solidarietà Hrvatski

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...

DOWNLOAD PDF: Pamflet solidarnosti na engleskom jeziku
Anarhistički web-site kontrainformacije Act For Freedom Now objavio pamflet solidarnosti s Nikosom Romanos, Andreas-Dimitrisom Bourzoukosom, Dimitrisom Politisom, Yannisom Michailidisom, Fivosom Charisisom, Argirisom Ntaliosom, koji su 01.10.2014. osuđeni za dvostruku pljačku:
Drug G.Mihailidis: 16 godina i 4 mjeseca
Drugovi N.Romanos, A.D.Bourzoukos, A.Dalios and F.Harisis, 15 godina i 11 mjeseci
Drug D.Politis, 11 godina and 5 mjeseci.
10.11.2014. drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu, nakon što su mu odbijeni izlasci iz zatvora u svrhu obrazovanja na atenskom fakultetu. U znak solidarnosti drugovi-suučesnici započeli su rotirajući štrajk glađu od 18.11.2014.
Ništa nije gotovo, rat se nastavlja!
...

- Ponedjeljak ujutro 17. novembra zapalili smo vozilo privatne zaštitarske firme Starguard, u ulici Anagenniseos, u kvartu Metamorfosi, kao minimalni znak s solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom, Iraklisom Kostarisom i Yannisom Michailidisom.
Snage svima koji nisu s ovoga svijeta
Rat se nastavlja
Type N arsonists
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
- Srijedu ujutro 19. novembra posjetili smo ured lokalne organizacije Nea Dimokratia u Ampelokipi - između GADA-e i policijske stanice Ampelokipi - kako bi izrazili našu solidarnost sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Irakliso Kostarisom, koji zahtjevaju dozvolu izlaska iz obrazovnih razloga i koju im ne dozvoljava ni pravosudno vijeće zatvora Koridallos ni pravosudni lakej Nikolopoulos, da čuje čitavo područje.
Iskazujemo našu solidarnost i sa štrajkašom glađu Giannisom Michailidisom (u solidarnom štrajku glađu s dva štrajkaša), kao i svim anarhistima političkim neprijateljima režima koji se nalaze u zatvoru.
... Kao što ti kažeš, Snage!
...

Solidarnost s Nikosom Romanosom


"Koristeći moje tijelo kao barikadu upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih ujveta zatvora. Od ponedjeljka, 11. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom zauvijek u mojem srcu." Nikos Romanos

Raspirujemo zajedničku borbu koja ne poznaje ni granica ni zidova, čak ni zatvorskih zidova.
Dok ne srušimo njihove zatvor, neprekidna borba za slobodu i anarhiju.
Solidarnost s Nikosom Romanosom!
Zapalimo zatvore!
act for freedom now

sloboda će procvjetati iz pepela zatvora

Zatvoreni anarhist Nikos Romanos započeo je štrajk glađu od ponedjeljka 10. novembra, tražeći svoje pravo na obrazovne izlaske iz zatvora. Od 17.11. drug Giannis Mihailidis je također u štrajku glađu iz solidarnosti sa svojim drugom.
Njihova borba je i naša, štogod oni odlučili mi ih podržavamo, kao što smo to učinili iz početka. Od samog trenutka hapšenja drugovi su iznijeli svoju anarhističku individualnost strašću i dostojanstvom tokom ordalija koju su im pripremili u kanalizaciji države. Za nas, iz act for freedom now, svaka prevedena riječ, paragraf i stranica izražavaju naš bijes i želju da snažno i plameno zagrlimo drugove koji se nalaze zatočeni u paklenim rupčagama države.
Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti. Zato pozivamo, od danas, na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.
Nećemo ostaviti nijednog druga samog u rukama države.
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
...

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.
Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.
Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.
...

Potrebno je nastaviti ići dalje, ispuniti sve Praznine,
premda bez samouništenja, crpeći snagu iz prošlosti...
Svako razdoblje ima svoju inkviziciju. "PRAZNINA" POSTOJI DOK GOD NE PADNEŠ U NJU.
Dašak slobode, daleko od cementa zatvora.
Nekoliko sati gdje pogled može putovati slobodno bez spoticanja o rešetke.
Nebo bez bodljikave žice. Koraci koje ne trebaš brojati.
Pokreti usklađeni malo drugačije.

