Italija

27. juna 2014. na prvom ročištu žalbenog procesa na sudu u Genovi, u predmetu Adinolfi, javni tužitelji Antonio Lucisano e Pio Machiavello zatražili su potvrdu prvostupanjske presude.
Nicola i Alfredo su odbili prisustvovati suđenju putem videokonferencije.
Slijedeće ročište zakazano je za 4. juli.
Izvor: CroceNera

RAT STROJEVIMA!
Inercija modernog društva i otpor tehnološko-industrijskoj prevlasti
Moderna kultura, što ne znači inteligencija, priviknula nas je da smatramo osobu koja se bavi radikalnom anti-civilizacijskom kritikom patološkim fanatikom ili čak paranoidnom. U tehno-modernom društvu, složenom i artikuliranom vjerskim i političkim pluralizmom, uz diku građanske tolerancije, ne opažamo da smo zapali u neku vrstu svinjskog korita (uz dužno poštovanje svinjama) iz kojeg svi zajedno jedemo isti hranu iz istih tvornica, međusobno se ubijamo za novac i druge beskorisnosti, i ostajemo "zajedno" samo zbog prisile, zbog postojanja zakona i moći koja ih sprovodi, sa svim svojim aberacijama: što predstavlja već jedan oblik nasilja.
Mase građana se veselo bombardiraju jednoprogramskom informacijom državne televizije, koja ih je popela, svojevoljno ili ne, na ekonomski vrtuljak krize, Bruto Domaćeg Proizvoda i "proizvodnje" rada-potrošnje.
Zapadna civilizacija zapada u svoj isti paradoks, tragičan koliko i komičan, humanitarne pomoći, obično u novcu, narodima u takozvanim poteškoćama kao bi mogli jesti, rađati i, još gore, "znati živjeti".
Najpoznatiji primjer je Afrika, koju bih opisao kao prvobitnu kolijevku. Tamo znaju bolje od nas "naprednih" kao živjeti, kad ne bi bilo ratova i bolesti kojima upravljaju Europa i SAD, konflikata uzrokovanih naftnom i mineralnom industrijom međunarodnih kompanija te plemenskim/vjerskim podjelama tokom prvih kolonizacija, a zatim istim multinacionalnim kompanijama, kao što je ENI [talijansko energetsko poduzeće, nap.prev.], koji se pretvore u humanitarne pomagače i graditelje civilizacije.
Multinacionalne kompanije i iskazivanje snaga država
Često se traže, i opravdano analiziraju, određeni konteksti borbe i konflikata daleki od "Lijepe Naše" (Italije), čak sredine na tisuće kilometara daleko, da bi se zatim kritiziralo i otvorilo rasprave, isprazne, o načinima i odabirima djelovanja "ispred praga". Više nego sud, kojeg ne podnosim, to je mala zagrada sa ljutnjom zbog nekih sredina koje su u posljednje vrijeme postale "ekološke" i otkrile da sve ono što su nekada podupirali proizvodi smeće i otrov.
Što se toga tiče možemo vidjeti kako su gradovi i velike metropole jedan ogroman supermarket u koji poduzeća i industrije istovaruju proizvode iz neprekidne proizvodnje, od miksera do beskrajnih automobila, od kojih ostaju velika zagađujuća groblja. Ekološke katastrofe, često nepovratne, su svakodnevna pojava, izlijevanjem industrijskog i gradskog otpada, uključujući nuklearnog i naftnog, koji se "kažnjavanju" običnom novčanom kaznom, kao da to može platiti zlo nanešeno zemlji i vodama.
Postoji zatim i mogućnost da se sve zataška, kao što se moglo vidjeti u slučaju nuklearnog i toksičnog/industrijskog otpada u regiji Campania, a i šire, koji i dalje ubija nadasve djecu; uz državu koja je sve to servirala jednom uspavanom javnom mnijenju. Industrijske i trgovačke grupe kao ENI [talijanska energetska kompanija, nap.prev.]*, ENEL [talijanska elektroprivreda, nap.prev.], FINMECCANICA [četvrta po veličini zrakoplovna i obrambena grupacija u Europi, nap.prev.], EDISON [talijanska energetska kompanija, potencijalni ulagač u hrvatsku termoelektranu na ugljen Plomin C, nap.prev.], BENETTON, a popis se nastavlja satima (samo u Italiji), se eksponencijalno geo-politički šire. Pljačkaju izvore vode i ruda, truju vode, zrak i zemlju jedino u svrhu profita, sa svojim "projektima" (crpljenje, brane, centrale...), koje im omogućuju nova bio-teh istraživanja, otimaju nezagađenu zemlju domorocima, mijenjaju tokove voda, sijeku tisućljetne šume, sve uz suradnju vojske i zemljoposjednika, kao bijeli "konkvistadori" u XVI stoljeću; bez uzimanja u obzir, u stvari uzmimo u obzir, različite trgovačke aktivnosti u koja se svugdje uključuju. Ne bi me iznenadilo kad bi se jednog dana pojavio ENI-jev logo psine sa šest nogu na pakovanju mlijeka ili vode.

