repressione Hrvatski

O metodologiji istrage
Život je jedan ne-činjenični kontinuum. Upotreba tehnika kvantizacije - omiljene nadasve u modernom tehnokratskom "društvu" - za shvaćanje istog, osuđena je na neuspjeh, kako u smislu strukture tako i namjere.
Jedan primjer od navedenih tehnika je široka optužba koju ste mi nametnuli. Tekst koji je, između ostalog, nejasan, i kada je čitan željom za slobodom i životom. Željom za ujedinjenjem s prirodom života i njenom kreacijom, ali također i slobodom onih koji je nesebično nude svakom biću koje se želi približiti poštovanjem sudionika i pobuđuju traganje.
Možda ste već počeli razabirati - ako naravno, barem na trenutak, napustite ulogu nositelja takvog teksta - jaz koji postoji između vaših istražnih pitanja i moje situacije.
Dakle, nemojmo se doticati toga i uhvatimo to zarađeno vrijeme, kako bi oslušnuli, između ostalog, daleki huk, koji potječe iz tog jaza.
.......
I naravno, ne, taj huk ne dolazi od beskrajnog stroja u aveniji Alexandras. To je tiha gromka patnja koju krivični skalpel kvantizacije stvara u dušama onih koji opstaju u zatvorskim ćelijama.
No, ovdje ću dovršiti ovu moju izjavu, premda strmo, no nadajući se da neće biti daljnjih razgraničavanja s ničim što proistječe iz toga.
Christos Rodopoulos
Napomena: Christos Rodopoulos se nalazi zatvoren u zatvoru tipa C u Domokosu, optužen za pokušaj bijega ZVĆ i za navodno pripadanje istoj.
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

Tekst je poslan medijima:
Od samog početka preuzeli smo odgovornost za plan bijega iz zatvora Korydallos, kada je otkriven, mi, 10 članova Zavjere Vatrenih Ćelija.
Posljednjih pet dana gledamo kako se članove naših obitelji i njihovi prijatelji odvlače i napadaju, koji nemaju nikakve veze sa slučajem, a majka Christosa i Gerasimosa Tskakalosa, te supruga posljednjeg, su čak zadržane u pritvoru.
Optužba za sudjelovanje u [terorističkoj] organizaciji, koju je protiv njih podigla antiteroristička jedinica, je smiješna i neodrživa. Zatvorili su 60-godišnju majku i suprugu člana [ZVĆ] pod izlikom da bi mogle pobjeći. Govorimo o osobama koje imaju stalnu adresu i koje su nas dolazile posjećivati u zatvor u vrijeme posjeta. Koga to smeće antiterorističke jedinice obmanjuje? Proživljavamo trenutke u kojem antiteroristička jedinica radi štogod želi i prešla je svagu granicu nemoralnosti, bez da ikome polaže račune. Njezini politički neprijatelji smo mi, a ne naša obitelj. Ako žele nekog napasti, neka napadnu nas i ostave lakrdije po strani.
Znamo i da se danas odvija evaluacija policije, stoga svatko shvaća koja se to prljava igra odvija u pozadini, i predstava koju su postavili, kako bi bili unaprijeđeni.
Od ponedjeljka 02.03. mi, desetoro članova Ćelije započeli smo štrajk glađu do smrti, kako bi članovi naše obitelji i njihovi prijatelji bili oslobođeni. Oni nemaju nikakve veze s našim djelima. Ili će biti oslobođeni ili neka se pripreme da broje prve mrtve političke zatvorenike.
Istovremeno, podržavamo i štrajk glađu koji se odvija u zatvorima, za ukidanje antiterorističkog zakona, kapuljače-zakona i zatvora tipa C. Situacija koju je stvorila antiteroristička jedinica našim obiteljima je vrhunac posljedice terorističkog zakona i otvara nova vrata.
Giorgos Polydoros
...

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

Prije dva mjeseca naš plan bijega iz zatvora Korydallos otkriven je. Za to smo preuzeli potpunu odgovornost i napravili auto-kritiku. Nakon toga je započeo neviđeni lov na navodne krivce. Meta su naše obitelji i njihovi prijatelji. Prije dva dana vidjeli smo da je uhapšen brat Giorgosa Polydorosa i osobni prijatelj Christosa i Gerasimosa Tsakalosa. Zatim su počeli pričati o "regionalnim članovima", "mailerima" i "revolucionarnom fondu". Za što? Za torbu s odjećom? Za nešto para iz priloga i inicijativa solidarnosti? Ili zbog famoznih "ručnih lasera"? Optužena osoba nije čak ni znala da su laseri bili u torbi. K tome, još važnije je da su ti laseri igračke koje se prodaju za 2 eura u Monastirakiju, i kojima smo željeli stvoriti konfuziju u trenutku napada. Zašto to agencija za antiterorizam ne kaže, umjesto da ih, obrnuto, predstavlja kao oružje?

