FAI

Alfredo Cospito, iz Nukleusa Olga, u talijanskom zatvoru, opširno odgovara na pitanja Zavjere Vatrenih Ćelija, u grčkim zatvorima, o različitim aspektima anarhije i anarhizma: neformalna anarhistička federacija, crna internacionala, revolucionarna solidarnost i kampanje, međusobna komunikacija, direktna akcija kroz neposredan napad, podjele unutar talijanskog ustaničkog [insurekcionističkog] anarhizma (tzv. "klasičnog insurekcionizma" i "nove anarhije") i razlike u metodama, formalne strukture, pitanje akronima i anonimnosti djela, iščekivanja revolucije i osobnog ustanka, građanski/socijalni anarhizam, podilaženje masama i gubitak identiteta, masovni pokret, smisao skvota, reprodukcija moći u anarhističkim sredinama, anticivilizacijska nihilistička anarhija nasuprot anarhističkoj utopiji samoupravljanja i "anarhističke vladavine" svijetom, odnosi ALF/ELF sa FAI-FRI...

"U užarenim kraterima naših unutarnjih vulkana, napravljenih od lave emocija i plamena strasti, održavali smo našu želju za životom... i društvu koje nam je željelo nametnuti svoje zakone i moral odgovorit ćemo odlučno - ne! - dok će svi ostali pokorno ponavljati - da -." (Enzo Martucci)
U zoru petka 4. decembra [na području Licabetto u Ateni] približili smo se domu vrhovnog svećenika korupcije, i bivšeg ministra stranke PASOK, Kostasa Laliotisa, te postavili zapaljive naprave pred ulaz kuće i vozila.
Kao što je točno rečeno, odgovornosti svih onih koji su radili u upravljačkim središtima kapitalističkog stroja ne mogu biti ni zaboravljene ni izbrisane.
Kostas Laliotis bio je jedan od najkorumpiranijih političara nakon Metapolitefsija [period tranzicije nakon pada grčke vojne diktature]; njegove ime i njegov put vezani su za gramzivost, prevaru, intrige, interese, isprepleteni s bahatošću, a sve su to osnovna i sastavna obilježja marioneta koje sačinjavaju politički kadar kapitalističke dominacije.
Crve kao što je Kostas Laliotis, i njemu slične, treba napasti ili upucati; trebali bi gledati svoje domove u požaru, i živjeti svoj bijedan i odvratan život u strahu.
Plamen ustaničke anarhije koji se osvijetlio dom jednom moćnika, bivšeg državnog funkcionera sistema, je doprinos pozivu na Crni Decembar, koji se širi unutar i izvan zatvora čitavog svijeta, stvarajući raznovrsni ustanički anarhistički front koji kroz neformalnu organizaciju te prihvaćanje raznovrsnosti i trajnog anarhističkog ustanka kao sredstava, otvara perspektivu sveopćeg anarhističkog napada na svijet Moći.
Naši drugovi u zatvoru, Nikos Romanos i Panagiotis Argirou, izložili su jednu ideju anarhističke dijalektike. Predložili su ideju koja se odnosi na temu koju bi svatko od nas moga realizirati tokom jednog mjeseca koordiniranih djela - djela koja bi proizašla iz čitavog jednog spektra anarhističkog djelovanja, od javnih gesta do gerilskih aktivnosti.
...

U kontekstu poziva na kampanju djelovanja za Crni Decembar, organizirali smo i izveli jednu direktnu akciju.
Stigli smo do vanjske strane kuće jednog pandura koji vrši neku vrstu straže uredima Zlatne Zore i zapalili smo njegovo osobno vozilo.
Slična djela mogu se širiti i jednostavno reproducirati, a doprinose i stvaranju ozračju straha i nesigurnosti među lakejima legalnog poretka.
Mi ne čekamo da nam represija zakuca na vrata; otkrijemo domove kopiladi u uniformama te ih posjetimo kako bi ih napali svakim sredstvom.
Snage i solidarnosti svim našim drugovima diljem svijeta koji jačaju kampanju za Crni Decembar svojim djelima, pretvarajući neformalnu koordinaciju raznovrsnog anarhističkog djelovanja u stvarnost.
Organizirajmo anarhističke ćelije direktne akcije!
Za anarhistički napad na svijet Moći!
Za Crni Decembar!
Solidarni sa anarhističkim zatvorenicima i sa svim drugovima za kojima tragaju vlasti!
Uz naše mrtvu braću i sestre prisutne u svakom trenutku napada na moć!
Ćelija "Sebastian Oversluij" - Neformalna Anarhistička Federacija (FAI-FRI)
...

