Ultimi testi pubblicati

Povijest je dokazala da je religija uvijek bila sredstvo dominacije za promicanje represije putem straha. Kao jedan od glavnih simbola autoriteta religija je postavila i nastavlja postavljati neke više figure kojima se podvrgavaš (bog, popovi i drugo političko-vjersko osoblje). Promiče i nastavlja promicati ideju da se stvari mijenjaju kroz vjeru, molitvu i pokoravanje, a ne kroz djelovanje potlačenih, pretvarajući ih tako u nesposobne za upravljanje vlastitim životima, vodeći ih najboljem slučajem u milostinju, a u najgorem u inerciju.

Dobre vijesti iz Meksika! Po Radio Regeneracion naši drugovi Amelie, Carlos i Fallon, zatvoreni u Meksiku, razriješeni su federalnih optužbi za napad molotovom na zgradu vlade u Mexdico Cityju, u 2014.
Ovdje moj grubi prijevod:
"Informirao nas je u posljednji moment jedan od advokata naših drugova Ameli Trudeau, Fallon Roullier i Carlosa Lopeza Marina (optuženi 5. januara 2014. za bacanje kamenja i molotova na zgradu Sekretarijata za Komunikacije i Prijevoz), da su obaviješteni da su razriješeni na federalnom procesu koji ih je osudio na sedam godina i šest mjeseci zatvora. To će dozvoliti žalbu na lokalnom procesu, koji ih je osudio na dvije godine i četiri mjeseca."
Upravo nam je drug blizak slučaju potvrdio da je ova informacija ispravna.
...

Napadi su se odvili u Exarhiji s molotovljevim koktelima i zapaljenim vozilima oko atenske Politehničke škole, napadom na banke i draguljarnice u središtu Atene, a zapaljen je i pandurski motor specijalne jedinice DELTA. Počinili su ih anarhisti-antiautoritarci jučer kasno navečer nakon anti-državnog prosvjeda.
Nova vlada pokušava "potiho" uvesti novi memorandum.
Radi se o pokušaju nastavka politike bijede i zajamčiti interese domaćeg i stranog kapitala.
Za nas se ništa nije izmijenilo i naravno ništa se ne može izmijeniti izborima.
Nastavit ćemo našu borbu protiv države i kapitala, zato što jedine stvarne promjene su širenje i jačanje naših borbi.
Više na: Act For Freedom Now

Danas, četvrtak 26. februara, nakon pauze nastavilo se suđenje u vezi konflikata unutar pokreta 2012. u Solunu.
S moje strane, od samog je početka bila jasna činjenica da se suđenje ne može održati u ovo vrijeme zato što je moj advokat Fragiskos Ragousis suočen s određenim zaprekama, a meni se već sudi na suđenju za projekt "Feniks", u Ateni.
Danas je sud odlučio započeti suđenje premda me moj advokata ne može zastupati. Treba naglasiti da sam u ovom suđenju optužen za krivična djela eksplozija, posjedovanja eksploziva i korištenja eksploziva itd.
Dakle, podrazumijeva se da se jedno takvo suđenje ne može nastaviti budući da njegov glavni okrivljenik ima tako snažne prigovore.
No, predsjednici suda (Lygas, Panagiotakopoulou, Stergoudi, Zografou) su na današnjem ročištu zaključili da se može nastaviti i bez mojeg prisustva i bez prisustva mojeg advokata, Fragiskosa Ragousisa.
Međutim, nije bitna pravosudna samovolja suda nego činjenica da se sve to, s par iznimki, smatra normalnim.
Zato, da bude jasno, tkogod se pojavi na sutrašnjem ročištu (27.02.2015.) opravdat će svojim prisustvom suce, a s moje ću ga/je strane smatrati da me ostavlja bez obrane mehanizmu antiterorističke i policijske jedinice Soluna, koji uz pravosudni sistem šalju anarhiste u zatvorske ćelije.
Od te točke nadalje svatko preuzima odgovornost za svoja djela i odabire.
Spyros Mandylas,
Solun, 26.02.2015.
...

