Prigionieri anarchici Hrvatski

Zatvorenik Marco Camenisch premješten je zatvor polu-otvorenog tipa Saxerriet (Kanton St. Gallen).
Marco Camenisch
PF1
CH-9466 Sennwald - Switzerland
Izvor: Act For freedom Now!

16. novembra 2015. objavljeno je da je 27 osoba optuženo za slučaj planiranog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora Koridallos. Članovi obitelji zatvorenih anarhista također su uvršteni među optužene: Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa) i Evi Statiri (supruga Gerasimosa Tsakalosa), što znači da će im biti suđeno.
U međuvremenu je Evi Statiri podnijela zahtjev za ukidanje jedne od mjera ograničenja koje su joj nametnute nakon otpuštanja iz zatvora. Zatražila je ukidanje zabrane komunikacije i susreta s partnerom Gerasimosom Tsakalosom, ali njen zahtjev je odbačen početkom mjeseca (3. novembra).
Izvor: 325

Od utorka 29. septembra, nakon što sam pet dana zadržana u policijskoj upravi, nalazim se zatvorena u ženskom zatvoru Koridallos. Optužena sam uglavnom za "pružanje utočišta" mojem partneru.
Naša djeca, od 2 i 4,5 godine, proživjela su trenutke nasilja tokom hapšenja njihovog oca, ali nadasve strašno iskustvo napada na njih pošto je oružje bilo upereno na sve nas, uz pretjerano nasilje dok je nas četvero ulazilo u vozilo. Ti događaji, uz nasilno odvajanje i oduzimanje roditelja, dovode njihovo mentalno zdravlje u posebno ozbiljnu opasnost.
Želim naglasiti da je moj obiteljski odnos s bratom, koji se nalazi u zatvoru Domokos, također upotrebljen kao dokaz moje krivice, kako bi donijeli odluku o mojem pritvoru. Vrijedi i spomenuti nimalo slučajno pitanje koje su mi postavili kako ispitivač tako i tužitelj, uz veliku dozu ironije, ali i kao odraz zadovoljstva što je moja krivica dokazana - Imala ja ili ne braću ili sestre i gdje se sada moj brat nalazi.
Uzimajući u obzir da ne postoje dokazi o mojoj krivici, zahtijevam okončanje mojeg pritvora kako bih se vratila djeci. Zahtijevam da se zaustavi osvetnički progon koji se vodi protiv mene, jer suočit ću se s činjenicama koje zaista postoje, a ne s onima koje se temelje na obiteljskim odnosima.
Maria Theofilou
21.10.2015.
p.s. Brat Marije Theophilou je anarho-komunist Tasos Theophilou, koji se nalazi u zatvoru Domokos, a njen partner je Giorgos Petrakakos, uhapšen 24.09.2015.
...

U petak 9. oktobra započelo je drugostupanjsko suđenje na Žalbenom sudu u Loukareosu protiv okrivljenih anarhista G. Naxakisa i G.Sarafoudisa, za pljačku koja se odvila 2011. u Pirgetosu, Larisi. Na prvom su suđenju obojica osuđena na istu kaznu od 16 godina zatvora zbog pljačke, povećanu u kontekstu terorizma uz dokaz DNK koji je pronađen na dva pokretna predmeta.
Solidarni s naša dva druga.
Act For Freedom Now!
Na mnogim jezicima, idiomima, simbolima govorimo o onima koji nedostaju. I svaka tuga i svaki bijes dobiva jedno ime, jedno lice, jednu povijest, jednu prazninu koja boli i izruguje.
Svijet i njegova povijest su ispunjeni odsutnostima. I odsutnost postaje gunđanje, jedna snažna riječ, jedan plač ili urlik.
Mi ne urličemo zbog kajanja. Mi ne plačemo zbog milosti. Mi se ne žalimo zbog pomirenja.
Mi to činimo zbog onih koji nedostaju, kako bi pronašli svoj put povratka. Tako da znaju da su ovdje, iako ih nema. Tako da ne zaborave da mi ne zaboravljamo, mi se uvijek sjećamo.
To je razlog otpora. Ustanka. Zato jer će trenutak stići, oni koji nam duguju sve platit će. Tkogod proganja platit će, tkogod zatvara platit će, tkogod napada i muči platit će.
Zato što će sistem koji su stvorili, koji gaje, štite i kojim pokrivaju zločine, pod maskom loše vlade, biti uništen. Neće biti uljepšan, neće biti reformiran i neće biti moderniziran. Bit će srušen, bit će uništen, okončan i pokopan.
Zato naša poruka nema namjeru utješiti one koje pate zbog jedne ili više odsutnosti. Zato što dijelimo istu tugu. Zato što posjedujemo isti bijes u našem želucu. Zato što premda smo različiti, postajemo isti.
To je razlog našeg otpora, razlog našeg ustanka.
Zbog ustanka i bijesa.
Zato:
Ne oklijevaj. Ne odustaj. Ne predaj se...!