Barcelona, španjolska država: naspram napada moći, naš napad se nastavlja

Nakon nedavnih policijskih operacija protiv anarhističkih sredina mnogo je rečeno i napisano, izjave i mišljenja koja nadasve "osuđuju" represiju koju vrši vlast. Nakon posljednje represivne operacije i reakcije koje su uslijedile, i mi smatramo da trebamo izraziti našu točku gledišta.
Krenuvši od činjenice da je represija koja se odvija samo jedan logički odgovor države protiv svih onih koji se smatraju (ili ih država smatra) njenim neprijateljem, ne razumijemo izjave ispunjene osjećajem žrtve kojima se u biti (i naravno s odgovarajućim riječima) moli državu da prekine tjerati policijske horde na anarhiste, "nasumice". Da je represija neopravdana, da nas napadaju zato što "drugačije mislimo", da ne činimo ništa "loše", naravno koristeći i iskorištavajući pojam "namještaljka"... Nastoji se prikazati slika "normalnosti" i na sve moguće načine pretvoriti je u javnu i čistu, društveno prihvatljivu. Čini se sve da bi se distanciralo od nasilne teorije i djelovanja, padajući tako u igru moći i koristeći njihov isti jezik, prave se razlike između "dobrih" i "loših" anarhista, koje promiču iznutra istu kriminalizaciju.
Na toj točki, među "anarhistima" postoje osobe koje se ne srame dati intervjue medijima, prikazujuću jednu bijednu sliku, a što je još gore prikazujući se kao glasnogovornici "anarhističkog pokreta" (i svih društvenih pokreta), ti nadobudni političari i vođe masa čine sve što im je u moći kako bi otuđili anarhizam od svog subverzivnog i konfliktualnog karaktera, opisujući ga kao jedan običan pokret društvenog aktivizma, ispražnjen od svake teorije i prakse sukoba s moći i s postojećim poretkom.
...

Ćelija "Militanta Anarhija" Neformalne Anarhističke Organizacije/Međunarodnog revolucionarnog fronta preuzela je odgovornost za podmetanje požara u poštanski ured u Pefkiju, sjeveroistočnom kvartu Atene. Napad, počinjen improviziranom napravom sastavljenom od plinskih boca za kampiranje, odvio se u zoru 22. novembra. Razbijeni su prozori i nanijeta je manja šteta fasadi ureda. Djelo je počinjeno kao čin solidarnosti s anarhistima protiv kojih se vodi suđenje na antiterorističkom sudu zatvora Korydallos, i koji se nalaze u zatvoru optuženi za pljačku istog poštanskog ureda, te kao odgovor na poziv za Crni decembar anarhističkog djelovanja koji su pokrenuli zatvoreni anarhisti Nikos Romanos i Panagiotis Argyrou.
...

06. novembar 2015.
Pandora II, nova hapšenja u Madridu, prijevod izjava uhapšenih:
U petak, 30, oktobra, devet drugova, uhapšenih dva dana ranije u Barceloni i Manresi tokom druge faze Operacije Pandora, izvedeno je pred Nacionalni, vrhovni, sud u Madridu. Dvoje njih otpušteno na uvjetnu slobodu, u očekivanju suđenja, šestero ih je otpušteno uz relativno visoku kauciju, dok je jednom određen pritvor do suđenja. Svi su optuženi za kriminalnu organizaciju po antiterorističkim zakonima Španjolske. Točnije, optuženi su za pripadanje GAC-FAI-FRI, fiktivnoj organizaciji koja je nastala iz policijske maštovite kombinacije GAC-a, javne anarhističke grupe odgovorne za objavljivanje knjige koja kritizira demokratski sistem, i FAI-FRI, jedine međunarodne anarhističke organizacije koju Europska Unija smatra terorističkom. Policija tvrdi da je val sabotaža i političkih požara, počinjenih između 2012. i 2013., počinila njihova fiktivna grupa, iako nijedna od dvije navedene grupe nije preuzela odgovornost ili je na bilo koji način povezana s napadima (niti je itko ranjen u ijednom od njih).
Anarhist iz Barcelone koji se trenutno nalazi u zatvoru čekajući suđenje već se nalazio na uvjetnoj slobodi u očekivanju suđenja, zbog optužbi proizašlih iz općeg štrajka marta 2012., po kojima je optužen za nanošenje štete velikom trgovačkom centru, Corte Ingles, na trgu Catalunya. Možete mu pisati na adresu:
Enrique Costoya Allegue
CP Madrid V Soto del Real
Ctra M-609, km3,5 Módulo 15
28791 Soto del Real (Madrid) - Spain
Hapšenja su se odvila isti dan kada je Nacionalni sud odredio još dvije godine pritvora Monici i Franciscu, dvoma anarhistima iz Čilea, koji su već bili razriješeni svih optužbi u slučaju "Bombas" u istoj zemlji, i koji su trenutno optuženi za postavljanje jedne malene bombe u katedralu u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo "Komando Mateo Moral", i koje nije prouzrokovalo ranjene.
...

