Ultimi testi pubblicati

Halucinacije, zastrašivanja i kontrola.
Tekst druga Francisca Solara o hapšenjima tokom "Operacije Pandora"
"Progone nas? Dobro: logično je da nas progone, zato jer predstavljamo neprikidnu prijetnju predstavnicima sistema. Kako nas ne bi progonili trebamo se prilagoditi njihovim zakonima, poistovjetiti se s njima, postati dio sistema, birokratizirati se sve do koštane srži i biti savršene izdajice... No, da li to želimo? Ne. Dakle, naše svakodnevno djelovanje mora se hraniti našom kreativnom imaginacijom Naša snaga leži u našoj sposobnosti otpora. Možemo doživjeti neuspjeh, ali ne smijemo se nikada pokoriti nikome." Bunaventura Durruti
Objašnjenja represivnog napada 16. decembra mogla bi biti različita i brojna, kao i opći specifični razlozi koji su se isprepleli da bi ispleli delirantne mreže moći, koje su dovele do hapšenja naših prijatelja i drugova.
Možda je jedan od općih razloga sprovođenja u djelo Zakona o Sigurnosti Građana, poznatog kao "zakon brnjica", koji uz pooštrenje kaznenog zakona, koji ponovno uvodi doživotni zatvor, nudi jedan okvir koji bi autoritetu zajamčio efikasniji nadzor, koji se osnažuje kroz neprekidne paranoje. Pooštrene su kazne za atenate na vlast, za javne nerede i neposluh, a na isti način kažnjavaju se i društveni prosvjedi, kao što su bili 15M i PAH (platforma za pogođenje hipotekom). Progresivni sektori i socijaldemokrati kažu da na taj način država "oduzima slobodu" i da se "borba za prava pretvara u kazneno djelo". Kao što možemo vidjeti, ti napadi pravosudno-represivnog aparata napadaju građana, to jest one koje se bore za jače i bolje zakone, za više i bolje demokracije, kako bi dosegli višu razinu sudjelovanja u upravljanju bijedom.
...

Nakon što su razriješeni federalne optužbe da su počinili kazneno djelo nanošenja štete požarom, 27. februara 2015., i nakon što su platili kauciju za (lokalnu) presudu od 2 godine i 7 mjeseci za kaznena djela napada na javni mir i nanošenje štete, napokon su drugarice Amelie Trudeau i Fallon Roullier, kao i drug Carlos Lopez "Chivo" otpušteni 13. marta.
Pošto su drugarice Amelie i Fallon kanadske državljanke premještene su izravno u postaju Nacionalnog Instituta za Migraciju, to jest zatvor za osobe bez potrebnih dokumenata za prijelaz granica, koje nameću Država i Kapital. Zatvor u kojem dane provode na stotine osoba u očekivanju rješavanja njihove situacije, pošto ne posjeduju jedan papir. Zatvor kao svi zatvori, gdje vlada maltretiranje, ponižavanje, bolest itd. Tamo su provele više dana. S obzirom na uvjete mjesta: ograničene posjete i rijetke informacije, situacija drugarica je bila prilično nejasna, sve do 23. marta kada su ih deportirali na njihovo izvorišno mjesto.

Banka Carisbo napadnuta u noći između 16. i 17. marta: bankomat izvan upotrebe i stakla razbijana čekićem. Pozdrav drugovima zatvorenima na AS2 [odjel visoke sigurnosti, nap.prev.], koji su već mjesec dana podvrgnuti kaznenoj izolaciji.
talijanski Anarhistički Crni Križ

Dozvolite mi samo nekoliko riječi o izrazu "društveni rat".
Ne zanima me previše društveni rat, prilično sam zaokupljen vodeći moj vlastiti rat, rat određen mojim pojmovima, mojim izmjenljivim ritmom i mojim razlozima.
Da nisam vodio ovaj osobni rat, i umjesto toga se usredotočio na današnje anarhističke struje i njihove načine "borbe", zasigurno bi depresija i osjećaj savladavajuće nemoći oduzele moj život, ako me dosada ne bi bila prije ubila.
Nedostatak nadahnuća kod većine civiliziranih anarhista i njihov "društevni rat" doveli su me da prigrlim stalni konflikt s društvom, koji se češće pripisuje nihilistima i individualistima nego anarhistima (mada bi trebalo). U toj kraljevini anarhizma, samo oni čije analize stavljaju na nišan osnovne temelje čitave represije - civilizacije - su vrijedni mojeg priznanja. Ja nemam vremena za "društveni rat", kojemu je cilj restrukturirati današnji sistem. Bilo koja borba koja ne cilja na destabilizaciju sistema, kojoj nije cilj njegova čitava i totalnom destrukcija, samo pomaže da sistem i njegova nadmoć nad divljinom postanu jači.
- Anarhija, anarhizam ili anarhisti? -
...

