Grecia Hrvatski

Pozdrav drugovi,
bilo mi draže razgovarati s vama lice u lice, biti među vama. No, moje sigurnosne mjere ne dozvoljavaju mi da prijeđem granice grada Soluna. Sigurnosne mjere su oblik taktike koju često koristi grčka država koja nastoji zadržati anarhiste kao političke taoce.
Želim pozdraviti ovaj događaj naglašavajući važnost takvih zbivanja, u kojima sudjeluju osobe koje su poduzele oružane akcije ili koje su postale meta represivnog mehanizma države uz izliku anarhističke urbane gerile. K tome, važna je i činjenica da ovaj događaj ima međunarodni karakter, što dokazuje da granice ne mogu ograničiti solidarnost.
Želio bih spomenuti dvije teme. Prva je povezanost između "javnih" i "nezakonitih" dijelova anarhije, a druga moje osobno mišljenje o načinu na koji bi se nihilistička tendencija - takozvani "treći pol", kako je posljednjih godina nazivaju - trebala organizirati.
...

Sudac A. Yfanti je još jedno ročište, 24. maja, započeo bez da pričeka dolazak svih okrivljenika. Drugovi George Polydoros i Angeliki Spyropolou ušli su u sudnicu nakon što je ročište već bilo započelo.
Zahtjev drugova iz ZVĆ da se smjeni predsjednik sudskog vijeća, odbacilo je isto vijeće i zadržalo istog suca.
Na ročištu je drug George Polydoros pročitao izjavu u kojoj kaže da sudac nije primjeren da vodi ovo suđenje, pozivajući se na brojne epizode u kojima je sudac prijetio optuženima i ismijavao ih, te na činjenicu da ustraje na vođenju procesa bez advokata. Drug je između ostalog rekao i: "Što učiniti s predstavnicima pravosuđa koji su osudili i strpali u zatvor mog brata, majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te suprugu posljednjeg? Mi ne znamo, ali anarhistička urbana gerila pronaći će odgovor."
Preispitan je i zahtjev advokata ZVĆ da se Olgi Economidou i Gerasimosu Tsakalosu dozvoli povratak u sudnicu. Drugovi su izbačeni na neodređeno iz sudnice na prethodnom ročištu nakon što su izvrijeđali suca i bacali predmete na njega. Sudac je odbio zahtjev i drugovima nije dozvoljen ulazak u sudnicu.
Nakon svega navedenog, drugovi iz ZVĆ, Panagiotis Argyrou, Michalis Nikolopoulos i Giorgos Nikolopoulos pljunuli su na suca i bacili mu knjigu u glavu, te je zatim i njih udaljila iz sudnice interventna policija. Zatvorenik Fabio Dusco, optužen za pružanje pomoći pri pokušaju bijega, također je napustio sudnicu u znak solidarnosti s drugovima iz ZVĆ.
Solidarne osobe prisutne na ročištu koje su izvikivale parole kao "strast za slobodom je snažnija od svih kaveza" također su udaljene iz sudnice po nalogu suca, te se suočili s policijom na hodnicima.
Sudac je odlučio da nastavi suđenje iza zatvorenih vrata, bez prisutnosti optuženih i bez prisutnih solidarnih drugova, kao što je od samog početka i želio kako bi mogao osuditi optužene i članove njihovih obitelji bez ikakvih prepreka.
...

U srijedu 18. maja, nakon odgađanja zbog štrajka advokata, nastavilo se suđenje za pokušaj bijega protiv drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija (neuspjeli plan bijega januara 2015.). Optuženi su i drugarica Angeliki Spyropoulou te članovi obitelji drugova.
Važno je istaknuti da je predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, upotrijebio svoju odvratnu moć, u potpunosti podređenu državnoj osveti protiv drugova iz ZVĆ, pokušavajući na primjer nastaviti suđenje bez advokata, izigravajući drugove i ignorirajući zahtjeve advokata.
Na početku ročišta, u srijedu, bio je odsutan advokat jednog od drugova iz ZVĆ. U tom slučaju sudsko vijeće mora odrediti novog advokata, ali predsjednik sudskog vijeća je odlučio da će mu biti suđeno i bez prisutnosti advokata.
Drugovi iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Olga Economidou i Christos Tsakalos, prisutni u sudnici, su odmah prekinuli ročište, vičući i psujući suca zbog njegovog fašističkog stava tokom suđenja. Drugovi su počeli bacati predmete, nakon čega su intervenirali stražari, dok je predsjednik sudskog vijeća pobjegao kako bi se sakrio u uredu.
Jedan od advokata iznio je zahtjev za prekidanjem suđenja zbog stava suca.
Drug Christos Tsakalos je zatim spomenuo rizik s kojim su članovi obitelji suočeni (majka, Gerasimosova supruga te brat druga Giorgosa Polydorosa), zato što su optuženi za "pripadanje terorističkoj organizaciji", uz otežavajuću okolnost, zbog čega mogu biti osuđeni na 20 godina zatvora.
Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou preuzeli su odgovornost za plan bijega, što znači da nitko od ostalih okrivljenih nije igrao nikakvu ulogu u tome. Nakon toga su napustili sudnicu izjavljujući da bi ionako sudac bio zatražio njihovo izbacivanje, što se u stvari i desilo, sudac je naredio da se troje drugova, G. Tsakalos, O. Economidou i C. Tsakalos, na neodređeno izbace iz sudnice. Advokat je uložio prigovor, ali njegovi zahtjevi nisu uzeti u obzir.
...