"Mi maštamo da su naši interesi i interesi super-bogatih isti - kao da će, nekako, bogati postati toliko imućni da se raspuknu, i da će karamele padati po nama ostalima. Kao da su oni neka vrsta lonca dobročinstva. Međutim, činjenica je da lonci neće sami puknuti. Moraš ih udariti štapom."
Naš nedavni napad na banku Bradesco podigao je neke sumnje u korporativnim medijima. U stvari, bomba postavljena na treći bankomat nije eksplodirala. Naša je namjera, po riječima nekih medija, bila pljačka vašeg trulog novca. No, na koncu, zapaljiva naprava s 20 litara benzina s uljem i dodacima neće nikada dignuti u zrak jedan bankomat.
Naša je namjera bila zapaliti vaš dom Kapitala.
U noći 13. septembra, u jednoj od elitnih četvrti Sao Jose dos Campos, izveli smo još jedan napad požarom na jednu podružnicu banke. Ovaj put je meta bila ITAU, koja je u drugom poslovnom kvartalu ostvarila sramotnu zaradu od 5.9 miliona reala [preko milijun eura, nap.prev.].
Izgleda da su kamatarenje i špekuliranje tuđim radom jedina stvar koja danas nastavlja pokretati već ionako rđave zupčanike kapitalističke superstrukture. To je ludilo našeg doba, gdje najslabiji žive u krizi dok se oni na vrhu časte na naš račun. Napade na niže klase oni nazivaju "prilagodbom", dok svaki napad na više klasu zovu "terorizmom".
I kao da to nije bilo dovoljno, marioneta [predsjednica] Dilma Rousseff napala je radnike oštrim mjerama štednje, dezinvesticijom i rezanjem socijalnih programa, a još moramo i gutati parlament ispunjen štakorima i crvima - i svim vrstama parazita - koji pune svoje stomake novcem iz podrške korporacijama, kompanijama, bankama i agribiznisu. Rade za svoj interes protiv želja naroda. To je ono što se naziva "demokracija"
Predstavnička demokracija - kapitalizirana i financirana do srži - se može jednostavno usporediti s kanibalnom večerom - svaki četiri godine biramo s kojim ćemo umakom biti živi požderani.
...

I. "Ovaj trenutak koji neće biti zaboravljen
Tako isprazan kada ga odbace sjene
Tako isprazan kada ga odbace satovi
Taj žalosni trenutak uzima moja blagost
Da bi ga skinula do gola, da bi mu skinula krv sa krila
Oduzela oči da bi se sjećao davnih strepnji
Usne da bi sakupio tekućinu nasilja
Izgubljen u zvonjavi smrznutih zvonika."
U ovom kontekstu nedavnih državnih reformi čiji su ishod strože kazne za posjedovanje i upotrebu zapaljivih naprava i/ili eksploziva, uz brojne slučajeve zatvorskih kazni zbog ustaničkog nasilja (bombe, paljenje autobusa i napadi požarom ispred fakulteta), neko bi mogao pomisliti da nema više mjesta za napadačka djela protiv Dominacije i da je to normalnost, savršena izlika za sve one koji su uvijek pronalazili opravdanja za odlaganje svoje vlastite pobune protiv postojećeg.
Međutim, duga historija pobuna, ustanaka i zavjera dokazuje nam da je sistem vladanja uvijek bio i uvijek će biti ranjiv, i da je uvijek moguće pronaći mjesta za pobunu i direktnu akciju protiv struktura, simbola, institucija i predstavnika represije.
No, još nešto je isto tako točno, to jest da ranjivost Dominacije postaje vidljiva samo kada se naša djela neposluha i naša želja za slobodom provuku kroz pukotine prevladavajućeg društvenog poretka; napadima, nanošenjem rana, postajemo opasni, izvan kontrole, za njihove planove vladanja.
Zato smo još ovdje i zato ćemo ostati ovdje, i dalje prkositi vlastima šireći našim djelima ideju da ustanička pobuna ovisi djelima pobune koja ne prestaju.
II. "Ali za nas se sve promijenilo kada smo odlučili da živimo kao ratnici, umjesto kao robovi. Poštujemo našu tugu i frustraciju, našu samoću i nesigurnost, niti ih gušimo niti im se predajemo: uzimamo te slomljene dijelove naših ja u svoje ruke kako bi preoblikovali žrtvu u borca, i stajali ponosno kao neprijatelji ovog svijeta. Da bi napali ono što napada nas." - FAI-FRI drugovi iz UK
...

