Grecia Hrvatski

Zatvorena anarhistica Aggeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora zbog sudjelovanja, 2015., u pokušaju bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora. Drugarica će ubrzo biti premještena iz Korydallosa u zatvor Thiva, sada kad je suđenje okončano.
„Pravda je rođena kada smo izgubili kontrolu nad našim životima” Bruno Filippi
Moj politički status i moja svijest ne bi mi nikada dozvolili da stojim ovdje „izvinjavajući” se pred unaprijed određenom sudskom parodijom koja se nedavno odigrala u ovoj sudnici, tako da će se izjava koju ću iznijeti odnositi čisto na političku sferu umjesto na proceduralnu. Političko djelovanje ne započinje niti završava Kaznenim zakonikom, zato me ni u kom slučaju vi, kao pojedinci i kao institucija, ne možete suditi.
Kao anarhisti, bića protiv države, moramo se suprotstaviti zakonima koji ističu i opravdaju njeno postojanje.
No, što je zakon?
Samo jedan običan skup pravila koja određuju što je dobro a što loše, pravo i krivo, moralno i nemoralno. Ona su „vodič” za društveno ponašanje kako bi se nametnula odanost i održala moć kroz strah od kazni zbog svake devijacije od dozvoljenog, zakonskog...
„Pravilno” je, u biti, da se banke postavljaju kao globalni lihvari, ali „nepravilno” je dignuti ih u zrak s dobrom dozom eksploziva.
...

Izjava, Athene Tsakalou, majke anarhističkih zatvorenika iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, koju je u sudnici zatvora Korydallos pročitao njen advokat krajem juna 2016., zato što joj je zbog pružanja skloništa tada traženoj anarhistici Aggeliki Spyropoulou (zbog sudjelovanja u pokušaju bijega njenih sinova iz zatvora), nakon što je otpuštena iz pritvora, zabranjeno napuštanje otoka Salamina, a time i prisustvovanje vlastitom suđenju te posjećivanje sinova.
Nisam odabrala šutnju, mada me i ona često izražava jer svatko interpretira šutnju kako mu odgovara. Radije sa odabrala ovu osobnu izjavu. Nazivam je osobnom zato što ne pripadam nigdje; pripadam jedino samoj sebi.
Ima trenutaka kada pogledaš unazad svoj život i shvatiš da ti je preostalo živjeti daleko manje godina od onog što si već proživio; tako to ide, ako sve ide dobrim putem. I to je čudan, ali snažan osjećaj koji traži od mene da budem iskrena. Ne na onaj jednostavan uobičajen način, nego na dublji, bitan način.
Ne volim reći: kuda ide ovaj svijet? To je nešto što mi – stariji ljudi – često kažemo, ali takva fraza sadrži neku vrstu nedužnosti koju ja ne želim prihvatiti. Radije se pitam: kako ti sam prolaziš kroz ovaj svijet?
A istina je da sve što želim je hodati uz ljude na ohrabljujući način. Vrlo je važno znati ohrabriti ljude, posebno drage ljude; znati im to reći kada prolaze kroz teške trenutke: Uz tebe sam; Uvijek te podržavam. Ništa više. To je moja jedina želja, i sretna sam kad god to mogu učiniti. Zato, kad je Aggeliki pokucala na vrata moje kuće upravo sam to učinila. I bila sam vrlo zadovoljna što sam joj uspjela pružiti sklonište, premda samo na kratko vrijeme. Zbog ovakvog svijeta, jedino mjesto na kojem ja želim živjeti je mjesto prkosa.
Uzimajući to u obzir, ljudi su kroz stoljeća željeli živjeti, možda ne život ispunjen srećom, ali barem ispunjen radošću, ali njihova nam povijest dokazuje da nisu
....

P.J. = presjedavajući sudac
S.M. = Spyros Mandylas

P.J.: Reci nam nešto o tvojim optužbama. Što želiš izjaviti?
S.M.: Na početku, prije nego što išta kažem, želim reći da djevojka Ks.K., uhapšena sa mnom, nema nikakve veze sa slučajem. Za moje izbore samo ću ja biti biti kriv. Sreo sam Ks. putem za Nadir i pošto su panduri željeli izvršiti pretres dok sam se ja nalazio u Nadiru, ona je uhapšena sa mnom. Da to naglasim, od početka, kako bi se uzelo u obzir. Što se pak optužbi tiče, neke prihvaćam a neke ne. No, prije nego počnem govoriti o tome, želio bih nešto reći o skvotu Nadir. Preuzimam političku odgovornost za Nadir od 2004. pa sve do danas. Političko djelovanje Nadira kroz sve te godine bilo je raznovrsno i brojno. Organizirali smo inicijative, rasprave, barove, prosvjede, ugostili smo radio stanicu radio-pobune, izvršili smo različite akcije u gradu i objavili nekoliko knjiga. Prostori skvota su bar, prostor za probe i snimanje, teretana, vrt, biblioteka sa stotinama knjiga i ogromnim arhivom, kompjuter lab, kuhinja, garaža i soba za goste. Primijetili ste da nisam doveo svjedoke da me brane. Mislim da mi to nije potrebno. Kao što nisam došao ovdje da vam pokažem diplome, potvrde o radu i vlasništvu. Pošto u moju obranu stoji moje političko djelovanje od 2004. pa sve do danas.
...