Drugarica bjegunka, Aggeliki Spyropoulou, tražena zbog sudjelovanja u pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, uhapšena je jutros, uz majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, u čijem je domu uhapšena.
Uhapšena su još dva muškarca u proteklih par dana, a jučer jedna žena, smatrana Aggelikinom prijateljicom i članicom ZVĆ. Psi države uhapsili su i Gerasimosovu djevojku. Svi uhapšeni optuženi su za različita "krivična djela" povezana s Aggelikinim bijegom, s pokušajem bijega iz Korydallosa i s ustaničkom borbom u tijeku.
Međunarodna revolucionarna solidarnost uhapšenima i zatvorenima

Vatrom i nasiljem protiv države
Izvor: 325

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

26. februar 2015. - Anarhistički zatvorenici Francesco Porcu i Gianluca Iacovacci premješteni su s odjela visoke sigurnosti AS2 u Alessandriji na isti u Ferrari, smještajući na taj način sve anarhističke zatvorenike u režim visoke sigurnosti zatvora pokrajine Emilije.
Porcu Francesco
Iacovacci Gianluca
Alberti Lucio
Mazzarelli Graziano
Sala Francesco
Antonacci Adriano
Cospito Alfredo
Gai Nicola
Fabiani Michele
Cassa Circondariale, via Arginone 327 - 44122 Ferrara - Italia
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Anarhistica Natalie Casanova prijavljena je zbog "prijetnji" stražarki zatvora San Miguel, gdje je zatvorena od semptembra 2014., u očekivanju suđenja zbog postavljanja 4 eksplozivne naprave (podzemna željeznica Los Dominicios, Subcentro, 1. i 39. policijska postaja).
Po tvrdnjama optužnice šefa žandarmerije: "Protiv svih naših članova, ne samo protiv jedne određene osobe, nije posebno ozlojeđena samo na tu osobu, već održava neprijateljski stav protiv svakog službenika naše institucije."
Natalie je tokom ovih mjeseci već četiri puta prijavljena zato što se ne pokorava tamničarima.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

24. februara 2015. anarhističku zatvorenicu Emmu Sheppard bristolski sud je osudio na dvije godine zatvora jer je nanijela štetu policijskim vozilima. Posebice tri patrolna vozila, u službi na novogodišnju noć, kojima su zamke ručne izrade probušile gume, na području Bristola.
Emma Sheppard
A7372DJ - HPM Eastwood Park
Church Avenue - Falfield
Wotton-under-Edge
Gloucestershire - GL12 8DB - UK
za više informacija ABC Bristol

Napomena RadioAzione[Italija]: Odlučio sam se na prijevod i objavljivanje ovog teksta kojeg su mi putem maila poslali drugovi s "Noticias de la Guerra Social", ne zato što smatram bitnim to što se desilo nego da bude jasnija represivni period i antiteroristička histerija u Čileu, te da se ne zaborave Natalie i Juan, zakopani u armirani beton čileanskog zatvora, o kojima imamo uvijek i nažalost malo vijesti.
O lažnoj napravi između Subcentra i Vojne Škole
Ujutro 16. decembra 2014. pronađena je navodna eksplozivna naprava između Subcentra i Escuela Militar, i pokrenulo ogromnu policijsku i medijsku hajku.
Par mjeseci unazad, točnije u septembru, jedna je naprava eksplodirala u košu za smeće podzemne željeznice Subcentro i ranila brojne prolaznike. Odgovornost za djelo preuzela je "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Nakon eksplozije u Subcentru represija je odmah krenula u napad i uhapsila drugove Juana Floresa i Nataly Casanova, pod optužbom da su počinili ne samo ovaj atentat već i na dvije policijske uprave te na vagon podzemne željeznice u Los Dominicios.
Antiteroristička histerija pojavila se ponovno uz ovu "novu" napravu, policija je požurila da iznese svoje izjave i isforsirana nagađanja, dok je specijalna jedinica za eksplozive, GOPE, pregledava aparat za gašenje požara povezan s tajmerom, izraelskom zastavom i letcima na kojima se nalaze sulude riječi: "Escatologia de la Liberacion Javier".
Nakon dugih logističkih poteza policijskih službenike i njenog "antieksplozivnog" odjela, uspjeli su shvatiti da improvizirana naprava nije bila eksplozivna, pošto se u njoj nalazila samo pšenica.
Brzinom koja je svojstvena policijskoj gluposti, pripadnici nove grupe agencije za sigurnost, koja je nedavno osnovana pod pompoznim imenom "Radne Snage za Složene Zločine" (Fuerza de Tarea de Delitos Complejos"), uspjeli su uhapsiti odgovornog za eklektično "djelo".
Nakon što su pregledali nadzorne kamere, napravili digitalno vještačenje nad "letkom" i usporedili ga s drugima koji su prije par sati bili bačeni u jednu evanđelističku crkvu, uspjeli su bez većih poteškoća stići do 51-godišnjeg Hectora Navarresea Munoza.
Hector je taksist iz Ponte Alta, i preuzeo je odgovornost za djela nakon što ga je zaustavila policija, nastojeći privući pozornost o vojsci sudnjeg dana. Hector je šizofreničar.