Ovog popodneva su zatvorenici Fabio Dusco i Tony Nebu podmetnuli požar na izolacijskom odijelu, gdje se nalaze, u znak protesta protiv izolacije, ALI i zbog maltretiranja kojima su podvrgnuti posljednjih deset dana zbog njihovog navodnog premještaja. Dirigenti tih maltretiranja su tužiteljica V. Marsioni, koja je, osim što je priznala da se Dusco nalazi protuzakonito u izolaciji, rekla: "dobro ti je ovdje... zašto prosvjeduješ?", i narednik V. Lambrakis, koji mada je stalno obećavao da će prekinuti tu besmislenu izolaciju, na kraju dozvolio da dani jednostavno prođu..
Čim se požar razbuktao na odjelu politički zatvorenici s prizemnog odjela izašli su u dvorište i zapalili madrace u znak podrške. Dim je izazvao probleme na drugom katu, gdje se nalaze zatvorenice, koje su također izašle u dvorište. U muškom zatvoru Korydallos 1. i 4. odjel pridružili su se mobilizaciji i ostali izvan svojih ćelija.
Na koncu su panduri stigli u zatvor i premjestili dva zatvorenika u zatvor Trikala i Grevena. Obvezali su se da neće vršiti nasilje nad dvojcom zatvorenika i u 10:30 su premješteni. Istovremeno su se zatvorenici s 1., 4. i prizemnog odjela vratili u svoje ćelije.
Navedeni razvoj događaja, s ovim završetkom, može pridonijeti razmatranju o dinamikama mobilizacije, koje bi se trebale razvijati u zatvorima, daleko od ispraznih oduševljenja i defetističkih silogizama.
SVE SE NASTAVLJA
...

Proces protiv Zavjere Vatrenih Ćelija - pravosudni, zakonski i represivni potezi države protiv ove anarhističke organizacije - traje već 7 godina, i još dalje se vodi.
20. aprila 2016., nakon 7 godina (od prvog hapšenja 2009.), 22 druga suočit će se s drugostupanjskim suđenjem u zatvoru Korydallos, Atena. Uz Zavjeru Vatrenih Ćelija bit će suđeno i drugim drugovima - dvostruki "ZVĆ proces" političkog-pravosudnog skupa koji će dodijeliti divovske razmjere njihovom sudskom udaru na anarhiste.
Žalbeno suđenje koje započinje 20. aprila tiče se:
1) slučaja Halandri (tri suđenja na prvostupanjskom)
2) slanje paketa bombe u novembru 2010.
3) hapšenja u Nea Smyrniji, Atena, u decembru 2010.
4) hapšenja petero članova ZVĆ u Volosu u martu 2011.
5) vatrenog okršaja s policijom u Pefkiju, Atena, u maju 2011.
6) hapšenja za dvostruku pljačku u Velventosu, Kozaniju u februaru 2013.
U još jednoj pravosudnoj inovaciji ne samo da će drugovima kojima je suđeno na prvostupanjskom sudu za navodno pripadanje organizaciji i samim članovima ZVĆ biti ponovno suđeno na žalbenom sudu, nego i šestorici optuženih za pljačku u Velventosu: Nikos Romanos, Yannis Michailidis, Dimitris Politis, Andreas-Dimitris Bourzoukos (koji je preuzeo odgovornost za dvostruku pljačku), Argyris Ntalios and Fivos Charisis (koji negira svoju upletenost). Na prvostupanjskom sudu šestorica drugova je u potpunosti odriješena krivice za navodno sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija, te njihov slučaj ni ne spada u sramotni "antiterositički" zakon 187A.
No, značenje ove policijske-pravosudne inovacije nije samo obično spajanje naizgled i praktički nepovezanih slučajeva. Ako pogledamo optužbe vrlo lako ćemo shvatiti što se dešava i nadasve zašto se to dešava.
...

20. aprila započinje drugostupanjsko suđenje ne samo protiv ZVĆ i njihovih djela, nego i protiv drugih anarhista optuženih za revolucionarno nasilje. Svi ti procesi spojeni su u jedno jedino suđenje, kako bi poslužili različitim i paralelnim sudskim manipulacijama protiv optuženih.
Što se nas tiče jasno izjavljujemo da smo naspram zakonskog procesa ove sudnice, kao i prema svim drugima, sasvim ravnodušni. Međutim, iako nas zakonska dimenzija ne zanima, želimo iskoristiti priliku da još jednom stanemo u obranu djela Zavjere Vatrenih Ćelija, da pretvorimo još jedno suđenje u arenu gdje anarhija stoji naspram neprijatelja slobode. Priliku da se ponovno suočimo s tehnokratskim lakejima Pravde i dokažemo im da su oni odgovorni za bijedu koju njihovo postojanje donosi.
Polazna točka državne represije, napad i upad u kuću u Halandriju 23.09.2009. te hapšenje Harisa Hadzimihelakisa - člana Zavjere te drugih povezanih sa slučajem ili ne, kao i masovni progon koji je uslijedio, predstavili su veliko iznenađenje bitnom dijelu anarhije. Činjenica je da je velika sjena straha uzrokovala jednu sveopću paralizu koja je pridonijela prekidu agresivne polimorfije, koja se bila odvila između 2008. i 2009., pošto su direktne akcije postepeno bile sve rjeđe.
Na nadolazećem suđenju unutar sudnice, jedan dio povijesti Zavjere Vatrenih Ćelija, koju država nastoji kazniti putem mrtvih slova stranica krivičnog zakona, koji predstavlja vrhunac represije protiv anarhističkih zatvorenika, ponovno će zaživjeti.
Brojni požari protiv države i kapitalističkih meta, bombe u domovima političara, nalozi za hapšenje, zatočeništvo, ilegala, eksplozivne naprave na sudovima, u zatvorima, bankama, domovima fašista i drugih neprijatelja revolucionarne ideje, naše su vlastito subverzivno iskustvo pošto proizlaze iz Zavjere, i kao takvo ćemo obraniti.
...