U subotu 9. jula 2016., za vrijeme koncerta na atenskom Politehničkom fakultetu, u četvrti Egzarhija, grupa anarhista napala je interventnu policijsku jedinicu koja je bila okružila mjesto.
Dok se financijska kriza u Grčkoj produbljuje, uz neprekidno nametanje oštrih mjera štednja kroz posljednjih 7 godina i uz 24,1% nezaposlenih (među kojima 50,4% mladih), provale bijesa i zlovolje nisu neuobičajene, nadasve u Egzarhiji, poznatoj po svojoj dugoj subverzivnoj političkoj povijesti.
Detaljnije na: actforfree.nostate.net

Zatvor Korydallos – Atena [Grčka]: Članovi anarhističke grupe urbane gerila Zavjera Vatrenih Ćelija osuđeni na po 115 godina zatvora (08.07.2016.)
8. jula 2016. sud u zatvoru Korydallos – na čelu sa specijalnom sutkinjom Aisiminom Yfanti – osudio je sve članove anarhističke revolucionarne organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija optužene za postavljanje eksplozivne naprave u poreznu upravu četvrti Koridallos, za slanje paketa bombe policijskoj upravi u Iteji (kao osveta za ubojstvo zatvorenika Ilira Karelija, koje su počinili zatvorski stražari), za slanje pisma bombe na adresu Dimitrisa Mokkasa (specijalnom žalbenom sucu za terorizam), za planiranje oružanog bijega iz zatvora Koridallos (nazvan „Gorgopotamos projekt”) i posjedovanje vatrenog oružja, eksploziva i antitenkovskih RPG-a [protuoklopni ručni raketni bacač, nap.prev.], u svrhu „remećenja društvenog, ekonomskog i političkog života zemlje”. K tome, u vezi tih optužbi, osuđeni su i za „vođenje terorističke organizacije” te za poticanje („moralno poticanje”) na četiri pokušaja ubojstva.
Tokom izricanja presude bili su prisutni brojni drugovi solidarni s anarhistima i dostojanstvenim pojedincima su-optuženima u suđenju za bijeg ZVĆ. Osim njih, bili su prisutni i brojni policajci (uključujući i interventnu jedinicu).
ZVĆ članovi:
Desetero anarhističkih zatvorenika iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Christos Tsakalos, Giorgos Polidoros, Olga Ekonomidou, Theofilos Mavropoulos, Panagiotis Argirou, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Damiano Bolano, Haris Hadjimihelakis osuđeni su na 115 godina zatvora svaki.
Drugarica Angeliki Spyropoulou: Anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora.
Članovi obitelji ZVĆ:
Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa i Christosa Tsakalosa) i Evi Statiri (partnerica
...

Napomena: Ovaj Alfredov tekst napisan je prije više od mjesec dana, ali do nas je stigao tek danas, uz želju da bude objavljen kako bi doprinijeo raspravi u toku, već duže vrijeme, između drugova grčkog jezika. Podsjećamo da drug, još i dalje pod režimom visoke sigurnosti AS2 u Ferrari, nije formalno podvrgnut nikakvom režimom poštanske cenzure, mada su i dalje prisutna kašnjenja i cenzure pri komunikaciji. (juni 2016.)
Jedna točka gledišta
Individualni doprinos raspravi koju su otvorili braća i sestre iz ZVĆ-Ćelija urbane gerile-Fai
S velikim sam zadovoljstvom pročitao, u prijevodu "Sin Banderas Ni Fronteras", vaš tekst u pet točaka, i gorljivo sam se poželio uključiti u raspravu. Vijesti su ovdje u zatvoru u Italiji ograničene i uz nadu da je prijevod teksta na španjolski vjerodostojan, pokušat ću u granicama mogućeg reći što mislim, uz premisu da će zbog situacije u kojoj se nalazim i zbog mojeg nedovoljnog poznavanja situacije u Grčkoj, ovaj doprinos biti ograničen.
Brzo ću proći kroz vašu zanimljivu analizu situacije grčkog anarhističkog pokreta i njegovog povijesnog razvoja kroz posljednje desetljeće, koji me veoma podsjeća (uz nužne povijesne razlike) na talijansku situaciju "povlačenja" nakon iskustva oružane borbe sedamdesetih godina (bez, na vašu sreću, odvratne baštine pokajanih i disociranih), iz kojih se, tek toliko da budemo optimistični, rodio, iz pepela "oružane borbenosti"[1], vitalniji i originalniji anarhizam.
Slažem se s vama da riječi anarhista-zatvorenika ne smiju postati svete i apsolutnom istinom, one su jednostavno teorijski doprinosi borbi. Kao što se u potpunosti slažem s vama kada smatrate da bi trebalo: "sjetiti se naših iskustava iz prošlosti, ali ne da bi ih ponovili već da bih ih nadišli". Upravo mi se zbog toga čini da bi stvaranje jednog "autonomnog anarhističkog pokreta", jedne "međunarodne anarhističke federacije", predstavljalo korak nazad.