"Pobunjenik, zato što me danas društvo guši u želi onemogućiti slobodno izražavanje mojeg bića, ja koristim sva oružja u borbi.
Pobunjenik protiv mase koja je također moj neprijatelj sa svojim praznovjerjima, moralom, degradiranjima itd. Borim se i protiv mase. Sam u borbi za MOJE iskupljenje, za MOJU slobodu, za MOJU sadašnjost.
Sve ostalo mene ne zanima." Bruno Filippi
11. jula održat će se u Torinu G7 i neizbježno grad će postati teatar - nikad pojam nije toliko odgovarao - organiziranog okupljanja različitih nacionalnih sredina.
Neki anarhisti i anarhistice su također odlučili da pozovu na taj dan, što me vrlo iznenadilo. 11. juli bit će još jedan teatar društvenog bijesa koji je dio jednog svakodnevnog konteksta u kojem je konflikt gotovo nepostojeći (osim u nekim sredinama), koji se često temelji na zahtjevima ili mu je intenzitet vrlo nizak; 11. juli bit će još jedan dan politički koristan za dostizanje prostora u režimskim medijima, još bolje ako bude sukoba i hapšenja, a zatim kad prođe val "ogorčenosti" značajni mir ponovno će zavladati lijepo našom, barem do idućeg uličnog teatra.
Takvi scenariji autonomnih/neposlušnih ne bi trebali biti hrana za pobunjenike/revolucionare. Kako zatim prešutjeti malograđanske zahtjeve zbog kojih se poziva na prosvjede i koji su u potpunosti neprihvatljivi? Porezi, izrabljivanje radnika? Ali mi, koji smo za uništenje rada, za ukidanje plaća, kakve veze imamo s ovim temama, osim kritike upućene onima koji umjesto da se bore za uništenje postojećeg sistema izrabljivanja, upravo se istom obraćaju tražeći u suštini neku vrstu "reforme" sebe samog? Jasno je da oni koji žele dostići moć, a ne njegovo uništenje, mogu samo kritizirati loše rukovođenje političkih institucija, ostavljajući netaknutima smisao i strukturu, bez dovodeći zaista u pitanje njihov opstanak, ali anarhisti što mogu tražiti od države i institucija? Ili se pak netko pokorio (vrlo opasnoj) logici "posrednih borbi"? Zar smo dakle postali sindikalisti pobune? Kakve veze imamo mi s naricaljkama o ukidanju usluga, budući da ih pruža država? Zar smo dakle stigli do logike milostinje, ops, socijalne države i u anarhističkim sredinama? Ne vjerujem.
Netko će odgovoriti da je potrebno sudjelovati kako se ne bi ostavilo prostora "onima", ali zar ne primjećujemo da igramo partiju s označenim kartama? Ova dan se priprema mjesecima u galaksiji autonomije, koja svojim sloganima (s nepodnošljivim "vidimo se 11." zalijepljenog na bilo šta...) stvara sliku sindikalne borbe, dakle ne dovodi stvarno u pitanje skup simbola pod imenom država, vlast itd...., već u stvari traži njihovo poboljšanje u "narodnom" smislu, bez diranja temeljnih struktura. Ne čini mi se da su anarhisti i anarhistice pokušali izmijeniti sadržaj dana, dakle sudjelovati i začepiti nos, možda samo zbog bojazni da ne bi ispali iz "društvenih borbi", kao da zaglupljena i reakcionarna masa ne očekuje ništa drugo osim oslobodilačke riječi onih bez zastava.
Uz to, prosvjed 11. jula se obraća onima tko dobrovoljno prihvaćaju vlastite okove, onima koji ih štite - pravo na rad! - onima koji tiho traže samo da ih malo olabave, možda oboje u crveno. Obraća se civilnom društvu koje pozdravlja djelovanje "dobrih" sudaca i ogorčeno je zbog gnusnosti "loših"; koje kaže "neka svi odu" - slogan koji je u biti reakcionaran, koji ne kritizira strukturu već njome upravlja - tražeći "poštene" službenike; koje želi reformu zatvora, a ne njihovo uništenje; koje odbija nasilje ali se može istom izložiti. Kakve veze imamo mi sa glupim krdom? Zar imamo možda religiozne namjere da iskupimo mase putem Riječi? Ako je tako zar ne bi onda bilo bolje - za vas! - organizirati misu pod znakom zaokruženog A (ali ipak se nadamo da nećete!) umjesto da sudjelujete na liturgijama crvene zvijezde, u nadi da ćete pronaći malo vlastitog prostora? Ponekad mi se čini da oni koji propovijedaju socijalni anarhizam unutar svakodnevnih borbi masa posjeduju sindikalističko ponašanje koje se zalaže za posredne borbe, ali ne kao privremenu strategiju, s kojom se ionako ne slažem, već iz straha da sugovornik ne bi mogao shvatiti o čemu govore... i s tim se slažem, ne mogu shvatiti smisao potpunog oslobođenja zato jer se toga jako plaše, možda to i ne žele, i neće sigurno zbog 1000 riječi ili 1000 prosvjeda promijeniti mišljenje. Tko se sam ne oslobodi ne može ga nitko drugi osloboditi i raskinuti lance koji ga primoravaju iznutra, to je potpuno individualni proces koji prolazi mračnim putovima. Zar mislite da to možete objasniti? Ponavljam, velike ulične liturgije kao što je ova ne bi nas se trebale ticati, niti kao "kritičko sudjelovanje" zato što ćemo još jednom biti samo sporedni likovi u igri raznih autoritaraca.

