repressione Hrvatski

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

OLUJA KOJU JE PODIGLA OPERACIJA "PANDORA"
Našim ljudima, svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su prigrlili anarhističke ideje, i svim solidarnim i zainteresiranim.
Ujutro 16. decembra brojne snage reda upale su u kvartove Sant Andreu, Poble Sec i Gracia u Barceloni, te Manresa, Sabadell i Carabanchel u Madridu, ulazeći u naše domove vičući "Policija!", i nakon detaljnog pretresa nas pohapsili. Istovremeno pretreseno je i Slobodarsko Sveučilište u Sant Andreu, Anarhističko Sveučilište u Poble Secu, skvot Kasa de la Muntanya te domovi nekoliko prijatelja, bez dodatnih hapšenja.
Kada su se policajci umorili od pretresanja, zapisivanja i sakupljanja navodnih dokaza, mi uhapšeni u Kataloniji odvezeni smo odvojeno u različite policijske stanice izvan Barcelone, s namjerom da spriječe svaku gestu solidarnosti, a 48 sati kasnije premještene smo 600 km, dp Audiencie Nacional [politički sud, nap.prev.] u Madridu. Nakon dugih sati čekanja, tokom kojih se međusobno neprijateljstvo moglo rezati nožem, četvero drugova je otpušteno uz mjere opreza, dok je nas sedmero poslano u pritvor bez kaucije, pod optužbom za stvaranje, promicanje, upravljanje i pripadanje terorističkoj organizaciji, za nanošenje štete i posjedovanje eksploziva i zapaljivih naprava.
Najprije su nas odveli sve u zatvor Soto del Real (Madrid), primjenjujući režim FIES 3 [visokog nadzora, nap.prev.], namijenjen zločinu oružane bande. Sva naša pošta je pod cenzurom, mada nemamo ograničenje nad brojem pisama koja dobivamo, ali možemo slati samo dva pisam tjedno. Naše hapšenje i naš zatvor su dio "Operacije Pandora", kojom su dirigirali Audiencia Nacional i Mossos d'Esquadra [specijalna policijska jedinica, nap.prev.], protiv fiktivne terorističke organizacije kojoj pripisuju odgovornost za djela koja su nam i dalje nepoznata.
...

U četvrtak 18. decembra u Slobodarskom Laboratoriju Ligera pronašli smo prisluškivač unutar neona na plafonu, koji se sastojo od 3 baterije od 9 volti, povezane izolacijskom trakom, te mikrofonom i antenom na svojim krajevima.
Idući dan, zaoštravanjem društvenih tenzija, zaposlene špije vođene histeričnim tužiteljima, nisu oklijevali u pokušaju gušenja eksperimenata konfliktualnosti, u kojima se ustrajno krećemo putevima sukoba i radikalne kritike protiv svakog oblika izrabljivanja od strane moći. Nema mjesta za samo-oplakivanje, ne tražimo kompromise s ikojom institucijskom i autoritarnom vezom, u njima ne prepoznajemo sugovornike; dakle, ne zahtjevamo da nas tretiraju na isti način i s poštovanjem. Svjesni smo da moć smjera na eliminaciju svakog oblika antagonizma kako bi opstala, ciljajući na sprečavanje odnosa afiniteta i solidarnosti, kriminalizirajući svakoga tko joj se suprotstavi i huškajući protiv nas javno mnijenje, koje su već u potpunosti oblikovale politike sigurnosti.
Neće nas uplašiti represivni stroj, nastavit ćemo okorjelo podržavati svakoga tko svakodnevno sprečava nastavak ovog otuđenog postojanja.
Slobodarski Laboratorij Ligera
...

