Ultimi testi pubblicati

Ovog petka još jedna u nizbrdici bezmesnih fantazmagrozničavih večera.
Kroz čamaleonsko druženje ismijavamo sve žive autoritete te čarobnu Knjigozemsku ispunjavamo najglasnijim smijehom od kojeg će padati i najrigidniji zidovi među nama.
Radujemo se vašem dolasku! :)
+ DONACIJE za račune
Knjigozemska u 20 sati
K.G.Jeretova 5, Zadar
Izvor: Infoshop Iskra

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...

Oko 4 sati u noći, 5. novembra 2014., grupa anonimnih zamaskiranih osoba došla je do Colorado Hilla u Valparaisu i napalo bazu Vojnih Telekomunikacija. Bacili su molotove i kamenje na vojnu bazu. Napadom je nanijeta šteta, razbijeno je nekoliko prozora i ranjen je jedan službenik Mornarice, koji je odveden u Mornaričku bolnicu. Zbog napada Mornarička stražara je otvorila vatru na napadače koji su pobjegli s područja i za sada, koliko je poznato, nije bilo ranjenih.
Centar Vojnih telekomunikacija pruža meteorološke informacije i služi kao antena za brodske komunikacije. Osoblje iz forenzičarkog laboratoria (LABOCAR) stiglo je na mjesto napada kako bi istražili što se desilo, dok su visoki oficiri osuđivali događaj.
Do sada nijedna grupa nije preuzela odgovornost za napad.
...

DOWNLOAD PDF: Pamflet solidarnosti na engleskom jeziku
Anarhistički web-site kontrainformacije Act For Freedom Now objavio pamflet solidarnosti s Nikosom Romanos, Andreas-Dimitrisom Bourzoukosom, Dimitrisom Politisom, Yannisom Michailidisom, Fivosom Charisisom, Argirisom Ntaliosom, koji su 01.10.2014. osuđeni za dvostruku pljačku:
Drug G.Mihailidis: 16 godina i 4 mjeseca
Drugovi N.Romanos, A.D.Bourzoukos, A.Dalios and F.Harisis, 15 godina i 11 mjeseci
Drug D.Politis, 11 godina and 5 mjeseci.
10.11.2014. drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu, nakon što su mu odbijeni izlasci iz zatvora u svrhu obrazovanja na atenskom fakultetu. U znak solidarnosti drugovi-suučesnici započeli su rotirajući štrajk glađu od 18.11.2014.
Ništa nije gotovo, rat se nastavlja!
...

Sve veći broj Meksikanaca i Latinoamerikanaca doživljava švercere i dilere narkotika kao plemenite odmetnike, koji istovremeno predstavljaju i putokaz za izlazak iz geta. Učvršćivanju te slike doprinose i ‘narcocorido’ (narko balade) muzičari koji prave pesme o njihovoj slavi i uspesima. “Narko kultura” se bavi uticajem narko-kartela sa obe strane granice između Meksika i Sjedinjenih Država, onako kako ga doživljavaju narcocorido pevač iz LA-a koji sanja o popularnosti i kriminalni istražitelj iz Huareza, grada koji se nalazi u središtu meksičkog rata droga.
Film pruža odličan uvid u nasilje prisutno u meksičkom društvu i time osvetljava deo konteksta u kojem je došlo do septembarskog masakra nad četrdeset i trojicom ‘normalista’ i protestima koji su mu prethodili i sledili.
Film sadrži („)uznemirujuće(“) scene, pa se ne preporučuje osobama sa slabijim želucem.
(2013, Shaul Schwarz; 103min)
Četvrtak, 27. novembar, u 19 časova
Infoshop "Furija", Višnjička 76, Beograd
...