(Za žalbeno ročište 20. aprila)
„Udaljenost koja razdvaja slobodu od ropstva... je jasna...”
20. april, zatvor Korydallos, Žalbeno ročište protiv Zavjere Vatrenih Ćelija
Sudi nam se za eksplozivnu napravu pronađenu u domu u Halandriju (slučaj „Halandri”), za postavljanje bombe u stan bivšeg ministra unutrašnjih poslova P. Hinofotisa (radio je u vojsci u doba vojne diktature), u stan bivšeg zastupnika i današnjeg predsjednika Grčke banke, L. Katselija te za postavljanje bombe u ministarstvo Makedonije-Trakije, na dan Međunarodnog sajma u Solunu.
Optuženi smo i za slanje paketa-bombi ambasadama, međunarodnim policijskim-pravosudnim institucijama (Eurojust-Europol) te kancelarki [Angeli] Merkel, (tadašnjem) premijeru Italije, medijskom mogulu Berlusconiju i rasističkom bivšem francuskom predsjedniku Sarkozyju.
Na koncu, sudi nam se i za posjedovanje oružja s otežavajućim okolnostima te za sukob s pandurima u Pefkiju.
Sve to su samo neki fotogrami iz djelovanja Zavjere Vatrenih Ćelija. Mi smo otvoreno preuzeli odgovornost i stali u obranu svih naših djela, pošto smo uvjereni da se svijet ne može doseći ni molitvama ni kletvama.
Na ovom suđenju, 20. aprila, ne sudi se samo članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugim anarhistima za druge slučajeve, NEGO urbanoj gerili općenito.
U biti, sudi se odabiru oružane borbe protiv ubojitog stroja moći.
Danas, svatko tko ne shvaća nužnost oružanog anarhističkog djelovanja protiv tiranina naših života ili je krajnje naivan ili je pandur.
Svi oni koji se kockaju našim životima na burzama, u središnjim bankama, na međunarodnim susretima moćnika neće odustati od svojih službi i od svojeg blagostanja samo zato što smo ih pristojno zamolili... Jedini jezik koji oni razumiju je strah.
Naši glasovi i naše ideje postaju snažniji kada dolaze iz cijevi pištolja...
...

Sinoć, nakon ponoći, specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, uz druge policijske snage upala je na 1. i 4. odjel muškog zatvora Korydallos.
Najmanje 150 pandura, uz pravosudne službenike i predstavnike ministarstva pravosuđa, izvršilo je pretrese ćelija svih zatvorenika tih odjela. Zatvorenicima su ruke lisicama svezali na leđa i nije im dozvoljen nikakav vizualni kontakt s ćelijama tokom pretraga, dok je nekoliko zatvorenika pretučeno.
U ranim jutarnjim satima specijalna represivna antiteroristička jedinica, EKAM, se vratila i nasilno otela anarhističke zatvorenike Panosa Michalakogloua, Panosa Aspiotisa and Antonisa Stamboulosa te ih premjestila na atenski Odjel za premještaj zatvorenika u ulici Petrou Ralli. Kasnije je još nekoliko zatvorenika doživjelo progon. Zatvor je ostao zaključan do 11 sati ujutro.
Po posljednjim informacijama Panos Michalakoglou je premješten u zatvor Nigrita (kraj Serresa, sjeverna Grčka), Panos Aspiotis u zatvor Nafplion, a Antonis Stamboulos u zatvor Larissa.
...

Moderno kapitalističko društvo je društvo kontrole.
Zato što se sistem bavi beskonačnim i totalnim pokušajem održavanja normale svakodnevnog društvenog života. U takvim uvjetima kontrole tehnologija nadzora mora biti prisutna, pošto je tehnološki razvoj izravno povezan s progresom autoriteta i njegovog načina nametanja.
Država i kapital, kao aktivni korisnici tehnologije, oblikuju taj oblik nadzora u svrhu profita i svojeg vlastitog budućeg nametanja. Od nadzornih kamera u velikim gradovima i javnim prijevozima za sigurnost onih "koji ništa ne skrivaju" (i zato radije sve pokazuju) do telekamera na radnim mjestima kako bi se "osigurala" produktivnost i normala u potrošačkim procedurama. I od novih biometričkih osobnih iskaznica do osobnih dosjea svih nas, kreiranih na temelju posjećivanja internet stranica, preferenci, slušane glazbe, pročitanih knjiga, financijskih transakcija, informacije koje pohranjuju razne velike kompanije koje su identificirale veći dio naših života s ciljanim oglasima i promocijom proizvoda za potrošnju.
...

"Postoje uzvišeni trenuci Čovjeka, trenuci otvaranja.
Čovjek ne truli više u blatu, već se kreće u oluji prema visinama,
a uz njega i sav njegov život..." Nikos Kazantzakis

Kao da upornost raste ovih martovskih dana. Naša upornost u negiranju da Lambros više neće dolaziti na naše tajne susrete. U negiranju da se on neće moći još jednom "baš" pojaviti, kako bi podijelio sadržaj svoje torbe i pokrenuti trenutak djelovanja. Kao da upornost raste. Oni među nama koji su krenuli u rat sa samim sobom još i dalje to čine; još i dalje palimo ono što smo zajedno zapalili; još i dalje mrzimo ono što smo zajedno mrzili.
NEKA DJELA GOVORE
24. marta 2016. upornost je ponovno progovorila... Napali smo policijsku stanicu u Pangratiju: zapalili neoznačeno policijsko vozilo, stražarnicu policije i ulazna vrata s 15 litara benzina. Bez obzira na riječi koje su policijske papige iznijele u medijima, mi smo se držali našeg početnog plana i napustili mjesto na koordinirani način.
NEPRIJATELJSTVO SE NASTAVLJA
LAMBROS ŽIVI U PLAMENU
...

31. marta je osam stražara, uz pratnju narednika zatvora Koridallos, vrlo nasilno i noseći lisice upalo u ćeliju anarhista A. Staboulosa, T. Theofiloua i P. Aspiotisa, kako bi prisilili potonjeg na premještaj u zatvor Navplio. Nakon što je Aspiotis odbio, jasno im dajući do znanja kako se neće pokoriti toj osvetničkoj naredbi premještaja, zato što mora ostati u Koridallosu zbog posjeta svoje obitelji i nadasve svoje tromjesečne kćeri, stražari su se udaljili.
Danas, 4. aprila, zatvorska upraviteljica Victoria Marsioni pozvala je svu trojicu da odgovore na optužbe za neposluh, prijetnje i nasilje protiv zaposlenika zatvora te za vrijeđanje istih, za koje su prva dvojca odriješeni, dok je P. Aspiotis poslan u petodnevnu izolaciju zbog neposluha i prijetnji zatvorskim zaposlenicima. Po riječima upraviteljice Victorie Marsioni, kazna će biti izvršena u zatvoru Navplio, tako neće doći do novog skandala oko odvratne situacije u disciplinskim ćelijama Koridallosa, koja je otkrivena prije dvije godine i od tada se nije ništa izmijenilo. Panagiotis za sada ostaje u Koridallosu te je izjavio da neće prihvatiti premještaj.
...

