Od 1. maja 2014, na svoj treći rođendan, KKUSIUSK počinje sa zvaničnom distribucijom anarhističke literature na srpskohrvatskom. Osim svoja tri izdanja, u ponudi imamo i knjige koje smo ranije prevodili za druge izdavače, kao i veći broj naslova prijatelja i prijateljica iz drugih srodnih izdavačkih kuća - sveukupno, nekih petnaestak sjajnih dela. Čekirajte link, pa pronađite nešto za sebe ili svoje bližnje. Zainteresovani za ova izdanja mogu da se jave u inbox ili na e-mail adresu sa sajta.
Protiv države i crkve, u korist slobode!
kkusiusk.com

Plamenovi pobune i dalje osvjetljavaju mrak jednog svijeta inače usmjerenog na uništenje pojedinca i na homologirano ropstvo: namjera ovih stranica je raspirivati ove plamenove i zapaliti druge.
Jedna od malobrojnih prednosti koje nudi paroksistička potraga za globalnom informacijom je otkriće da i na antipodima postoje srca koja kucaju istim ritmom kao naša i koja naoružavaju ruke spretne za mnogo više od pukog kucanja po tastaturi. Jurnjava tehnološkog društva prema ambisu postaje sve mahnitija, ali borci čitavog svijeta održavaju korak, i uz rizik da ih pregazi tako divovsko čudovište ipak ga nastoje omesti i srušiti na tlo. Sada je trenutak da se zasuću rukavi i učini što više.

"Naoružaj se i budi nasilan, divno nasilan,
da sve eksplodira... Naoružaj se i bori protiv terorizma,
pali, zavjeri se, sabotiraj, budi nasilan,
prirodno nasilan, slobodno nasilan."
Mauricio Morales (Punky Mauri), anarhistički borac poginuo u akciji 22. maja 2009.
DANI MEĐUNARODNE SOLIDARNOSTI
OD 16. DO 22. MAJA 2014.
PRED POČETAK SUĐENJA PROTIV ANARHISTA:
MATTIA, CLAUDIO, NICCOLO' I CHIARA
(OPTUŽENI ZA ATENTAT U SVRHU TERORIZMA
POVODOM NAPADA NA GRADILIŠTE BRZE ŽELJEZNICE
U VAL DI SUSI, U NOĆI IZMEĐU 13. I 14. MAJA 2013.)
U ZNAK SOLIDARNOSTI S DRUGOVIMA ALFREDOM I NICOLOM
(U ZATVORU ZBOG RANJAVANJA IZVRŠNOG DIREKTORA PODUZEĆA ANSALDO NUCLEARE, ROBERTA ADINOLFIJA)
I S DRUGOVIMA GIANLUCOM I ADRIANOM
(u zatvor pod optužbom za zapaljive napade na banke, multinacionalne energetske kompanije (ENI, ENEL) i na poduzeća koja
izrabljuju zemlju)
REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST ZA SVE BORCE!
ANARHISTI
...

Napomena RadioAzione: Drugarice Chrystal i Paz uhapšene su 29. marta 2014. u Victoriji na Dan mladog borca; obije se nalaze u pritvoru u zatvoru San Miguel.
U noći 29. marta na Dan mladog borca [neslužbeni dan u spomen na braću Vergara Toledo, ubijene 1985. za vrijeme Pinochetove diktature, nap.prev.] u Victoriji su uhapšene četiri osobe.
Među njima, nas dvije. Nakon hapšenja odveli su nas u 51. policijsku stanicu gradske općine PAC, a troje nas su brutalno pretukli i prije dolaska u istu. Zato smo premještene zajedno s Javierom, koji je zadobio višestruke frakture lubanje. Chrystal su nanešene rane na nogama i na leđima, a Paz su slomljeni nos i zubi.