Borbena Anarhija/FAI-IRF preuzima odgovornost za napad požarom na ured SYRIZA-e u Kypseliju. Zapalili smo ured tih političkih oportunista kao prvi odgovor na odbijanje izlaska u svrhu studija našem drugu Nikosu Romanosu i zbog osvetničkog širenja situacije zatočeništva na suprugu druga Gerasimosa Tsakalosa, iz Zavjere Vatrenih Ćelija. Svijet autoriteta se nalazi ovdje. Na rukama imigranata obilježenim brojevima, na samitima ekonomista, u neprekidnoj propagandi novinara, u ministrima "ljevičarske vlade", u sudnicama, policijskim stanicama, u vilama bogatih. Anarhističkom ustanku nije cilj reforma kapitalizma, niti zaustaviti djelovanje koje ovisi o političkoj upravi stroja smrti i izrabljivanja. Zora našeg doba svanuti će nad ruševinama kapitalističkog društva. Do tada jedino što nam preostaje je neprekidna i beskompromisna anarhistička borba.
SNAGE SVIMA KOJI NAORUŽAVAJU SVOJU NEGACIJU! SVIM ANARHISTIČKIM ZATVORENICIMA!
PS) Tokom štrajka glađu anarhističkih zatvorenika u Čileu zapalili smo diplomatsko vozilo u Ano Pefkiju, uz želju da zagrijemo njihova srca vatrom anarhističke solidarnosti. Budite nam dobro, drugovi.
Borbena Anarhija/FAI-IRF
...

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

Video s podnapisima na engleskom i talijanskom jeziku, prikazuje početni dio Projekta Feniks, međunarodnog projekta brojnih i različitihe sabotaža i napada u različitim zemljama.
Posvećeno Alfredu Cospitu i Nicoli Gaiu, Ćelija Olga FAI/IRF, koji su preuzeli odgovornost za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Roberta Adinolfija.


"Mi smo ovdje, gdje sve započinje sada."

Projekt "Feniks" je odmotavanje sakrivene mape, koja označava jedan od puteva prema Atlantidi praktične teorije. Nepoznati i izgubljeni kontinent koji postoji onkraj rubova gorućih gradova međuprostora. Stvoren kroz djelo, dijalog i ideje, neformalno organiziran po anarhističkim principima neprekidnog autonomnog napada, revolucionarne solidarnosti i internacionalizma. Niz napada koje su počinile različite radikalne grupe direktne akcije širom svijeta, prekidajući tišinu izolacije i uzvračajući udarac zatvorskom društvu tehno-industrijskog sistema.
Zatvoreni članovi ZVĆ optuženi su za poticanje na napade, Spyros Mandylas i Andreas Tsavdaridis uhapšeni su i optuženi za čin 4. ovog projekta, šaljući paket-bombu bivšem komandantu antiterorističke agencije, Dimitrisu Xorianopoulosu; doke je Christos Rodopoulos optužen za slanje paketa-bombe Dimitrisu Mokkasu, glavnom tužitelju za slučaj ZVĆ, kao čin 6.
Projekt Feniks je danas obnovljen kroz napade 2015. u Čileu, Češkoj i Grčkoj, s drugovima s područja Češke koji su započeli kampanju "Uništimo represiju". Priča Feniksa se i dalje piše...
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE

NI MILIMETAR NAZAD

DEVET MILIMETARA U GLAVU PANDURA
...