Nakon razgovora s jednim drugom obaviješteni smo danas 02.12.2015. da su anarhistički drugovi G.Naxakis i G.Sarafoudis premješteni u novi zatvor tipa C u Domokosu. Drugovi K.Gournas, član Revolucionarne Borbe, i D.Koufodinas, član 17.Novembra, su također premješteni.
Premještaji u paklene ćelije tipa C su već započeli, naša reakcija mora biti direktna.
Naši drugovi nisu nikada sami.
ZATVORI VISOKE SIGURNOSTI NIKADA I NIGDJE
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
04.01.2015. Drugovi su nas obavijestili da su članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, član FAI Andreas Tsavdaridis i anarhist Spyros Mandylas prošle noći premješteni na izolacijski odjel ženskog zatvora Korydallos, gdje su bili zatvoreni članovi 17.Novembra. Čuli smo i da će svi drugovi biti premješteni idućih dana. Ovo je nesumnjivo tek početak, kao što se desilo s drugim zatvorenicima iz oružanih grupa, Revolucionarna Borba i 17.Novembar, koji su premješteni u zatvor tipa C maksimalne sigurnosti, u Domokosu.
Premještaj u "Grčki Stammheim" već je započeo.
NE DOZVOLIMO DA NAŠI DRUGOVI OSTANU SAMI U NJIHOVIM BETONSKIM GROBOVIMA!
NIJE VRIJEME ZA ŽALOPOJKE, VRIJEME JE DA NAPADNEMO ZATVOR KOJI NAS OKRUŽUJE!
*Zatvor Stammheim u Njemačkoj: izgrađen početkom šezdesetih kao zatvor super-maksimalne sigurnosti, u kojem su bili zatvoreni i suđeni članovi RAF-a. Za njih je 1975. izgrađen specijalni odjel, tada smatran jednim od najsigurnijih na svijetu. Između 1976. i 1977. četvoro vođa navedene komunističke oružane grupe navodno je počinilo samoubojstvo [nap.prev.]
...

Grecja w ogniu: objavljujemo dio izvještaja "Odnosi između ekstremista iz Središnje i Istočne Europe s Grčkom"

IZVJEŠTAJ
Ekstremističko se nasilje smatra ozbiljnom prijetnjom modernoj europskoj i globalnoj sigurnosti, nadasve kada je povezano s terorizmom i s drugim gerilskim strategijama. ekstremisti iz različitih zemalja i regija nalaze se danas u bliskom kontaktu i međusobno se osnažuju. Jedan bitan dio današnjeg međunarodnog ekstremizma sastoji se od razmjene strategija i taktičkih elemenata. Pojava ekstremizma u jednoj zemlji ili u jednoj regiji povezana je s razvojem ekstremizma u drugim zemljama ili regijama. Navedeni proces postaje tipičan kada govorimo o utjecaju grčkog ekstremizma na ekstremizme u Središnjoj i Istočnoj Europi. Ovaj članak ispituje kampanje i povezanost unutar ekstremističkih sredina ekstremne ljevice, ekstremne desnice i islamskih ekstremista.
EKSTREMIZAM EKSTREMNE LJEVICE
Suradnja između grčke ljevice s ljevicom Središnje i Istočne Europe je vrlo stara i ima svoje korijene u dvadesetom stoljeću kada su komunistički režimi (nadasve u Čehoslovačkoj) pomagali ljevičarskim emigrantima koji su bježali iz Grčke tokom građanskog rata u četrdesetim i pedesetim godinama. Ta tradicionalna grčka dijaspora nije politički aktivna, osim poneki "ekstremni" komunist. Grčka komunistička stranka (KKE) i njena ideologija predstavljaju model dogmatskoj komunističkoj stranci, nadasve u Češkoj i Slovačkoj. Međutim, KKE ne podržava terorističko nasilje i gerilu današnjice, nego održava tradicionalnu marksističko-lenjinističku politiku masovne revolucije. Njene izjave prevedene su na jezike Središnje Europe (Komunistická strana Řecka 2012).
...

Tokom noći 23. decembra, na pruzi TAV [superbrzi vlak, nap.prev.] kod stanice Bologna Santa Viola izbio je požar unutar šahta s kablovima za upravljanje željezničkim prometom.
Ujutro je Digos [politička policija, nap.prev.] izvršila pretrese u nekoliko domova anarhista u potrazi za oružjem i eksplozivima (art.41 tulps*). Pretresi nisu postigli nikakve rezultate.
*Art.41 del TULPS: čl.41 Zakona o javnoj sigurnosti dozvoljavala pripadnicima pravosudne policije koje posjeduju vijest, čak i pod sumnjom, o postojanju, u svakom javnom ili privatnom ili u bilo kojoj nastambi, oružja, municije ili eksplozivnog materijala, koje nije prijavljeno ili predano ili pak u ilegalnom posjedu, da smjesta pokrenu pretres i zaplijenu, nap.prev.
...