Tokom ovih dana u Grčkoj (Uskrs) je ubijeno na tisuće ne-ljudskih životinja za hedonističko i sadističko konzumiranje njihovog mrtvog mesa na blagdanskim stolovima kršćana. Mi smo pak odlučili proslaviti na drugačiji način. Tako smo u zoru 19. aprila napali Mesnu Tržnicu Tesalije u Volosu, razbili prozore te nanijeli štetu transportnom kamionu poduzeća. Navedena trgovina je već bila meta napada u prošlosti, dakle vrijeme je da neki ljudi shvate da ako nastave izvlačiti profit iz patnji ne-ljudskih životinja, na svojem će putu susresti nas, uz sve agresivnija sredstva.
Civilizacija i kapitalizam, od samog početka njihovog postojanja, koristeći teoriju i praksu vlasništva i kaveza, zatvaraju, muče i ubijaju na milijarde ne-ljudskih životinja da bi zajamčili hranu, zdravlje, napredak i dobrobit ljudske vrste, postavljajući temelje antropocentričnom svjetonazoru po kojem se ljudska bića nalaze iznad svih drugih vrsta, a sve postoji u svrhu izrabljivanja u korist prvih. Mada je antropocentrična, ipak moć ne ostavlja ljudska bića izvan kruga porobljavanja - hijerarhija, patrijarhat, nacije, ropstvo nadnicom, društvene nejednakosti. Napad modernog totalitarizma ispunjen je s jedne strane zatvaranjem i izrabljivanjem životinja (uzgajanje životinja, vivisekcija, cirkusi, zoološki vrtovi, dućani za prodaju kućnih ljubimaca), a s druge strane ljudskim bićima čije ideje i akcije se kose sa spokojnim djelovanjem sistema (zatvori, koncentracioni kampovi za useljenike). Zato ne smatramo da je Potpuno Oslobođenje (Životinje-Zemlja-Ljudska bića) odvojeni dio anarhističke borbe, već njen sastavni dio.
Sve dok se ne sruše svi kavezi/zatvori, ništa nije slobodno!
Solidarnost sa političkim zatvorenicima
Snage svima koji se bune u zatvorima i izvan njih
Antispecisti
...

*Suđenje se održava u zatvoru Korydallos [Atena], u "specijalnoj sudnici" kreiranoj za "opasne" zatvorenike. Dvojca anarhista su optužena za pljačku, Grigoris Sarafoudis i Yannis Naxakis.
U ponedjeljak 31.03. održalo se prvo ročište. Ispitana su prva tri svjedoka (direktorica banke i službenici). U licu G.Sarafoudisa nisu prepoznali nijednog od počinitelja pljačke (Y.Naxakis je odbio sudjelovati u procesu i nije bio prisutan u sudnici). Pa kako ih mogu prepoznati budući da su počinitelji imali pokrivena lica?
Na pitanja koje je sudac postavio prvoj svjedokinji, ova je odgovorila kategoričkim "ne" kada ju je pitao da li postoji šansa da prepozna ikakvo obilježje dvojce pljačkaša. Pitanja suca su nastavljena bez ikakvih rezultata. Zatim su pitanja skrenula na mogućnost prepoznavanja Sarafoudisovog oblika tijela, ali ponovno bez ishoda pošto su svjedoci rekli da su vidjeli dva vrlo visoka čovjeka.
Svjedoci su također kategorički tvrdili da nisu vidjeli počinitelje kako nose mobitel ili handsfree uređaj (materijal koji je pronađen na sceni i na kojem je navodno pronađen DNK Sarafoudisa). Rekli su i da im počinitelji nisu prijetili tokom pljačke, i da su vidjeli djelo još jednom na DVD-u kopiranog sa sustava snimanja videonadzornih kamera. No, DVD-a nema u spisu koji sadrži bitne dokumente. Izgleda kao da antiteroristička policija nije pronašla na videu nijedan inkriminirajući dokaz protiv dvojce optuženih drugova pa je odlučila da zapis nestane...