Dan za danom, minutu za minutom, moć se održava i reproducira, u društvenim odnosima svih koji prihvaćaju ovaj poredak utemeljen na autoritetu, moći i izrabljivanju, i na svakoj instituciji, poduzeću i mehanizmu koji dozvoljava njegov normalan razvoj, i da ne zaboravimo, nikada, na dobrovoljnim aktivnostima službenika moći i njihovih suradnika: poduzetnika, političara, policije i građana zaštitnika moći, i na naporima da bi pokorili kako bi se održao i funkcionirao ustaljeni poredak.
Kada odlučimo da se suočimo s moći, u svim njenim oblicima i izrazima, borba za potpuno oslobođenje mora se odnositi na sve što predstavlja različite scenarije po kojima moć vrši svoju vlast. Naša borba nije djelomična, nego čitava, zato što boriti se potpunu slobodu podrazumijeva borbu i borbu protiv države, kapitala, specizma, hijerarhija, specijalizacije i različitih izraza autoriteta.
I unatoč naporima čileanske države da eliminira ideje i djela pobune, izravni napad grupa anarhističke akcije se nastavlja.
U zoru 7. aprila napali smo urede uprave mesne industrije, Ganadera Rio Bueno S.A., koja se bavi klanjem životinja u svojim radnim logorima, kako bi njima trgovala kao robom za intenzivnu ljudsku potrošnju. Napad smo izveli zapaljivom napravom i mehanizmom na odgađanje, koja je bez problema funkcionirala i nanijela štetu dijelu fasade.
Razlozi su jasni i brojni. Kada odlučimo da se borimo za oslobođenje, onda to činimo na sveobuhvatni i potpuni način, bez hijerarhije prema vrstama. Zato ne možemo ostati pasivni naspram specističkog i ubojitog mehanizma kojeg predstavlja navedeno poduzeće, ne možemo ostati pasivni naspram zatvaranja, izolacije i smrti stotina životinja.
Naša je borba antispecistička zato što je ponajprije antiautoritarna, za oslobođenje nas, zemlje i životinja.
Simboli i strukture moći nalaze se posvuda, oni su poticaj da se usudimo i prijeđemo u napad, sprovodeći u djelo naše ideje i vrijednosti o oslobođenju, naše svijesti i našu kreativnost u ratu.
I pošto podrazumijevamo borbu kao mnogostrani čin i pravimo hijerarhiju među sredstvima i alatima koje koristimo, pozivamo na umnožavanje djela direktnog napada. Činimo to sa skromnošću, ali i uvjereni da je anarhistički prijedlog o autonomnom napadu putem grupa sastavljenih od srodnih pojedinaca, organiziranih na horizontalan način, moguć, realan i uvijek aktualan i nužan.

GENOVA, 31. mart: arhivirana istraga javnog tužitelja Manottija protiv anarhista.
Iz medija doznajemo da je javni tužitelj iz Genove, Federico Manotti definitivno arhivirao istragu protiv 33 osumnjičenika, po članku 270bis i 280 [udruženje i atentati u svrhu terorizma, nap.prev.], za niz napada počinjenih na području regija Liguria, Toskana i Emilia, između 2004. i 2009., za koje su neke od njih odgovornost preuzele različite grupe neformalne FAI.
Nakon godine dana od zahtjeva za pritvorom, koje su odbijene u martu 2014., procedura ostaje otvorena samo protiv Alfreda Cospita (u zatvoru zbog ranjavanja Adinolfija): optužbe protiv njega su odbačene i poslane u Torino, gdje je još otvorena jedna istraga o nekoj neodređenoj (po riječima lokalnih dnevnih novina "Il Secolo XIX) "anarhističkoj grupi iz regije Piemonte".
...

Svaka fraza ispisana na sivim zidovima mrtvog grada, svaki transparent solidarnosti, svaki udarac bokserom u lice, svaka krađa, svako zapaljenjo vozilo, uništeni bankomat. Svako bogohuljenje, svaka ucjena svijetu Moći i civilizacije, svakom predstavniku i lakeju sistema, održavaju duh na životu i guraju ga naprijed. Duh individualne oružane pobune u beskrajnom ratu protiv Autoriteta... Ovo je trenutak kada slobodni pojedinci - muškarci i žene - donose odluke koje će nadići strah od smrti.
Snage zatvorenim članovima ZVĆ i svim zatvorenim anarhistima od akcije diljem svijeta.
Dug život oružanoj anarhiji FAI/IRF
InterArma