Željeli su nas pokopati,
ali zaboravili su da smo sjeme.

SLOBODA ZA ANARHISTIČKE ZATVORENIKE

Solidarnost s našim drugovima koje je uhitila španjolska država
u "Operaciji "Pandora"

Objavljen je međunarodni poziv na solidarnost s drugaricama i drugovima uhapšenima tokom Operacije "Pandora": represivni napad protiv anarhističke konfliktualnosti u Kataloniji i Madridu.
U subotu 27. decembra planirane su različite solidarne inicijative u Španjolskoj, Južnoj Americi i Grčkoj, a poziva se i na organiziranje gdjegod i u kakvom god obliku.
"Terorist je onaj tko nas osuđuje na bijedni život, a ne onaj tko se pobuni protiv njega. Solidarnost sa zatvorenim anarhističkim drugaricama i drugovima."
...

16. decembra 2014. 11 osoba je uhapšeno tokom pretresa u Španjolskoj, zbog pripadanja "anarhističkoj teror organizaciji", u onome što španjolska vlada naziva Operacija Pandora. 7 anarhističkih drugova je zadržano u zatvoru uslijed masivne policijske operacije u Barceloni, drugim katalonskim gradovima i u Madridu.
Po nalogu Španjolskog Nacionalnog Suda, u operaciji koju je naložio sudac Javier Gomez Bermudez, policija je pretresla skvot Kasa de la Muntanya, Slobodarsko Sveučilište Sant Andreu, Anarhističko Sveučilište Poble Sec i nekoliko privatnih domova. Policija je zaplijenila mobilne telefone, prijenosna računala, kompjuterske uređaje, sve vrste dokumentacije i brojne električne kućne aparate.
U srijedu popodne drugovi su se pojavili na sudu pred sucem Javierom Gomezom Bermudezom, koji je otpustio 4 njih na uvjetnu slobodu, dok je 7 njih poslao u zatvor kraj Madrida.
Uhapšeni anarhisti još nisu optuženi za nijedno kazneno djelo, a policijski spis protiv njih ostaje tajna. U javnosti je objavljen samo sudska odluka koja sadrži optužbe za navodne zločine: "promicanje, upravljanje i članstvo u terorističkoj organizaciji, posjedovanje i pohranjivanje uređaja ili eksploziva i zapaljivih te otrovnih materijala, kao i nanošenje štete i uništenje s terorističkom namjerom". Eksplozivi su plinske boce, a vlasnik je rekao da su za kampiranje. Optužuju ih i za posjedovanje sumnjive knjige naslovljene "Protiv demokracije" i za korištenje "računa elektronske pošte s krajnje sigurnosnim mjerama, kao što je server RISEUP". Pretpostavlja se i da su članovi Koordiniranih anarhističkih grupa "“Grupos Anarquistas Coordinados – GAC". Sudac Gomez Bermudez, govoreći o istrazi koju je Mossos (katalanska policija) započela prije dvije godine u vezi GAC-a, rekao je: "zaključujemo da bi njezini članovi mogli biti počinitelji različitih napada eksplozivnim napravama ručne izrade, širom zemlje."
Nakon pretresa uslijedili su snažni prosvjedi u mnogim gradovima Katalonije i Španjolske.
...

Lucio, uhapšen s Francescom i Grazianom zbog napada na gradilište superbrze željeznice TAV u Chiomonteu, premješten je na odjel Visoke Sigurnost zatvora u Ferrari. Premještaj je direktna posljedica optužbe za "atentat u terorističke svrhe", koju je torinsko tužilaštvo pokrenulo prije desetak dana.
* * *
Torinsko tužilaštvo je potvrdilo zabranu susreta novih zatvorenika No-TAV (Graziano, Lucio i Francesco, u očekivanju suđenja, te Claudio tek premješten nakon presude u Torinu) s Alfredom i Nicolom (osuđeni za napad na Adinolfija), kao što se već desilo prethodnih mjeseci kada je torinsko tužilaštvo zatražilo istu zabranu, potrkrijepivši je negativnim utjecajem koji bi drugovi već prisutni u zatvoru mogli vršiti na nove zatvorenike.
Ferrarska zatvorska uprava pokušala je iskoristiti ovu novu zabranu susreta kako bi dodatno odvojila Adriana i Michelea s jedne strane, a Alfreda i Nicolu s druge, čemu su se drugovi usprotivili te ponovno dobili zajednički izlazak u dvorište i međusobno druženje.
Drugovi zatvoreni zbog napada na Chiomonte, kako oni s prvostupanjskom presudom tako oni u očekivanju suđenja, nemaju mjera ograničenja ni međusobno ni s Micheleom (operacija Brushwood, osuđen na dvije godine i tri mjeseca) ni s Adrianom (uhapšen za sabotaže na rimskom području Castelli Romani).
Ovo što je gore navedeno svjedoči još jednom o prljavoj igri koju sudovi i zatvorske uprave igraju kako bi stvorili dodatne ograde u prostoru visoke sigurnosti gdje su ionako susreti sa zatvorenicima na drugim odjelima onemogućeni.
...