Smatramo da nije potreban nikakav posebni razlog za destruktivno djelovanje koje manifestira mržnju i bijes protiv jednog od najstarijih mehanizama represije koje je ljudsko krdo stvorilo, da bi i on postao još jedno jamstvo sigurnosti i stabilnosti. K tome, kako bi mogla stoljeća represije, kazni, krivice, nemilosti i nametanja biti ukorena i dobro analizirana u jednoj jedinoj izjavi o preuzimanju odgovornosti? Trebali bi nam brojni tomovi knjiga da izložimo samo i najmanji dio dokaza te degeneracije života koja se zove religija, koja je uvijek promovirala slabost, rezignaciju, teror, izumiranje i izobličavanje, besramno sramočeći kroz vlastiti paradoks život i njegove pobornike, šireći svukud klicu krivice, protiv budućosti, i doprinoseći stvaranju amputiranih vjernika koji su voljni kleknuti pred svakim propovjednikom istine i štovati bič grijeha.
Kroz ovih nekoliko riječi svatko može shvatiti religijski doprinos u uspostavi autoritarnih društava i masovnog života koji se razvija duž kolosijeka svakidanšnjeg života nesigurnih osoba, odvojenih od vlastitih želja i strasti, osuđenih da nose teret svetog ideala, koji je uveden božanskim primjerom neporecive logike, koja u nastavku predstavlja maternicu današnje znanstvene doktrine... Osim toga, bitan doprinos svake religije u stvaranju oholosti i apatije jednostavno ne može ostati u sjeni, pošto božanstvena tvar koja proizlazi iz religioznih osoba kao jednosmjerna ulica može rasti samo uz dodijeljivanje i zastupanje.
Zato je napad na vjerske strukture sastavni dio sveopćeg rata koji vodimo protiv postojećeg sistema. Rata s posljedicama s kojima su se drugovi, na različitim mjestima i periodima, suočavali i još suočavaju... Neki od tih drugova su Monica Caballero i Francisco Solar, osuđeni zbog bombaškog napada na katedralu El Pilar u Zaragozi. Želeći izraziti naše suučesništvo sa zatvorenim drugovima razbili smo prozore i podmetnuli požar u dvije crkve:
- manastira Svih svetaca u Kallitheji
...

U vezi međunarodnog poziva na solidarnost s Monicom i Franciscom, šaljemo ovih nekoliko riječi, napisanih našim suučesničkim srcima...
Od 8. do 10. marta održat će se suđenje protiv drugova Monice Caballero i Francisca Solara, na Vrhovnom sudu u Madridu. Optuženi su za podmetanje eksploziva u baziliku Pillar u Zaragozi. Izjavu o preuzimanju odgovornosti potpisao je "Ustanički komando Mateo Morral", koji po riječima optužnice pripada Koordiniranim Anarhističkim Grupama, odnosno španjolskom odredu Neformalne Anarhističke Federacije (FAI/IRF).
Hapšenje Monice i Francisca, 13. novembra 2013. predstavljalo je samo početak niza antianarhističkin ekspedicija španjolske države (Operacija Pandora, Operacija Pinata). Njihove mete bili su prijatelji i drugovi dvoje zatvorenih anarhista, te anarhistički kolektivi i skvotovi. Uhapšeno je više od 40 osoba.
28. oktobra 2015. španjolske su vlastiti odlučile produžiti ostanak Francisca i Monice za još dvije godine, usred stalnih premještaja, u pritvorskom režimu FIES3 (specijalni zatvorski uvjeti). Javna tužiteljica je već predložila 44 godine zatvora za svakoga, kada je u svojom zlobnom izlaganju, koristeći se međunarodnom teror histerijom, nakon ISIS-ovog napada na Pariz, usporedila anarhističke ćelije s djelima džihadista!!!
Monica i Francisco su se već nalazili na "crnoj listi" vlasti, pošto su već bili u čileanskom zatvoru zbog "Slučaja Bombas"...
Mi nismo advokati da bi govorili o dokazima tog slučaja... ali znamo da je bomba u crkvi oslobađajuće djelo... Svaki hram je spomenik porazu Čovjeka.
Na tisuće strašila u haljama zgrću brdo para uspavljujući poslušne mase vjernika. Prodaju mjesto u njihovom lažnom raju, dok se oni sami voze u limuzinama, privatnim avionima i luksuznim jahtama.
Nude mrvice filantropije; a istovremeno su njihovi privatni bankovni računi natrpani novcima u istim onim bankama čije dionice posjeduju...
...

Nešto zaista neshvatljivo se zbiva oko suđenja za pokušaj bijega iz zatvora Korydallos, protiv Zavjere Vatrenih Ćelija...
Dvoje od okrivljenika, Athena Tsakalou i Evi Statiri ne mogu biti prisutne u sudnici tokom suđenje zbog određenih mjera ograničenja koje su im nametnute nakon uvjetnog otpuštanja iz pritvora.
Već se tri puta desila ista stvar: sudac ih prozove imenom kako bi zabilježio njihovo prisustvo i svaki put uslijedi isti dijalog. Advokati obrane moraju objasniti da se obije žene nalaze na uvjetnoj slobodi i da ako prekrše mjere ograničenje ponovno će biti uhapšene. Mjere ograničenja su za Athenu Tsakalou, koja živi na otoku Salamina, kućni pritvor, a Evi Statiri pak nije dozvoljeno udaljiti se više od 1 km od kuće.
Od početak procesa, mada suđenje još nije započelo, Christos Tsakalos je iznio svoju zabrinutost o ovom apsurdu, a danas je njegov brat, Gerasimos, izjavio da suđenje neće započeti dok njegova majka i žena ne budu prisutne.
Advokati obrane su se u više navrata obratili sucu sa zahtjevom o dogovoru kako bi okrivljene mogle prisustvovati suđenju, ali je sudac izjavio da to ne spada u njegovu nadležnost.
Dok se očekuje odluka koja će odlučiti da li će moći prisustvovati vlastitom suđenju - i naravno, postoji pitanje kako to dostići u ovakvim okolnostima - one, već uhapšene i zatvorene, sada se nalaze u novom režimu zatočeništva, koje im oduzima pravo da prisustvuju vlastitom suđenju. Athea Tsakalou je i dalje u kućnom pritvoru, a Evi Statiri se morala podvrgnuti štrajku glađu kako bi bila otpuštena iz zatvora.
...