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...

Drugovi, protiv države i protiv svih popova,
Živjelo bogohuljenje!
Pariz, 11. januar 2015.
"... Životni vijek je kratak!... I ako živimo, živimo da bi gazili kraljeve..."
Naspram smrtonosnog napada, neviđenog u ovakvom obliku i na našim prostorima - izdavačka grupa satiričkih novina, povijesno povezanih s krajnjom ljevicom, desetkovana je napadom iz vatrenog oružja, zato što se nije podvrgla vjerskoj zabrani prikazivanja i objavljivanja karikatura Muhameda - iskazala se snažna volja za reakcijom, velika okupljanja su se održala diljem Francuske i šire, društvene mreže ispunile su se porukama... Izađeš, možda i kako bi izrazio da si pogođen, da bi shvatio što se zbiva, što je dovelo do te situacije i što će se desiti, ali i da bi razgovarao, da ne bi bio sam, da bi lutao, razmislio, odbacio sve u okolnostima, osjećaje koje možemo razumjeti i dijeliti, mi koji, u politici, želimo biti na razini situacije.
Taj zanos, još bezobličan i bez određenog diskursa, ubrzo je doveden u granice republičkih okvira: ono što će svatko tko prosvjeduje braniti bit će država, njena vlada, njena policija i društveno-politička konstrukcija oko obrane postojećeg. Ovaj put je predstava predivna: bit će to plebiscit s golističkim naglaskom, pravi izraz države, veliki broj ljudi je pozvan da sačinjava masu iza francuskih i stranih ministara, vjerskih vođa, političkih stranaka i gospodara... I onda mi osjetimo poriv da pjevušimo "moj ujak, poznati majstor..." od Borisa Viana ["La Java Des Bombes Atomique", nap.prev.].
U nedjelju će čak prijevoz biti besplatan do Ille de France. Da li na to trebamo gledati kao na privremeni ustupak zbog sve lošijeg javnog prijevoza ili možda radije kao na posredni socijalni dohodak za ulogu pukih gledatelja, koju smo svi pozvani da igramo? Možda konsenzus oko sigurnosti još nije tako dovoljno jak da bi opravdao da se osim policijske kontrole mora prihvatiti i rizik dobivanja kazne na putu prema prosvjedima. Vladi i njenoj policiji nije dovoljno trenirati i disciplinirati svakoga na sve jaču i jaču kontrolu nad našim životima, kretanjima, na uništavanje šansi ekonomskom racionalnošću: ovaj smrtonosni napad je prilika da sigurnost pretvore u poželjnu.
Ponad spektakularnih mjera (naoružana policija koja vrši masovne sustavne kontrole vozila, na primjer) koje su uvedene tokom lova na napadače, kroz duži period, sada je vrijeme da se ojača stalna izvanrednost. "Vigipirate plan" [sigurnosni antitetoristički plan] prelazi na razinu napada i podrazumijeva da se prihvati totalni nepodnošljivi policijski nadzor nad našim životima. Sigurnost je ista pojava, u drugom obliku, kao ova erupcija fragmenta rata u Parizu. Po nama, začaranost totalnom policijskom moći je identično obrascu o zavjerama glede ovog događaja.
K tome, možemo shvatiti da netko može učiniti sve, uključujući i smrt, kako bi izbjegao budućnost doživotne izolacije u samici, nakon takvih djela, i nakon što je prošao kroz ruke policije: ne želimo to ni našem najgorem neprijatelju, ali to ne obrazlaže činjenicu da je, kao sve "fanatike" i "teroriste", 2 napadača na Charlie Hebdo i taoce držane u kosher samoposluzi, ubila policija. Jedan je policijski načelnik čak i rekao da je još jednom izvršena pravda. Zar nam je zaista ta smrtna presuda bez suđenja normalna? Da bi opravdali smrt Rémi Fraissea [francuski antifašist kojeg je ubila policija na prosvjedima 2014. u Parizu, nap.prev.] u prvi plan su gurnuli sukobe i ranjavanje jednog policajca. Nije potrebno razglabati o političkoj filozofiji da bi razumjeli izmjenu paradigme od tog trenutka: od državnog "monopola nad zakonitim nasiljem" ide se do prosvjeda koji su jednostavno jače naoružana banda.