Približavaju se dani ispunjeni osjećajima. S jedne strane približava se godišnjica gubitka nezamjenjivog Sebastiana, u decembru, a sada u novembru je godina dana otkad sam u zatvoru.
Sjećam se kad su mi javili za smrt Sebastiana, bilo je to kao vedro ledene vode (loše društvo u hladnim madridski noćima). Gubitak druga je uvijek strašan trenutak, sada se mogu sjetiti tog događaja i osjećati se ponosna da sam imala tako dostojanstvenog druga.
Sjetite se, braće i sestre, to je nužni zadatak za nas koji gradimo drugačiju zbilju, ako to nećemo učiniti mi, ostat će samo hrpa podataka u policiji i nekrolozi novinara. Smrt jednog/e antiautoritarca/ke u ovom ratu protiv postojećeg ne može biti samo razlog tuzi, poziva nas i da slijedimo njegov/zin primjer, a u mojem slučaju predstavlja beskonačnu radost sjećati se divnih života svih onih koji se nisu pokorili kako bi osvojili nebo.
Mada može izgledati da se ponavljam, Angry živi u našim sjećanjima.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj.
Sada, dok se predajem sjećanjima, koristim priliku da kratko analiziram moju situaciju. Započet ću rezimeom mojeg hapšenja.
Dana 13.11.2013. policija je uhvatila mene i mojeg druga, te još 3 osobe; optužili su nas za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u oktobru 2013., u bazilici Pilar (Saragoza), za zavjeru još jedne eksplozije, koja se trebala odviti kraj marijanskog samostana u Monserratu (Barcellona), i za pripadanje oružanoj bandi. Sve to na temelju antiterorističkog zakona.

Danas je 10 mjeseci otkad smo u zatvoru. Posljednjih tjedana dva puta smo osuđene: na federalnom i na općinskom sudu. Prvog novembra sudac Manuel Munoz Bastida, s osmog federalnog suda Zatvora Sur, osudio nas je na 7 i po godina zatvora pod krivnjom za "podmetanje požara na javno mjesto u kojem su se nalazile osobe" i zbog štete nanijete "meksičkom tajništvu za komunikacije i transport".
"Osobe koje su se nalazile unutra" su dvije federalne svinje koje su zadužene za nadzor mjesta. Zatim, 7. novembra smo drugi puta osuđene po otpužbama općinskog suda za "nanošenje štete privatnom vlasništvu, u grupi" i za "napad na javnim mir". Navedene optužbe odnose se na napad koji se odvio kraj Nissanovog koncesionara. Pošto se ovaj nalazi na uglu STC, gdje smo zapalili vozila.
Sudac Margarita Bastida Negrete, sa suda za opća prava br.18, Zatvora Oriente, osudila nas je na dvije godine i sedam mjeseci zatvora, ujedinjujući dva zločina u jedan, tako je materijalna šteta postala plaćanje štete i osuda za napad na javni mir, u cijeni od 108.000 pesosa. Na temelju zakona za sve zatvorske kazne niže od 5 godina osobe koje prije nisu bile kažnjavane imaju pravo na neke pogodnosti.
U našem slučaju ako platimo kaznu od 43.000 pesosa odmah će nas otpustiti, ili pak možemo platiti minimalno 10.000 pesosa po osobi i svakog dana se prijavljivati na sud tokom 2 godine i 7 mjeseci.
Na obije presude uložit ćemo žalbu, jer se javni tužitelj pozvao na presudu općinskog suda, a mi na federalnu presudu. U roku od pet mjeseci trebale bi biti donijete odluke. U biti, federalna presuda nas drži ovdje zatočene. Da bi bile slobodne federalna presuda bi trebala biti manja od pet godina. Dakle, vidjet ćemo kroz nadolazeće mjesece da li postoji mogućnost da napustimo ovo mjesto.

Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivnog napada na žandarmeriju u San Joaquinu