U petak 06.03. u 17:30 održat će se inicijativa solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i anarhističkim zatvorenikom Panagiotisom Mihalakoglou u atenskoj Politehničkoj Školi.
InterArma

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

26. februar 2015. - Anarhistički zatvorenici Francesco Porcu i Gianluca Iacovacci premješteni su s odjela visoke sigurnosti AS2 u Alessandriji na isti u Ferrari, smještajući na taj način sve anarhističke zatvorenike u režim visoke sigurnosti zatvora pokrajine Emilije.
Porcu Francesco
Iacovacci Gianluca
Alberti Lucio
Mazzarelli Graziano
Sala Francesco
Antonacci Adriano
Cospito Alfredo
Gai Nicola
Fabiani Michele
Cassa Circondariale, via Arginone 327 - 44122 Ferrara - Italia
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Anarhistica Natalie Casanova prijavljena je zbog "prijetnji" stražarki zatvora San Miguel, gdje je zatvorena od semptembra 2014., u očekivanju suđenja zbog postavljanja 4 eksplozivne naprave (podzemna željeznica Los Dominicios, Subcentro, 1. i 39. policijska postaja).
Po tvrdnjama optužnice šefa žandarmerije: "Protiv svih naših članova, ne samo protiv jedne određene osobe, nije posebno ozlojeđena samo na tu osobu, već održava neprijateljski stav protiv svakog službenika naše institucije."
Natalie je tokom ovih mjeseci već četiri puta prijavljena zato što se ne pokorava tamničarima.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Smatram da država upravlja povlasticama interesa političke-ekonomske klase, vjerna sluga tehno-industrijskog kapitala i svih oblika društvene manipulacije koji o tome ovise; nije teško shvatiti da joj je običaj nametati kazne svakom pojedincu koji se pobuni protiv njenih zakona i pravila kontrole, pošto ima na raspolaganju između širokog spektra jedno od svojih brojnih odvratnih sredstava: pravosudni zatvorski sistem.
Osnovna karakteristika navedene institucije je posjedovanje, kao da si radi o igri, odluke o budućnosti osuđenika, izručivanjem istog brutalnosti policijskog i administrativnog zatvora, upotrebom perverzne i sulude taktike fizičkog, moralnog i duhuvnog iscrpljivanja, kako nad osobom koja je neposredno uključena, tako nad njenom obitelji, prijateljima i drugovima.
Osim što je „kazneno djelo” čvrsto sredstvo za nastavak i ostvarenje planova vladanja moći, ono je i plodonosna ekonomska aktivnost, rezultat administrativnog utjerivanja, kao što je plaćanje kaucije, kazni, mita i drugih barbarija, barem u latino-američkim zatvorima, i novčano samo-uzdržavanje zatvorenika.
Ova posljednja točka je vrlo značajna, da bi naglasili veliku laž, jer upravo država podržava ostanak osobe u zatvoru, zbog čega je „službeni” iznos od 150 dolara koji se troši na pojedinca sasvim lažan u odnosu na stvarnost.
Suditi „kazneno djelo” je sasvim hipotetska vjerodostojnost, zato jer se trebamo podsjetiti da samo institucije i osobe koje vladaju – i žive u potpuno drugačijoj stvarnosti u odnosu na one koji ne uživaju povlastice kupole moći – brišu i pišu zakone putem demokratske i reformističke politike. Trebamo dovesti u pitanje zašto se moramo pokoriti da činimo ono što oni smatraju pod kriminalom i kako ga ispraviti, te da samo društvo to podržava. Ne možemo govoriti o ljudima iz naroda unutar zakona, pošto bi to značilo ponoviti isti model koji nastojimo uništiti.
...