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

Danas, 7. februara 2015., bijednici iz istražne policije, vođeni trulim Južnim Tužilaštvom, uhapsili su anarhističkog druga Diega Riosa, u gradu La Ligua.
Trenutno informacije nisu sasvim jasne, ne zna se ni da li je još drugova uhapšeno ni kako je otkriveno skrovište.
Podsjećamo da je Druga izdala majka, 24. juna 2009., koja je pronašla materijal za izradu eksploziva, tokom represivne histerije nakon smrti Mauricia Moralesa.
Od tada se Diego nalazi u ilegali, više od pet godina. Sada je drug zatvoren u kasarni grada La Ligua, čekajući sutra kada će biti odveden u centar (ne)pravde.
Drug je suočen s brojnim optužbama, s jedne strane za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i eksploziva (jun 2009.), s druge, u 2010., za vrijeme represivnih delirija Slučaja Bombas ponovno je upleten (u odsutnosti) za terorističko protuzakonsko udruženje.

Ova je izjava odgovor na članke objavljene u različitim usranim medijima režima, koji upliću Inter Armu u svoja izvješća u vezi rukopisa koji se nalaze među policijskim nalazima u slučaju pokušaja zatvorskog bijega anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, ali i na tužne, no očekivane, spekulacije od strane takozvane anarhističke "sredine".
Već više od mjesec dana, s izbornim festivalom u pozadini, antiteroristička agencija i njeni doušnici vode u medijima veliku komunikatvinu kamapanju u kontekstu pokušaja zatvorskog bijega ZVĆ i nekih drugih kriminalnih zatvorenika. Brdo nalaza, teorija, policijskog ažuriranja, telefonskih razgovora i intervjua objavljeno je javno. Nije prvi put da nas doušnici pandura upliću na različite načine u takve situacije. I dok obično koriste više mašte, kao u slučaju projekta "Nemesis", kada su govorili o nama kao o dijelu projekta, ovaj nas put napadaju zbog nečeg očitog, to jest zbog komunikacije s drugovima koji se nalaze zatvoreni u tamnicama Demokracije. Razlog zbog kojeg se antiterorističke agencije međunarodno kreću komunikativno i operaciono protiv projekata kao što je Inter Arma, već je više puta analizirano. Kontrainformacijski projekti onih anarhista koji još smatraju anarhističku borbu borbom protiv režima su očite mete za neprijatelja.