Suđenje protiv anarhističke grupe urbane gerile Zavjera Vatrenih Ćelija za pokušaj bijega iz zatvora okončat će se ovog tjedna (29.06.-01.07.2016.)
Ročište 29.06.
U srijedu je u sudnici govor održao tužitelj I. Koutra. Govor je trajao gotovo koliko i samo ročište, odnosno oko šest sati. To se kopile posvetilo kritiziranju stava anarhista i djela Zavjere Vatrenih Ćelija, braneći postojanje države, zakone, suce i policijske službenike, izjavljujući da je svijet bez sudaca i zatvora zaista nešto "dražesno", ali nemoguće.
Što se tiče optužbi kojima želi okriviti drugove iz ZVĆ, tužitelj je predložio da ih okrive za "vođenje" terorističke organizacije, pokušaj ubojstva, posjedovanje te nabavku oružja i eksploziva, eksploziva koji "izlažu riziku ljudske živote", krađu vozila i pokušaj bijega.
Tužitelj je predložio i da drugarica Angeliki Spyropoulou bude okrivljena za pripadanje terorističkoj organizaciji te za posjedovanje i nabavku oružja.
Za Athenu Tsakalou i Evi Statiri predložio je odbacivanje optužbe za sudjelovanje u "terorističkoj" organizaciji, što ih je poštedjelo kazne od 10-20 godina zatvora. Za Christosa Polydorosa je također predložio odbacivanje iste optužbe, ali je ipak predložio da drug bude okrivljen za čudnu optužbu "omogućavanja članstva u terorističkoj organizaciji" po ideji da je drug pomogao Angeliki da pristupi ZVĆ.

Podsjećamo da je drug, unatoč činjenici da je potpuno odriješen optužbi za jedna teški slučaj, i dalje u zatvoru optužen za nove slučajeve pljački banaka, uz S. Cristodouloua, G. Petrakakosa i M. Theofilou. K tome, sva četvorica su kroz posljednji mjesec bila podvrgnuta specijalnom istražnom sucu, u pokušaju da se povećaju njihovi već ionako ogromni sudski spisi na temelju članka 187A i njihovog sudjelovanja u grupi oružane borbe, što se još treba definirati pošto optužnica još nije dovršena te se zato konstantno odgađa procedura.
Novi datum za njihovo pojavljivanje pred istražnim sucem zakazan je za 29.-30. jun 2016.

PROTIV NOVIH OPTUŽBI ZA G.TSIRONISA, S.CRISTODOULOUA. M. THEOFILOU, G. PETRAKAKOSA
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M.SEISIDISU I SVIM DRUGOVIMA U ILEGALI
SLOBODA ZA SVE POLITIČKE ZATVORENIKE
ZAPALIMO SVE ZATVORSKE ĆELIJE
ps: 187A je u suštini samo idiom, ažurirani članak 187 o kriminalnim organizacijama
...