26. maja održano je prvo ročište putem videokonferencije suđenja protiv Giancluce i Adriana. Gianluca je već prije donio odluku da odbija obranu i povukao svojeg advokata. Osim toga, i Gianluca i Adriano su odlučili da ne sudjeluju na farsi suđenja putem videokonferencije ne pojavljujući se čak ni pred ekranom.
Ročište je odgođeno za 4. juli zato što je sudac izjavio da je iz spisa vidljivo da je Gianluca imenovao novog advokata, mada to nisu znali ni sam imenovani advokat ni brojni drugovi koji se s Gianlucom neprekidno dopisuju. Zato je odlučeno da se pokuša razjasniti situacija kako bi se našao odgovor na ovu nepodudarnost, te se na koncu čvor ipak odriješio: Gianluca nije nikada namjeravo imenovati advokata, ali iz različitih elemenata razumije se da je došlo do greške u zatvoru u Alessandriji, u kojem je Gianluca zatvoren.
Dakle, potvrđujemo izbor Gianluce da odbije obranu advokata i podsjećamo da će Adrianu i njemu biti suđeno 4. jula.
Pozivamo sve na solidarnost s dvojcom drugova i da objave "pakosno" korištenje videokonferencije kao još jednog sredstva izolacije.
Rete Evasioni
...

U rano jutro 3. juna 2014. pokrenuta je represivna operacija predvođena javnom tužiteljicom Pedrottom i tužiteljom Rinaudijem, protiv različitih anarhističkih i antiautoritarnih konfliktualnih sredina. Digos [politička policija, nap.prev.] i karabinjeri izvršili su 25 pretresa u Torinu i u regiji Piemonte, među kojima i u skvotu Asilo Occupato i u okupiranim stanovima u ulici Lanino. Osim toga izrečene su i različite mjere ograničenja: 11 u zatvoru, 6 u kućnom pritvoru, 4 obaveze prebivališta, 4 zabrane prebivališta, 4 obaveze javljanja u policijsku stanicu. Sveukupno 111 osoba pod istragom za različite optužbe, od "otmice" (zato što je opkoljen jedan sudski službenik tokom deložacije?) do "iznude" (zato što je zatraženo da preda svoju olovku?)... pa sve do "uništenja", "opiranja i vrijeđanja javnog službenika", "prijetnji" i "okupacija zgrada"; strateški odabir inkvizitora ne predviđa upotrebu sredstava kao što su kaznena djela udruživanja, već "sudjelovanje" u počinjanju kaznenih djela.
U biti, istraga je izgrađena u namjeri da se udovolji velikim gradskim moćnicima: građevinskim tvrtkama, bankarima, cementarima i Demokratskoj Stranci, koji se notorno preklapaju i isprepliću besprekidno.