10. novembra prijatelj i drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu zahtjevajući dašak slobode. Nakon što je primljen na sveučilište u Ateni putem prijemnih ispita, sada se bori da dobije nešto na što je po njihovim zakonima stekao pravo: na izlaske za svoje obrazovanje.

Mi, s naše strane, podržavamo Nikosa Romanosa i njegovu borubu, podržavamo svaki korak koji želi i mora poduzeti u svojoj borbu, podržavamo svaki izraz agresivne solidarnosti...

Zato što zvijezde koje vidiš padaju u prazninu su one iste koje nose naše snove, naše bijesne želje, naše osmijehe pune značenja... Zato što mi nećemo ničim zamijeniti jedan život na oštrici.
Fivos Harisis
Argiris Dalios
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
4. odjel zatvora Koridallos
...

Informacija s 5. odjela
75 zatvorenika s 5. odjela zatvora Koridallos započelo je dvodnevno odbijanje hrane. Na taj način podržavamo anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa, koji zahtjeva dozvolu izlaska za obrazovanje na koju je stekao pravo.
NEPOSREDNO ISPUNJENJE ZAHTJEVA NIKOSA ROMANOSA
5. odjel
zatvor Koridallos
Izvor: Act For Freedom Now

"Pod solidarnošću podrazumijevamo neprekidno sprovođenje naših ideja u praksu, u svim njihovim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulicama. Gdje god bili: ni minut tišine, i život pun borbe.
SOLIDARNOST S MONICOM I FRANCISCOM"

Act For Freedom Now

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione

Dobiveno od actforfree.nostate.net
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/NIKOS-ROMANOS-10.11.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.
Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni
IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode
Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.
Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.
Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.
...

Anarhistički Crnog Križ Meksiko javlja da je drug Mario Gonzales ponovno slobodan, od 31. oktobra.
Jedna nakon druge optužbe meksičke države protiv druga urušavale su se, a u međuvremenu Mario je uvijek ostao ustrajan u svojim idejama, bez ijednog koraka nazad.
IZJAVA MARIA GONZALESA O SVOJEM OTPUŠTANJU IZ ZATVORA
Narodima svijeta
Nezavisnim informativnim sredstvima
Svima, onima koji slobodu žele i kojima je oduzeta
Sinoć sam otpušten iz zatvora, zahvaljujući uvijek cijenjenoj solidarnosti zbog koje je zadrhtao dispotizam i malo po malo dosegnuo sam slobodu, premda je još ne možemo okusiti u čitavoj njenoj punoći; taj trenutak ovisi samo o izgradnji dobrostanja u našoj sadašnjosti, i o borbi s narodom prema toj slobodi kojoj toliko stremimo.
Posvećenost, trud, solidarnost, zadovoljstvo što se ne mora više udisati zrak zagađen bijedom i ugnjetavanjem, već zrak ispunjen ljubavlju, poštivanjem, skladom, redom i blagostanjem predstavljaju snagu koja će privesti kraju izrabljivanje čovjeka nad čovjekom, i koja će nas sve osloboditi svih vrsta lanaca i kaveza, koji koče našu sreću.
Sloboda za sve one koje je država zatočila!
Sloboda za Carlosa, Amelie, Fallon, Fernanda i Abrahama, i sve anarhiste i anarhistice zatvorene širom svijeta!
Sloboda za Alvara Sebastiana i za zatvorenika NOTAV!
Sloboda za sve one koji žive u lancima ove brutalne bijede, o nama ovisi ukidanje izrabljivanja i transformacija prema anarhizmu u sadašnjosti.
Anarhija, zdravlje i socijalna revolucija
Mario
...

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.
Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...