15. februara 2016. započeo je drugo suđenje protiv mene, u vezi pljački za koje sam optužen još od 2002. Ovo se suđenje odvija u različitim vremenskim razmacima, ali istih dana i u istoj sudnici, i vode ga isti suci koji sude članovima ZVĆ za pokušaj bijega. Kao u slučaju ZVĆ, bilo je više pokušaja sudaca da provokativno zaobiđu štrajk DSA [grčka odvjetnička komora, nap.prev.]. Točnije, predsjednica suda, gospođa Ifanti, na početku mi je predložila da mi bude suđeno bez advokata, zato što po njenom mišljenju moj zakonski predstavnik mi ionako ništa ne može ponuditi, budući da prihvaćam optužbe i pošto sam već osuđen na 36 godina za drugi sudski slučaj. Tako da će se u svakom slučaju moja krajnja presuda svesti na 25 godina! Čime mi je dokazala zašto ona doživljava ovo suđenje kao jednu običnu matematičku jednadžbu, koja će samo dodati godine zatvorske kazne mojoj presudi, bez da čak ispita prave događaje.
Odbio sam njen prijedlog i ustrajao na mom početnom izboru da me zastupa advokat. Na idućem je ročištu gosp. Ifanti iznijela novi prijedlog i sugerirala mojem odabranom advokatu, Athanasiosu V. Stamou, da zaobiđe odluku DSA, tako da "završe s tim", što smo ja i moj advokat odbili.
Treći put je bila osvetnička, i ponovno predložila mojem advokatu da "barem malo prekrši zakon kako bi završili s tim...", što nas je iznenadilo te smo ponovno odbili. Nisam želio raspravljati o tome, temeljeći se na stavu da ignoriranje formalnosti nije važno koliko i kršenje biti.
Samo nekoliko dana ranije nositelji iste vlasti osudili su me za jednu pljačku u kojoj nisam učestvovao, kao i za još dvije te za pripadanje grupi Revolucionarna Borba, naravno bez ijednog dokaza. K tome, proživio sam nepravilnosti od strane predstavnika pravde već od samog početka mojeg sudskog slučaja, kada su zatvorili moju prijateljicu, kao i mog prijatelja iz djetinjstva, Th.A., mada nisu imali nikakve veze s tim slučajem.
...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

U vrijeme dok se ljudski zombiji prehranjuju za život društvenim pravilima i površnim pojavama vođenim legitimnošću moći, u biti legitimirajući današnji bijedni život, sukob s moći automatski označava otvaranje polja dijalektike osjećajima živih. Dosada kuca na vrata svih nas, a mi je pokušavamo pretvoriti u njenu negaciju. Mi se nalazimo upravo tamo gdje je čekanje na masovnu pobunu postalo otrcano, gdje je apetit za uništenjem trulog svijeta jednak našem zadovoljstvu.
U ranim satima 27. maja 2016. zapalili smo dva vozila Grčke Pošte (ELTA) u Aghioi Anargyroi.
Ovim djelom šaljemo mali znak snage Zavjeri Vatrenih Ćelija, kojima se sudi zbog pokušaj bijega i druge slučajeve, i svim drugim drugovima koji su uključeni u te slučajeve.
Postanimo opasniji za Moć.
Predstavnici kreativnog ništa / Komandos Mauricio Morales
Neformalna Anarhistička Federacija / Međunarodni Revolucionarni Front (FAI/FRI)

...

Posljednjih dana maja u središtu Atene zapalili smo su dva bankomata Alpha banke te jedan bager za širenje podzemne željeznice u kvartu Egzarhija.
Smatramo da je trud države za povećanjem nadzora i mehanizma discipline način uspostavljanja potrošačke i mirne normalnosti, i napadanja prostora koji šire anarhističku teoriju i praksu - zato smo odlučili da napadnemo Moć sa svim raspoloživim sredstvima.
Počinili smo to djelo i u sjećanje na našeg druga Mauricia Moralesa, ubijenog 22. maja 2009., i u znak solidarnosti s našim drugovima u zatvoru.

NAŠI SE PALI DRUGOVI VRAĆAJU U ŽIVOT KROZ PLAMEN USTANKA
GERILSKI POZDRAVI DRUGOVIMA IZ ZVĆ
VJEŠALA ZA SUCE, METCI ZA PANDURE
BORBA PROTIV NACIJA, SKVOTIRAJMO SVIJET
Ćelija za širenje ustaničkog nasilja / FAI-IRF
...

Mnogo je stvari rečeno o vrijednosti solidarnosti, i sve ima svoju važnost zato što pridonosi nastojanju davanja značenja smislu koji predstavlja životni sastojak naših planova i djelovanja. Pokušat ću iznijeti na moj vlastiti način egzistencijalni aspekt solidarnosti, naravno kroz moje vlastito iskustvo.
Solidarnost znači najprije emocije. Predivne, divlje, ali nadasve iskrene emocije. Emocije koje predstavljaju vodeću snagu za rast anarhističkih dinamika, koje su oslobađajuće, kada se u gradu čuju i osjete uzvikivanje parola, gradnja barikada i bacanje zapaljivih boca koje padaju na lakeje vlasti. Solidarnost ne znači identificiranje, nego suučesništvo sa svakim koji odabere urezati oslobađajuće putove na karti anarhističkog ustanka. To je odnos i unutar tog odnosa razvila su se iskustva i stvorile zajedničke želje za uništenje ovog svijeta, ne u nekoj neodređenoj budućnosti, nego najprije u nama samima, a zatim i onog oko nas. Uništenje degeneriranih odnosa koje ovaj svijet stvara, u svojim slikama, simbolima, službenicima i lojalnim lakejima.
...