24. februara 2015. anarhističku zatvorenicu Emmu Sheppard bristolski sud je osudio na dvije godine zatvora jer je nanijela štetu policijskim vozilima. Posebice tri patrolna vozila, u službi na novogodišnju noć, kojima su zamke ručne izrade probušile gume, na području Bristola.
Emma Sheppard
A7372DJ - HPM Eastwood Park
Church Avenue - Falfield
Wotton-under-Edge
Gloucestershire - GL12 8DB - UK
za više informacija ABC Bristol

Napomena RadioAzione[Italija]: Odlučio sam se na prijevod i objavljivanje ovog teksta kojeg su mi putem maila poslali drugovi s "Noticias de la Guerra Social", ne zato što smatram bitnim to što se desilo nego da bude jasnija represivni period i antiteroristička histerija u Čileu, te da se ne zaborave Natalie i Juan, zakopani u armirani beton čileanskog zatvora, o kojima imamo uvijek i nažalost malo vijesti.
O lažnoj napravi između Subcentra i Vojne Škole
Ujutro 16. decembra 2014. pronađena je navodna eksplozivna naprava između Subcentra i Escuela Militar, i pokrenulo ogromnu policijsku i medijsku hajku.
Par mjeseci unazad, točnije u septembru, jedna je naprava eksplodirala u košu za smeće podzemne željeznice Subcentro i ranila brojne prolaznike. Odgovornost za djelo preuzela je "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Nakon eksplozije u Subcentru represija je odmah krenula u napad i uhapsila drugove Juana Floresa i Nataly Casanova, pod optužbom da su počinili ne samo ovaj atentat već i na dvije policijske uprave te na vagon podzemne željeznice u Los Dominicios.
Antiteroristička histerija pojavila se ponovno uz ovu "novu" napravu, policija je požurila da iznese svoje izjave i isforsirana nagađanja, dok je specijalna jedinica za eksplozive, GOPE, pregledava aparat za gašenje požara povezan s tajmerom, izraelskom zastavom i letcima na kojima se nalaze sulude riječi: "Escatologia de la Liberacion Javier".
Nakon dugih logističkih poteza policijskih službenike i njenog "antieksplozivnog" odjela, uspjeli su shvatiti da improvizirana naprava nije bila eksplozivna, pošto se u njoj nalazila samo pšenica.
Brzinom koja je svojstvena policijskoj gluposti, pripadnici nove grupe agencije za sigurnost, koja je nedavno osnovana pod pompoznim imenom "Radne Snage za Složene Zločine" (Fuerza de Tarea de Delitos Complejos"), uspjeli su uhapsiti odgovornog za eklektično "djelo".
Nakon što su pregledali nadzorne kamere, napravili digitalno vještačenje nad "letkom" i usporedili ga s drugima koji su prije par sati bili bačeni u jednu evanđelističku crkvu, uspjeli su bez većih poteškoća stići do 51-godišnjeg Hectora Navarresea Munoza.
Hector je taksist iz Ponte Alta, i preuzeo je odgovornost za djela nakon što ga je zaustavila policija, nastojeći privući pozornost o vojsci sudnjeg dana. Hector je šizofreničar.

Istorija lokalnog anarhističkog pokreta, kao i anarhističkih uticaja u radničkom i socijalističkom pokretu, najvećem broju ljudi je potpuno nepoznata, uključivši tu i većinu lokalnih anarhista/kinja.
Ipak, ova istorija je veoma interesantna, sadržajnija i borbenija nego što je to do sada prikazivano u objavljenim istraživanjima o istoriji socijalističkog i radničkog pokreta. Od esecijalne važnosti je da upoznamo istoriju našeg pokreta: bez obzira na očigledne i drastične diskontinuitete koji obeležavaju razvoj anarhizma u našoj sredini od doba Prve internacionale do današnjih dana, postoje i brojni razlozi zbog kojih bi ove različite periode trebalo sagledati iz današnje perspektive i tako ih naknadno povezati i uporediti, doprinoseći time razvoju samosvesnijeg pokreta.
Ovom prilikom ćemo se posebno osvrnuti na period verovatno najizraženijeg prisustva anarhističkih i revolucionarno sindikalističkih ideja u našoj sredini. Uzećemo u obzir i teorijski razvoj anarhizma kao i praksu zasnovanu na anarhističkim principima. Na konretnim primerima grupa koje su delovale od 1904. do 1912. u Srbiji (posebno u Beogradu) razmotrićemo teorijski koncept “široke anarhističke tradicije” po kojem se kao delom istorije anarhističke antipolitike mogu smatrati i grupe i tendecije koje sebe nisu eksplicitno i otvoreno vezivale za ovu tradiciju, ali koje dele neke objektivne karakteristike sa anarhistima, posebno onima koji su sindikalistički orijentisani.
Petak, 27. februar, 20 časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76 - Beograd
...