Jučer ujutro, po nalogu uobičajenih tužitelja Rinauda i Padalina, ROS [politička policija, nap.prev.] su izvršili pretres domova 3 drugova i sjedište kulturnog kružoka Barbarià te narodnu knjižnicu Rebeldies.
Nalog za pretres se poziva na kaznenu proceduru za čl.270bis (udruženje u svrhu terorizma ili rušenja demokratskog poretka): klasični teorem "dvostruke razine" po kojem drugovi uz "očite" inicijative, kao štampanje časopisa Nunatak i aktivnosti AntiRepresivne Blagajne zapadnih Alpi, sprovode i direktne akcije te djela sabotaže "s posebnim naglaskom na one protiv gradilišta TAV" [superbrza željeznica, nap.prev.].
Pretresi su doveli, osim do nespretnih pokušaja postavljanja aparata za prisluškivanje ili drugog, i do zaplijene informatičkog materijala te sadržaja elektronske pošte časopisa Nunatak, AntiRep Blagajne i mailing liste Buntovnih Alpi.
Trpanjem u isti lonac poruka i izjava s mailing liste, antizatvorske solidarnosti i solidarnosti prema osuđenim anarhistima za ranjavanje izvršnog direktora poduzeća Ansaldo Nucleare, Adinolfija, začinjeno neodređenim napadom na gradilište u Chiomonteu [superbrze željeznice, nap.prev.], očigledna je namjera Tužilaštva da kriminalizira revolucionarnu solidarnost i samoorganiziranje na alpskom području.
Mi idemo dalje našim putem.
Protiv države i njenih zatvora! Tisuću načina, samo jedan obzor: sloboda!
Pretreseni drugovi
...

Drug - štrajkaš glađu, Theofilos Mavropoulos (u štrajku od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) premješten je danas u zatvorsku bolnicu zatvora Korydallos, zbog jakih vrtoglavica i bolova u trbuhu i bubrezima.
Trenutno se nalazi u nikejskoj Općoj državnoj bolnici.
Pobjeda štrajkašima glađu i neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ni korak nazad
Drug [Fivos Charisis] premješten je u pirejsku bolnicu Tzanio. Njegovo se zdravlje ozbiljno pogoršalo, budući da je izgubio gotovo 13% svoje težine, i ima raznih problema zbog štrajka te boluje o bronhijalne astme.
Izvor: InterArma

Drug u štrajku glađu Giorgors Polydoros premješten je u bolnicu izvan zatvora. Drug je podvrgnut pretragama krvi i liječnici su smatrali da bi se pretrage trebale ponoviti, zato što ih nekih nalaza nije bilo jasno da li postoji neki pomerećaj. Drug je najprije premješten u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", ali pošto ista ne posjeduje potrebnu opremu za takve vrste pretraga premješten je u bolnicu izvan zatvora.
Pobjeda štrajku glađu naših drugova, neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Ako se nešto desi nekom štrajkašu glađu, ništa neće proći bez odgovora.
Jučer ujutro, 17.03., drugu Panagotisu Argyrou (u štrajku glađu od 02.03. - član Zavjere Vatrenih Ćelija) je teško pozlilo. Premješten je u zatvorsku bolnicu "Sv.Pavle", gdje je utvrđen pad šećera, zbog čega je premještaj u vanjsku bolnicu, "Attico", i prevezen je ambulantnim vozilom, u pratnji pandura. Tamo je drug odbio primiti infuziju i rekao da je u štrajku glađu, na što su mu liječnici zaprijetili da će zatražiti sudski nalog za prisilno hranjenje. Drug je zadržao negativan stav, ne ostavljajući prostora raspravi i pregovorima oko okončanja njegovog štrajka glađu. Nakon čega je bolnica "Attico" odbila da ga hospitalizira i vraćen je natrag u bolnicu zatvora Korydallos, gdje je utvrđen veliki pad šećera i rizik da drug Panagiotis zapadne u hipoglikemijski šok. Zatražen je ponovni premještaj u vanjsku bolnicu. Trenutno ne znamo u koju je bolnicu odveden. Uslijedit će vijesti čim budemo saznali.
Snage drugu Panagyotisu Argyrou, sa zdravstvenim problemima nakon 16 dana štrajka glađu.
Snage štrajkašima glađu - članovima Zavjere Vatrenih Ćelija, u štrajku glađu od 02.03., zahtijevajući otpuštanje majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i djevojke posljednjeg.
Neposredno i bezuvjetno ispunjenje zahtjeva štrajkaša glađu.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
...