15. februara započelo je suđenje za plan bijega Zatvora Vatrenih Ćelija. Pod suđenjem je 28 osoba, uključujući članove naše obitelji i druge osobe koje nemaju veze s tim slučajem.
Kao Zavjera Vatrena Ćelija preuzeli smo odgovornost za plan i njegovu praktičnu/tehničku pripremu (oružje, eksplozive, rakete, ukradena vozila) pronađenu u skrovištu organizacije.
No, odgovor na pitanje što nas je navelo na bijeg, suci i panduri neće pronaći ni u pronađenom oružju, ni u eksplozivu, ni u dešifriranim porukama.
Svatko tko čuje zveckanje okova na sebi, lanaca nazvanih sloboda, može pronaći odgovor. "Sloboda" koja je zamijenjena kablovima, uređajima i ekranima... "sloboda" koja nosi masku sretnog roba... Ali iza maske se ne nalazi ništa stvarno...
Život je gušenje ucjenom financijske tiranije, potplaćenim znojem u tamnicama rada, to su pendreci, suzavci i metci represije...
U međuvremenu, s neba pada smrt s bombama koje pretvaraju čitave zemlje u masovne grobnice, mala djeca se utapaju na obalama Egejskog mora i na tisuće osoba ugurava se u koncentracione logore...
Istovremeno, laž se pretvara u istinu kroz novinarsku propagandu, tehnologija kontrolira naše trenutke i emocije, spektakl blještavo oblači našu samoću, i Zapadni čovjek postoje krvnik i žrtva vlastite amnezije, pošto zaboravlja što znači slobodan život. To je odgovor ne samo na pitanje zašto bi netko trebao pobjeći iz zatvora, nego i zašto bi postao bjegunac zakonskog života poslušnog bića...
Ta razmišljanja su potaknula naš izlaz. Kad bi mogli, prokopali bi za naš bijeg zidove vlastitim noktima i iskopali oružje u svrhu slobode i revolucije. I nema veze koliko pokušaja će propasti ili koliko će se glava slomiti o zatvorske rešetke, na koncu će rešetke popustiti.
Zato što se naslijeđe ne može brojati ni oružjem ni eksplozivom, nego vjerovanjem da se ovaj svijet mora uništiti, kako bi dozvolili slobodi da procvjeta...
...

Plan.
Anarhističkom "prostoru".

I. Poziv
Svaki poziv na djelovanje, kao što je bio Crni Decembar, je pokušaj koordinacije naših snaga. To je ulaganje napora u prekid normalnog toka realnosti. To je plan za njenu okupaciju našim vlastitim obilježjima, kako bi je izvrnuli. To je naša želja za anarhijom sada i ovdje, i naša sposobnost da se suočimo sa snagama reda. To je prilika za osobe, koje se poznaju ili ne, da se susretnu na polju djelovanja i da pokušaju prodrijeti u palače države, organizirano i iznenadno. To je međunarodni znak suučesništva svim drugovima unutar i izvan zidova, koji jača našu solidarnost. To je anarhistički dogovor koji potvrđuje da postoje osobe na svim uglovima zemlje, koje mada ne govore istim jezikom, ipak koordiniraju otkucaje svojih srca, usklađuju svoj pogled gledajući neprijatelja, stišću svoje šake, navlače kapuljaču i napadaju društveni motor vlasti, njegove strukture i odnose.
Poziv na "Crni Decembar" je imao takve trenutke...
I što sada? Povratak u normalnost?
Svaki poziv na djelovanje može biti samo jedan snimak pobune koji se ponavlja, čekajući iduću godišnjicu, iduću priliku, idući "Poziv", ili se pak može pretvoriti u sastanak s poviješću...
Za sve one kojima anarhija znači "iza sebe sam ostavio spaljene mostove kapitalucije i društvenog mira", anarhističko djelovanje ne posjeduje datume početka ili završetka.
Zato, ulog u "Crni Decembar" danas otvara još jedan veći ulog. Ulog za sve one čiji je kalendar napada zaustavljen na danas, sada i ovdje. Izazov za stvaranje autonomnog anarhističkog pola za organizaciju anarhističke urbane gerile.
II. Sjećanje nije smeće
"Crni Decembar" je bio otvoreni poziv svima, ali ostao je zapamćen nadasve kao referentna točka za ustanike, anarho-nihiliste, mlade drugove, izvan redova, "problematične", protiv države (i djelomično protiv inercije službenog "anarhističkog prostora", protiv njegove pacifističke transformacije).
Nećemo mnogo reći o pozivu na "Crni Decembar". Svaki poziv na djelovanje je epizoda jedne opsežnije povijesti koja joj prethodi i možda akcelerator jedne perspektive koja slijedi.
Ne bi bilo nikakvog "Crnog Decembra" da nije bilo novembra, oktobra, septembra... ne bi bilo nikakve urbane gerile da nije bilo sukoba na prosvjedima, barikadama i molotovljevih koktela; ne bi bilo nikakve pobune 2008. da nije bilo požara i napada u prethodne tri godine; ne može biti perspektive ako ne postoje sjećanja.
Kroz vrijeme, iz anarhije se - unutra - rađa njeno anarhističko prevladavanje. Rađaju se pravci (anarhistički individualizam, anarho-nihilizam, ustanička anarhija itd.) s oštrijim uglovima, koji odabiru da se kreću prema rubovima pokreta, "prostora", revolucije...
Ponekad takvi pravci djeluju kao detonator za anarhiju, podižući rampu za anarhistički napad, ponekad međusobno se izjedajući umišljeni i oholi...
U Grčkoj je pojava heretičkih pravaca unutar "prostora" stara kao i sam "prostor"... Pravci koji ili propadnu i pretvore se u kružoke umjetničkih intelektualaca (npr. situacionisti), ili se pak asimiliraju i integriraju u službeni "prostor"... No, većina njih su ipak ostavili svoj trag u povijesti bez kraja.
2005. je grupa ljudi javno istupila, na vrlo vidljivi način (plakatima, časopisima, sudjelovanjem na susretima), podržavajući jačanje anarhističkog nasilja, sloganom "misli revolucionarno - djeluj nasilno". Danas to liči na najorganiziranije i najstalnije javno prisustvo. Ustanička tendencija koje ne cilja samo na državu i na vlast, nego i na suučesništvo društvene apatije. U međuvremenu se pitanje odbijanja posla javno otvorilo, oružanim pljačkama banaka kao ekstremom... U biti, parcijalna tema odbijanja posla još sjaji u očima i danas predstavlja uvod u raspravu o širenju anarhističke urbane gerile. Iz te šireće pokretljivosti (požari, pljačke, napadi, skupštine kao Koordinacija Djelovanje) rodila se, u januaru 2008., Zavjera Vatrenih Ćelija.
Zavjera Vatrenih Ćelija pojavljuje se kao organizirani izraz jednog heretičkog anarhističkog pravca, koji je jasno usmjeren na oružanu borbu, anarhistički individualizam, nihilizam, na revoluciju svakidanjeg života i kritiku cjeline država-društvo.
Naravno, nije se iz tog pravca rodio ustanak u decembru 2008. Pobuna ne može biti nečije vlasništvo.
Ali je nadasve taj pravac ubrzao neke od najžešćih konflikata koji su se odvili u decembru 2008., pošto su male jezgre strukture već djelovale koordiniranim napadima.