Međunarnodni dan kada svi zatvorenici iz svih krajeva svijeta, svi koji proživljavaju prisilno stanje zatočeništva u kaznenim zatvorskim logorima demokracije, svi kojima je oduzeto najvrednije dobro slobode, ujedinjuje svoje glasove, svoje misli i osjećaje kako bi im se poslao znak da nitko nije sam.
Unatoč stotinama kilometara koji nas razdvajaju, unatoč što se međusobno ne poznajemo, unatoč svim našim razlikama, postoji nešto što prelazi granice i briše sve razdaljine, nešto što se ne može utamničiti, nešto nadilazi zidove koji nas okružuju, nešto što nema cijene u srcima svih onih koji to osjete, izražavaju ili primaju.
To je snažan osjećaj solidarnosti koji nas ispunjava snagom, koji nam daje hrabrosti, kako se ne bi predali čak i u ovim vrlo teškim uvjetima koji svi proživljavamo, i zato se nastavljamo boriti istom strašću.
To je snažna veza između onih koji se smatraju drugovima putnicima, između onih koji pretvaraju teoriju u djelo, onih koji razvijaju višestruko djelovanje u svrhu uništenja postojećeg, onih koji se bore protiv svakog oblika nametanja i ograničenja, koji uzvraćaju udarac nepravdi i izrabljivanju, koji bijesom i sviješću slijede častan životni izbor.
To je solidarnost koja je danas, više nego ikada, postala meta vlasti, represijom i kriminalizacijom. No, ona je i naše oružje, nema veze koliko god pokušali nikada nas neće uspjeti razoružati. Zato što su "metci" solidarnosti sve male ili velike geste podrške svih onih koji nas smatraju dijelom sebe samih, i onih koji se ne mogu osjećati slobodnima dok istovremeno su drugovi zatvoreni, taoci u rukama države.
SOLIDARNOST SA SVIM ZATOČENICIMA DRUŠTVENO-KLASNOG RATA
SVE DO UNIŠTENJA I POSLJEDNJEG ZATVORA
Grigoris Tsironis
Zatvor Koridallos
11.06.2016.
...

Za svakoga od nas koji je naučio brojati svoje korake unutar zatvorskog dvorišta i odvajati svoje dane između zaključavanja i zaključavanja.
Istovremeno 11. juni je dan rata. To je dan pobune zato što zakon i red mogu vladati, ali ne mogu gospodariti.
Postojanje anarhističkih zatvorenika podsjeća nas na postojanje anarhističkog rata. Rat koji ponekad sporo gori, a ponekad zaslijepi nebo svojim plamenom.
Svaki rat ima svoje gubitke. To su drugovi koji su izgubljeni pandurskim metkom ili bombom kojoj se "žurilo" da eksplodira...
Drugovi koji neće biti uz nas na idućem sastanku zavjere.
A zatim su tu oni koji su upali u neprijateljsku klopku. Neprijatelj koji je prekršten u demokraciju i osvećuje se zatvorima i sudovima.
Demokraciju koja voli nositi svoje zatočenike kao trofeje od zatvora do zatvora, u specijalnim uvjetima, osuđene na brdo godina kazne...
Unutar ćelije pitanje koje te često ošamari je:
- "Da li je vrijedilo?"
Kažu da ako te tvoj neprijatelj ne progoni onda činiš nešto krivo...
Premještaji, specijalne sudnice, specijalni uvjeti izolacije, štrajk glađu, zabrana posjeta, hapšenja i zatvaranja članova obitelji, nova suđenja, pokušaj bijega iz zatvora... dokazi su da se nismo predali...
Zatvor ti može oduzeti slobodu, ali i dalje nosimo rat protiv autoriteta unutar nas, u svakom zatvorskom premještaju, u svakom pretresu ćelija, u svakom zaključavanju vrata.
I ponekad, kada se učini da zidovi postaju viši i svako zaključavanje stražara odzvanja u tvojoj glavi, znaš da nisi sam.
Znaš da ti se to nije jednostavno desilo, da nisi bio loše sreće zato što su te uhvatili.
Znaš da si nastavak niti, povijesti koja započinje pobunom Spartaka, a čak i ranije...
...