U Čileu ne postoji terorizam, postoji samo politčko nasilje.
"Država je ta koja određuje stupanj nasilja koji koriste revolucionari" (MLN-Tupamaros)
Preuzimamo odgovornost za postavaljanje eksplozivne naprave, ujutro u prvom tjednu novembra, na stup javne rasvjete na oko metar od ulaza u bazen Žandarmerije, u ulici Vicuña Mackenna.
Želimo obzaniti da su represivne institucije Žandarmerije, GOPE ili neki "radoznalac" izmanipulirale eksplozivnu napravu, pošto su putem medija izjavili da je grupa nepoznatih osoba postavila eksplozivnu napravu, u podne, na stup pokraj podzemne željeznice San Joaquina, navodeći da je cilj bio nanijeti fizičku i psihološku štetu civilima koji su prolazili ulicom Vicuña Mackenna ili su išli u podzemnu; tvrdeći da se radi o novom napadu "terorističke" naravi u zemlji. Radi se o jednom jasnom represivnom dokazu o novoj protu-ustaničkoj strategiji, o prljavom ratu države (utemeljenom na lažima i manipulaciji) protiv grupa afiniteta i direktne akcije.
Svjesni smo da promjena strategije odgovara inozemnim savjetima i nadasve novom političkom kontekstu nakon napada u podzemnoj željeznici, u općini Las Condes. Ciljevi državnih institucija nadzora i kontrole su jasni: povezati direktne akcije i/ili političke u svrhu nekritičnog napada na civile, uz upotrebu medija kao njihovih glavnih saveznika, stvarajući na taj način javno mnijenje koje podržava i opravdava donošenja sve represivnijih i agresivnijih zakona, koji su usmjereni protiv slobode misli i djela.
Što se naprave tiče, priznajemo da mehanizam za električnu aktivaciju nije funkcionirao, zato što nije bio programiran da eksplodira ujutro nego neposredno ubrzo nakon postavljanja, u zoru. "Ponekad će anarhisti i njihove metode biti osuđivane. Mi nemamo nikoga tko bi financirao naše aktivnosti, kao što policiju financira država, kao što Crkva ima svoje fondove, ili kao komunizam iza kojeg stoji jedna inozemna sila. Zato, da bi digli revoluciju moramo uzeti sredstva u ruke izlazeći na ulice, i izložiti sebe." (Miguel Arcàngel Roscigna)
Prihvaćamo se nužnog zadatka da poboljšamo i usavršimo metode napada kroz prenošenje ideja, sustavnih izučavanja i kolektivne prakse.
O RAZLOZIMA I NAMJERAMA
Cilj je bio napasti i nanijeti materijalnu štetu ogradi Žandarmerije, te prekršiti sigurnosne mehanizme zatvorskog prostora. Budući da smatramo da se radi o produžetku konkretne i moralne dominacije Države/Kapitala, pošto je to simbol buržoaskog poretka koja postavlja u pravosudne zatvorske okvire mogućnosti pokreta, akcije i ideja pojedinaca. Neprekidno ga snabdijevajući buržoaskim/kapitalističkim moralnim ideološkim temeljima.
Društvo u kojem živimo karakterizira održavanje kroz kapitalističke odnose, koji odražavaju "mutacije" sistema, kojeg danas nazivaju neoliberalnim i u kojem fleksibilna akumulacija pretvara svako ljudsko stvaralaštvo u robu, jačajući način života privilegiranih grupa i ne-privilegiranih, u savršenom stilu državnog klasnog društva. Vršenje političkog nasilja nije samo sebi svrha, to je samo jedno od brojnih sredstava kojim se nastoji napasti i destabilizirati svaki oblik vlasti.
Država, njene institucije i njeni pobornici su kroz povijest vršili različite oblike nasilja, s jedinom razlikom da je ona legalna. Pravo na vršenje političkog nasilje nije naša panaceja, to je samo dobrovoljni odgovor, reakcija na državu i njene saveznike, a naš odgovor odbacuje vrijednosti i metode buržoaskog društva.

20. novembra donijeta je odluka na drugom sudskom procesu, kojeg je podignulo tužilaštvo protiv Victora Montoye.
Drug je odriješen krivnji i na ovom novom suđenju, iako je tužilaštvo na sve načine pokušalo osuditi Victora na temelju antiterorističkog zakona: od svjedoka koje sudac nije prihvatio na prvom suđenju pa sve do turističkog posjeta kasarni u Vizcachasu (niže opisanom).
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten03.jpg
(izvor: RadioAzione)
Nakon što se već nekoliko tjedana vodio proces protiv Victora Montoye, optuženog za eksplozivni napad na kasarnu u Vizcachasu, pred kraj novog procesa, podignutog na zahtjev tužilaštva, čitav se sud uputio prema rečenoj kasarni.
Ujutro 13. novembra 2014. suci, javni tužitelji, advokati optužbe i obrane te Victor, morali su otići do kasarne u Vizcachasu. Spektakl su režirali i priredili Raul Guzman, Christian Toledo i Hector Barros, javni tužitelji Južne Regije, koji su se samoprozvali navodnim stručnjacima "terorizma".
Represivni izlet usrijed suđenja uključivao je posjet unutrašnjosti policijske stanice, odnosno mjestu kroz koje su navodno ušle osobe koje su postavile eksploziv, iza kasarne, da bi na kraju iskoristili priliku za posjet aveniji Eyzaguirre, kojom su po riječima svjedoka pobjegli počinitelji napada.
Pred navedenim mjestom sakupili su se Victorovi rođaci i prijatelji kako bi mu izrazili solidarnost.
Ovom je posljednjom komisijom završen drugi sudski proces protiv Victora, na kojem su javni tužitelji zatražili, na temelju antiterorističkog zakona, da se Victor osudi na šest godina zatvora.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten02.jpg
...