RadioAzione [Hrvatska] ne objavljuje izjave/tekstove koji se na bilo koji način pozivaju na zahtjeve za ukidanjem zakona, zato što Anarhija kao što ne traži ukidanje rada, već je u potrazi za njegovim uništenjem, tako ne traži ukidanje zakona, nego uništenje njih i svih struktura i osoba koji ih provode.
Mart 2015.
RadioAzione [Croatia] doesn't translates/publishes the claims/texts which are in any way related to the demands for the abolition of laws, as the Anarchy doesn't demand the abolition of work, because wants to destroy it, so doesn't demand abolition of laws, but the destruction of them and all structures and persons who apply them.

English version below
„Prošlost je bila izbrisana, čin izbrisivanja zaboravljen, i laž je postala istina.” („1984.”)
Više puta je na stranicama ovog sajta otvorena tema „poludjele kontroinformacije”.
Vraćam se na nju zato što sam ovih dana, radeći na Orwellovoj „1984.” počeo primjećivati neke sličnosti s ovim što se zbiva u posljednje vrijeme.
Lik kojeg sam citirao je moja potpuna suprotnost; on je potpuno suprotan od anarhista, što ne znači da ne otvara zanimljive teme.
Kontroinformacija koja danas znači sve i sve suprotno od svega.
Neka ovo što kažem, u vezi mreže, ne bude drhtaj radosti za štovatelje papira, jer ako mreža izražava licemjerje, proturječnosti, pokušaje pisanja drugačije povijesti anarhizma, ili usrane bisere sjevernoameričke kulture glede anarhizma (oskar najboljim anarhistima ili, posljednji biser, sajt navodnih američkih anarhista na kojem objašnjavaju tehnike bdsm među anarhistima...), papir, barem ovdje u Italiji, osim Croce Nera Anarchica [Anarhistički Crni Križ, nap.prev.], izražava siromaštvo ideja i analiza, mada kažu da bi ih trebao izroditi više od sajta ili jednog bloga.
Dvomisao i Novogovor

Na svu tu propagandnu gangrenu bacaju se crveni lešinari, koji lete u vrtlogu nad našim glavama, čekajući da ugrabe prvi slabi um. Lovina je napadnuta, njene ideje se proždiru, zaražena je, i zarazi svakog tko joj je i ostaje blizu. Ideje se mijenjaju, uniformiraju se, misao se stapa s tisuću kontradikcija, stručnjaci je šire i laž postaje istina.
Iz svega toga rađa se „novogovor”, vrlo raširen posljednjih godina, utemeljen u posljednje vrijeme na „dvomisli”, temeljni pojam rekuperatora borbi, koji se bazira na činjenici da pojedinac može podržavati istovremeno dvije ideje potpuno oprečne i kontradiktorne.
To se dešava redovito, i svakodnevno, na stranicama kontroinformacije, u posljednje vrijeme.
...