Danas je predsjedavajući sudac A. Yfanti dao novo značenje pojmu brze procedure. U roku od 2 i po sata "pročitano" je na tisuće stranica dokaza. U normalnoj proceduri takvi bi dokumenti bili čitani u sudnici riječ po riječ, pošto su, navodno, dio dokaza za suđenje.
Po naredbi uprave žalbenog suda, suđenje Zlatnoj Zori [grčka stranka ekstremne desnice, nap.prev.] je obustavljeno, tako je predsjedavajući sudac A. Yfanti mogao "okončati" suđenje protiv ZVĆ, još jednom dokazujući da su presude odlučene prije nego suđenje započne.
Danas, 02.06., svi su svjedoci saslušani u rekordnom vremenu, a često uz odgovore koje su diktirale policijske uprave. Zatim, unatoč zahtjevom za prekidom kako bi se ZVĆ mogli upoznati s dokazima, sudac je nastavio proces bez rasprave.
Čitava hrpa dokumenata od stotina stranica prelazila je iz ruke u ruku sudaca, dok je predsjedavajući govorio "Pretpostavljam da ne želite sve to čitati...", dok je sam sebi odgovorio "idemo dalje".
Očekuje se da će se suđenje nastaviti u utorak i srijedu, uz ispitivanje svjedoka obrane. Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou neće pozvati svjedoke u svoju obranu i pročitat će izjave sudnici.
Nije ničemu vrijedilo što tokom čitavog procesa neka od imena od 28 okrivljenih nisu uopće spomenuta, niti je njihov odnos sa ZVĆ dokazan, dok svjedoci protiv Evi Statiri, Athene Tsakalou i Chrisa Polydorosa, svi redom antiteroristički panduri, nemaju pojma o njihovim optužbama. No, svi okrivljeni su i dalje optuženi za sudjelovanje i članstvo u ZVĆ uz otežavajuću okolnost - što znači da umjesto kazne od 5-10 godina, riskiraju kaznu od 10-20 godina!
...

Prije nekoliko dana tužiteljica V. Marsioni kaznila je druga iz ZVĆ, Giorgosa Nikolopoulosa jednom godinom disciplinskih mjera nakon što su tokom pretresa u njegovoj ćeliji "pronađene" zabranjene stvari.
Ista tužiteljica kaznila je i drugove iz ZVĆ Michalisa Nikolopoulosa i Panagiotisa Argyroua.
Izvor: 325

U zatvoru osjećaj vremena ima svoju vlastitu karakteristiku. Dok mi dani izgledaju beskrajni, istovremeno 3 godine protekle od našeg hapšenja u Nea Filadelphiji ne izgledaju ništa. Zatvorsko okruženje potiče brze promjene osjećaja i zato je u ograničenom prostoru osjećaj vremena posebno izmjenjiv zbog sažetih perioda emocionalnih raspoloženja.
Dakle, 3 godine i jedan mjesec uz intenzivan doživljaj višestranog razočarenja i gađenja. Mogao bih napisati bezbroj stvari o zatvoru, osim uobičajenih, ali sve je tako fiktivno sada, vani i unutra, da svaka šira aluzija na bilo što meni izgleda besmislena. Samo ću reći, nastavljajući iz starih pisama, da zatvorski smrad nije povlastica samo jednog odjela, nego opći fenomen zatvora i da je izmjena značenja ovdje više nego pravilo, iskazivanje postaje vrlina, a mačizam ponos.
Nakon 3 godine i nešto došlo je vrijeme i za žalbeni sud. 22. juna počinje žalbeno suđenje za pljačku u Pirgetosu za koju smo ja i G. Sarafoudis osuđeni. Naravno, ne pozivam nikoga na nikakvo okupljanje pošto je poznato da ne prisustvujem toj bijednoj proceduri. Ova najava mog novog suđenja je samo podsjetnik nekim aktivnim drugovima i samo informativna, te otvorena za interpretaciju. Također, upućena je nepoznatim anarhistima, tamo vani, koje nisu zaveli političko kemeleonstvo, oportunizam i pokroviteljstvo koji su ispunili "sredinu" posljednjih godina, koji misle i djeluju slobodno, neovisno, bez ambicija i, naravno, napadački.
Ono što slijedi je kratak opis slučaja. Nakon jedne operacije antiterorističke agencije, 30.04.2013., u kafeu i u ulici, u Nea Filadelphiji, Atena, uhapšena su nas petorica. Dvojca su tražena (A.Dalios i F.Harisis), stoga su nas trojica optužena za pružanje utočišta kriminalcu.
U GADA-i (sjedište atenske policije) su svima nama nasilno uzeli uzorke DNK, a između ostalog otkrili su da moj i Sarafoudisov DNK odgovara uzorcima na dva različita pokretna predmeta pronađena nakon pljačke u Pirgetosu, Larissa, 2011.
...