U srijedu 28. maja i u petak 30. maja uhapšeni su Francesco i Daniele kako bi odslužili ostatak kazne (2 godine i mjesec dana prvi te 1 godinu i 9 mjeseci posljednji) na koju su osuđeni zbog pljačke u mjestu Lucca, juna 2007.
20. maja 2014. održano je ročište Kasacijskog suda [najviši sud, rješava žalbe na rad nižih sudova, nap.prev.] koji je potvrdio drugostupanjske presude.
Danas se Daniele nalazi u zatvoru u Pisi, a Francesco u Livornu.
Garage anarchico
Adrese drugova:
Daniele Casalini
Casa Circondariale “Don Bosco”
Via Don Bosco 43
56100 Pisa - Italija
Francesco Gioia
Casa Circondariale “Le Sughere”
Via delle Macchie 9
57100 Livorno - Italija
...

Odgođeno za 4.07. prvo ročište za Gianlucu i Adriana.
Osam mjeseci nakon uhićenja Gianluke i Adriana, anarhista iz Castelli Romani, za 26. maj bilo je zakazano prvo ročište sudskog procesa, u kojem su okrivljenici i optuženi za udruženje u svrhu terorizma, te za podmetanje požara, tešku krađu i oštećenje tuđe imovine.
Optužbe za koje se terete odnose se na niz sabotaža počinjenih na području Castelli Romani, protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, sjedišta energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Uoči ovog prvog ročišta sutkinja je ponovno potvrdila zahtjev javnog tužitelja Miniscija (isti koji zastupa tužilaštvo u okviru sudskog procesa za 15. oktobar 2011.) da se suđenje odvije putem videokonferencije.
U znak podrške sa Gianlucom i Adrianom, koji se nalaze u režimu visokog nadzora u zatvorima Alessandria i Ferrara, i da se tišinom i ravnodušnošću ne prijeđe preko upotrebe jednog alata, to jest videokonferencije, koji želi još više izolirati, demonizirati i dehumanizirati uvjete zatvorenika, održan je prosvjed.
Ročište se nije održalo iz tehničkih razloga vezanih za imenovanje Gianlukinog advokata obrane, zato je odgođeno za 4. juli.
Čim je stigla vijest o odgodi improviziran je prosvjed unutar suda, uzvikujući parole i bacajući letke u znak solidarnosti sa zatvorenicima i protiv upotrebe videokonferencije.
Iako samo na trenutak, hodnicima suda na trgu Clodio u Rimu odjeknuli su glasovi solidarnosti sa Gianlucom i Adrianom, kako bi naglasili da oni koji se bore nisu nikada sami i da nikakav alat, niti videokonferencija, neće moći slomiti solidarnost među pobunjenicima.
Još jednom bio je to način da se naglasi da su teroristi oni koji uništavaju i pljačkaju zemlju, oni koji izrabljuju i guše svaki oblik života.
Solidarnost s Gianlucom i Adrianom!
Protiv upotrebe videokonferencije!
...

Jučer, 20.05.2014., nešto prije 13, čim sam izašao s posla i nakon što sam upalio skuter da bih se vratio kući, približila mi se jedna žena. Mislio sam da traži neku ulicu, no nakon što mi se obratila mojim imenom i prezimenom, predstavila se, malo sramežljivo, kao pripadnica tajnih službi. Ljubazno me zamolila da joj posvetim samo par minuta kako bi mi predložila jedan posao... odbio sam i uzvratio, ne dozvolivši joj da išta nadoda, prijedlog pošiljatelju na nešto manje pristojniji način; čim sam krenuo zamolila me vičući da je saslušam, izgovarajući ime jednog druga s kojim se družim, tvrdeći da im on već nudi neke usluge... što se toga tiče koristim ovu priliku da izrazim moje poštovanje, naklonost, povjerenje i solidarnost osobi kojoj su namijenili navedenu podlost.
Ništa novo, naravno, da mi se nije, nekoliko ulica od kuće dok sam čekao na semaforu, približio skuter s 2 mladića, s kacigama i sunčanim naočalama, koji su mi uperili pištolj ispod pazuha i više puta povukli okidač. Jasno, bio je bez metaka, inače ne bih sada bio ovdje. Samo nekoliko sekundi kasnije otišli su u drugom smjeru, jamčeći mi pritom da idući put pištolj neće biti prazan.

Samo nekoliko riječi o mojoj odluci da ne prisustvujem prvom ročištu suđenja koje će započeti 26. maja, i eventulano idućim, budući da će se održati putem videokonferencije.
Primjena navedenog sredstva je, za sada, dio sramotne logike diferencijacije zatvorskih sredina, u kojima se zatvoreni pojedinac demonizira i dehumanizira zbog njegove značajne "društvene opasnosti".
Eksperimentiran po zakonu 41bis, sada se želi proširiti i na zatvorenike klasificirane kao A.S. [pod visokim nadzorom, nap.prev.] i na svako suđenje koje je, ili bi moglo biti, karakterizirano solidarnošću i konfliktualnošću, to jest elementima ometanja i otpora prema onima koji, primjenjujući zakone u papučama i ogrtaču, obavljaju svoj posao, odlučujući o tuđoj fizičkoj slobodi. Budući da ne posjeduju nikakvu vrlinu, posjeduju moć. Po pravu. I po zakonu.

