromašnima i nezaposlenima...
Solidarno okupljanje pred zatvorom Korydallos 15. juna 2014.
...

REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST S AMELIE, FALLON I CARLOSOM

"Postoji čitav jedan svijet mogućnosti, ovdje kao i drugdje. Treba se boriti protiv svih oblika dominacije, kao protiv onih koji stvaraju strukture i institucije tako i protiv onih koji se upliću u naše odnose. Ne postoji ni raj ni savršeni svijet. Sloboda je neprekidno kretanje i konflikt u sukobu sa svijetom sačinjenim od predodžbi, simbola i pojava. Sloboda je uništenje struktura moći nad našim životima. U Meksiku, Montrealu, Francuskoj, Vancouveru, SAD-u, Španjolskoj, Grčkoj, Čileu, Egiptu, Belgiji, Italiji, Njemačkoj, Engleskoj, Nizozemskoj, pozdravljam moje prijatelje i drugove iz borbe. Za potpuno oslobođenje, u želji da se veze grade u borbi." Pismo Amélie
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_4-724x1024.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_5.jpghttp://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/brochF_Page_6-724x1024.jpg

S MAURICIOM MORALESOM U USTANIČKOJ BORBI, 5 GODINA OD NJEGOVE SMRTI U AKCIJI.
SA SEBASTIANOM OVERSLUIJOM U SJEĆANJU I PROPAGANDOM DJELIMA
Anarhistički napad je izraz dostojan naše želje za slobodom.
Naspram reformističkih zahtjeva za "umanjenjem represije" o "protiv zlouporabe moći" mi prelazimo u direktan napad revolucionarne ilegalnosti, izražavajući gorivom naših zapaljivih naprava činjenicu da se možemo osjećati samo dostojnima za napad na represiju, kao dijela borbe za uništenje moći i njegovih autoritarnih oblika života.
Napravili smo zapaljivu napravu s električnim mehanizmom tajmera, koju smo postavili ispod policijske kućice u trgovačkoj četvrti Santiaga.
Nažalost, plamen naše želje za slobodom nije uspio postići svoj cilj, iz štampe smo doznali da je našu napravu deaktivirala policija koju su obavijestili građani.
No, jedno novo iskustvo zavjere među drugovima je stvoreno između nas da bi se nastavila borba, zato što naša sloboda ne može čekati, ne traži dozvole i ne prihvaća uvjete, a na groblju modernog ropstva perspektiva napada je i dalje aktualna, zato što je potrebna i neizbježna pošto smo svjesni da je naš neprijatelj složen i brutalan model života kojeg podržavaju institucije, predstavnici i odnosi moći.
Anarhistički napad je, za današnje uvjete premoći, Realna mogućnost eksperimentiranja SLOBODE, lomeći paradigme "budućeg društva" kroz djelovanje u sadašnjosti, putem antiautoritarne zavjere organizirane među srodnima.
Zato što je najslobodniji trenutak zavjera za nasilno djelo protiv moći, zato što je najrealnije dostojanstvo borba protiv autoritarnog društvenog poretka. Tako shvaćamo razvoj naših sposobnosti i svojstava putem destruktivne akcije i neformalne organizacije među srodnim anarhistima.

Neuki rat neporaženih i neobuzdanih i dalje je prisutan u povijesti čovječanstva, protiv "sposobnosti destruktivne akumulacije koju izaziva ekonomsko-financijski mehanizam i kojeg nijedna međunarodna institucija ne može regulirati: globalizacije"[1]. Dok represivne metode moći protiv "disidentstva" postaju sve sofisticiranije, ostati samo u obrambenom stavu nije naša jedina opcija, prijeći u napad je potrebno, kao što kaže Bonanno, i to kreativno, ako ne želimo da nas neprijatelj kapital nadiđe.
Naspram ratnih šteta ovoga rata stvaraju se oblici solidarnosti s palima, ranjenima i zatvorenima koji se bore za emancipaciju čovječanstva, i općenito protiv zatvora, što je od vitalne važnosti u ovoj borbi.