Prošlo je 10 godina otkad sam bio odlučio preći u ilegalu, odbijajući da predam moje tijelo raljama grabežljivaca policijsko-pravosudnog kompleksa, tvrdoglavo i uz odricanja borio sam se da sačuvam najviši faktor za kojeg su kroz stoljeća prolivene rijeke krvi, faktor slobode, kao što je sposobnost da se autodefiniramo u svijetu ropstva i nepravde.
Deset godina od dana kada su pravosudne vlasti, u savršenoj suradnji s lešinarima novinarstva, izradili lošu kazališnu dramu naslovljenu "pljačkaši u crnom", pokrenuvši nemilosrdan lov na mene i na dva druga, Simosa Seisidisa i Marija Seisidisa.
Konstrukcija države koje nije uspjela uvjeriti čak ni suce pošto smo ja i Simos Seisidis jednoglasno razriješeni svih pripisanih optužbi, kao i Giannis Dimitrakis koji je razriješen optužbi za 6 drugih pljački koje su mu pripisane.
Naravno, to nisam vidio da se prikazuje na glavnim vijestima niti je glavna priča bila činjenica da ako ti navodno objektivni novinari vjeruju odlukama građanske pravde, onda bi trebali javno priznati da su godinama neprestano lagali i predstavljali nas kao glavne krivce svake pljačke ili svakog djela urbane gerile od tada do danas.
Jučerašnja jednoglasna odluka sudaca, moje razrješenje od svih optužbi, je moj osobni dokaz koji opravdava moju svjesnu i dostojanstvenu odluku prijelaza u ilegalu. Opravdava moju odluku da ne prihvatim hapšenje i nepravedno zatočeništvo za djela u koja nisam bio uključen, ali naravno, niti ne očekujem da to građanska pravda prizna. S druge pak strane, ne priznajem pravosudni pojam nevinosti i krivnje.
...

Drug je jednoglasno razriješen svih optužbi. Radi se o još jednoj pobjedi anarhističkog/anti-autoritarnog pokreta, ovaj put unutar sudnice. Stav sudaca prema ovom slučaju bio je zaista umjeren i bez provokacija, dok je nedostatak dokaza doveo tužitelja do prijedloga da se druga razriješi svih ovih trulih optužbi. Ovo razriješenje ima svoje korijenje u čvrstoj mreži solidarnosti koja je deset godina podržavala, i podržava, put naših drugova, podižući zidove nemilosrdnom lovu pravosudnog mehanizma države.
Rijetko kad se mogao čuti sličan govor tužitelja koji je stavio naglasak na neodrživost ove optužnice i na sramotu ovog suđenja, te je stoga predložio razriješenje druga. Tada je Grigoris stao u obranu svojih stavova rekavši da on općenito podržava eksproprijaciju banaka, pošto je glavna optužba protiv njega bila za sudjelovanje u nesretnoj pljački Grčke Nacionalne Banke, januara 2006.
Na kraju je krenuo pljesak solidarnih prisutnih u sudnici.

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
SLOBODA ZA DRUGA GRIGORISA TSIRONISA
SNAGE TRAŽENOM DRUGU MARIOSU SEISIDISU
TERORISTI I LOPOVI SU DRŽAVE I KAPITALISTI
...

Download PDF [in English]: The Story of a Bank Robbery. Giannis Dimitrakis, the "Robbers in Black" and another spectacle of anarchist terror
Poziv na solidarnost s anarhistom Grigorisom Tsironisom, nakon što je odgođeno suđenje protiv druga za eksproprijaciju Grčke Narodne Banke i za drugih 6 pljački banaka zakazano za 3. juni.
Drugu će biti suđeno za 7 pljački banki počinjenih između 2002. i 2006. na temelju slabih dokaza i smiješnih policijskih nagađanja. Nažalost, unatoč činjenici da je Simos Seisidis odriješen optužbi za isti slučaj i da je G. Dimitrakis neopozivo osuđen na 12 i po godina za samo jednu od tih pljački (u kojoj je uhapšen), glupi novinarski pojam - "pljačkaši u crnom" - popraćen masivnim sudskim spisima, i dalje opasno proganjaju Grigorisa, kao i druga M. Seisidisa.
Podsjećamo da su drugovi Marios, Grigoris i Simos prešli u ilegalu još 2006., nakon izdavanja naloga za njihovo uhićenje zbog navedenih pljački. 2009. raspisana je ucjena od 600.000 eura, nakon što je ministar Zaštite građana, Michalis Chrisohoidis, postavio njihovo hapšenje na prvo mjesto. Nakon što su posljednje desetljeće bili na meti policijsko-novinarske sprege, dezinformacije još i dalje traju, pošto ih i dalje sumnjiče za napade grupa urbane gerile i za brojne neriješene pljačke banaka. Nedavni slučajevi i ishodi demoniziranja specifičnih slučajeva pojedinaca predstavljaju i pokušaj pretvaranja optužnice u osvetničko-pravosudni progon G. Tsironisa, M. Theofiloua, G. Petrakakosa i Spirosa Christodouloua.
SLOBODA ANTIAUTORITARNOM G. TSIRONISU
SNAGE PROGONJENOM DRUGU M. SEISIDISU

BANKE SU ORUŽJA MASOVNOG UNIŠTENJA, KOJIMA UPRAVLJAJU TERORISTI U PRAVOM SMISLU RIJEČI.