24.02.2016. započinje drugostupanjsko suđenje protiv anarho-komunista Tasosa Theofiloua za pljačku Alfabanke u Naousi, na otoku Parosu. Unatoč neodrživosti optužnice, Tasos je osuđen na 25 godina zatvora i sada se suočava sa "žalbom" tužitelja, što znači da će mu ponovno biti suđeno, ovaj put za optužbe koje su na prvostupanjskom suđenju odbačene (sudjelovanje u ZVĆ i ubojstvo).
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU TASOSU!
Nova adresa:
Anastasios Theofilou
Dikastiki Filaki - Korydallou D’ Pteriga,
T.K. 18110 - Korydallos
Athens - Greece
ANARHISTI IZ PROJEKTA ACT FOR FREEDOM NOW!
Izvor: Act For Freedom Now!

Novo suđenje za slučaj Velvedo započet će 20. aprila 2016. na ženskom odijelu zatvora Korydallos. Prvostupanjska presuda donijeta u oktobru 2014. kada smo osuđeni za dvostruku eksproprijaciju (ATE banke i poštanskog ureda) u mjestu Velvedo, februara 2013. Proces prvostupanjskog suda predstavljao je za nas period tokom kojeg smo postali još sposobniji da se stopimo sa svijetom borbe. Mogli smo se, premda samo na par sati dok je svako ročište trajalo, odmaknuti od gušećeg zatvorskog svijeta i osjetiti objektivnu snagu solidarnosti. Stalno prisustvo solidarnih drugova na ročištima za nas je značilo potvrdu da čak i u tako neprijateljskom okruženju, u kojem se posebna težina simbolizma autoriteta bezobzirno nameće, nijedan drug ipak nije sam.
Tako su nas, nakon jednogodišnjeg procesa, suci razriješili optužbe za pripadanje organizaciji ZVĆ i kaznili s 16 godina zatvora, petoricu nas, i s 11 godina D. Politisa za neposredno suučesništvo. No, premda nismo optuženi po zakonu 187A, za "terorističku" organizaciju, žalbeni tužitelj, Georgios Gerakis, odlučio je dodijeliti nas istim sucima koji će suditi na žalbenom sudu Zavjeri Vatrenih Ćeliji.
Slučajevi Volos u 2011., oružani sukob u Pefkiju, hapšenja drugova A.Mitrousiasa, G.Karagianidisa, K.Sakkasa i S.Antoniou.
U stvari, G.Gerakis prenio je pet različitih presuda na zajedničko drugostupanjsko suđenje 20. aprila. Za nas je takav pristup, koji stoji iza odabira javnog tužitelja, sasvim jasan, radi se o još jednom pokušaju autoriteta da zadrži sve anarhističke borce što je duže moguće u zatvoru, neovisno o presudi. Zato će ovo drugostupanjsko suđenje, zbog mase slučajeva, trajati najmanje dvije godine, do kada ćemo odraditi 1/3 naše prve presude.
...

15. februar: Danas započinje suđenje za plan bijega ZVĆ.
Suđenje nije započelo zato što su advokati krenuli u štrajk za svoja "radnička prava".
Iduće ročište suđenja zakazano je za 22. februar
Dug život ZVĆ-FAI/IRF (325)
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2016/02/PROJECT-GORGOPOTAMOS.jpg
PROJEKT GORGOPOTAMOS*

"Na svaki njihov napad mi ćemo snažno uzvratiti, visoko uzdignute glave. Inercija i pasivnost ne pripadaju našim karakteristikama". Aggeliki Spyropoulou

4. januara članovi ZVĆ planirali su bijeg iz zatvora Korydallos. Dan ranije panduri su onemogućili bijeg, za koji su priznali da je bio jedan od najorganiziranijih posljednjih desetljeća.
Kroz naredne dane država je izvršila veliki broj hapšenja, pretresa i premještaja, a u želji da konsolidira strah nije sprezala ni od hapšenja članova obitelji zatvorenika iz ZVĆ (Athena Tsakalou, Evi Statiri, Christos Polydoros).

ZATVORI SE NE MOGU POBOLJŠATI
ONI SE MORAJU SRUŠITI

SOLIDARNOST S AGGELIKI SPYROPOULOU
I S ČLANOVIMA VATRENIH ĆELIJA

15. januara u specijalnoj sudnici zatvora Korydallos započinje suđenje za plan bijega.

Anarhistički skvot Nadir
*rijeka u južnoj Grčkoj, 1942. grčki su partizani srušili željeznički most i na taj način prekinuli liniju Solun-Atena (Pirej, veza iz Njemačke za Afriku), kao odgovor na napad nacističke okupacione snage ubile su 16 grčkih civila (nap.prev.)
...