Zakon Mordaza (potpisan prije nekoliko dana i koji povećava na arbitrarni način pravosudne ovlasti represivnih snaga, nap.prev.) počinje se konkretizirati u životu ove zemlje. Od 5 ujutro 16. decembra započela je represivna operacija nazvana Pandora, protiv "anarhističkog terorizma".
Optužbe Audiencie Nacional [specijalni visoki, politički, sud, nap.prev] odnose se na različite atentate na podružnice banaka, mada se u izjavi policije ne nalaze podrobniji detalji o kojim se točno atentatima radi, već se govori općenito o raširenom "anarhističkom terorizmu". U tom je trenutku Mossos d'Esquadra [policija Katalonije, nap.prev.] s oko 300 pandura upalo u skvot Kasa de la Muntanya, popraćeno helikopterom koji je s visine nadgledao i osvjetljavao operacije. Mossos su zatvorili obližnje ulice i izvršili hapšenja na tom području Barcelone. Tada su krenule i druge operacije, na Ateneo Libertario [slobodarsko sveučilište, nap.prev.] Sant Andreu i Poble Sec, također u Barceloni; a istovremeno na drugih deset katalonskih područja panduri su upali u domove i stambene prostore.
Za sada je poznato da je bilo 15 hapšenja (mada se broj mijenja ovisno o izvoru), većinom u Barceloni, osim jednog kućnog pritvora u Madridu. Hapšenja su izvršena nadasve tokom pretresa stanova. Policija je zaplijenila mobitele, računala i papirnati materijal, uključujući i nekoliko knjiga prisutnih u slobodarskim učilištima. U okupiranoj Kasa de la Muntanya drugove su blokirali u vježaonici zgrade dok su pretresali stambene prostore.
Različite inicijative solidarnosti s uhapšenima pokrenute su u Kataloniji i u drugim dijelovima zemlje.
Uslijedit će ažuriranja i izjave.
...

U 07:10 jedan je radnik pronašao torbu u dobrom stanju kraj Ženskog zatvora i Metropolske Uprave Žandarmerije te odlučio da je odnese na radno mjesto.
Na radnom mjestu otvorio je torbu u kojoj je pronašao aparat za gašenje požara povezan s tajmerom. Stražar gradilišta upozorio je radnika da se možda radi o bombi te nakon diskusije potonji, koji je želio sve to odnijeti kući i/ili prodati - odlučio je da vrati na mjesto pronalska i obavijesti žandarmeriju.
Nakon što je vratio torbu sa sadržajem na ulaz zatvorske kasarne, policija odbija da ga sasluša, tretirajući ga uobičajenim arogantnim tonom ignorancije, naredivši mu da odnese torbu sa svim sadržajem.
Zbunjen, radnik se uputio u središnji park, koji razdvaja aveniju Vickuna Mackenna, i ostavio sadržaj torbe kraj ogromnog stupa 5. linije podzemne željeznice, blizu stanice San Joaquin.