Stvorili smo Zavjeru Crnog Ognja napadom izvedenim 7. maja 2014. Dvije godine od dana kada su naši anarhistički drugovi i braća Nicola Gai i Alfredo Cospito vatrenim oružjem napali izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija. Njima su, s osvetom i ljubavlju, posvećena ova naša djela.

Kreće solidarnost sa Gianlucom i Adrianom uoči prvog ročišta 26. maja u Rimu.
Objavljujemo letak koji poziva na okupljanje ispred Porotničkog suda* i razglednice koje je ilustrirao Giancluca u zatvoru.
Za primjerke razglednica možete pisati evasioni(at)canaglie.org, navodeći kao subjekt "Cartoline per Gianluca ed Adriano".
Adrese zatvorenih drugova:
Adriano Antonacci
CC di Ferrara
Via Arginone 327
44122 Ferrara - Italija
Gianluca Iacovacci
Via Casale 50/A
15122 San Michele (AL) - Italija
Uoči suđenja 26. maja u Rimu protiv Gianluce i Adriana
Gianluca i Adriano, dečki iz područja Castelli Romani, anarhisti, uhapšeni su 19. septembra prošle godine.
Operacija, koju su vodili zamjenik tužitelja, Giancarlo Capaldo, s antiterorističkog odjela, i general Mario Parente, komandant antiterorističke jedinice karabinjera - ROS, smatra ih počiniteljima brojnih šteta različite prirode na području Rima; radi se o trinaest sabotaža protiv nekoliko banaka, jedne krznarije, ureda energetskih kompanija Eni i Enel, i odlagališta otpada u mjestu Roncigliano.
Nad njima vise teške optužbe za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za podmetanje požara, učestvovanje u teškoj krađi, oštećenje tuđe imovine.
Od dana hapšenja za Gianlucu i Adriana postojao je samo zatvor u izolacijskom režimu: prvi u Alessandriji i drugi u Ferrari, unutar specijalnih odjela na koje zatvaraju muškarce i žene čija je prva pripisana krivica ideja koju nose.

Izgleda da je solidarnost postala isprazna riječ, koju propovijedaju osobe koje se razmahuju individualnom slobodom, uslijed propovijedanja jedne ideje, anarhističke.
Pokret priključen na infuziju siromašnog duha, kojeg je stvorio i u njega ga zatvorio društveni stroj.
Ovu će misao lakše shvatiti oni koji više nemaju veze sa društvom zato što ne žele imati s njim nikakve veze. Naravno, ne želim raspravljati o opstanku i preživljavanju koje svatko živo biće mora rješavati, zato što bi za vračeve i popove govora to bio pohlepni plijen za njihove društvene špekulacije, izbjegavajući neposredno i iskreno suočavanje s vlastitim strahovima koje sakrivaju iza sablasti narodne mase, i koje stoga isključuje svaki razvoj naknadnih perspektiva koje bi trebale nadići navedene.
Kada pak ova patetična solidarnost doživi imploziju potpunog promašaja, pretvarajući se da posjeduje društveni status zbog uvjerenja da se radi nešto važno i značajno, krenu beskrajne žalopojke i šire se frustracije.
Dovoljno je dobro pogledati da bi se shvatilo da više naliči na kulu od čačkalica nego na bjelokosnu kulu s koje bi se postavili kao avangarda.
Svakoj akciji odgovara jedna jednaka i suprotna reakcija.
Solidarnost može biti samo osveta, zato što označava vezu između dva ili više pojedinaca, no ta veza jednom prekinuta dovodi do eksplozije, a ne do implozije, zbog straha od rušenja naše kule, jer kula ne posjeduje nikakvo značenje izvan onog koje joj mi individualno pripisujemo, kao što to činimo s vanjskim autoritetom.
Optužen sam za pokušaj krađe pištolja jednom policijskom službeniku.