Ovaj posljednji tjedan suđenja protiv naših drugova bio je obilježen medijsko-policijskom kampanjom protiv Juana i njegove obitelji u vezi navodnog otkrića planiranog bijega, zatim proširene na Freddyja, Marcela i njihove solidarne. Što je dovelo do stalnih pretresa Juanove ćelije, i uništenja ne samo njegovih osobnih stvari već i apsurdnog uništenja zidova i podova; osim toga policija je izvršila i pretres domova solidarnih. Sve je ti bio samo uvod u posljednji čin demokratske inkvizicije.
Sudski proces protiv naših drugova trajao je 11 sedmica i 6. juna su tri gospođe, koje si uzimaju za pravo da odlučuju o sudbini drugih osoba, pročitale presudu za Juana, Freddya i Marcela. Taj ritual ljudskog žrtvovanja odvio se u danteovoj scenografiji nadzora, koji je uključivao cijelu jednu jedinicu specijalnih snaga reda na izlazu iz Palače (ne)pravde, kontrolu dokumenata, osoblje jedinice GOPE u potrazi za eksplozivima, strogi nadzor ulaza, policajce sa štitovima i kacigama na svakoj zgradi.
Dispozicija suda odredila je novu i podlu zamku kako bi izolirala drugove od njihovih voljenih i solidarnih te isprobala nove represivne metode, tako da su u sudnici bila samo tri suca, pripadnici Žandarmerije, javni tužioci, podnositelji tužbe, advokati, naši drugovi i prostor za strvinare štampe, i jedna prostorija za udovicu, kćer Moyana i kolege.
Članovi obitelji su morali biti u jednoj potpuno izoliranoj zgradi i pod strogim policijskim nadzorom, u maloj prostoriji s ekranom, pod zaštitom tamničara, koji je prenosio putem videokonferencije tijek suđenja.
Mjere kao što je ova već su bile korištene kada su zatvorski stražari bili odriješeni optužbe za masakr tokom požara u zatvoru San Miguel. To nije izolirani slučaj, u koncentracionom logoru Guantamo zatvorenicima se sudi na isti način. U Italiji represija je učinila čak i korak dalje, uoči suđenja protiv ekoanarhističkih zatvorenika Gianluce i Adriana te mjere tehnokontrole ulaze skroz u ćelije drugova i ne dozvoljavaju izlazak iz zatvora, na taj način suci se ne moraju suočiti licem u lice s osobom koju osuđuju, što istovremeno onemogućava fizički kontakt između zatvorenika i solidarnih.
Na taj način se sudski proces, osim što je već sam po sebi medijsko linčovanje, pretvara u televizijsku scenu u kojoj suci postaju režiseri koji mogu upaliti i upravljati videokamerama, planovima, kadrovima i mikrofonima, kako bi podržali opstanak reda koji ih podupire.

SLOBODA ĆE PROCVJETATI IZ PEPELA ZATVORA

"ovo zatvorsko društvo koje nas sve porobljava mora osjetiti
vrućinu podmetnutog mu požara.
mora izgorjeti iznutra i izvana
a nadasve unutar nas samih.
onda će naš život zaista biti sloboda
uz sestre i braću ponovno.
još jednom na ulicama, ponovno."

Subota 7. juna 2014. - 15 sati - slobodan ulaz
Info-dan o zatvorima visoke sigurnosti
- telefonski razgovori sa zatvorenim drugovima anarhistima u Grčkoj
- rasprave o borbama zatvorenika diljem svijeta
- "Punishing Society", projekcija dokumentarca
Benefit inicijativa - 20 sati - 3 funte predložena donacija
- live Rebetiko & Cretan Folk music
... te također velika tattoo lutrija, kuhinja i bar!
Širi vijest!
Za mjesto događanja kontaktiraj nas na dan inicijative: asflondon@gmail.com ili 07833922324
*molimo i da se poštuje naša želja da se ova inicijativa ne objavljuje na društvenim mrežama kao što su Facebook, Twitter itd.
...