U zoru 25. septembra 2014. jedna je eksplozija potresla četvrt Yungay u samoj povijesnoj jezgri Santiaga. Eksplozija je prouzročila teške rane i opekline Sergiju Landskronu, 29 godina, koji je u prvom momentu optužen za postavljanje eksplozivne naprave te ga je policija ostavila da umre dok su ga je medicinsko osoblje fotografiralo u agoniji.
Prije smrti, mada u agoniji, policija je zabranila da osobe iz susjedstva pruže pomoć zato što su bili očarani mogučnošću da se možda radi o anarhistu te su odlučili svojom moći da počine "autopsiju na životu", proširujući i zaoštravajući njegovu agoniju.
Nakon nekoliko dana otkrilo se da je Sergio Landskron bio narkoman, i siromašan, koji je jednostavno pokupio torbu i prenio je, oko 10 minuta, s mjesta na kojem ju je našao.
Nakon što su kontrolirali nadzorne videokamere kako bi prikazali dokaze, policija i tužiteljstvo su objavili da su dvije anonimne osobe postavile jednu eksplozivnu napravu, sastavljenu od aparata za gašenje požara ispunjenog barutom, koju je aktivirao elektronski sistem. Naprava je postavljena pokraj ulaza u ANFUP (Nacionalna Udruga Zatvorskih Službenika), oko 01:00, gdje su pronađeni i letci na kojima piše:
"Tamničari, sjetite se da ste uvijek na meti naših djela. Nemate nikakvog razloga da mirno spavate i mirno hodate. Svaki napad na revolucionarne zatvorenike imat će kao neposredni odgovor našu ustaničku akciju. Požarom i barutom protiv moći, protiv svakog oblika autoriteta i dominacije."
Par minuta kasnije, Sergio Landskron je navodno prošao tim mjestom i uzeo eksplozivnu napravu te je prenio nekoliko ulica dalje, kada je ova eksplodirala i prouzročila teške rane, a zatim smrt.
Do sada, osim letaka, nijedna grupa nije preuzela odgovornost za eksplozivni napaad. Dok su Vlada i tamničari tražili odgovorne, koristeći antiteroristički zakon, obitelj pak optužuje državu što je onemogućila medicinsku pomoć i što je uvrijedila Sergija mada je bio u agoniji.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.

03. decembra 2014. britanska štampa objavila potjernicu, uz nagradu od 10.000 funti za svakoga tko pruži informacije o jednom anarhističkom drugu, već tri godine slobodan/u bijegu, zbog represije koja je uslijedila nakon eksplozije urbane gerile 2011. u Bristolu i nakon niza napada, anonimnih i potpisanih ELF, FAI.
Štampa spominje više od sto napada u Ujedinjenom Kraljevstvu u posljednje tri godine i koji su prouzročili više od 20 milijuna funti štete, na različitim objektima, među kojima i na antenama za telekomunikaciju, bankama, luksuznim automobilima i jednoj policijskoj školi koja je potpuno uništena tokom napada, među koje se ubraja i posljednji u znak solidarnosti s Nikosom Romanosom, počinjen prije nekoliko dana.
Drug za kojim policija traga je Huw Norfolk, optužen za ove napade.
Slijedi jedan njegov tekst iz bjegstva, objavljen u "Since the Bristol Riots"

Mi smo "izgubljena djeca", bijesna i razočarana u lažna obećanja,
"mladost izvan kontrole" nezadovoljna djelomičnim budućnostima koje nam nude,
"beskorisne komponente" koje su ionako isključene iz nadničarskog ropstva ili ga odbijaju,
"elementi raskida" koji se bore da bi ga uništili iznutra,
"manjina buntovnika" unutar izgrađene normalnosti poslušnosti-hijerarhije-rasizma-patrijarhata,
"maskirani izgrednici" unutar neprekidne pobune protiv svega toga i više.
Mi smo vaša djeca, djeca vašeg društva.
I danas je vrijeme da komponente tog društva odluče da li će biti ruka koja će nas pokušati zaustaviti,
ili ruka koja će pokrenuti vlastitu zavjeru za samo-određenje

Huw "Bagder" Norfolk
Samo još jedan bjegunac
Oktobar 2011.
...