3. i 4. aprila trebalo je započeti suđenje protiv Amelie, Fallona i Carlosa, uhapšenih 5. januara.
Na prvom ročištu, 3. aprila, policajci koji su ih uhitili pozvani su na svjedočenje, kako bi započelo predstavljanje dokaza. No, u zakazano vrijeme, u 11 sati, nijedan pandur se nije pojavio i ročište je obustavljeno. 4. aprila samo se jedan o pozvanih svjedoka eksperata pojavio. Određeni su novi datumi za ročišta, 28. i 29. aprila.

Milijuni automobila poredanih u saobraćaju, teško industrijsko zagađenje, mase cementa pokrivaju zelenilo da bi se izgradili novi auto-putevi, željeznice, trgovački centri, zatvori, škole, tehnološki instituti; toksični i radioaktivni otpad odložen u rijeke i ispod zemlje, genetski modificirane životinje kao zaliha za organe ili uzorci za istraživanja, na milijarde drugih zatvorenih i ubijanih svake godine za našu besmislenu potrošnju; vlade i zapadne multinacionalne kompanije oduzimaju zemlje domorodačkim narodima u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, ratovi za dostizanje posljednjih energetskih izvora, imperijalističke snage testiraju novo kemijsko i tehnološko oružje na narodima, kemijski i kancerogeni aditivi u hrani koju jedemo, biljke s modificiranim dnk i bombardirane pesticidima zbog većeg uroda, prirodne šume sasječene za širenje intenzivnih monokultura i rudnika zlata...
NAPREDAK ILI UNIŠTAVANJE?
Godine života provede u školama, uredima, tvornicama sličnim zatvorima, ili pred ekranima mobitela, kompjutera i tv-a, uokvireni u jednolični život sačinjen od posla, obitelji i programirane zabave, pretvaramo se u strojeve koji proizvode i troše, postajemo suučesnici sistema koji ubija i uništava čitav svijet, u zamjenu za bijedni tehnološki komfor koji nas uopće ne čini sretnima.
SLOBODA ILI OTUĐENJE?
Uvijek uz one koji "još imaju uši za nečuvene stvari", koji i dalje pružaju otpor i prkose moći civilizacije, koji odabiru djelovati za slobodan i divlji život.
SOLIDARNOST S GIANLCUOM I ADRIANOM
anarhisti u zatvoru optuženi za sabotaže i zapaljive napade na banke, energetske multinacionalne kompanije (ENI, ENEL) i poduzeća koji izrabljuju životinje i zemlju

...

Ukratko bih želio napisati nešto o tjednu podrške zatvorenim drugovima u Meksiku, od 16. do 24. marta.
Odmah na početku želim reći da mi nije namjera sabotirati taj tjedan, nimalo; ali bili su navedeni moji stavovi kroz jednu rečenicu i jedan citat koji sam napisao u jednom otvorenom pismu iz zatvora. Tom prilikom korišten je citat iz izjave napisane u zatvoru, i potpisano mojim imenom. Primarni aspekt koji želim naglasiti je činjenica da izgleda (ili možda izgleda, možda zbog lošeg španjolskog prijevoda) kako je tekst, ili poziv, potpisan mojim imenom, što je nemoguće, iz nekoliko razloga.
Prvi:
Zato jer se ne slažem sa tjednima solidarnosti za podršku zatvorenicima (nekada jesam, danas više ne), ali ne zato što sam protiv solidarnosti sa drugovima; jasno, solidarnost je princip anarhističkih ideja i prakse, to je individualna etika koja postaje praksa u našem svakodnevnom životu.
Mislim da potrebna podrška i REVOLUCIONARNA SOLIDARNOST (N1) sa zatvorenim drugovima nije odvojena borba, kao što borba protiv zatvora nije djelomična borba, već dio same borbe za uništenje Države/Kapitala, neodvojivi dio borbe za slobodu. Stoga, odrediti jedan specifičan dan na kalendaru na koji fokusirati antizatvorsko djelovanje, isto je kao odazivati se revolucionarnom kalendaru (povorka za 2. oktobar, za 1. maj... pa sada za 1. decembar itd.), usredotočiti akciju na samo jedan dan, oduzimajući značenje djelima koja su počinjena svakodnevno, a planirana su i za zatvorene drugove.