Od utorka 10.03.2015., kada sam uhapšen, nalazim se u zatvoren u zatvoru Korydallos.
Uzrok mog novog hapšenja je "građanski rat među anarhistima" u Solunu, to jest konflikt unutar pokreta koji se desio u gradu 2012. Nekoliko dana prije početka suđenja iznio sam jasnu moju namjeru o odgađanju zato što, s jedne strane, već imam jedno suđenje u toku za Projekt "Feniks", u zatvoru Korydallos, a s druge je moj advokat Fragkiskos Ragkousis imao u međuvremenu važna suđenja u toku i nije moga prisustvovati (mojem). Dakle, zatražili smo od predsjedništva suda odgodu. Ono što se na koncu desilo bilo je, s jedne strane, da je predsjedništvo regularno nastavilo s procedurom, a s druge da su optuženi potvrdili suđenje svojim prisustvom. Što znači da se suđenje regularno odvilo s pandurima u civilu i sucima koji su me čitavo vrijeme spominjali, bez protuodgovora. Tada sam objavio otvoreno pismo u kojem sam pojasnio i objasnio da će me svatko od mojih su-okrivljenika koji će konvalidirati suđenje svojim prisustvom, predati apetitima antiterorističke agencije i sudaca.
Na kraju je samo jedan od mojih su-okrivljenika napustio proces i suđenje se okončalo (unutar 3-4 dana) presudom od sedam godina zatvora i 5.000 eura kazne za mene.
Logički, neko se može zapitati zašto nisu svi okrivljeni zatražili odgodu ovog suđenja. Odgovor koji su mi dali su-okrivljeni iz slučaja "skvotovi Soluna"[1] da se suđenje trebalo okončati kako bi "borac" S.Stratoulis dobio pogodnost izlaska pošto mu zatvor, pod izlikom litispendencije, uskraćuje izlaske. Naravno, to nije pravno primjenjivo pošto se izlasci iz zatvora ne uskraćuju zbog prekršaja.
S točka gledišta sudionika u Anarhističkom Skvotu Nadir, odgovor je bio da su oni to željeli dobiti putem suđenja...
...

U utorak 17.02. napali smo Hondos outlet-centar u središtu Herakliona, koristeći improviziranu zapaljivu napravu.
Hondos Centar: "Usluge" uljepšavanja u kraljevstvu spektakla i iluzije. U kraljevini gdje se realnost temelji na obmani, gdje se konkretnost gradi na virtualnim temeljima i gdje se ljudska bića prepoznaju kroz potrošačke proizvode - "dostignuće". Tamo gdje su svi i sve brojevi, gdje se komodifikacija proširila na sve postojeće i dosegla pljenidbu same svijesti. Tamo gdje "te rad oslobađa" a svakodnevna rutina kastrira tvoje misli. Tamo gdje su svi istovremeno prostitutke i svodnici autoriteta.
Naspram tog stroja porobljavanja, izabrali smo Negaciju. Negaciju koja će nas odvesti u totalni konflikt s ovim svijetom i u doživljaj autentične slobode. Zasigurno ne postoji jedinstvena i neraspravljiva istina (ona je subjektivna), i sigurno ne postoji revolucionarni priručnik koji će nas voditi tom iskustvu. Isto tako sigurno smo i mi, odrastajući unutar tog društvenog stroja, nositelji i prenositelji, nekad više nekad manje, prevladavajućeg morala, načina razmišljanja i ponašanja.
I upravu tu započinje naša borba: u konfliktu sa nama samima, da iskorijenimo iz nas svako autoritarno ponašanje i mentalitet, svaka umjetna ideja, svaki trag prevladavajućeg morala. Taj neprekidni konflikt s našim kontradikcijama, našim kompromisima i ograničenjima ovog svijeta, dok mi sami ne postanemo izmjena koju želimo živjeti. Za nas je pretvaranje te negacije u napad neophodni dio i nastavak tog unutarnjeg konflikta. U napade koji stvaraju lokalni prostor-vrijeme slobode, uzrokujući pukotine u naizgled nepobjedivom neprijatelju-državi-sistemu, pružajući snagu onima kojih iz izvode, drugovima koji su zatočeni ili su pali (samo da bi ponovno napali) i onima koji su odlučili djelovati.
...