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

Ponedjeljak, 13. oktobra 2014.
U 5:30 ujutro, dok sam još spavao u mojoj ćeliji u prizemlju odjela F zatvora Korydallos, zajedno s neopravdano zatvorenim drugom i prijateljem M.B., čuo sam kako me netko zove prezimenom. Probudio sam se i vidio dva stražara kako izgovaraju: "Premještaj". Ljutito sam ponovno upitao: "Zašto premještaj?", on je odgovorio "Hitni premještaj", pokazujući mi papir s imenima među kojima jedino moje je bilo napisano olovkom. Još jednom sam shvatio da se rat nastavlja i unutar zatvora. Odveli su me samog u takozvani frižider - "čekaonicu" - bez da znam u koji ću zatvor biti premješten. Četiri sata kasnije zvao me drugi stražar i pokazao mi papir za premještaj u zatvor Nigrita u Serresu. Dali su mi moje osobne stvari, a zatim me pretresli i odveli me u vozilo za premještaj. Krenuo sam za solunsku Agenciju za Premještaj s ostalih 30 zatvorenika. 11 sati kasnije stigao sam u Solun gdje su me uniformirani bijednici iz Agencije za Premještaj čekali i ponovno me podvrgnuli pretresu. Tu sam noć proveo u ćeliji. Ujutro smo krenuli zajedno s drugim zatvorenicima prema zatvoru Nigrita. Čim smo stigli odveli su nas u tzv. frižider, gdje sam ostao još dva sata. Stražari su me najprije pozvali da kontroliraju moje osobne stvari, a zatim da me još jednom pretresu. Zaplijenili su mi 2 džempera, jednu jaknu i jedno nalivpero (smatrajući da može poslužiti kao oružje). Tokom pretresa pokušali su mi nametnuti njihove ponižavajuće metode, tražeći da skinem svu odjeću, a zatim da se "savijem i kašljem". Naravno, susreli su se mojim totalnim odbijanjem, i jasno sam im rekao, podižući ton, da sam anarhist i da neću izvršavati njihove naredbe, koje vrijeđaju moje dostojanstvo. Nakon što su osjetili prvu neugodno zbunjenost, odveli su me u prizemlje odjela C2.
Tokom tog kratkog perioda što sam proveo u zatvoru, zamijetio sam nažalost da na mnogim odjelima većina zatvorenika živi od lijekova, droge i doušništva.
Utorak, 21. oktobar 2014.
Toga su jutra upali u moju ćeliju da izvrše pretres 4 stražara i jedan pandur, dok je jedan pandur u civilu bio vani. Tokom pretresa jedan moj predmet je "slučajno" nestao, dok je ćelija potpuno prevrnuta u potrazi za nečim. Sve je to osnažilo moju mržnju i bijes. Neću prestati da se borim za moja uvjerenja. Bio sam, jesam i biti ću nepokajani anarhist od prakse.
Što se tiče oružja pronađenog u mojem stanu, u Kolonakiju, ono je dio ustaničke ideje koju ja podržavam. Vjerujem u revolucionarno nasilje, u napade na sve oblike moći sada i ovdje. Mojim mislima i djelima želim promicati anarho-individualističku tenziju, i boriti se za dezintegraciju autoritarnog društva sve do uništenja svih zakona i vladajuće civilizacije. Zato prezirem reformizam, mirne prosvjede-pogrebe i lažni pseudo-anarhistički životni stil službene "scene" koji pretvaraju anarhističku borbu u opuštenu pseudo-slobodu (npr. alternativni skvotovi), odvojenu od svakog tipa ustaničkog elementa. Istovremeno, držim se podalje od potrošačkih odnosa od takozvanih kolektiviziranih anarho-shopova, gdje jedino što čine je nuditi alternativnu zabavu i patvorene podvige. Ne postoji anarhistička akcija bez nasilja. Revolucije nisu vođene cvijećem i molitvama. Jedini put je nasilje protiv nasilja autoriteta.