Već pet mjeseci drugovi Monica Caballero i Francisco Solar su zatvoreni u režimu FIES i razasuti po geografiji španjolske države. Nalaze se u pritvoru, u očekivanju suđenja, optuženi, uz još tri druga (uhapšena u istoj operaciji, ali sada na slobodi), za pripadanje terorističkoj organizaciji, za izvršeni napad i za pokušaj napada.

"Ne želim govoriti o mojoj nevinosti ili mojoj krivnji, zato što odbijam da budem dio pravosudnog cirkusa izgrađenog protiv mene" - Victor Montoya
3. i 4. aprila započela je priprema sudskog procesa protiv Victora Montoye, optuženog za postavljanje eksplozivne naprave u policijsku kasarnu u Vizcachasu, februara 2013.
Tijekom ove faze određeni su dokazi koji će biti predstavljeni na suđenju. Podsjećamo da se Victor suočava s čitavim sudskim aparatom i pravnom mašinerijom na temelju antiterorističkog zakona, koji kao kamen temeljac za istrage i sudski proces koristi izjave anonimnih svjedoka.
Očekuje se da će ubrzo biti određen datum početka suđenja protiv Victora, koji se nalazi u zatvoru Puente Alto.
KRAJ ANTITERORISTIČKOM ZAKONU!
Kraj anonimnim svjedocima!
...

U utorak 8. aprila bačena je granata na vozilo (siva opel vectra) dobro znanog stražara G.Bardakisa, u ulici Zaimi 33, Aigaleo.
Ovaj napad je samo mali čin u znak sjećanja na ubojstvo zatvorenika Ilije Karelija.
Kareli je, nakon što su ga zatvorski stražari tukli, mučili strujom, potapali u kante ledene vode, mučili i ponižavali, "pobjegao" svojom smrću iz ruku mučitelja.
Znamo da će njegova smrt ubrzo biti zaboravljena. Kao što se desilo sa tisućama umrlih u paklu zatvora, od bolesti, droge i očaja.
Stražari ubojice koliko god se trudili sprati krv klorom u zatvorskoj samici, niste uspjeli. Ostaje tamo, kao znak na zidu, da podsjeća kako se krv može sprati samo krvlju.
Sada je na nama red...

STRAH SE NAJPRIJE UGNIJEZDI U NAŠE DUŠE, A ZATIM PODIŽE ZIDOVE NJIHOVIH ZATVORA
Jedna provokacija... Bijeg Christodoulosa Ksirosa iz zatvora i njegov povratak oružanoj borbi.
Brojne laži... TV monolog koji opisuje unutrašnjost zatvora, koji izgleda kao u filmu. „Zatvorenici koji rukovode stvarima u zatvoru...”
„Članovi ZVĆ koji šefuju zatvorskim stražarima”
„Teroristi slave Novu godinu i planiraju bijeg iz zatvora.”
Neprijatelj... Izgradnja zatvora unutar zatvora, šifra „zatvor maksimalne sigurnosti, tipa C”.
Istina... Sve brave na svijetu ne mogu zatvoriti našu nepokolebljivu odluku da ostanemo neprijatelji autoriteta do samoga kraja...
I. Propaganda postaje praksa
Posljednjih su mjeseci novinari, kao nositelji jedine istine, slijedeći naredbe vlasti, stvorili ozračje straha. Televizijski scenarij „istine”, koji govori o „teroristima žednih krvi”, obogaćen provokativnom ucjenom od četiri milijuna eura za svakog potencijalnog doušnika koji će doprinijeti hapšenju tražene osobe. Iza komunikativne bujice laži, pojavila se istina represije.
Nakon propagande slijede djela
Policijska kampanja je započela brojnim pretresima domova drugova i drugih pojedinaca iz anarhističkog pokreta. Istovremeno se histerija straha već proširila te je bio to pravi trenutak za testiranje prijedloga izgradnje grčkog Guantanama. Guantanamo koji vlast želi najprije primijeniti na zatvor Domokos, zatim na svaki zatvor i onda svugdje, na ulice, na gradske trgove, na ljudske umove i duše. Zato jer je to, u stvari, cilj.