U noći 12. oktobra kamenjem, praćkama i molotovima sabotirali smo dvije banke u Iztapalapi, u Mexico Citiyju.
Revolucionarna solidarnost, napadom na odgovorne za ovu svakodnevnu bijedu, je način na koji solidariziramo s našim drugovima zatvorenicima u štrajku glađu od prvog oktobra. To je naš odgovor na šikaniranje drugova koje vrše stražari, liječnici i osoblje zatvora. Zato, meta koja se lako povezuje i identificira s moći.
Anarhistička ustanička perspektiva nadilazi fetišizam požara i oružja. Naša vizija anarhije je borba koju ne zanima da postane televizijski spektakl, niti joj je potrebna "samo-promocija" naspram manjkave državne promocije. Dakle, jednostavna i direktna komunikacija koja odgovara trenutnoj potrebi u odnosu na drugove u štrajku. Zato, jednostavno sredstvo koje se može lako ponovno izvesti.
Anarhistička ustanička perspektiva je metoda, ne baš prikladna generalizaciji indvidualnog i društvengo konflikta koji ruši normalnost. Ustanak, kao i mnogi drugi oblici (i sveukupno) otvaraju mogućnost jednoj pravoj revoluciji. Anarhistička metoda za radikalnu i duboku promjenu.
Nikakvi pregovori ili dijalog s Državom i Kapitalom!
Za borbu protiv moći, bilokoje, uključujući i takozvanu Narodnu Moć koja prodaje našu autonomiju!
...

"U leto 2013. članovi nekoliko grupa Anarhističkog crnog krsta (ABC) razmatrali su potrebu uspostavljanja međunarodnog dana podrške zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama. S obzirom da već postoje Dan prava političkih zatvorenika i Dan borbe za pravdu u zatvorima, smatrali smo da je takođe važno istaći priče naših drugova i drugarica. Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada neće biti priznati kao 'politički zatvorenici' od strane formalnih organizacija za ljudska prava čiji je osećaj za socijalnu pravdu strogo ograničen kapitalističkim zakonima koji su osmišljeni da štite državu i sprečavaju i odvraćaju od bilo kakve stvarne društvene promene. Istovremeno, čak i u našim zajednicama znamo veoma malo o represiji u drugim zemljama, a da ne govorimo o imenima i slučajevima mnogih naših zatvorenih drugova i drugarica."
Poziv na godišnju nedelju solidarnosti sa anarhističkim zatvorenicima od 23-30. avgusta, sa odabiranjem 23. avgusta kao početnog datuma iz razloga zato što su upravo na taj dan 1927. godine, talijansko-američki anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanzeti pogubljeni u zatvoru. Oni su bili optuženi za ubistvo dva čoveka tokom oružane pljačke fabrike cipela u Masačusetsu, u SAD. Njihovo hapšenje je bilo deo veće kampanje koju je američka vlada vodila protiv radikala. Dokazi koje je država imala protiv njih dvojice su bili gotovo nepostojeći i mnogi ljudi i danas veruju da su oni bili kažnjeni zbog svojih jakih anarhističkih uverenja. S obzirom na prirodu i različitost anarhističkih grupa širom planete, umesto kampanje od samo jednog dana predložena je nedelja zajedničkih akcija, omogućavajući tako grupama mogućnost organizovanja događaja unutar dužeg vremenskog perioda. Kao odziv na ovaj poziv, formirali smo novu grupu tokom Nedelje anarhističkih zatvorenika koju smo nazvali ABC Hurricane.
...

SREST ĆEMO SE PONOVNO NA DRUGOJ STRANI
IZA BESKONAČNIH BARIKADA
KOJE ZACRTAVAJU ULICE NAŠIH ŽIVOTA
GOREĆI JOŠ ŽIVLJE OD NAŠIH ŽELJA.

18. septembra nekoliko napada ubojica čileanske države šokiralo je anarhističku sredinu Santiaga. Drugovi Nataly Casanova Munoz, Juan Flores Riquelme i Guillermo Duran Mendez oteti su, uz odzvanjanje godina vojnih hunti koje su vladale kontinentom, a još nisu nestale, sakrivajući se iz maske demokracije.

Smeće štampe neprekidno ih opisuje kao "opasne pojedince" i pridružuje se pravosudnom napadu svojom osobnom presudom pripadanja "hermetičkoj anarhističkoj ćeliji", kreirajući klasičnu kampanju unutarnjeg neprijatelja. Pravosudni pijuni su predali optužbe za umiješanost u nedavne zapaljive napade plus "posjedovanje i izrada eksploziva u svrhu terorističkih djela."
Troje drugova su do sada izjavili da nisu umiješani u napade.

Naša napadačka solidarnost s Nataly, Juanom i Guillermom, s onima koji odbacuju autoritet i ne savijaju glavu naspram moći.

"SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!" - Juan
inthebellyofthebeast.noblogs.org
Mi smo uz vas, Juan, Nataly i Guillermo!
Naša solidarnost je napad!
SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!
...

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Devet dana od početka štrajka glađu 4 anarhistička zatvorenika u Mexico Cityju, jedan je liječnik iz tima za nadgledanje pregledao druga Carlosa Lopeza "Chiva", zatvorenog u Reclusorio Oriente. Kada je stigao do vrata zatvora stražari mu nisu htjeli dozvoliti ulaz, objašnavanjući da nisu dobili nikakvu naredbu u vezi toga, ali uz inzistiranje solidarnih koji su pratili tim liječnik je ipak uspio ući.
Maria Gonzalesa još nije pregledala grupa liječnika, ali njegova obitelj nam javlja da ima bolove u trbuhu, vrtoglavicu i nervozu. Izgubio je 5 kila. Njegovi vitalne znakovi su i dalje stabilni. Nastavlja se maltretiranje i prijetnje stražara.
VIJESTI SA 7. DANA ŠTRAJKA GLAĐU
Jorge Mario Gonzalez: miran je, fizički umoran, ima vrtoglavicu, liječnici vrše pritisak za podvrgavanje infuzijama, što je on odbio.
Carlos López Marín: još je i dalje zatvoren na ulaznom odjelu, izoliran od ostalih zatvorenika, izgubio je 4 kilograma, zatvorska uprava vrši pritisak kako bi prekinuo štrajk, čak su mu ponudili bolje zatvorske uvjete.
Fernando Bárcenas: pati od umora i vrtoglavice, ali stanje je stabilno.
Abraham Cortes: budući da je već na početku štrajka imao vrlo malo kila, solidarni liječnici su izjavili da će ga vrlo pažljivo pratiti, pati od bolova u stomaku prije početka štrajka.

Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

U petak navečer pojavio se ogromni grafit na zidu menze C zatvora Santa Marta, gdje smo zatočene. Grafit iskazuje našu solidarnos s anarhističkim drugovima Ambrahamom, Fernandom, Mariom i Carlosom u štrajku glađu. Od petka naše drugarice iz zatvora neprestano komentiraju vidljivi uradak.
I vrlo se izmijenio uobičajeni "peace&love" stav u hodnicima zatvora! Prisutna je želja za suočavanjem, za prekidom svakidašnje pasivnosti.
Cilj je postignut! Radi se o jednom načinu za poticanje diskusije i stvaranje prostora za razmatranje unutar zatvora. Radi se o jednom načinu koji nam je na raspolaganju ovdje, da bi napali društveni mir i pomirenje. S naše točke gledišta postoje brojni načini za borbu i zauzimanje stava da bi se negirao autoritet.
Naša namjera nije tražiti nečiju nevinost, već stvarati kontekste konflikta i prekida s predodređenim poretkom. Znamo i da su inicijativu drugova u štrajku glađu predstavili mediji u kontekstu 2. oktobra, mada znamo da to nije bila namjera drugova, no mi odbijamo koristiti masovne kanale komunikacije kao što ne želimo iskazati ničiju nevinost.
Solidarnost s drugovima u štrajku glađu!
Ni krivi ni nevini
Ženski zatvor Santa Marta
...

"Ako me pitate što je zatvor ja ću bez oklijevanja odgovoriti da je to smetlište jednog određenog društveno-ekonomskog plana, gdje bacaju sve one osobe koje ometaju društvo: zato je zatvor nastanjen većinom siromašnima." - Xosé Tarrio
"Pokret koji zaboravlja svoje zatvorenike osuđen je na propast." - Harold Thompson
Od 1. oktobra anarhistički drugovi Jorge Mario Gonzalez, Carlos López “Chivo”, Fernando Barcenas i Abraham Cortés, u različitim zatvorima Ciudad de México, započeli su štrajk glađu.
4 dana od početka štrajka pozivamo na iskazivanje solidarnosti s borbom koju vode drugovi; borbom protiv zatvorskog društva u njegovom samom srcu.
Ne želimo ih pretvoriti u heroje, a još manje u žrtve. Svjesni smo da su unatoč zatvoru, koji im je zatočio tijela, ideje i snove o društvu bez moći i izrabljivanja, i dalje slobodni.
Njihova borba je naša borba, zajedno s njima odbacujemo sve mehanizme kontrole i moći ovog društva-zatvora.
Mi smo protiv zatvora i sistema čiji je on sastavni dio.
Vratimo naše živote u naše ruke!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve!
Vijesti o zdravstevnom stanju drugova u štrajku glađu:
Mario González (Torre Mèdica de Tepepan): za sada se fizički dobro osjeća, osim problema s pankreasom i jetrom, umora i malih vrtoglavica pri ustajanju, ali ostaje miran i odlučan. Zatvorski liječnici su ga tri puta pregledali, želeći dokazati da ne štrajka glađu.
Fernando Cortes i Abraham Barcenas Castillo (Reclusorio Norte): obojca se nalaze u ulaznom odjelu zatvora, tri puta dnevno pregledavaju ih zatvorski liječnici, smršavili su i oslabili, ali i dalje odlučni.
...