Tek danas, 16. marta, potvrđen nam je štrajk glađu do ispunjenja zahtjeva koji vode naša braća i sestra iz ZVĆ. Cilj njihove borbe je oslobođenje članova njihovih obitelji, koji su uhapšeni iz osvete zbog pokušaja bijega. U očekivanju svježijih vijesti (naše su od 06.03.), u nadi da su njihovi voljeni već otpušteni, samo par ali odlučnih riječi: mi smo uz vas srcem, umom i nadasve rukom.
Dug život ZVĆ.
Alfedo i Nicola
talijanski Anarhistički Crni Križ

16. decembra 2014. uhapšeno je u Kataloniji i u Madridu 11 drugova/arica, pod optužbom za različite napade i za "pripadanje kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma", 4 je brzo otpušteno, dok je ostalih 7 oslobođeno nakon mjesec dana pritvora, uz plaćanje kaucije, u očekivanju suđenja.
Policija je izjavila da je navodna teroristička grupa "Kriminalna grupa GAC" (Koordinirane anarhističke grupe), dio terorističke organizacije FAI/FRI.
Slijede detaljni napadi za koje su optužene osobe pod istragom u "Operaciji Pandora":
21. decembar 2012.: 3 napada na podružnice banke CaixaBank (Barcelona), te slanje pisma-bombi, jedno nadbiskupu Pamplone i drugo jednom članu kongregacije Kristovih Legionara iz Madrida. Odgovornost su preuzeli: KLUB ZANATLIJA KAVE ZA NJENE DRUGAČIJE UPOTREBE (ponekad spektakularan) - FAI/FRI, ANTIKLERIKALNA GRUPA ZA PROMICANJE UPOTREBE SEKSUALNIH IGRAČAKA - FAI/FRI
07. februar 2013.: Atentat na katedralu Almudena u Madridu, pripisan Ustaničkoj komandi Mateo Morral.
10. april 2013.: Simultani napadi na podružnicu Caixa banke u barcelonskoj četvrti Sarrià i na podružnicu banke BBVA u Madridu.
06. septembar 2013.: 2 pisma-bombe poslana talijanskim poduzećima u Kataloniji + jedna lažna naprava jednom talijanskom poduzeću u Valenciji.
02. oktobar 2013.: Atentat na baziliku El Pilar u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo Ustanička komanda Mateo Morral (zbog iste optužbe se u zatvoru nalaze drugovi Monica Caballero i Francesco Solar).
...

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Ujutro 23. janura 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi mojeg web-sitea RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države.
Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama.
Ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhistički web-site RadioAzione Italija.
Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac.
Da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd.
Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih "talijanskih i grčkih prijatelja" (izraz koji su često koristili). Zato što su i oni svjesni činjenice da ne bih mogla očekivati nekakvu suradnju, aktivnost ili slično u lokalnoj sredini.
Dali su mi na znanje da poznaju i druge anarhiste u Hrvatskoj, ali da s njima, za razliko od mene, nemaju problema, da sam ja jedan jedinstveni i poseban slučaj za ovo područje (kako bih usput shvatila da druge anarhiste u Hrvatskoj baš i ne zanimaju previše moje ideje). Te da su upoznati s činjenicom da sam ja uvela, godinama unazad, teorije ustaničkog anarhizma na ova područja, mojim prijevodima Alfreda M. Bonanna. I prilično su ustrajali na toj točci.
...