Književna Konfekcija USIUSK ("posvećen prevođenju, objavljivanju i promociji knjiga i eseja iz sveta anarhizma i nihilizma, što potonje ne čini nužno i uvek našim ideološkim odrednicama") objavila dva nova naslova:
PET SESTARA - ŽENE PROTIV CARA
Sedamdesete i osamdesete godine XIX veka... Ruski revolucionarni pokret, u to vreme jedan od najradikalnijih i najmasovnijih u Evropi, iznedrava hrabre pojedince koji se odriču porodičnih povlastica i ustaju protiv patrijahalnog društva u kojem bi, kao pripadnicima plemstva, i njih same čekalo istaknuto mesto. Pet upečatljivih ženskih figura iz ovih redova, povezanih čistotom svog ideala, nepokolebljivošću i ogromnim rezervama neverovatne snage koja ih, potpaljena živim primerima patnje, ropstva i brutalnog ekonomskog izrabljivanja seljaka i radnika iz neposrednog okruženja, bacaju se u vode oružane partizanske borbe protiv vlasti. Nesebični borci za slobodu ili teroristkinje?
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/04/petsestara.jpg
CRVENA DEVICA - MEMOARI LUIZ MIŠEL
Legendarna „Crvena devica“ francuskog radikalizma, živi svedok uspona i brutalnog gušenja Pariske komune, izgnanica na drugi kraj sveta iz kojeg vaskrsava kao neustrašiva propovednica revolucije, do svoje smrti 1905. godine... Prva osoba koja je javno razmotala i zavijorila crnu zastavu anarhizma, „taj barjak štrajkova i gladovanja“, povevši parisku sirotinju pod motoom „Hleba ili olova!“ Lučonoša idealizma progonjenih ili povešanih ruskih nihilistkinja, uzor Eme Golman i brojnih potonjih beskompromisnih zagovornika slobode i jednakosti...
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/04/10149234_236988036505172_1593288093_n.jpg
...

Infoshop Iskra najavljuje Pro-ljetnu DIY Invaziju, 17. aprila 2014., u Kapetanskom Parku grada Zadra.
Nek nam i ove godine prvi glasnici proljeća budu distorzirani sonični valovi koji odjekuju poluotokom sa vrha Kapetanskog!
Za više informacija: Infoshop Iskra - Zadar

Kritika „građanskog anarhizma”, koja je krenula od nekoliko kraćih tekstova, drugova nihilista-egoista iz Dark Matter Pubblications [1] i članka Venone Q „Skandalozna razmišljanja” [2], oživjela je neophodnu osudu tipičnog britanskog (i ne samo) načina razmišljanja. Ta kritika još nije ni cjelovita ni širokog spektra, sastoji se samo od par crtica, ali dirnula je u živac. Gotovo jednu deceniju je građanski anarhizam u Britaniji usavršavao svoje teoretske izjave neometano, zato je ova kritika vrlo osvježavajuća. Ovaj fragment želi biti samo još jedan doprinos osvježenju navedenoj kritici „građanskog anarhizma”, uz nekoliko mojih razmatranja.
Ako je akcija odredivno svojstvo nove anarhističke prakse, što je antiteza „građanskom anarhizmu”, onda citiram ZVĆ (Zavjera Vatrenih Ćelija) kada kažu da „drugovi koji iskazuju čast svojim riječima sa svojim akcijama, predstavljaju najidealniji početak autentičnog dijaloga između tendencija anarhističkog pokreta. Mi preziremo lažne-reformističke anarhiste čija se politička teorija, idealizirana, sastoji od komocija i kukavičluka.”
Građanski anarhizam nije baš politička struja, već jedan otvoreni pojam koji se koristi za ocrtavanje utočišta za kukavične, reformistične i kolaboracionističke pojedince, koji koriste anarhizam kao oslonac za bijeg iz represije društva i potrebe za djelovanjem.
Ja ne ulazim u raspravu s tim osobama, ili s njihovom civiliziranosti utemeljenoj na odabranom obliku organizacije, ili izabranim metodama „direktne akcije”, na njima je da ustraju na čemu god preferiraju. To nije moja briga, osim kada mi pokušavaju nametnuti svoju volju.
Nemam ništa protiv masovne organizacije samoj po sebi, smatram je, jasno, osnovnim principom gotovo svih revolucionarnih aktivnosti, no budući da sam bio duže vremena blizak s tim „građanskim anarhizmom”, i da sam imao stoga vremena da razmotrim njegov današnji razvoj i smjer, mislim da se to krdo susreće s jednim ozbiljnim problemom, to jest odobrenje izražavanja različitih stavova i perspektiva koji odudaraju od grupnog razmišljanja po „partijskoj liniji”.