U ponedjeljak rano ujutro, 08.03., zapalili smo službeno vozilo Općine Volos.
Neki ljudi sanjaju kako bi pretvorili grad u sterilnu zapadnjačku shopping-zonu, u ogromni dućan s tisućama bijeda za uljepšavanje. Mi smo zapalili njihov potrošački opskurantizam našim vlastitim uresima sabotaže. Zato što sva govna smrde, ali Achilleas Beos [gradonačelnik Volosa, nap.prev.] smrdi više.
SOLIDARNOST SA ŠTRAJKAŠIMA GLAĐU U ZATVORIMA
InterArma

U ranim jutarnjim satima, u petak 3. februara došlo je do napada požarom na ured Narodne Stranke Španjolske (PP). Napad je izvršen u znak solidarnosti s Monicom Caballero i Franciscom Solarom, koji su već više od godinu dana zatočeni zbog optužbe španjolske države da pripadaju "terorističkoj organizaciji" i da su postavili eksplozivnu napravu.
Navedena je stranka najistaknutija u Španjolskoj, a njeni političari su među najodgovornijima za progon drugova društvenog rata u toj zemlji, kao u nedavnoj Operaciji Pandora. Između ostalog predložili su i odobrili Mordaza zakon, koncem 2014., kojemu je namjera ojačati kazne i ograničenja kako bi spriječili prosvjede, skvotiranje stanova i dolazak imigranata.
Mi smo svugdje!
Komando Mateo Moral
...

U našem aktualnom povijesnom kontekstu, globalna i lokalna moć se utjelovljuje kroz različite mehanizme, koji služe društvenoj kontroli za reprodukciju odnosa moći i pokoravanja.
Od velikih industrijskih kompleksa sve do tehnologije, vječno prisutne u našoj svakodnevnici, prikupljanja informacija putem "društvenih mreža" i promicanja ideologije "sigurnosti", moć se pobrinula da u svojim rukama zadrži sposobnost samo-održavanja putem nadzora, održavajući poredak utemeljen na povlasticama, bogatstvu i represiji.
U zoru 12. aprila [nap.prev. na tal.: zasigurno se radi o grešci budući smo sada u martu] napali smo sjedište jednog osiguravajućeg društva i dozvole saobraćaja Penta-Security, u općini San Miguel. Razbili smo stakla i ostavili anarhističke letke. Ovaj napad nije počinjen zbog trenutnog ekonomskog skandala, ovaj napad je dio napadačke borbe protiv svakog autoriteta. To je djelo protiv onog što oni jesu i predstavljaju: mehanizam moći s velikim središtima financijskog kapitala (banke, osiguranja, krediti itd.), koji, kao što znamo, svojom zaradom financira čileansku političku klasu.
Neka jedno razbijeno staklo pozove drugo. Neka djela napada i borba protiv moći gurnu u kolaps sistem dominacije, za potpuno oslobođenje.
Šaljemo naše pozdrave i antiautoritarnu solidarnost drugovima u zatvoru, u Čileu i diljem svijeta; zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i drugovima u štrajku glađu koje je zatočila grčka država; te drugovima u izolaciji u zatvorima talijanske države i štrajkašima glađu u španjolskim zatvorima.
Zatvorenici u ratu iz Čilea i čitavog svijeta, slobodni.
Vatra i napad na moć i njegove predstavnike.
Protiv svake društvene kontrole, potpuno oslobođenje.

Neki anarhisti
...

Drug Juan Flores se od septembra 2014. nalazi u pritvoru zatvora Santiago 1, u Režimu 1 (maksimalna sigurnost), optužen po antiterorističkom zakonu.
Doznajemo da je još jednom došlo do fizičke agresije na revolucionarne zatvorenike i u ratu. Neprekidni stav šikaniranja od strana stražara i njihova nemoćna osveta ovaj put su izbili u zatvoru Santiago 1.
Nekoliko riječi druga Juana glede agresije:
"U ponedjeljak 23. februara, oko 6 sati navečer, pretjeran broj lakeja žandarmerije ulazi u ćeliju u kojoj živim od dana kada me moć zatočila. Nasilno upadaju nakon općeg zatvaranja režima 1. Između 20 i 25 lakeja me najprije izvrijeđalo, zatim su me izveli iz ćelije i rekli da se radi samo o rutinskoj proceduri, ali kako su minute prolazile i čuvši šuštanje listova solidarne propagande, zapitao sam zašto mi uništavaju stvari, i tada su me ti likovi počeli vrijeđati a ja sam naravno odgovorio istim uvredama. Počeli su me udarati nogama, a onda su mi stavili dvostruke lisice, "jednu iznad druge", i nastavili me udarati po rebrima i koljenima, kako bih kleknuo, a među svim tim pokušao sam se braniti... Odveli su me u ured unutarnjeg stražara i kažnjen sam s 10 dana izolacije zbog prijetnji smrću i zbog agresije na jednog službenika žandarmerije. No, kasnije su ih snizili na 4. Dobro sam, čitav, ljut zbog postupanja u zatvoru i zato što se radi o pitanju za koji se rijetki brinu."
Banda stražara ponovno napada revolucionarne drugove, nastojeći zadovoljiti vlastite frustracije i osvetu protiv neukrotivog ponašanja drugova zatvorenika u ratu.
S legalne strane, tajna nad istragom slučaja protiv drugova ide dalje bez bitnih noviteta.
Sva naša snaga i hrabrost zbog neukrotivog stava Juanu i Nataly!
Publicacion Refractario
...