U prvim jutarnjim satima, 7. maja, politička policija Digos izvršila je pretres domova drugova i prostore "Garage Anarchico" u Pisi, zaplijenila računalo, mobitele, papirnati materijal, sprejeve, boju, žarulje, te prijavila petero drugova za nanošenje teške štete i ispisivanje po zidovima, u vezi nekoliko počinjenih djela tokom povorke protiv nuklearne energije, u subotu 3. maja.
Očigledno je da drugovi i drugarice aktivni na polju kontrainformacije i otpora prema nuklearnom zagađenju, koje pogađa područje Pise i Livorna, predstavljaju smetnju onima koji žele sprovoditi svoje štetne planove usred tišine i rezignacije naroda. Po treći put u par mjeseci pokrenuta je nova represivna operacija, na čelu s javnim tužiocem Giaconijem: istim onim koji se dugo borio da se arhivira ubojstvo Marcella Lonzija u zatvoru, i koji još dana služi interesima CISAM-a [Centar za vojna istraživanja, nap.prev.] i lokalnih vlasti, odgovornih za izlijevanje radioaktivnih voda u kanal Navicelli.
Živio otpor protiv nuklearne energije!
...

"Kroz govor akcija nestat će moć odlučivanja
koju posjeduju anarhistički vođe zbog svoje
karizme na skupštinama, a grupe afiniteta,
pojedinac od akcije, ponovno će zadobiti snagu.
"Realistima" anarhije preostaje samo da se opiru
novome, promičući društvene borbe" u potrazi za
"narodnom suglasnošću", koju mogu pridobiti samo
stalnim odbacivanjem svega što je anarhističko i ustaničko."
Izvor: 325

Odlučnost u borbi i naša solidarnost je jedino „ubojito oružje”
Dragi drugovi i hrabri buntovnici, nalazim se u zatvoru kao mnogi, pogođen represijom države koja nas želi uništiti.
Ne zbog onog što činimo već zato što smo se „usudili” biti, reći ili misliti.
Nalazim se s Adrianom i mnogim drugima na inkvizitorskoj vrteški medijskog antiterorističkog stupa strama demokracije.
Želim kao prvo zahvaliti svim drugaricama i drugovima koji su mi pružili Solidarnost preko granice, neposredno ili posredno, zato što sam uvjeren da je i sam vlastiti borbeni život oblik podrške.
Nosimo isti bijes protiv ovog sivog i mizernog postojećeg koji nas gazi i osjećamo iste rane, ali osjetili bi istu radost predivnom stvarnošću naših snova i želja.
Nalazim se u situaciji neprijateljskog pojedinca, uhvaćenog i zatvorenog u kavez.
Zatvor i patnje kojima sam podvrgnut s predumišljajem su smislila druga ljudska bića, i ovise o opstanku moći sistema koji mi ih nameće.
Da, zatvoren sam, ali Duh i ideje se nastavljaju; ne mogu ih zaključati ni pripitomiti, i to mi daje daljnje snage da ustrajem.
Radošću i pri punoj svijesti odabrao sam anarhiju i nastavit ću istim putem, voleći zemlju zbog onog što je, u neprekidnom traganju za divljinom i za emancipacijom od komfora, uključujući i novac.
Vidim u Anarhiji divlje i iskonsko pulsiranje, već uspavano, možda čak i mrtvo, u čovjeku kojeg je napredak civilizirao.
Nisam nikada okolišao, ni u riječima ni u ponašanju, prihvaćam rizik za stjecanje hrane, uzgajanje i sakupljanje količine dovoljne da se prehranim.
Da bih to postigao koristiti ću svako potrebno sredstvo da bih uvjerio druge pojedince, nakon čega ću moći i odustati od pera i tinte kojima pišem moj bijes.

Od davne 2005. ROS [specijalne antiterorističke jedinice, nap.prev.] Karabinjera vode istragu putem prisluškivanja, praćenja i svega ostalog što istražna tehnologija dozvoljava - uključujući i analizu DNK - protiv nekoliko anarhista iz Genove te regija Toskana, Emilija i Pijemonte.
Istraga se usredotočila da pod svaku cijenu otkrije pripadnike navodne đenovske ćelije F.A.I. [Neformalne Anarhističke Federacije], pokušavajući dokazati odgovornost u organizaciji i realizaciji napada izvršenih u sjevernoj Italiji kroz posljednjih deset godina, za koje su, gotovo sve, preuzeli odgovornost različiti akronimi F.A.I.
Procedura je otkrila da postoje tri različite istrage ("Kontro", "Replay" i "Tortuga") za subverzivno udruživanje (čl.270bis) i atentat u svrhu terorizma (čl.280), protiv 11 osoba.
Prve dvije istrage su navodno zatvorene, dok je ona pod imenom "Tortuga" izgleda još u toku i obuhvaća veći broj osoba.