OD ČILEA DO GRČKE
"Loša večer moja gospodo, mada to nije vaša volja... pobunjenici na zidovima jebu vašeg Krista!"*
Ovi "sveti" dani kada se socijalni problemi zakopaju pod licemjernim osmijesima trulog društva - koje zaboravlja na sebe dimnom zavjesom lažne ljubavi i radosti, u ozračju ispunjenim blagdanskim zajedništvom, nastojeći stimulirati osjećaj sigurnosti, prosperiteta i fiktivne potrošačke sposobnosti građana, kako bi tržišna ekonomija pogođena krizom nadoknadila svoje gubitke - i kada se gradovi ispune veselim potrošačkim šupcima, dok masa beskućnika pati u mračnim kutovima, a radnici trgovačkog sektora (mada nisu ni oni nevini) pljuju krv zbog iscrpljujućih radnih sati i "bijelih noći" šefova, odlučili smo "poslati" jedan naš poklon našim voljenima, a istovremeno poslati nekoliko bombi čestitki našim neprijateljima, s obećanjem za pobunjeničku 2015.
Željeli smo da naše paljenje vozila ELTA Dostavljača (nacionalna poštanska agencija) u Zografou, 25.12., bude mali doprinos širenju ustaničkog nasilja u kontekstu međunarodnog poziva anonimnih drugova iz Čilea na Crni Decembar, u sjećanje na ustaničkog anarhističkog borca Sebastiana, kojeg su usmrtili meci stražara Kapitala, tokom pokušaja eksproprijacije banke u Santiagu, 11.12.2013. Šaljemo našu solidarnost i naše najtoplije zagrljaje našoj zatvorenoj drugarici Tamari Sol (Čile), Monici Caballero i Franciscu Solaru (Španjolska), dok zabrinuto gledamo napredak slučaja sedmero zatvorenih drugova u antiterorističkoj operaciji "Pandora" u Španjolskoj.
Također, nešto prije zore, na zadnji dan godine, zapalili smo vozilo zaštitarske kompanije DELTA u Elliniku, kao neposredni refleksni odgovor na premještaj gerilca i člana Revolucionarne Borbe, Nikosa Maziotisa, u zatvor visoke sigurnosti (tipa C) u Domokosu.
MISLI GLOBALNO - DJELUJ LOKALNO

ZAPALIMO GALEJE

...

Francuska policija je ubila Rémi Fraissea, dok istovremeno pokušava ugušiti borbenu okupaciju šume koja bi spriječila branu u Sivensu. Zapalili smo vozilo u službi francuske multinacionalke GDF (koja radi na izgradnji novog nuklearnog reaktora nedaleko do Hinkley Pointa, a istovremeno je umiješana i u druge nuklearne projekte u raznim zemljama, nameće brane na nezamjenjivim domorodačkim zemljama uz podršku brazilske vojske, pruža infrastrukturne usluge na Shetlandskom otočju jednom od najvećih naftnih i plinskih terminala u Europi, upravlja brojnim francuskim zatvorima, a općenito radi na razvoju tehnologija uvijek istih banaka i trgovačkih poduzeća, nastojeći predstaviti industrijski kapitalizam kao održivi razvoj).
Na području Long Ashtona zapalili smo i jedan smioni 4x4, dva luksuzna sportska automobila i jedno vozilo OSC-a (koju smatraju jednom od najvrhunskijih zaštitarskih firmu u UK-u, i koja pruža usluge zaštitarstva, patroliranja, instalacije nadzornih video-kamera i monitoringa itd.).
U Francuskoj okupacija Z.A.D.-a ("Zone À Défendre" - područje za obranu, nap.prev.] nije pokleknula naspram planirane eko-katastrofe koja vodi u uništenje važnih staništa kako bi se napajao transgenični kukuruz. Anarhija je prepriječila put industrijalcima.
Drugačija destrukcija je moguća.

Razne ćelije započele su nizom malih djela sabotaže u Kostariki već mjesecima, nismo očekivali da će naše djelo doživjeti tako snažan odjek.
To je prvo djelo tog tipa u ovoj prljavoj zemlji nakon dugo, dugo godina...
Zbog tog smo razloga osjetili potrebu da preuzmemo odgovornost za ovo djelo, misleći da će ohrabriti mnogo osoba koje će sa sebe otresti strah koji nas svakodnevno izjeda, strah koji nas sprječava da krenemo dalje...
Tehnološka kontrola je sve jača, zato smo odlučili da preuzmemo kontrolu nad našim životima bar na trenutak i da ostvarimo ovo djelo, koje nije samo sebi svrha, već sredstvo kojim se osvećujemo za naše ropstvo.
U četvrtak 19. juna 2014. napali smo mesnicu u Cartagi sa zapaljivom napravom. Vatra je nadišla naša očekivanja, i po riječima štampe šteta je procjenjena na preko 40.000 dolara.
Mesna industrija je jasan odraz ovog društva: pripitomljavanje, minimalno poštivanje prirode i novac kao sveto božanstvo pri svakom potezu. Ovo nije samo izjava o preuzimanju odgovornosti; ovo je poziv na rat ostalim ćelijama, ostaloj braći i sestrama u vatri; oni znaju na koga se odnosimo, kome je ova poruka upućena.
Došlo je vrijeme da zapalimo ovu zemlju, ovaj umjetni svijet; to je početak crne vatre koja će spaliti njihova poduzeća i industriju prljavog tehno-industrijskog društva. Sada je trenutak za artikuliranje hladne i izravne kritike, daleko od maštarija, krenuti naprijed i predstaviti vlastite napade. Jasno je da nismo destabilizirali sistem ovim djelom, ali jedna spaljena mesnica je jedna mesnica manje...
Sa zatvorenim drugovima ili palima u borbi u našim sjećanjima, puškama i napadima...
Bez daljnjih oklijevanja.
Bila je to kratka poruka "Divljih zemlje" ELF/ALF/FAI/FRI

...