Umjesto štovanja idola, beznačajnih bogova, bili oni mitovi u nebesima, ili sjedili u kristalnim kulama, svi trebaju pasti zajedno sa svojom čemernom civilizacijom.
Nema nagodbi, nema kompromisa, u ovom urbanom košmaru koji nije nikada bio za one koji odbijaju pokoravanje.
Odgovorimo moći nasiljem, ostavljajući ruševine u svakom danu naših života u ovom zatvoru, to jest ovom gradu, vraćajući napokon naše živote iz pepela.

Održimo vatre da gore na horizontu

Necivilizirani na Marginama

Act For Freedom Now

Drugarica Tamara, nakon što je nedavno osuđena na sedam godina zato što je pucala na jednog zaštitara, premještena je u koncentracioni logor San Miguela.
Za vrijeme pritvora, oko godinu dana, Sol je bila zatvorena u Tornju 1, dok je tokom 2014. žandarmerija gradila i pripremala novi odjel za zločine "javnog karaktera" ili "složene".
Sol je nedavno premještena na novi odjel sigurnosti, koji je tek otvoren u Tornju 2. Radi se o malom odjelu, planiranom za 15 zatvorenika, kojeg osvjetljava samo umjetna svjetlost, s 2 ili 3 zatvorenika po ćeliji, s wc-om unutar ćelije, ograničenim pristupom "javnom telefonu", dva sata izlaska u dvorište ujutro i popodne. Dvorište novog odjela opremljeno je dvjema nadzornim videokamerama.
...

16. decembra 2014. uhapšeno je u Kataloniji i u Madridu 11 drugova/arica, pod optužbom za različite napade i za "pripadanje kriminalnoj organizaciji u svrhu terorizma", 4 je brzo otpušteno, dok je ostalih 7 oslobođeno nakon mjesec dana pritvora, uz plaćanje kaucije, u očekivanju suđenja.
Policija je izjavila da je navodna teroristička grupa "Kriminalna grupa GAC" (Koordinirane anarhističke grupe), dio terorističke organizacije FAI/FRI.
Slijede detaljni napadi za koje su optužene osobe pod istragom u "Operaciji Pandora":
21. decembar 2012.: 3 napada na podružnice banke CaixaBank (Barcelona), te slanje pisma-bombi, jedno nadbiskupu Pamplone i drugo jednom članu kongregacije Kristovih Legionara iz Madrida. Odgovornost su preuzeli: KLUB ZANATLIJA KAVE ZA NJENE DRUGAČIJE UPOTREBE (ponekad spektakularan) - FAI/FRI, ANTIKLERIKALNA GRUPA ZA PROMICANJE UPOTREBE SEKSUALNIH IGRAČAKA - FAI/FRI
07. februar 2013.: Atentat na katedralu Almudena u Madridu, pripisan Ustaničkoj komandi Mateo Morral.
10. april 2013.: Simultani napadi na podružnicu Caixa banke u barcelonskoj četvrti Sarrià i na podružnicu banke BBVA u Madridu.
06. septembar 2013.: 2 pisma-bombe poslana talijanskim poduzećima u Kataloniji + jedna lažna naprava jednom talijanskom poduzeću u Valenciji.
02. oktobar 2013.: Atentat na baziliku El Pilar u Saragozi, djelo za koje je odgovornost preuzeo Ustanička komanda Mateo Morral (zbog iste optužbe se u zatvoru nalaze drugovi Monica Caballero i Francesco Solar).
...