Napomena web-sajta RadioAzione: Iz prezrene i podle štampe (u ovom slučaju dnevni list "Il Mattino" iz Napolija) doznajemo vijest koja je ovdje prenijeta.
31. decembra 2013. stiglo je pismo-bomba u napuljsku Perfekturu, upućeno prefektu Francescu Musolinu, koje je eksplodiralo u rukama njegove tajnice. Za djelo je preuzeta odgovornost kratkom izjavom u kojoj se spominjala nezaposlenost i kriza.
Naravno, "pismo + bomba" = anarhisti".
Inkvizitori su odmah usmjerili istragu na napuljske ustaničke [insurekcionističke] anarhiste, ali već nakon par dana uhapšen je muškarac koji je između ostalog priznao slanje pisma. Nakon tri mjeseca napuljsko tužilaštvo je odlučilo da otpusti navedenu osobu iz zatvora (što me čini sretnim) zato što ne vjeruje u njegov iskaz, i da se ponovno vrati u napad na napuljske ustaničke anarhiste.

Alfonso Alvial i Hermes Gonzales uhapšeni su za pljačku banke Estado, u kojoj je zaštitar ubio druga Sebastiana Oversluija, decembra 2013.
U petak 28. marta održano je ročište za slučaj braće boraca Alviala Alfonsa i Hermesa Gonzalesa, na prvom kaznenom sudu [Juzgado de Garantía] u Centru Pravde, u Santiagu [Centro de Justicia de Santiago].
Ishod ročišta je produženje istrage protiv zatvorenih drugova na još dva mjeseca.
Naša nesavladiva solidarnost s drugovima Hermesom i Alfonsom
A u našem crnom sjećanju Sebastian Oversluij bit će prisutan u svakoj akciji!
RadioAzione

NAŠE SJEĆANJE JE CRNO!
NAŠE SCRCE TAKOĐER
"Posjedujemo ideje, materijal... Moramo naučiti da ih ispreplićemo za stvaranje svakodnevne pobune. Moramo danas stvoriti ono što želimo živjeti... Započnimo živjeti ono što želimo." - Pelao Angry
Sebastian Oversluij (Pelao Angry), drug Anarho-Nihilist, učestvovao je u napadu na banku, u Pudahuelu 11. decembra 2013. U pokušaju eksproprijacije bogatstva kapitala ubio ga je Wiliam Vera, bijedni zaštitar koji je odlučio da zaštiti prije svega povlastice gospodara.
Napredujući s našim negacijama i odlučnošću borbe vršimo
Eksproprijaciju naših života nad neprijateljima Slobode.
SEBASTIAN OVERSLUIJ PRISUTAN!
...