06.10. 2014. 2 od 5 optuženika uhapšenih tokom koordinirane operacije antiterorističke jedinice u Ateni i Solunu, 01.10., odvedeno je u zatvor Korydallos (u prizemlje odjela F). Dva druga su Panagiotis Mihalakoglou i M.B. Nisu optuženi za sudjelovanje u terorističkoj ili kriminalnoj organizaciji, niti su povezani s ikakvom pljačkom, kao što je iz antiterorističke jedinice bilo procurilo u štampu tokom prvih dana. Optuženi su za: posjedovanje oružja i eksploziva (bombe).
Od prvog momenta Panagiotis je preuzeo odgovornost za oružje pronađeno u njegovom domu, dok M.B. nema veze s ovim slučajem.
U ponedjeljak 13. oktobra, u 6 ujutro, panduri su upali u ćelije drugova Panagiotisa Mihalakogloua i M.B., i rekli im, bez prethodnog obavještenja, da će biti premješteni iz odjela F zatvora Korydallos. Panagiotis Mihalakoglou je u početku premješten u Agenciju za premještaj u Solunu, a zatim u zatvor Nigritas u Serresu (sjeverna Grčka). M.B. je premješten u zatvor St.Stefanos u Patri, u 10:30 ujutro.
Po riječima članka Yannisa Souliotisa u novinama "Kathimerini", drugovi su premješteni u druge zatvore "uoči dolaska dugogodišnjeg zatvorenika Panagiotisa Vlastosa u isto krilo". Iz dosijea slučaja doznaje se da je čitava operacija u Ateni i Solunu započela "anonimnom obaviješću" koja je informirala pandure da su troje od šest osoba uhićenih tokom operacije učestvovale u oružanom napadu na rezidenciju njemajčkog ambasadora u Chalandriju, prošlog decembra (odgovornost za to djelo preuzela je Grupa Narodnih Boraca).
Nakon dolaska u zatvor oba druga su odbila pretraživanje tijela i izjavila da su anarhistički politički zatvorenici.
...

Smatramo da vrijedi ispričati još jednom kakve su svinje stražari.
Ometajući tišinu jednog mirnog nedjeljnog jutra dva su se vozila zaustavila ispred doma roditelja jednog druga i dva su policajca pozvonila na vrata. Izlika je obavijest na teret sina koji, poznato je, već godinama živi na drugoj adresi, što su roditelji odmah rekli pandurima.
Pošto je u roku od više od godinu dana bilo mnogo takvih posjeta, drug je već bio otišao na policijsku stanicu s roditeljima i grupom solidarnih da bi objasnio svinjama iz DIGOS-a [politička policija, nap.prev] kako zaista više nema smisla da ga traže na toj adresi.
Osim toga, prije nekoliko dana druga je već bila zaustavila policija u jednom gradu na sjeveru Italije, koja je u tom trenutku imala priliku da ga obavijesti o optužbama za koje se tereti.
Nakon što su roditelji naglasili da sin ne živi tu već godinama, panduri su se razljutili i zatražili arogantnim i autoritarnim tonom njihove dokumente. Roditelji su naravno odbili (ali kako: dokumente u našoj kući?) te su ocu zaprijetili odvođenjem na policijsku stanicu, da će biti prijavljen za pružanje otpora i sakrivanje identiteta.
Kao rečeno: između pogleda roditelja i susjeda, koji su se već bili okupili na ulici, stigla su još dva vozila pojačanja i odvela oca.

Usred policijskog slavlja i morbidnosti medija, nama su naši neprijatelji sasvim jasni.
U zoru 24. septembra, oko jedan sat, u centru Santiaga došlo je do eksplozije jedne naprave koja je teško ranila dvadesetdevetogodišnjeg Sergija Landskrona Silvu.
Eksplozija koja se odvila na ulici uzbunila je stanonvnike četvrti te je policija odmah stigla na mjesto događaja. U tom je trenutku Sergio Landskron ležao na ulici obavijen vatrom. Kad su mu stanovnici željeli pomoći, nastojeći ugasiti vatru, policija im je to zabranila, prijeteći hapšenjima.
Nakon što su udaljili stanovnike policajci su pošpricali tijelo aparatom za gašenje te su odmah, dok je osoba još ležala na ulici u agoniji, izolirali čitavo područje. Policija se još jednom obratila stanovnicima, u očaju koji su glasno tražili da se pomogne ranjenoj osobi, izjavivši da je ista aktivirila još jednu eksplozivnu napravu.
Policijska jedinica za specijalne operacije (GOPE) stigla je na mjesto događaja nakon 20 minuta, i zapriječila prilaz ambulantnom vozilu, ispitujući tijelo još na životu, odbacivši ideju o još jednoj eksplozivnoj napravi. Napokon, nakon sat vremena, osoba je podvrgnuta liječničkom tretmanu i odvedena je u bolnicu, praćena policijom, gdje je umrla oko 03:40.