- Ponedjeljak ujutro 17. novembra zapalili smo vozilo privatne zaštitarske firme Starguard, u ulici Anagenniseos, u kvartu Metamorfosi, kao minimalni znak s solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom, Iraklisom Kostarisom i Yannisom Michailidisom.
Snage svima koji nisu s ovoga svijeta
Rat se nastavlja
Type N arsonists
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ
- Srijedu ujutro 19. novembra posjetili smo ured lokalne organizacije Nea Dimokratia u Ampelokipi - između GADA-e i policijske stanice Ampelokipi - kako bi izrazili našu solidarnost sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Irakliso Kostarisom, koji zahtjevaju dozvolu izlaska iz obrazovnih razloga i koju im ne dozvoljava ni pravosudno vijeće zatvora Koridallos ni pravosudni lakej Nikolopoulos, da čuje čitavo područje.
Iskazujemo našu solidarnost i sa štrajkašom glađu Giannisom Michailidisom (u solidarnom štrajku glađu s dva štrajkaša), kao i svim anarhistima političkim neprijateljima režima koji se nalaze u zatvoru.
... Kao što ti kažeš, Snage!
...

Solidarnost s Nikosom Romanosom


"Koristeći moje tijelo kao barikadu upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih ujveta zatvora. Od ponedjeljka, 11. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom zauvijek u mojem srcu." Nikos Romanos

Raspirujemo zajedničku borbu koja ne poznaje ni granica ni zidova, čak ni zatvorskih zidova.
Dok ne srušimo njihove zatvor, neprekidna borba za slobodu i anarhiju.
Solidarnost s Nikosom Romanosom!
Zapalimo zatvore!
act for freedom now

sloboda će procvjetati iz pepela zatvora

Zatvoreni anarhist Nikos Romanos započeo je štrajk glađu od ponedjeljka 10. novembra, tražeći svoje pravo na obrazovne izlaske iz zatvora. Od 17.11. drug Giannis Mihailidis je također u štrajku glađu iz solidarnosti sa svojim drugom.
Njihova borba je i naša, štogod oni odlučili mi ih podržavamo, kao što smo to učinili iz početka. Od samog trenutka hapšenja drugovi su iznijeli svoju anarhističku individualnost strašću i dostojanstvom tokom ordalija koju su im pripremili u kanalizaciji države. Za nas, iz act for freedom now, svaka prevedena riječ, paragraf i stranica izražavaju naš bijes i želju da snažno i plameno zagrlimo drugove koji se nalaze zatočeni u paklenim rupčagama države.
Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti. Zato pozivamo, od danas, na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.
Nećemo ostaviti nijednog druga samog u rukama države.
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
...

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.
Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.
Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.
...

Potrebno je nastaviti ići dalje, ispuniti sve Praznine,
premda bez samouništenja, crpeći snagu iz prošlosti...
Svako razdoblje ima svoju inkviziciju. "PRAZNINA" POSTOJI DOK GOD NE PADNEŠ U NJU.
Dašak slobode, daleko od cementa zatvora.
Nekoliko sati gdje pogled može putovati slobodno bez spoticanja o rešetke.
Nebo bez bodljikave žice. Koraci koje ne trebaš brojati.
Pokreti usklađeni malo drugačije.