Zajednice potlačenih koje se bore se bez svojih taoca boraca.

...

Kad jednom izađeš iz zatvora prva stvar koju primijetiš je da se pogled više ne sudara sa zidovima, rešetkama ili pregradama. Može lutati i gledati u nebo, bez da se spotiče o bodljikavu žicu. Zatim, broj koraka nije više određen - dvadeset do zida zatvorskog dvorišta i dvadeset nazad do ćelije. Naravno, u mojem slučaju zidovi zatvorskog dvorišta su se protezali do jedan kilometar udaljenosti od mojeg doma, a nisam mogla ni biti u kontaktu s mojim partnerom.
No, kako god bilo, za mene otpuštanje iz zatvora predstavlja prvu pobjedu protiv straha i nepravde koje nam žele nametnuti u obliku ograničenih uvjeta života.
Sve se to ne bi bilo ostvarilo bez jednog dinamičnog raznovrsnog pokreta solidarnosti, koji mi je prenosio sa svakog ugla Grčke snagu i optimizam da povijest ne pišu samo autoritarni nego i pobunjenici...
Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim drugovima koji su slomili teror svemoguće Moći.
Veliko hvala i liječnicima Opće državne bolnice u Nikaji, a nadasve doktoru Spyrosu Sakkasu i doktorici Olgi Kosmopoulou, koji su me podržali toplinom i samo-odricanjem od samog početka.
Naravno, ne zaboravljam one koji su ostali u zatvorima i u ledenim ćelijama... Uvijek ću biti uz njih i zadržati sve trenutke koje smo dijelili sve dok se ponovno ne sretnemo...
Jer dok god bude zatvora nitko neće biti slobodan...
Sloboda svim političkim zatvorenicima
Sloboda svima u zatvorskim ćelijama
Evi Statiri
...

Doznaje se u utorak 29. semptembra da je anarhistički zatvorenik Gerasimos Tsakalos već bio započeo štrajk glađu 14. semptembra, kako bi stao uz svoju partnericu Evi Statiri. Gerasimos je bio odlučio da ne obznani odmah svoju situaciju. Podsjećamo da se nije još ni bio u potpunosti oporavio od teškog štrajka glađu kojeg je vodio uz ostale zatvorenike iz ZVĆ i anarhističku zatvorenicu Angeliki Spyropoulou. (talijanski Anarhistički Crni Križ)
Već sedam mjeseci moja partnerica Evi Statiri je zatvorena u ćelijama demokracije. Njen jedini "zločin" je njezin osobni odnos sa mnom. Istovremeno, moja majka, A. Tsakalou, nalazi se u egzilu na otoku Salamini po odluci sudske hunte.
Već sedam mjeseci vlast eksperimentira šireći krug represije na prijatelje i članove obitelji političkih zatvorenika. Njihov cilj je širiti strah u osobama koje su s njima solidarne i gurnuti urbane gerilce u jednu posebnu vrstu karantene. Vlast pokušava putem kriminalizacije prijateljskih-obiteljskih odnosa osakatiti sve veze solidarnosti koje nadilaze zatvorske zidove i hrane borbu za slobodom. U ovom trenutku policijski-pravosudni aparat vlasti testira snagu našeg svijeta, koji nije naučio saginjati glavu i kalkulirati svoje reakcije. Svaki naš korak nazad je pobjednički teren za totalitarizam zvijeri države.
...