Usred teror-zanosa, nadiranja kontrole i iskazivanja snage zakona.
Da bi izvjestili o našoj akciji požarom, unoseći život našoj mržnji prema policiji, u skladu s našim nastojanjem da iskorijenimo autoritet i njegovu civilizaciju i da ne ustuknemo ni korak pred represijom, koja nas ne može spriječiti.
Desilo se kraj policijske stanici u Keynshamu (3. septembra), gdje su bili parkirani kombi i druga vozila snaga reda, kraj bristolske zaobilaznice. Postavili smo u sva tri vozila s pokretnom nadzornom videokamerom kratki fitilj. Nalazila su se se na benzinskoj stanici, na području policijske jazbine. Nakon što smo otišli ušlo je još goriva u spremišta te se zapalio i minubus za suzbijanje nereda, parkiran ispred. Kad je otkriven požar minibus i najmanje jenda od videokamera već su bili spaljeni. Mediji su izjavili da je odmah poslije uhapšena jedna osoba i vjerojatno su do sada već nejasno shvatili da nemaju dokaza da je optuže, zato što smo mi jedini odgovorni za požar ispred njihovog nosa.
Policijska stancia nalazi se pokraj ogromne središnje policijske stanice Keynshama, koja je otvorena kako bi obavaljala funkcije starih Bath i Radstock stanica, kao dio novoizgrađenog niza policijskih višenamjenskih objekata, sa pritvorom, uredom kriminalističke policije, bazom za operacije i triforce poligonom za gađanje, kojeg su prije godinu dana spalili anarhisti.
Sjetite se, policijska država je ipak ranjiva.
Vlada je danas izabrala da pojača elektronski nadzor i ograniči kretanje te da očitije nego ikada okupira brojne gradove snagama sigurnosti, u čijim pozadinama ponekad stoje građani nagurani kroz metal detektore i okruženi ogradama na otvorenim javnim mjestima. Mada bijesni nismo ni šokirani ni ogorčeni. Takozvano "izvanredno stanje" je vječiti as u rukavu demokratskog totalitarizma - radi se o ratu, i zašto bi onda ostavili eskalaciju samo u rukama neprijatelja?

109. ROČIŠTE
Na ovom je ročištu bilo zakazano svjedočenje svjedoka obrane, koje su pozvali neki optuženici koji nisu članovi ZVĆ. Prije nego što je započela procedura drugovi iz ZVĆ pročitali su izjavu u vezi njihovog odbijanja svjedoka obrane.
Navodimo nekoliko dijelova izjave:
"... ovo se suđenje privodi kraju. U ovom trenutku vaša pravosudna kultura dodjeljuje nam pravo da pozovemo svjedoke obrane. Međutim, ta logika da nas neka druga osoba brani, nama predstavlja sakaćenje i viktimizaciju.
Svjesni smo činjenice da se parada svjedoka obrane održava na mnogim suđenjima protiv drugova, a među njima se mogu naći čak predstavnici Ljevice i sveučilišni profesori.
Vrlo često svjedoci obrane u punoj suradnji s okrivljenima izgrađuju humani profil okrivljenih, predstavljajući ih kao "dobre osobe", "inteligentne studente" i "čiste ideologe", kako bi zadobili naklonost sudaca. Čitav taj scenarij nama više naliči na psihoterapiju nego na agresivni stav prema sucima. (...) Zato, mi nismo ni "dobre osobe" ni "inteligentni studenti i "čisti ideolozi", koji su proganjani zbog svojih ideala. Mi smo anarho-nihilisti kojima se sudi zato što svoje ideje sproveli u djela i nisu se nikada nizašto pokajali.
Zato odbijamo da budemo žrtve kojima je potrebna obrana. Za nas je najbolja "obrana" nastavak djelovanja ilegalne ćelije ZVĆ i mreže FAI/IRF.
Zato ne tražimo svjedoke obrane već suučesnike da bi počinili "zločin" anarhije (...)".