04.06.2014. u zatvoru Korydallos započinje suđenje za slučaj međunarodnog Projekta Feniks. Optuženi anarhisti su: Andreas Tsavdaridis koji je preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe bivšem komandantu anti-terorističke jedinice u Julu 2013. pod imenom "Mauricio Morales Commando-FAI/IRF", Spyros Mandylas koji odbacuje optužbe, i Zavjera Vatrenih Ćelija čijih je desetoro zatvorenih članova optuženo za poticanje na činove 1, 2 i 4 Feniks Projekta.

Mit o Feniksu govori o vječnom povratku...
Postoji uvijek vječiti povratak Vatre u pepeo
Mit o Fenisku negira proces raspada
Vatra se ponovno rađa iz pepela...
I Feniks stoji kao simbol
našeg Odbijanja da prihvatimo kraj...

MI SMO OVDJE GDJE SVE POČINJE SADA

Iz pepela nezaboravljene vatre, Feniks nove zore će se uzdignuti
goreći žarkije nego ikada, zasljepljujući postojeće,
gutajući svoju civilizaciju, penjući se sve više, izmičući svim ograničenjima,
što pokušava povući natrag u dubine samonametnutog ropstva,
to je neprekidan krug ponovnog rađanja
vječni povratak ustanku koji je mnogo više od društvenog mita
let destrukcije koji vodi pojedinca da se nikada više
ne prilagodi

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/06/phoenix.jpg
...

Danas oko 11:30 započelo je ročište za preispitivanje pritvora za dvije osobe koje su se još nalazile u zatvoru zbog događaja od 29. marta u kvartu La Victoria.
Na ovom ročištu dvojca optuženih za napad molotovom na autobus Transantiago, u Miguelovom slučaju, i za napad molotovom na policijsku patrolu, u Javierovom slučaju, preuzeli su odgovornost za ova djela i prihvatili su suđenje po skraćenom postupku.
Sudac desetog Kaznenog suda je presudio uvjetnu slobodu za obojicu, za idući 541 jedan, oduzimajući od ovih 45 dana koje su proveli u pritvoru.
Danas popodne Javier i Miguel napustit će kavez zatvora Santiago 1, u kojem su bili zatvoreni mjesec i po, i moći će ponovno susresti svoje prijatelje.
Na ovu odluku će vjerojatno uložiti žalbu advokati Intendecije u Santiagu, pošto nisu zadovoljni sudskom odredbom.
Cijenimo solidarnost koja je pružena tokom kampanje u kojoj je sakupljen novac i svi oblici akcija za koje su preuzeli odgovornost naši drugovi. Smatramo da je mnogostrana solidarnost temeljni dio naše borbe, i ispunila nas je radošću, zato smo vrlo zadovoljni što smo dobili podršku mnogih osoba, na tako mnogo načina.
Nastavljamo solidarizirati s Javierom, Pazom i Chrystal, i njihovim obiteljima, zadovoljni povratkom našeg brata i naših sestara, ali svjesni smo da ova ideja kao i borba protiv svih oblika autoriteta ne završava samo zato što su naši drugovi ponovno slobodni.
Protiv ovog zatvorskog društva! Paz, Javier i Chrystal prisutni!
Grupa Solidarnost s uhapšenima 29M
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