Po dobivenim informacija, Fabio Dusco, koji je trenutno pod suđenjem zbog pružanja pomoći Zavjeri Vatrenih Ćelija pri neuspjelom planu bijega, započeo je štrajk glađu 16. februara 2016. Fabija je nedavno iz zatvora Korydallos otela antiteroristička policija i nasilno premjestila u Pritvorni Centar u ulici Petrou Ralli, gdje bi trebao ostati dok traje suđenje. Njegov prisilni premještaj i prisilno uzimanje uzorka DNK, te napad na anarhističkog druga Panagiotisa Aspiotisa, prouzročili su trenutnu prosvjednu mobilizaciju zatvorenika u Korydallosu. Više informacija čim pristignu.
Solidarnost s Fabiom i borbom zatvorenika u Grčkoj!
Izvor: 325

Danas 6. februara naš je anarhistički drug Panagiotis Aspiotis trebao biti premješten iz zatvora Naplio u Korydallos zbog ispitivanja u ponedjeljak. Međutim, neočekivano je odveden u pritvorni centar u ulici Petrou Ralli, gdje je stavljen u izolaciju i odveden u dio bez nadzornih kamera. Tu su ga podlo napali panduri s fantomkama iz antiterorističke jedinice u pokušaju da nasilno uzmu uzorak DNK. Svinje u uniformama udarale su ga po glavi, rebrima i ostalim dijelovima tijela. Na kraju su uspjeli uzeti DNK uzorak pri drugom pokušaju, pošto je prvi put drug progutao štapić koji su koristili. Nakon uzimanja uzorka nastavili su ga udarati po rebrima kako bi na taj način dali primjer.
Ispitivač Eftychis Nicolopoulos, antiteroristička jedinica i ljevičarsko Ministarstvo pravosuđa su jedini odgovorni za ovaj napad i odgovarat će. Pokažimo im da ništa ne ostaje bez odgovora kod ljudi iz borbe.
NE ZABORAVLJAMO - NE OPRAŠTAMO
SNAGE I SOLIDARNOSTI DRUGU ANARHISTU PANAGIOTISU ASPIOTISU
TAMEIO-Atena (Solidarni fond za zatvorenike i progonjene borce)
...

PROTIV SVIH
NEPRIJATELJA SLOBODE

15. FEBRUARA
ZAPOČET ĆE SUĐENJE PROTIV
DRUGOVA IZ ZVĆ ZBOG
POKUŠAJA BIJEGA

SLOBODA ZA NJIHOVE
OPTUŽENE ČLANOVE OBITELJI
ATHENU TSAKALOU,
EVI STATIRI I
CHRISTOSA POLIDOROSA.

SOLIDARNOST SA
ZAVJEROM VATRENIH ĆELIJA I
AGGELIKI SPYROPOULOU
Izvor: 325

SVIM DRUGOVIMA ČIJA SU MI PRUŽILA TRENUTKE SLOBODE
Nešto prije okončanja suđenja za 4. uzastopni slučaj protiv Zavjere Vatrenih Ćelija, i osobno protiv mene kao anarhista koji je preuzeo odgovornost za sudjelovanje u ZVĆ, želio bih reći par stvari, ali ne sudu, nego svim drugovima čija su djela doprinijela žestini i smislu Feniks Projekta.
Iz očitih razloga svi zatvoreni članovi ZVĆ pozdravljaju drugove iz Ćelije Sole-Baleno (ćelija među-prakse Zavjere Vatrenih Ćelija i Bandi Svjesti), čije nas je djelo odmah koštalo optužbe za poticanje [na grčkoma, moralno poticanje] na 4 Djela Feniks Projekta: napad eksplozivom na osobno vozilo upraviteljice zatvora Korydallos, napad eksplozivom na osobno vozilo šefa stražara zatvora Nafplion, napad požarom u indonezijskom hotelu, pismo-bomba poslana bivšem komandantu antiterorističke jedinice u Ateni.
Nadležne vlasti shvatile su naknadno da se optužbe za poticanje na napad u Indoneziji, za koji je odgovornost preuzela Bijesna Jedinica/Međunarodna Zavjera Osvete FAI/IRF, ne bi nikada mogle održati na sudu, zato je ta optužnica odbačena čak i prije nego je krenulo suđenje.
No, što se ostalih napada tiče, vrijeđaju me optužbe za koje sam optužen zato što kao anarhist ne podnosim hijerarhijske odnose bilo kojeg stupnja; s druge pak strane, te optužbe pomažu mi da shvatim kako se moć osjeća pod prijetnjom kada anarhistički gerilci, čak i u stanju zatočeništva, pokušavaju ostaviti trag i povezati se s borbom izvan zatvorskih zidova, podržavajući neprijateljska djela koja poduzimaju drugovi.
Moć se osjeća pod prijetnjom kada shvati da uvjeti zatvora nisu ni približno dovoljni da slome borbenu energiju anarhističkih zatvorenika. Samo to je dovoljno da se sastave sve optužbe za poticanje na napade. Međutim, ni u kom slučaju nije dovoljno da slome moje raspoloženje i moju volju da se povežem sa svim drugovima na borbenim pozicijama.
...

Suđenja anarhističkim zatvorenicima koji su odabrali da svoje ideje i vrijednosti pretvore u nasilni oblik, koji su odabrali da se udruže s vatrom, eksplozivima i mecima protiv Moći, su samo još jedan stupanj rata između Anarhističke Pobune i svijeta Suverenosti. Zato, pri kraju jednog takvog suđenja, trećeg po redu s kojim sam suočen zbog mojeg djelovanja kao član anarhističke grupe direktne akcije Zavjera Vatrenih Ćelija, osjećam potrebu da se moje riječi ponovno sretnu sa svakim anarhističkim drugom izvan zidova.
Od septembra 2009., kada sam skočio u protuzakonitu slobodu dok su me gonili, i odabrao da nastavim anarhističko djelovanje sudjelujući u Zavjeri Vatrenih Ćelija pa sve do sada, proteklo je šest godina. Šest godina, od kojih sam pet trčao kroz betonsko vrijeme i prostor, i gušeću stvarnost zatočeništva. Oko 1825 dana prohodao sam beskrajne kilometre u krugovima ispod komadića neba izrezanim bodljikavom žicom. Oko 1825 dana zaključan prije zalaska sunca.
Pet godina daleko od lutanja divljim ulicama anarhističkog djelovanja, daleko od tih predivnih trenutaka kada napad poremeti redovitost. Pet godina u kojima se pojava drugova, prijatelja i voljenih odražava na staklima predodređenog vremena posjeta i dana, upotpunjujući mozaik izblijeđenih portreta tako mnogo osoba koje posjeduju živući razlog da prijeđu prag zatvora nadajući se u "jednog dana ponovno zajedno".
Da, u ovih pet godina nije bilo ni jednog jedinog trenutka kada sam se osvrnuo na prošlost sumnjajući da li je vrijedilo truda. Zato jer vrijednost i ljepota anarhističke pobune se ne može zamijeniti hladnom matematikom sudskih presuda.
...