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

- "Virtualni odnosi..."
- "Bliski odnosi između talijanskih, hrvatskih i grčkih anarhista za formiranje napadačke ćelije"."
- "Virtualne borbe..."
- "Poticanje na neodgodivost napada na nuklearnu centralu između Slovenije i Hrvatske."
- "Internetauti, zatvoreni u svoje sobice ustajalog zraka, koji prepisuju svoje dijareje..."
- "Prevođenje i širenje tekstova koji se smatraju opasnima i da veličaju potpuno uništenje poostojećeg."
Svi, od nekih nekih anarhista do "James Bondova" (preciziram da se ne radi o usporedbi) misle da znaju tko smo i što činimo.
Među brojnim zaključcima svih onih koji polažu pravo da znaju kakvi smo, mi smo mnogo dalje.
Naspram toliko maštovitosti, preostaje nam samo da se nasmijemo.
I smijemo se svemu tome.
Smijemo se, ali istovremeno nastavit ćemo projekt RadioAzione, ne kao što smo do sada činili, nego s još snažnijim bijesom u tijelu i krvlju u očima.
Nastavit ćemo širiti tekstove drugova koji su odlučili da prijeđu u napad, u nadi da će potaknuti nove napade na strukture moći i na njihove pse čuvare.
Nastavit ćemo biti solidarni s drugovima u zatvorima diljem svijeta, i kretat ćemo se između vaših granica kako mi odlučimo, zato što je pojedinac sam po sebi izvan kontrole ako, i kada, želi.
Zahvaljujem vam što imam pratnju u kvartu tokom odlaska u kupovinu... zaista ste vrlo ljubazni, ali nije mi uopće potrebna. Između mene i vas, nisam ja taj koji nije dobrodošao u kvart, stoga idući put pratite se međusobno.
Želite znati što mislimo o direktnoj akciji?
Samo ime web-sitea trebao bi vam dočarati ideju (Radio - Azione), ali budući da vicevi o pandurima nisu slučajnost, možete pročitati sajt i produbiti. Ono što objavljujemo je ono što većim dijelom i podržavamo.
Želite znati na koga glasi domena RadioAzione?
Možda na onog koga ste pratili kada je išao kupiti kruh i cigarete, inače ne bi radili prekovremeno nedjeljom.
Ja sam kupio kruh, a vi ste zaradili kruh... Nadam se da vam je ostao u grlu...
...

Ujutro 23. janura 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi mojeg web-sitea RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države.
Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama.
Ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhistički web-site RadioAzione Italija.
Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac.
Da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd.
Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih "talijanskih i grčkih prijatelja" (izraz koji su često koristili). Zato što su i oni svjesni činjenice da ne bih mogla očekivati nekakvu suradnju, aktivnost ili slično u lokalnoj sredini.
Dali su mi na znanje da poznaju i druge anarhiste u Hrvatskoj, ali da s njima, za razliko od mene, nemaju problema, da sam ja jedan jedinstveni i poseban slučaj za ovo područje (kako bih usput shvatila da druge anarhiste u Hrvatskoj baš i ne zanimaju previše moje ideje). Te da su upoznati s činjenicom da sam ja uvela, godinama unazad, teorije ustaničkog anarhizma na ova područja, mojim prijevodima Alfreda M. Bonanna. I prilično su ustrajali na toj točci.
...

Prisustvujemo sukobljavanju dva vladina kandidata u komunikativnom konfliktu uoči parlamentarnih izbora za buduće upravljanje grčkom državom. S jedne strane stoje upravitelji straha koji lutaju od jednog do drugog TV kanala pričajući o neizbježnim katastrofama, a s druge prodavači nada koji prodaju svoje proizvode svim očajnim i naivnim ljudima koji sanjaju socijalnu državu kao što postoji u drugim europskim zemljama, gdje je izrabljivanje zamaskirano socijalnim povlasticama.
U takvom političkom kontekstu država je pokrenula novu antiterorističku kampanju koja je putem medija predstavljena kao dobro režirani akcijski film u kojem su panduri pobjednici. Posljednji čin tog bijedno izrežiranog scenarija odvio se jučer. U petak ujutro panduri su upali na odjela zatvora u Avloni, pretražili ćelije nekih mojih bivših zatvorskih drugova i dobrih prijatelja i zaplijenili im telefonske adresare, kartice, privatne bilješke i druge osobne stvari.
Kasnije su, moj dragi prijatelj Dimitris Ch, koji je dobio valjanu pogodnost izlaska, i njegova supruga uhapšeni, dok su istovremeno odvijao pretres u njegovom domu. Pretres je izvršen i u zatvoru Koridallos, kada je zatvor ostao zatvoren od podne pa sve do idućeg jutra. EKAM (specijalne policijske jedinice) je izvršio ciljane pretrese raznih ćelija političkih i kriminalnih zatvorenika na odjelima A i F. Naravno, nije slučajnost da je policijska intervencija najavljena u vijestima čak prije nego je započeta, potvrđujući komunikativi aspekt i političku eksploataciju policijskih pretresa od strane države. Uslijedili su EKAMO-ovi pretresi i u zatvorima Larise, Domokosa i Trikale, uvijek pod blagoslovm javnih tužitelja i zatvorskih vlasti.
...

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...