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

Već nekoliko mjeseci u šumi Stari Gaj su u toku radovi na izgradnji protupožarne ceste. Ta bi cesta trebala prolaziti čitavim šumom, u dužini od čak 4234 metra, u smjeru Zemborzyc Podleśnych. Ukupna cijena te investicije je oko milijun i 436 tisuća zlota [350 tisuća eura, nap.prev.].
Izjava sabotera:
Postavili smo barikade na cestu prema nikuda.
Moć miče stabla, mi se sami mičemo do moći.
Mi ne smatramo da "prirodom treba vladati".
Priroda je mnogo više od stvari korisnih čovjeku.
Priroda je mnogo više od skupa sirovina.
Priroda nije samo hrpa stabala, nama na raspolaganju.
Napredak nije zaposjedanje prostora, nego prilagođavanje istima.
Pripremili smo peticiju vladi u obliku barikada, a ne u obliku običnog papira.
Nisu nam potrebni zakoni, u veličanstvu svijeta kojemu je oduzeta prirodna ljepota.
Nisu nam potrebna ni prava - dovoljan nam je smisao našeg djela.
...

Infoshop "Furija", Višnjička 76, Beograd - 19 časova
8. jun 2013. Osamsto ljudi je ušlo u napušteni bioskop u centru Barselone kako bi održali projekciju dokumentarnog filma. Stara zgrada je preimenovana u Bioskop ’Patricia Heras’, u čast devojke koja je izvršila samoubistvo dve godine ranije. Ali ko je Patricia? Zašto je odlučila da oduzme sebi život? Kakve veze njena smrt ima sa Barselonom? Upravo su odgovori na ova pitanja razlog zbog kojeg je izvedena ilegalna akcija koja će privući mnogo publiciteta: istina o jednom od najgorih slučajeva policijske korupcije u Barseloni, mrtvom gradu.
*
U noći 4. februara 2006. ispred starog okupiranog pozorišta u centru Barselone se održavala žurka na otvorenom. Policija je započela akciju prekidanja žurke i kada su počeli da koriste palice, ljudi iz zgrade su odgovorili bacanjem predmeta. Nekoliko sati kasnije, gradonačelnik je u obraćanju medijima rekao da je jednog policajca, koji nije nosio šlem, saksija pogodila u glavu i da se nalazi u komi.
Hapšenja koja su usledila odmah nakon te tragične nesreće bila su čin osvete. Tri uhapšena mladića, poreklom iz Južne Amerike, su bili mučeni i dve godine držani u pritvoru, čekajući suđenje na kojem nije bilo bitno ko je šta uradio. Nije bilo ni od kakve važnosti što je predmet koji je pogodio policajca došao sa krova, dok su se pritvorenici nalazili na ulici. Dvoje koji su takođe uhapšeni te noći – Patricia i Alfredo – nisu čak ni bili prisutni na mestu događaja: uhapšeni su u obližnjoj bolnici, jer su bili sumnjivi zbog svog izgleda. Iako im se nije sudilo kao pojedincima, već kao grupi, nije bio bitan ni nedostatak dokaza koji bi ih sve okrivio.
To je bio generički neprijatelj, iskonstruisan za novine i političare uzorne Barselone. Barselone, grada koji je upravo tada doneo takozvanu „građansku uredbu“, higijenistički zakon kojim je napravljen zakonski okvir koji savršeno odgovara planovima za džentrifikaciju nekih centralnih krajeva gada, pogodnih za turizam. Ljudi uhapšeni te noći su bili žrtveni jarci koji su se, zbog svog izgleda, savršeno uklapali u lik antisistemskih otpadnika: unutrašnjih neprijatelja koje taj uzorni grad u poslednje vreme sve više generiše.