"Naše riječi dans režu danas kao oštrica, naša djela pale mostove sa prošlošću... Uz ustrajnost i volju, sve dok ne ubijemo autoritet. " - Zavjera Vatrenih Ćelija: Ćelija Zatvorenika, Andreas Tsavdaridis i Spyros Mandylas (Pismo Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu)
Objava rata protiv autoriteta neće se zaustaviti jednom jedinom akcijom ni jednim objavljenim pismom. To je cjelokupnost naših života, svakog od nas, nas egoista pod imenom Međunarodne Osvetničke Zavjere (ICR), kao dijela Neformalne Anarhističke Federacije/Međunarodnog Revolucionarnog Fronta. Nećemo uzmači, unatoč činjenici da su nas izolirali ili napustili drugi "revolucionarni anarhisti" koji su posvetili svoj život snovima o društvu, oni koji su dozvolili da se njihovim anarhističkim vrijednostima nametnu reformizam, pregovori i konformizam. Mi nismo dio njihove lige i nećemo igrati njihovu igru. Mi imamo našu vlastitu, sačinjenu od nasilja i direktne akcije. S nihilističkim drugarstvom kroz vatru i stisnutih šaka našim drugovima zaključanim iza rešetaka širom svijeta, u Europi, Južnoj Americi i Meksiku. Šaljemo naše drugarstvo i svim anonimnim drugovima koji su prešli u ilegalu da bi nastavili neprekidno suočavanje sa Moći.

Nedavna situacija za vrijeme općih izbora u Indoneziji

Otkad je krenuo prvi novogodišnji vatromet svi oblici opresije slavili su radoznalošću i nestrpljenjem prije općih izbora (parlamentarnih i predsjedničkih). Gledali smo kao ugnjetači i ugnjetavani hodaju ruku pod rukom slaveći ono što nazivaju: Vrijeme nove nade za bolje promjene. Štampali su lica parlamentarnih kandidata, dok su drugi raspravljali što bi trebalo učiniti da bi se doprinijelo poboljšanju demokracije, u odnosu na što je do danas učinjeno. Masovni i društveni mediji svi ispunjeni ispraznim riječima i krinkom kako će opći izbori ugnjetavanima donijeti šansu za dostizanje slobode. I to je u biti zaista točno, zato što će Indonezijanci imati šansu da izaberu tko će ih ugnjetavati slijedećih pet godina.
Nismo bili čak ni iznenađeni kad smo otkrili da su oni koji se smatraju antiautoritarcima također jednostavno upali u zamku logike davanja vlastitog glasa tokom izbora ili pak suzdržavanja.
Oni proizvode meme, proizvode plakate, uzvikuju, organiziraju narod, samo da ne bi glasali. Da kažu ne glasačkim kutijama, da kažu ne parlamentarnim kandidatima; kažu ne strankama, kažu ne svakoj infrastrukturi glasačkog sistema, ali zaboravljaju jednu bitnu stvar. Da kažu ne granicama koje ih odvajaju od stvarne slobode. Oni žele drugačije ishode, ali pokušavaju doći do njih na sličan način kao i Moć. I kako te to može dovesti do slobode? Pitanje kojem nije potreban odgovor, zato što je beskorisno propitkivati odabire tih osoba.

Suđenje za pljačku održava se u Solunu. Babis nije prisutan pošto je već izjavio:
"... za naše ćemo neprijatelje uvijek biti krivi zbog našeg nastojanja da ispunimo naše želje za slobodnim životom, da sami definiramo naše živote, kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou, u skladu s prirodom, daleko od mreža autoriteta, kontrole i posredovanja, daleko od odnosa koji reproduciraju hijerarhije; od opresije i izrabljivanja, daleko od ovisnosti o “stručnjacima”. Pokušaj, borba koja nadilazi uništenje kapitalizma, kao i svaki oblik upravljanja autoritarnom civilizacijom.”
5. juna njegov prizivni sud u Solunu.
SVE ZA SLOBODU RAT ZA ANARHIJU
SOLIDARNOST S ANARHISTOM BABIS TSILIANIDISOM

...