14. septembra Evi Statiri započela je štrajk glađu zahtijevajući otpuštanje iz zatvora. Nalazi se u zatvoru bez okrivljujućih dokaza, osim što je partnerica našeg druga zatvorenika i člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
To je nije prvi put da panduri i suci šikaniraju i muče članove obitelji zatvorenika.
Nema goreg ili podmuklijeg mučenja od gledanja članova naših obitelji u lisicama i iza rešetaka zatvora.
To je njihova pravda.
Mi, kriminalni zatvorenici osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, s odjela E1 zatvora u Domokosu, odlučili smo odbijati obroke do Evinog oslobođenja.
Zatvorenici odjela E1, Domokos
...

IZJAVA EVI STATIRI NA 15. DAN ŠTRAJKA GLAĐU
U nedjelju noć, u 2 sata, odvedena sam su zatvorsku bolnicu zbog hipoglikemijskog šoka. Liječnici su tu ustanovili da je nužan premještaj u vanjsku bolnicu. Odvedena sam natrag u zatvor i kasnije, ujutro, nakon pregleda doktora Sakke i Kosmopouloua, zatvorski su liječnici zatražili moj hitni premještaj u vanjsku bolnicu. Tog sam popodneva odvedena u Opću bolnicu Nikaia, gdje sam odbila primanje svake tekućine osim fiziološke otopine, pošto je liječnike zabrinuo vrlo niski tlak. Danas, u ponedjeljak 28.09., prekinula sam primanje fiziološke otopine.
Istovremeno dok na tisuće osoba odlazi na posao, na tisuće učenika u škole i studenata na fakultete, na tisuće njih živi u slijepoj ulici ekonomske tiranije i život teče dalje kao uvijek, ja nastavljam moj štrajk glađu protiv baršunastog fašizma demokracije, koji zatvara ljude samo zato što su članovi obitelji političkih zatvorenika, i zato što se opiru strahu, ugnjetavanju i izrabljivanju.
Zahtjev za otpuštanjem predala sam prije dvadeset dana sudskom vijeću koje će morati odlučiti da li jedan ljudski život vrijedi manje od održavanja lažnih optužbi koje su u službi planova i interesa moćnika.
Klepsidra otječe...
Sistem koji prisiljava osobe da izlažu riziku svoje živote putem štrajka da bi dosegli slobodu, osuđen je na propast...
Borba se nastavlja...
Evi Statiri, 15. dan štrajka glađu,
Opća bolnica Nikaia, zatvorski odjel
Izvor: Act For Freedom Now
SOLIDARNOST ZATVORENIKA S EVI STATIRI S A-ODJELA ZATVORA KORYDALLOS
...

U noći 10. septembra oslobođen je Carlos Gutierrez Quiduleo. Uhapšen je u novembru 2013. nakon dugo godina života u ilegali. 9. septembra 2015., na sudskom procesu po skrećenom postupku preuzeo je odgovornost za niz eksproprijacija (Banka Santander 26. jula 2006., Banka Santander Valparaíso septembar 2007., Banka Security 18. oktobra 2007.). Na kraju je osuđen na 650 dana zatvora, s kaznom izračunatom na temelju zastare, pošto je proteklo između osam i devet godina (koje je drug proveo u ilegali) otkad su počinjena kaznena djela: 540 za pljačku, 109 za posjedovanje vatrenog oružja.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Sistem je ponovno pokazao svoje pravo lice, a njegova osveta poprimila je oblik nezakonitog (po njihovim vlastitim zakonima) pritvora partnerice Gerasimosa Tsakalosa, Evi Statiri.
Njen jedin "zločin" je ljudski odnos s drugom Gerasimosom Tsakalosom.
Vidite, sistem želi pretvoriti u doušnike one koje se čak ni nacisti ne bi usudili. Njihove drugove, djevojke, majke, prijatelje i članove obitelji. Kao i osobe koje se bore za individualnu slobodu, osobnu neovisnost, radost i anarhiju.
Naravno, njihov je cilj je dvosmjeran. Jedan, osvetiti se nad onima koji ne žele pognuti glavu, drugi uplašiti svakoga tko želi iskazati solidarnost i podršku zatvorenim borcima.
I naravno, zaplašiti svakoga tko misli krenuti teškim putem anarhije i uništenja sistema.
Uzvikujemo marionetama sistema šaljući poruku:
"Vi nas ne plašite nas, vi raspirujete naš bijes i jačate našu volju za vašim uništenjem".
NIŠTA NIJE GOTOVO SVE SE NASTAVLJA
NEPOSREDNO OTPUŠTANJE EVI STATIRI