U zoru 18. septembra 2014. krenuli su brojni policijski pretresi u Santiagu, kao odgovor na nedavne eksplozivne napade.
Policijske operacija je okončana hapšenjem troje drugova (...barem se tako čini, očekuju se potvrde iz Čilea):
Natalie Casanova Muñoz, Juan Flores Riquelme, Guillermo Durán Méndez.
Čitav jučerašnji dan policija je držala u tajnosti identitet uhapšenih. Po riječima štampe i policije hapšenja se temelje na vještačenjima izvršenim na video snimkama atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra.
Štampa tvrdi da su hapšenja povezana s nekoliko nedavnih eksplozivnih napada, a posebice s napadima na dva komesarijata, 11. augusta, za koje je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera za Osvetu) te s nedavnom izjavom o preuzimanju odgovornosti za napad na podzemnu željeznicu Dominicios i Subcentro koju je potpisala "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Natalie, Juan i Guillermo odvedeni su na 15. Sud u popodnevnim satima, gdje je tužitelj zatražio produženje istrage prije sastavljanja optužbe (čileanski antiteroristički zakon dozvoljava takva produženja).
Za sada se zna samo da su njih troje, koje brani odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti, odbacili sve optužbe.
...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

Korporativna štampa britanskog režima bljuje policijska izvješća za štampu izjavljujući da su uhapsili dva mladića za djela koja su počinile ćelije Neformalne Anarhističke Federacije/Earth Liberation Front. Nijedan od mladića nije navodno još optužen, a detalji se svode na ono što je policija voljna objaviti. Policija nije voljna objavljivati daljnje detalje zato što se plaši publiciteta nove anarhističke urbane gerile i ustaničkog plamena otpora. Kada su informacije oskudne, to su trenuci za izoštravanje naše odlučnosti prema sukobu sa snagama reda, organizirajući i razvijajući naše nakane, i pripremajući protuplan njihovoj represiji. Ali ne zbog širenja izjava o viktimizaciji i kukavičluku kao što čine građanski anarhisti i njihovi saveznici "društveni aktivisti".
Po izjavama vijesti jedan je tridesetogodišnjak uhićen pod sumnjom za podmetanje požara na telekomunikacijskom tornju u Bathamptonu prošle godine. Uhapšen je 25. jula i podvrgnut policijskom ispitivanju. Taj je napad požarom, počinjen od strane FAI/ELF-a - Novih Horizonta Gorućeg Bijesa, prekinuo televizijske, radio i mobilne prijenose u 80.000 domova, a počinjen je 3. januara 2013. Relativno jednostavne i ponovljive akcije, kao brojni napadi koje je počinio FAI/ELF, koriste metode koje svatko može istražiti i izvršiti. Napadi protiv telekomunikacijskog tornja izvršeni su paljenjem kablova za prijenos informacija, od tornja do generatora. Napad je prouzročio nekoliko stotina tisuća funti štete, prekidajući režimsku propagandu ispiranja mozga na kratko vrijeme, prekinuo policijsku telekomunikaciju i predstavljao je visoko profilirani napad koji je naširoko objavio novu urbanu anarhističku gerilu, borbu protiv sistema i borbu solidarnosti s anarhističkim zatvorenicima. Glavni policijski inspektor Andy Bevan, iz Avona, i Policijska jedinica za istragu teških zločina iz Somerseta, odgovorni su za izdavanje izjvešća za štampu, opravdavajući otmicu mladića. U vrijeme izvješća za štampu, 25. jula, mladić još nije bio otpušten i nije bilo drugih informacija. Do sada policija nije izdala novo izvješće, što navodi na mišljenje da je uvjetno otpušten dok policija "nastavlja svoje istrage" (obično eufemizam za nedostatak dokaza za podizanje optužbe protiv osumnjičenog). U suprotnom bi to za policiju bio veliki uspjeh i pridala bi više pažnje u preokretu svojih istraga koje su dosada bile neuspješne.

Od 17. juna drug Gabriel Pombo Da Silva se nalazi u privremenoj izolaciji u zatvoru A Lama zato što je odbio premještaj na jedan od odjela maksimalne sigurnosti, sa svim posljedicama života u jednom od takvih odjela, te zato što je odbio da dijeli ćeliju s još jednim zatvorenikom, što će mu ponovno pokušati nametnuti. Čekamo da vidimo što još pripremaju...
Situacija je već krenula pravnim putem, ali smatramo da je važno izraziti i dokazati da nije sam, tražeći putem faksa (telefonskim pozivima ili običnom poštom, kako je povoljnije) da zatvorska uprava prekine šikaniranje Gabriela.