U četvrtak 5. novembra zatražilu su moje izvinjenje na suđenju koji se već 2 i po godine vodi protiv Zavjere Vatrenih Ćelija. Sudi se za 250 napada na organizacije.
U sudnici unutar zatvora, ispunjenoj sucima, kamerama, pandurima, tajnom policijom, antiterorističkom policijom, i uz prisustvo nekoliko članova obitelji i čak nekoliko prijatelja i drugova, oni sude djelima Zavjere Vatrenih Ćelija.
Ali kako strpati u prostoriju od nekoliko kvadratnih metara naša djela koja su pokušala izazvati mudru i poslušnu povijest našeg doba...
Djelo koje je prekinulo vječni san mirnog "miroljubivog" naroda na nekoliko noći, uznemirilo eksplozijom porobljene tišine metropole i našim izjavama odbilo pravila života gdje je nasilje gospodara uvijek prisutno, a mi neprekidno odsutni...
Putem naših napada željeli smo smrskati tiraniju brutalne realnosti. Namjeravali smo izokrenuti ravnotežu terora mehaničke rutine života. Pokušali smo izbrisati kompromis sa smrću uzrokovanom ropstvom plaće, tehnološke kontrole, dosade i ispraznih odnosa.
Željeli smo ratovati s "mirom" banaka, sudaca, bogatih, pandura, fašista, novinara, političara, ali i s "miroljubivim" građanima koji umjesto da traže osvetu, da se razbjesne i djeluju, sakrivaju se iza rezignacije i stare zajedno sa svojim namještajem... "Miroljubivi" i zakonima poslušni građani su najodgovorniji za sve, jer kroz svoju "mirnoću" dozvoljavaju da ružnoća vlada našim životima.
...
Čijoj će te pravdi sada suditi? Nakon što sam prošao kroz sve ceremonijalne razine pravde, tužiteljstvo-advokati-pritvor, nova gonjenja, nove optužbe, pritvori članova obitelji, svjedoka, sada traže od mene da se izvinem...
Neću im pružiti to zadovoljstvo. Ni jednu jedinu riječ neprijatelju. Odbijam da igram ulogu optuženog. Mogli su mi svezati ruke lisicama, zaključati moje godine i nebo pokriti bodljikavom žicom, nadzirati me kamerama, ali moju želja za nastavak oružane borbe gori u meni kao užareno željezo...
Jedini način da bacim krivnju na sebe bilo bi da ostanem inertan, poslušan, discipliniran, kao kućni rob koji uživa u sakatoj slobodi. Odbijam zato da se izvinem teologiji vaše pravde, koja ne trpi blasfemiju neporobljenog života. Niti ću sudjelovati u prikrivenim dijalozima među gluhima, pretvarajući se da odgovaram na svako pitanje sudaca...
Ono što ovdje pišem nije za suce...
To je za drugove, za anarhiste, za prijatelje, za buntovnike, za problematične, za memoriju borbe...
Optužen sam, uz ostale drugove Zavjere Vatrenih Ćelija i druge anarhiste, za "250 napada eksplozivom i požarom", na parlament, urede stranaka, domove ministara i tužitelja, podružnice banaka, novinarske organizacije, zatvorske zgrade, multinacionalne korporacije, vojna zdanja, crkve, policijske stanice, sudove, zaštitarske tvrtke, sigurnosne sisteme i video-nadzora, urede Zlatne Zore [neo-nacistička politička stranka], koncesionare luksuznih vozila, vladine agencije, diplomatska vozila itd.
Od prvog trenutka mog hapšenja preuzeo sam odgovornost i ponosan sam na sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija.
Preuzeti odgovornost znači Ne odustajem od oružja...
Preuzeti odgovornost znači Ne kajem se ni zbog čega...
Preuzeti odgovornost znači da strah nije pobijedio...
Preuzeti odgovornost znači da se borba nastavlja...
Izjava o preuzimanju odgovornosti je obećanje da će se zatvorena gerila vratiti na "mjesto zločina", da će on ili ona kročiti ponovno putem protuzakonite slobode.
Istovremeno je i znak suučesništva s novim drugovima da nastave s onim što je represija zaustavila. Zato što će uvijek biti ruku koje će podignuti pištolj tamo gdje je pao zatvoreniku, zato što će uvijek biti slobodnih umova i velikodušnih srca koja će nastaviti pisati drugačiju povijest ovog svijeta.
Kada odbijemo da se predamo, uz perspektive tog čina, plaše tiranine i posjednike straha.
Nakon toliko hapšenja, ispitivanja, godina zatvora, novih optužbi, teških presuda, nisu uspjeli izvući niti jedan jedini znak kajanja. Zato uzgajaju nove laži i upućuju ucjene...
Nakon što su otkrili plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, izgradili su novu verziju lova na vještice, pohapsili majke, supruge, braću, osnovali nova mjesta egzila određena za karanten sačinjena od jednog kvadratnog kilometra "slobode", zabranili svaku komunikaciju mojem bratu i njegovoj partnerici, želeći izgraditi zidove potpune izolacije...
Istovremeno, zgusnuli su maglu represije šaljući jasnu poruku našim solidarnim drugovima: "Tkogod komunicira sa zatvorenicima Zavjere Vatrenih Ćelija mogao bi se također naći u susjednoj ćeliji."