Ovo je tekst drugova iz Soluna gdje se održala skupština već planirana za prizivni sud druga, pozivajući sve drugove koji mogu i žele realizirati akcije u svojim gradovima. Drugarski, inicijativa drugova iz Soluna.
Januar 2011.
Anarhist Babis Tsilianidis uhapšen dok je bio u ilegali, s još tri druga, u okviru policijske operacije u Ateni, i odveden u zatvor.
Optužen je (osim potjernice na njegovo ime za podmetanje požara vozilu nacionalne električne kompanije i zločinačku organizaciju) na temelju antiterorističkog zakona (različita posjedovanja oružja i pripadanje anonimnoj terorističkoj organizaciji). Babis je odbio surađivati s vlastima, nije svjedočio i nalazi se u zatvoru Koridallos zbog oba slučaja.
Novembar 2011.
Drug, dok se nalazio u zatvoru Koridallos, pozvan je po treći put na ispitivanje kako bi svjedočio na novom slučaju. Radi se o oružanoj pljački na financijskom odjelu bolnice Ahepa u Solunu.
Nova optužba se temelji na marami pronađenoj pokraj mjesta gdje se odvila pljačka, na kojoj se, po pandurima, nalazi Babisov DNK izmiješan s tragovima tuđih DNK.
"Unaprijeđenje opresivne strategije nas ne bi trebalo iznenaditi, pošto su znanost i tehnologiju, koje uvelike doprinose usponu autoritarne civilizacije, oduvijek koristili država i moć. Mi kao anarhisti se ne bi trebali gubiti u zahtjevima državi za održavanje naših prava, budući da to podrazumijeva i obaveze prema istima, ugovor koji trebamo i želimo uništiti."

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

PONOĆNI EKSPRES
I. Put Smrti: Zatvor Malandrino - Policijska Uprava Itea
Zavjera Vatrenih Ćelija preuzima odgovornost za slanje knjige ispunjene eksplozivom policijskog upravi Itea.
Policijska uprava Iteje, koju smo odlučili napasti, nije samo jedna neprijateljska vojna baza. To je mjesto gdje je zatvorenik Ilija Karli pretučen i mučen, prije nego što je predan svojim posljednjim krvnicima, u zatvoru Nigrita.
Ono što se desilo u zatvoru policijske uprave Iteje namjerno je zataškano. Zatvorski stražari zatvora u Nigriti tvrde da su primili zatvorenika u vrlo lošem stanju, prije nego što su svoje vlastite ruke obojili krvlju. Ali krvnik ne može okriviti drugog krvnika. Zato nepobitan dokaz ostaje uvijek sam život i njegov nesretni otisak u suterenu prostorija policijskog zatvora. Tamo, u betonskim grobnicama, gdje se ljudske sjene gomilaju jedna na drugu danima, tjednima, mjesecima...
Osobe koje je danje svjetlo zaboravilo, pošto je njihovo sunce žuta žarulja na stropu, koja se nikada ne gasi. Njih se sjećaju samo pljesnivi zidovi ćelija, pokopani u krvi, očaju i jecajima zato što ih premlaćuju svinje u uniformama.
Da su ti zidovi imali glas, ružnoća bi se sramila sama sebe. Ali ružnoća se ne pripovijeda, ona se napada. Kao što kaže jedan slogan na ulicama "Akcija zamjenjuje suze". Zato smo odlučili ponovno djelovati i udariti neprijatelja u lice, u njegovu vlastitu bazu.

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

NAŠE SJEĆANJE JE CRNO!
NAŠE SCRCE TAKOĐER
"Posjedujemo ideje, materijal... Moramo naučiti da ih ispreplićemo za stvaranje svakodnevne pobune. Moramo danas stvoriti ono što želimo živjeti... Započnimo živjeti ono što želimo." - Pelao Angry
Sebastian Oversluij (Pelao Angry), drug Anarho-Nihilist, učestvovao je u napadu na banku, u Pudahuelu 11. decembra 2013. U pokušaju eksproprijacije bogatstva kapitala ubio ga je Wiliam Vera, bijedni zaštitar koji je odlučio da zaštiti prije svega povlastice gospodara.
Napredujući s našim negacijama i odlučnošću borbe vršimo
Eksproprijaciju naših života nad neprijateljima Slobode.
SEBASTIAN OVERSLUIJ PRISUTAN!
...