...

29. maj 2015.: Dan je bio težak, sve se zamračilo...
Probudili smo se uz oblačno nebo, a sredinom dana, dok je sunce sijalo, sve se zamračilo...
Bilo je oko 4 kada su nas EKAM (specijalna jedinica) i antiteroristička jedinica pozvali da se predamo!
Mislio sam da je laž, mislio sam da mi se stvari pričinjavaju...
Naprotiv, EKAM je već bio opkolio kuću, helikopter je letio nad nama i pokušavali smo shvatiti što možemo učiniti u dvije-tri minute.
Moje misli su počele lutati ćelijama u koje su me htjeli vratiti.
Hodnicima kojima bih besmisleno lutao.
Sjetio sam se osoba koje bih morao ostaviti!
Odjednom Spiros, naš mali Spiros, dečko koji nije znao ništa o diplomaciji, koji se iskazao hrabrošću, cjelovitošću i strašću prema slobodi za koju se toliko borio da ju osvoji, zgrabio je kalašnjikov kada je čuo EKAM i stavio ga pod grlo da okonča svoj život!!!
Sve se izbrisalo! Soba se ispunila dimom. Pao je s osmijehom na licu!
Bio je sretan zbog svoje odluke, i mogao si to vidjeti na njegovom malom licu.
Bio je to njegov izbor, i zato je njegovo lice sjalo!
Bio sam preneražen, moje je srce snažno kucalo, mislio sam da ono što vidim nije istinito.
Ali ne, naš voljeni Spiros (mali spiros) bio je mrtav.
Bio je hrabar i smio, imao je snage da učini ono što je učinio, a ja nisam!
Njegova je odluka bila hrabra, za razliku od moje!
Bio je umoran od lutanja hodnicima zatvora i kroz besmislene godine!
Spirakos, žao mi je što se nekad nismo uspjeli složiti i žao mi je što te nisam zaustavio!
Izvini, mali brate, ako sam te ponekad uzrujao!
Uvijek si bio i uvijek ćeš biti dio mog života.
Sjećat ću se trenutaka kada smo se smijali, kada sam se uz tebe osjećao kao dijete!
Ti si naš Spirakos, dečko koji je dao sve bez da išta traži zauzvrat.
Volim te, i uvijek ćeš biti dio mog srca, a kada se ponovno budemo sreli ponovno ćeš zbijati tvoje šale!!
Slava Spirosu Dravilasu koji će zauvijek živjeti u mom srcu!...
Spiros Christodoulou
...

Ročište održano 31.05. temeljilo se na predstavljanju svjedoka. Još jednom predsjednik sudskog vijeća, A. Yfanti, se koristio prljavim trikovima kako bi naškodio okrivljenicima (drugovima ZVĆ, članovima njihove obitelji i zatvoreniku Fabiu Dusku). Sudac je požurio svjedoke optužbe da ponovno pročitaju svoje izjave i da se pokušaju "sjetiti više stvari", mada izjave nisu uopće pridonijele suštini optužbi.
Sudac je pokušao i otvoriti raspravu o "koletaralnoj šteti" koju su mogle nanijeti, na primjer, eksplozije ZVĆ i napad na porezni ured.
Kao odgovor na to drug Christos Tsakalos - kojem je dozvoljeno da se vrati u sudnicu tokom suđenja - preuzeo je riječ unatoč pokušajima suca da ga ušutka te rekao kako je Zavjera Vatrena Ćelija uvijek telefonskim pozivima obavještavala o napadima da bi se izbjeglo dovođenje u opasnost života ljudi koji nisu bili meta njihovih napada.
Drug je naglasio da u slučaju eksplozivnog napada na policijsku stanicu u Iteji nije došlo do poziva upozorenja zato što su meta bili policijski službenici. Drug je izjavio: "Policijska stanica u Iteji izabrana je kao meta zato što je u njoj zatvorenik mučen prije nego je ubijen u zatvoru u Nigriti".
Drug je nastavio: "Koletaralna šteta su smrti prouzročene "humanitirnim bombardiranjem" Iraka, Afganistana i Sirije... kolateralna šteta su ljudi koji spavaju na ulicama i traže hranu u kontejnerima zbog ovog sistema kojem suci vjerno služe".
Ovaj put je pokušaj suca da ušutka drugove bio neuspješan.
Suđenje se nastavlja u četvrtak 2. juna.

Ustanička solidarnost s drugovima koji se nastavljaju boriti u zatvorima!
...