Plamenovi pobune i dalje osvjetljavaju mrak jednog svijeta inače usmjerenog na uništenje pojedinca i na homologirano ropstvo: namjera ovih stranica je raspirivati ove plamenove i zapaliti druge.
Jedna od malobrojnih prednosti koje nudi paroksistička potraga za globalnom informacijom je otkriće da i na antipodima postoje srca koja kucaju istim ritmom kao naša i koja naoružavaju ruke spretne za mnogo više od pukog kucanja po tastaturi. Jurnjava tehnološkog društva prema ambisu postaje sve mahnitija, ali borci čitavog svijeta održavaju korak, i uz rizik da ih pregazi tako divovsko čudovište ipak ga nastoje omesti i srušiti na tlo. Sada je trenutak da se zasuću rukavi i učini što više.

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Napomena web-sajta RadioAzione: Iz prezrene i podle štampe (u ovom slučaju dnevni list "Il Mattino" iz Napolija) doznajemo vijest koja je ovdje prenijeta.
31. decembra 2013. stiglo je pismo-bomba u napuljsku Perfekturu, upućeno prefektu Francescu Musolinu, koje je eksplodiralo u rukama njegove tajnice. Za djelo je preuzeta odgovornost kratkom izjavom u kojoj se spominjala nezaposlenost i kriza.
Naravno, "pismo + bomba" = anarhisti".
Inkvizitori su odmah usmjerili istragu na napuljske ustaničke [insurekcionističke] anarhiste, ali već nakon par dana uhapšen je muškarac koji je između ostalog priznao slanje pisma. Nakon tri mjeseca napuljsko tužilaštvo je odlučilo da otpusti navedenu osobu iz zatvora (što me čini sretnim) zato što ne vjeruje u njegov iskaz, i da se ponovno vrati u napad na napuljske ustaničke anarhiste.

Doznajemo da su danas (8. aprila) povučene sve sigurnosne mjere koje su još bile na snazi protiv drugova pod istragom za operaciju "Odlučnost". Obavezi boravka i svakodnevnom javljanju u policijsku stanicu bili su još podvrgnuti Alessandro, Elisa, Stefano, Peppe i Sergio. Opoziv je potvrđen za prvo troje drugova, dok posljednjem još nije stigla potvrda, mada ne postoje razlozi za neku iznimku.
Naglašavamo da, usprkos tome, još nije izrečen kraj istrage.
U očekivanju drugih vijesti.
Cassa di Solidarietà Aracnide
informa-azione

Slijedi izjava Adriana, zatvorenog na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari, poslana 25. marta, dan nakon njegovog premještaja za preliminarno ročište na rimskom sudu, u sudskom procesu u kojem je optužen i Gianluca. Cassa di Solidarietà Aracnide
Nasilje stvara nasilje. Neovisno bilo pravedno ili pogrešno, koliko god bila nejasna granica između oprečnosti i kako mogu konvergirati. Riječ i sam pojam nasilja poprima duboku mistifikaciju u rukama onih koji imaju monopol nad njime. Otpor se u svakom njegovom obliku mora ugušiti... što ne iznenađuje... „objasni im da je proljeće”...
Nažalost poznat je modus operandi političke pandurije, kroz artističku arhitekturu fantomskih kula od karata i optužbi za pripadanje maštovitim udruženjima, kao i oružje pravosudnog aparata Države-Kapitala, servilnog, u funkciji bijedne Vlasti, pobornika i pokretača dominatne logike.
Između cementa i čelika u kojima sam zatvoren, i zatvorskih lakeja koji vrše pandursku funkciju (vratar – nadzornik), pišem ovih nekoliko redaka kao osobni ispušni ventil, i prekidam opresivnu tišinu.
Pozdravljam i od srca zahvaljujem starim prijateljima i prijateljicama, svim drugovima, drugaricama te solidarnim i bliskim sredinama. Šaljem zato svu moju solidarnost svim pobunjenicima i svim potlačenima u otporu, u zatvorima i izvan zatvora, i snažni bratski zagrljaj za Gianlucu, dragog druga.
Smatram da je anarhizam nadasve jedan osjećaj, iz kojeg se rađaju oprečni osjećaji. Možemo ga isticati, osporavati, deformirati, teorizirati... osjećaj kao takav, treba ga živjeti!
Ali nema ničega sentimentalnog, nikakvih apstrakcija u skupu struktura i prakse kroz koje se odvija kontrola, upravljanje, podjarmljivanje i izrabljivanje života. Pljačkanje i sistematično uništenje okoliša nisu nimalo apstraktni.