„Krećemo se kroz veoma turobno razdoblje ljudske povesti – u kojem je spoj postmodernog cinizma (koji eliminiše humanističko i kritičko mišljenje u obrazovnom sistemu), čiste pohlepe prouzrokovane potrošačkim društvom koje u šaci drži mnoge ljude, ljudske, ekonomske i ekološke katastrofe u vidu globalizacije, ogromno povećanje patnji i eksploatacije stanovništva tzv. Trećeg sveta, kao i zatupljujući konformitet i standardizacija uzrokovani sistematičnom audiovizualizacijom planete sinergično stvorio svet u kojem se etika, moral, ljudski kolektivitet i posvećenost (osim posvećenosti oportunizmu) smatraju „zastarelim“. Gde su preterivanje i ekonomska eksploatacija postale norma – kojoj se uče čak i deca. U svetu poput ovog, ono što se u proleće 1871. dogodilo u Parizu predstavljalo je (i još uvek predstavlja) ideju posvećenosti borbi za bolji svet i o potrebi za nekakvim oblikom kolektivne društvene Utopije – koja je NAMA sada očajnički potreba, kao što je samrtnicima potrebna plazma. Tako je rođena zamisao filma koji prikazuje tu posvećenost.“
Piter Vatkins, režiser koji se filmovima ‘Bitka kod Kalodena’ (1964) i ‘Ratne igre’ (1965) proslavio kao inovator u okviru žanra, je svoje umeće iskoristio da napravi šestočasovnu dokudramu o Pariskoj komuni.
...

Napomena: Ovaj tekst druga Carlosa je odgovor IRI-BD - "Amelie y Fallon, de la arrogancia imperialista a la miseria pequeñoburguesa"
3. mart
Odgovaram u moje ime klevetničkoj agresiji koja je napisana protiv mojih drugarica u afinitetu, Fallon i Amelie.
Između stvari koje obilježavaju internacionalizma je borba protiv ideje o naciji, moći i vlasti, dovodeći u pitanje vrijednost fizičkih i mentalnih granica koje su vlade izgradile, da bi izbjegli bratski i slobodan suživot među osobama rođenim na različitim geografskim točkama.
Zato, reći da su te anarhistice stigle na ovo područje "da bi proživjele jedno iskustvo među narodima trećeg svijeta, nakon što su napustile svoj život u civiliziranom Quebecu", navodi me da mislim kako ste vi, međunarodni ljevičari, iskazali prezir prema strankinjama koje su odlučile sprovesti u djelo svoj destruktivnu strast protiv države/kapitala, bila ona kanadska, meksička, europska ili bilo koja druga.
Mi barem ne tražimo djelomično uništenje samo jedne države - zato jer su, ako uzete odvojeno, samo krakovi svjetske moći - niti ne nastojimo da ujedinimo napore/sposobnosti isključivo među Meksikancima ili s "revolucionarima trećeg svijeta"; naprotiv, boriti se zajedno sa svakom slobodnom osobom, rođena ona ovdje ili u Kini.
Ali što možemo očekivati od nekog tko podržava pripadanje "klasnom krilu meksičkog revolucionarnog pokreta", optužujući za imperijalističku aroganciju ili malograđanstvo one koji su odabrali da se organiziraju putem afiniteta ili da bi podijelili trenutke subverzije s kim god žele?
Naravno, afinitet nije nešto svojstveno samo anarhistima/slobodarima, u stvari ona se može izroditi između bilo kojeg pojedinca ili grupe, koji se poistovjećuje s borbom za potpuno oslobođenje, (borba) u kojoj umjesto da se usredotočimo na "stadij u kojem nitko više neće biti zatvaran", želi uništiti svaku zatvorsku zgradu, fizičku i mentalnu, svaku autoritarnu instituciju, sa svim što to podrazumijeva; to možda izgleda utopijski, ali smatram da je bolje prekinuti mlakost lijepih riječi i, daleko od idealiziranja ostvarenja utopije, nastaviti sa svakodnevnim neprekidnim konfliktom u društvenom kontekstu.