10. novembra prijatelj i drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu zahtjevajući dašak slobode. Nakon što je primljen na sveučilište u Ateni putem prijemnih ispita, sada se bori da dobije nešto na što je po njihovim zakonima stekao pravo: na izlaske za svoje obrazovanje.

Mi, s naše strane, podržavamo Nikosa Romanosa i njegovu borubu, podržavamo svaki korak koji želi i mora poduzeti u svojoj borbu, podržavamo svaki izraz agresivne solidarnosti...

Zato što zvijezde koje vidiš padaju u prazninu su one iste koje nose naše snove, naše bijesne želje, naše osmijehe pune značenja... Zato što mi nećemo ničim zamijeniti jedan život na oštrici.
Fivos Harisis
Argiris Dalios
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
4. odjel zatvora Koridallos
...

Informacija s 5. odjela
75 zatvorenika s 5. odjela zatvora Koridallos započelo je dvodnevno odbijanje hrane. Na taj način podržavamo anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa, koji zahtjeva dozvolu izlaska za obrazovanje na koju je stekao pravo.
NEPOSREDNO ISPUNJENJE ZAHTJEVA NIKOSA ROMANOSA
5. odjel
zatvor Koridallos
Izvor: Act For Freedom Now

DOWNLOAD PDF: "Neither Guilty Nor Innocent"

"NI KRIVI NI NEVINI"
Zbirka informacija, pisama i vijesti u vezi hapšenja i zatvora drugova anarhista Amelie Pillierst, Fallon Poisson i Carlosa Lópeza Martina, uhapšenih 5. januara 2014. u Mexico Cityju nakon napada na urede Meksičkog Tajništva za Komunikaciju i Transporte, i Nissana.
Izdanje ovog bukleta uredio je i štampao actforfreedomnow za distribuiranje tokom Tatto Circusa u Londonu 2014. Doprinosi će biti poslani zatvorenim drugovima u Meksiku.
Sloboda će procvjetati iz pepela zatvora!

Ovaj pamflet je "work in progress", zbirka informacija, pisama i vijesti u vezi hapšenja i zatvora drugova anarhista Amelie Pillierst, Fallon Poisson i Carlosa Lópeza Martina, uhapšenih 5. januara 2014. u Mexico Cityju nakon napada na urede Meksičkog Tajništva za Komunikaciju i Transporte, i Nissana.
Od prvog trenutka njihovog zatočeništva drugovi su svim naporima nastojali probiti zidove i održati kontakt s vanjskim svijetom. Njihova pisma su istovremeno informativna i nadahnjujuća. Opisuju gotovo surealne uvjete izolacije u koje su stavljeni, u (neuspješnom) pokušaju meksičke države da ih optuže za "terorizam", te izazovnu i često otrovnu - u svakom smislu te riječi - zatvorsku sredinu. Pošto nisu pokleknuli pred šikaniranjem državnog terora i njegovih prostota, nastavili su živjeti svoje živote u kreativnoj borbi, dijeleći ih, prenoseći snagu i projektualnost, što je poticajno i provokativno za drugove diljem svijeta, kako za one koji su zatočeni, u "ilegali", tako i za one, kao što smo mi, koji neprekidno nastoje preživjeti i nastaviti borbu u zatvorskom društvu, vani.
...

"Pod solidarnošću podrazumijevamo neprekidno sprovođenje naših ideja u praksu, u svim njihovim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulicama. Gdje god bili: ni minut tišine, i život pun borbe.
SOLIDARNOST S MONICOM I FRANCISCOM"

Act For Freedom Now

Izjava o preuzimanju odgovornosti:
"U noći 12. novembra napali smo čekićima 5 bankomata i vandalizirali nekoliko luksuznih vozila (izbušili gume i razbili stakla), minimalna gesta individualne pobune protiv kapitalističkog sistema koji izrabljuje i uništava. Posvećujemo ovo djelo drugovima i drugarici optuženima za napad na gradilište pruge za superbrze vlakove u maju 2013., te svim anarhističkim zatvorenicima. Ne možemo stajati i gledati dok naše drugove pokapaju u godine zatvora, ili se pak ograničiti na simbolična djela koja ne nanose nikakvu štetu. Jedina solidarnost je napad!"
Izvor: RadioAzione