Izašao je 21. broj "Lucioles" [krijesnice, nap.prev.], anarhistički lista Pariza i okolice.
Pažljivo izbjegavamo da ne objavljujemo izlazak lista na konfuznim sajtovima kao što je indymedia, te se zato oslanjamo na sajtove anarhističkih drugova/arica i antiautoritaraca, kako bi proširili informaciju.
Budući da se sada list štampa u 4.000 primjeraka svaki mjesec (ovisi!), oni koji ga žele dijeliti u svojim kvartovima i gradovima pozivamo ih da nas kontaktiraju.
Srdačno i živjela anarhija!
Na novom blogu lista možete pronaći sve brojeve Lucioles u PDF-u i pojedinačne tekstove: https://lucioles.noblogs.org/

DOWNLOAD PDF: Actualising Collapse
"Actualising Collapse" je zbirka ikonoklastičkih tekstova, buntovnih razmatranja i prijedloga u bezgraničnom ratu protiv tehno-industrijskog sistema, s tekstovima zatvorenika urbane gerile, neciviliziranih sabotera i izjava s fronta crne internacionale anarhista od prakse.
Budući da je za dovršetak ovog izdanja bilo potrebno mnogo više vremena nego što se u početku mislilo, neke od izjava su zasigurno su dosad već pročitane. No, mi ipak smatramo da je važno objaljivati i štampane primjerke navedenih tekstova, kako bi izbjegli njihov neizbježni nestanak u vrtlogu interneta. Fizički primjerci mogu se čitati bilo gdje, dati prijateljima i nadasve neće vam zadati jebenu glavobolju kao kada pokušavate pročitati časopis na nekom usijanom ekranu. Zato, potražite štampane primjerke širom UK-a i slobodno štampajte i dijeliti bez oklijevanja.
Tekstovi u vezi ilegalizma, individualizma, taktičke analize uz nešto priča i poezije.
...

14. februara održat će se inicijativa u "Muzeju neukrotive memorije" u svrhu skupljanja novca za političke zatvorenike i anarhiste.
Pošto se nalazimo u zatvoru imamo vrlo malo informacija.
Ne znamo tko organizira, ali znamo da se naša imena nalaze na popisu zatvorenika za koje je organizirana inicijativa.
Želimo naglasiti da nam je vrlo čudno što osobe koje ne poznajemo i s kojima nismo u afinitetu koriste naša imena bez da nas o tome informiraju. Ako smo u zatvoru ne znači da smo bez glasa. Takva djela solidarnosti u koja se svi zatvorenici stavljaju zajedno podsjećaju nas na slijepo spašavanje zatvorenika. Bili oni "politički" ili "anarhistički".
Od samog početka smo uvijek ostale čvrste u našim stavovima. I zato nam je čudno vidjeti naša imena kraj osoba kao što su Brian Reyes, Jacqueline Santana i Jamspa na javnoj inicijativi solidarnosti. Možda žele izgraditi odnose među različitim grupama. To smo shvatile, ali poznajemo i razloge zašto ti odnosi ne postoje. Radi se o vrlo različitim metodama i namjerama, i raskidima vjerojatno nespojivim.
Za nas je osječaj afiniteta bitniji od naše borbe. Mi se ne smatramo "političkim zatvorenicima" i ne napadamo institucije moći da bi poboljšale društvo.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.