26. marta održano je na sudu u Rimu preliminarno ročište sudskog procesa u kojem su optuženi Gianluca i Adriano.
Dva druga su optužena za "udruženje u svrhu terorizma i rušenje demokratskog poretka", čemu su nadodane i optužbe za podmetanje požara, tešku krađu, oštećenje tuđe imovine. Radi se o trinaest djela počinjenih na području Castelli Romani, protiv banaka, jedne trgovine krznom, sjedišta ENI [talijanska elektroprivreda, nap.prev.] i ENEL [talijansko energetsko poduzeće], i protiv odlagališta smeća u Albanu.
Suđenje, na Porotničkom sudu [kazneni sud prve i druge istance koji sudi un najtežim zločinima, nap.prev.], započinje 26. maja.
Sudac za preliminarno ročište, D'alessandro, pokretanjem kaznenog postupka preuzeo je veliku odgovornost nalogom kojim su optuženici primorani prisustvovati suđenju putem videokonferencije. Nalog je, navodno, opravdan, jednim naputkom iz Uprave za zatvorski sustav, koji propisuje upotrebu navedenog instrumenta kao mjere ograničavanja "najopasnijih" zatvorenika, primijenjene nakon bijega Domenica Cutrìja [talijanski mafijaš oslobođen napadom na policijsku kolonu nap.prev.] pri povratku sa sudske rasprave u zatvor.
Radi se o mjeri koja bi se od danas nadalje trebala odnositi i na sve procese koji se tiču zatvorenika u režimu Visoke Sigurnosti.
Upotreba videokonferencije je dio zatvorske politike, određene Europskom Unijom, koja se temelji na modelu diferencijacije, odnosno izolacije. Radi se o odvajanju najopasnijih elemenata od ostalih zatvorenika: s jedne strane kako bi se uz niže rizike i troškove moglo upravljati rastućom masom zatvorenika, a s druge da bi se pokušali uništiti svi nepokajani neprijatelji države. Izolacija, koja se nastoji sve strože nametati, može postati pravi i istinski oblik torture koji izaziva teška fizička i psihička oštećenja.
Niz mjera nedavno uvedenih na odjel visoke sigurnosti AS2, namijenjen revolucionarnim drugovima, usmjereno je na povećanje razine izolacije: zatvaranje ulaza koji odvajaju od drugih odjela, ograničenje posjeta, pokušaji nametanja individualne izolacije, zabrana susreta među zatvorenicima istog odjela.
Svemu tome pridodan je i proces putem videokonferencije, mjera koja na različite načine pogađa pojedince kojima je nametnuta.

Još jedna osoba pod istragom za napad na Adinolfija. U očekivanju drugih mogućih izjava, doznajemo iz medija da su javni tužitelji pdvrgnuli ispitivanju novog osumnjičenika u procesu koji je osudio drugove anarhiste Alfreda Cospita i Nicolu Gaia. Podsjećamo da su oba druga u sudnici preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare.
A.M., pod istragom za sudjelovanje u krađi motora korištenog u napadu, odbio je odgovarati na ispitivanje dvojice tužitelja.
informa-azione

26. marta održat će se prvo ročište suđenja dvojci drugova, Gianluca Iacovacci i Adriano Antonacci, uhapšenih 19. semptembra 2013., trenutno u pritvoru odjela Visoke Sigurnosti, zatvora u Alessandriji i Ferrari.
Optuženi su za zločin 270bis (terorističko udruživanje, nap.prev.), za koji se okrivljuju već i oni koji mokre na ulici, pod sumnjom da su autori trinaest akcija koje su počinjene na području regije Lazio, pogotovo u zoni Castelli Romani, između ostalih protiv banaka te ureda E.N.E.L. (talijanska elektroprivreda, nap.prev.) i E.N.I. (talijanska energetska kompanija, nap.prev.).
Podsjećamo da je rimsko tužiteljstvo igralo na kartu efekta medija, u suradnji s njihovim vjernim psima (bez uvrede za životinje), tj. buržuoaske štampe, bijednog lakeja države-kapitala, objavljujući video zapise, telefonska prisluškivanja i fotografije drugova.
Na taj su način još jednom upotrijebili kako su željeli one iste mrske zakone koje navodno štite. Podsjećamo da, barem u Italiji, informacije radi i bez pozivanja na državnu pravdu, postoji zakon koji zabranjuje objavljivanje imena osoba pod istragom, odnosno dozvoljeni su samo inicijali. Zakon koji vrijedi samo u slučaju kada neki političar ili moćnik dospije u mrežu nekog tužitelja, ali u tom slučaju zbog potrage za slavom.
Solidarnost s Adrianom i Gianlucom
Solidarnost sa svim drugovima u zatvorima u Italiji i širom svijeta
Za anarhiju
RadioAzione
...