Kada neprijatelj izgleda snažan, koristeći sva sredstva na raspolaganju kako bi slomio sve što mu se opire, onda njegova uvjeravanja, njegovi simboli i infrastuktura su jednosmjerni put. Gdjegod pogledamo možemo vidjeti brojne različite oblike autoriteta, kao što su panduri, suci, škole, banke, crkve, zatvori. Institucije pripadaju trulom sistemu koji nas svakodnevno podsjeća da nismo slobodni. Njihova prava vrijednost bit će vidljiva kroz katastrofu te pepeo i ruševine, kroz koje će njihova ljepota izniknuti. Ne postoje kompromisi kada govorimo o sada i ovdje. Neka odlučnost i neprekidna borba preuzmu njihovo mjesto.
Neobjavljeni rat je u tijeku, u kojem su drugačija sredstva mobilizirana kako bi se nepokajani umovi i duše pobunjenika napali, gdje nema neposredne upotrebe oružja. Novi zatvori maksimalne sigurnosti imaju samo jedan cilj, istrijebiti pobunjenike. Suci i tužitelji, naizmjenično, osuđuju na godine zatvora samo iz osvete. Tužitelj Olga Smirli dobro je potvrdila tu ulogu tokom suđenja u vezi pljačke ATE banke (sada Pirejske) u Pirgetosu, Larissa, širokogrudno osuđujući G.Naxakisa i G.Sarafoudisa na 16 godina svakoga, bez ikakvog dokaza osim njihovog političkog usmjerenja.
Podržavamo oba druga, učestovali oni u pljački ili ne, i njima posvećujemo napad na Pirejsku banku, koji se odvio u srijedu ujutro, 10. septembra, u Sikiesu, Solun.
Ovo je djelo mali znak solidarnosti i poruka da se i dalje sve nastavlja...
Neka se svatko bori na način koji može, sva svakom raspoloživom dinamikom i sredstvom, sve do samoga kraja, sve do potpunog oslobođenja.
SNAGE NIKOSU MAZIOTISU I POLI ROUPI

UZDIGNUTA ŠAKA ZA SVAKOG POBUNJENIKA
...

U kontekstu solidarnih aktivnosti sa zatvorenicima odlučili smo napasti one koji su surađivali sa zatočeništvom naših brojnih drugova. Špijunaža koju sprovode organi sigurnosti univerziteta u suradnji s meskičkim pravosudnim sistemom je sasvim dobro poznata.
U vezi događaja koji su se odvili na univerzitetu (glavni kampus UNAM-a) 30. semptembra 2014. želimo samo reći da nećemo prestati izlaziti na ulice kako bi širili antiautoritarnu akciju sve dok naši drugoi ne budu ponovno slobodni i dok ne budemo u potpunosti uništili ovo društvo izrabljivanja.
SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE! SLOBODA SADA!

MARIO GONZÁLEZ, ABRAHAM CORTES, FERNANDO BÁRCENAS, CARLOS LÓPEZ (U ŠTRAJKU GLAĐU OD 1. OKTOBRA), AMELIE PELLETIER, FALLON POISSON

AKO NJIHOVI ZAKONI OGRANIČAVAJU NAŠU SLOBODU, NAŠA DJELA OGRANIČAVAT ĆE NJIHOVE ŽIVOTE!


...