Doznajemo da su danas (8. aprila) povučene sve sigurnosne mjere koje su još bile na snazi protiv drugova pod istragom za operaciju "Odlučnost". Obavezi boravka i svakodnevnom javljanju u policijsku stanicu bili su još podvrgnuti Alessandro, Elisa, Stefano, Peppe i Sergio. Opoziv je potvrđen za prvo troje drugova, dok posljednjem još nije stigla potvrda, mada ne postoje razlozi za neku iznimku.
Naglašavamo da, usprkos tome, još nije izrečen kraj istrage.
U očekivanju drugih vijesti.
Cassa di Solidarietà Aracnide
informa-azione

"Svijet je blatnjava i močvarna crkva, gdje svi posjeduju idol koji fetišistički obožavaju i oltar na kojem se žrtvuju" - Renzo Novatore
Anarhistički pokret bi trebao biti, pomislit ćeš, zajednički projekt sastavljen od individualnih ostvarenja i slobode, uzajamne pomoći i solidarnosti, iskrene komunikacije i individualne odgovornosti, nasilnih napada na institucije, menadžere i strukture Moći, protiv mentalnog programiranja i nesvjesnog ponašanja, protiv reproduciranja autoritarnog društva u našim međusobnim odnosima, u mislima i djelima.
Kakve veze ima s time ova konfuzija neformalnih hijerarhija, ideološkog reketarstva, mizernih klika, identitetskih geta, potencijalnih lidera, nepoštenja i noževa u leđe, koje vidimo pred nama ako pogledamo većinu samodefiniranog "anarhističkog pokreta"? Jako malo, osim možda u riječima ili u pukoj formi. Pokret je, očigledno, općenito više zainteresiran za zaštitu ideoloških utvrda, regrutiranje sljedbenika, očuvanje omarnih komocija vlastitih scena i, nadasve, praćenje svojih bezazlenih hobija, nego za anarhiju.
Orijentirati se i pokušati pronaći odredišnu točku u "pokretu" može izazvati dezorijentaciju. Mladi, ili novi, drugovi ulazeći u "pokret" (ili bolje reći u scenu) često bivaju zahvaćeni jednim od brandova političkih paket-aranžmana ili primorani da odaberu između lažnih izbora ponuđenih proizvoda koje serviraju razna ideološka reketarstva. Uvijek kada je sistem ideja strukturiran sa jednom vrhovnom apstrakcijom u središtu - dodijelivši ulogu ili zadatke tebi u njenu korist - taj je sistem ideologija. Ideologija je sistem reprimirane svjesnosti u kojoj ti više nisi jedinstveni pojedinac slobodne volje, nego samo komponenta, jedan kotačić.

1. Ročište (26.03.2014.)
Uz ogroman aparat sigurnosti, koji izvan sudnice sačinjavaju psi tragači eksploziva na svim ročištima, a unutar značajan broj žandara, uz štampu i prisutnost udovice Moyano među publikom, započinje predstava svakog pojedinog glumca suda apsurda.
Kao podnositelji tužbe i tužioci prisutni su: bijedni javni tužitelj Ricardo Peña, Ministarstvo unutarnjih poslova (vlada), Banco Security i Banco Santander (banke) te advokati Paole Riveros (udovice zapovjednika Moyana).
Drugove Freddyja i Juana pak brane odvjetnici angažirani po službenoj dužnosti, dok Marcelo ima privatnog advokata.
Optužbe na kojima se zasniva optužnica su slijedeće:
1) Napad na banku Santander u Augustini, 26.07.2006., za koju je optužen samo Juan.
2) Napad na banku Santander u Esmeraldi (Valparaiso), 05.09.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo.
3) Napad na banku Security u Augustini, 18.10.2007., za koji su optuženi Juan, Freddy i Marcelo
4) Ubojstvo policajca (zapovjednik Moyano) i pokušaj ubojstva drugog policajca (zapovjednik Abarca).

Vandaliziran je ured avio kompanije "Air France KLM" u Toulouseu u znak prosvjeda protiv transporta životinja za vivisekciju. "Air France KLM" je najveći dobavljač primata sa Mauricijusa za laboratorije vivisekcije. Zaključani u kavezima, primati su zlostavljani i oko 8 na 10 od njih umre tijekom transporta.
U laboratorijima za vivisekciju životinje se ponovno zaključavaju u kaveze, podvrgnute su nemilosti, torturi, udarcima, i eksperimentima u kojima ih lišavaju hrane, imobiliziraju, svezuju, da bi ih na koncu ubili. "Air France" sudjeluju i u ksenofobičnoj politici države izbacivanja neprijavljenih useljenika.
Bravu ureda ispunili smo super ljepilom, a po prozorima zalijepili plakate i polili ih lažnom krvlju, simbolom krvi koju prolijeva "Air France".
...

Ovih idućih nekoliko redaka se želi uključiti u raspravu pokrenutu na web-sajtu ContraInfo u vezi jedne abortirane diskusije o „anonimnosti”.
U navedenom tekstu se drugovi koji pišu (u „anonimnosti”) žale što navedena tema nije pokrenula diskusiju, možda i zbog bojazni da ne dođe do razdora, što je spriječilo ostale drugove koji su možda samo čitali tuđe misli „stati na jednu ili drugu stranu”.
Bojazan od iznošenja vlastitih stavova, da bi se izbjegli razdori, to je nešto o čemu već duže pišem. Što se pak tiče činjenice da se kroz abortiranu diskusiju ne mogu usmjeriti osobe na jednu ili drugu stranu, još uvijek vjerujem u Ja svakog dobrog anarhističkog pojedinca, koji ne čita da bi reproducirao iste teze, ili iste žalopojke, već da bi pridonio svojim stavovima.
Međutim, ako se netko žali nakon što je otvorio raspravu putem arogantnih tekstova kao „Letter to the anarchist galaxy” ili „Anonymity” , onda moram priznati da sam čak i zadovoljan što nije uslijedila diskusija, odnosno da je došlo do pobačaja.

Slijedi izjava Adriana, zatvorenog na odjelu visoke sigurnosti (AS2) zatvora u Ferrari, poslana 25. marta, dan nakon njegovog premještaja za preliminarno ročište na rimskom sudu, u sudskom procesu u kojem je optužen i Gianluca. Cassa di Solidarietà Aracnide
Nasilje stvara nasilje. Neovisno bilo pravedno ili pogrešno, koliko god bila nejasna granica između oprečnosti i kako mogu konvergirati. Riječ i sam pojam nasilja poprima duboku mistifikaciju u rukama onih koji imaju monopol nad njime. Otpor se u svakom njegovom obliku mora ugušiti... što ne iznenađuje... „objasni im da je proljeće”...
Nažalost poznat je modus operandi političke pandurije, kroz artističku arhitekturu fantomskih kula od karata i optužbi za pripadanje maštovitim udruženjima, kao i oružje pravosudnog aparata Države-Kapitala, servilnog, u funkciji bijedne Vlasti, pobornika i pokretača dominatne logike.
Između cementa i čelika u kojima sam zatvoren, i zatvorskih lakeja koji vrše pandursku funkciju (vratar – nadzornik), pišem ovih nekoliko redaka kao osobni ispušni ventil, i prekidam opresivnu tišinu.
Pozdravljam i od srca zahvaljujem starim prijateljima i prijateljicama, svim drugovima, drugaricama te solidarnim i bliskim sredinama. Šaljem zato svu moju solidarnost svim pobunjenicima i svim potlačenima u otporu, u zatvorima i izvan zatvora, i snažni bratski zagrljaj za Gianlucu, dragog druga.
Smatram da je anarhizam nadasve jedan osjećaj, iz kojeg se rađaju oprečni osjećaji. Možemo ga isticati, osporavati, deformirati, teorizirati... osjećaj kao takav, treba ga živjeti!
Ali nema ničega sentimentalnog, nikakvih apstrakcija u skupu struktura i prakse kroz koje se odvija kontrola, upravljanje, podjarmljivanje i izrabljivanje života. Pljačkanje i sistematično uništenje okoliša nisu nimalo apstraktni.