anarhist Panos Mihalakoglou
Zatvor Nigrita (Serres)
Srijeda, 16 Septembar 2015.
...

"IZ ZEMLJE ZABORAVLJENIH PROTIV ZABORAVA..."
Zatvorska situacija u kojoj se nalazim već 4,5 godine, zbog osvetničke i egzemplarne kazne, stvorila je distancu između mene i vanjske stvarnosti. Uostalom, cilj zatvorske kazne, protiv svih koji se bore protiv postojećeg, je razdvajanje, oduzimanje, politička izolacija, moralno uništenje. Ali postoje uvijek rešetke koje se mogu slomiti, ili hodaš monotonim sterilnim hodnicima kaznionice ili prelaziš ukrašene ulice potrošnje društva-zatvora. U ovim zatvorskim ćelijama demokracije moja potreba za slobodom i dalje mi svakodnevno udiše život. To je moja pokretačka snaga, razmišljati, zamišljati, organizirati, djelovati. Odabir totalnog konflikta s postojećim i moć individualnog izbora, obogaćen kolektivnim iskustvom djela, su sastavci koji mogu prodrijeti u zatvor, i tada se boriš. Već 4,5 godine budim se u zatvorskom krevetu ubrzo nakon zore, mada sam često voljela spavati duže kada sam bila vani, organiziram svaki moj pokret, premda me vani često pokretala spontanost, analiziram i prosuđujem podatke (političke i osobne) samo jučerašnjeg dana, iako sam ih vani uvijek dijelila s drugovima. Već 4,5 godine budim se svakog jutra uvjerena da samo ja sama određujem moje sudjelovanje u ratu protiv svakog oblika autoriteta, i da se sloboda ne predaje... ona se osvaja.
Januar 2015.... plan koji se trebao materijalizirati, pretvoriti u nešto od krvi i mesa. Jedan korak... uzdisaj prije slobode... I ako se cilj nije dostigao... vrijedilo je ipak pokušati!
...

Protiv straha i nepravde

Od danas, 14. septembra, kalendar na zidu moje ćelije neće promijeniti stranicu. Taj će datum ostati zaustavljen sve do dana slobode.
Danas, 14. septembra, započinjem ŠTRAJK GLAĐU za moje otpuštanje; protiv straha od moći, protiv laži novinara, protiv apatije, protiv tišine...
Panduri, suci i političari okovali su moje dane za zidove ovog zatvora, ali ne mogu staviti u lance moje dostojanstvo ili moju želju za slobodom...
To je moj otpor prema svemoći vlasti koja uništava naše živote arhivirajući ih u spise ispunjene policijskim izvješćima, u istražnim uredima, to je baština kolektivne historije - borbe potlačenih koji su se usprotivili, pobunili, krvarili i još traže pravdu.
To je povratak memorije pobunjenih, otpadnika i zatvorenika koji ne zaboravljaju da se sloboda ne oduzima... nego pridobija kroz borbu...

"Moguće je održati moć nad narodom sve dok mu se nešto daje. Uzmi čovjeku sve i taj neće više biti pod tvojom vlašću." - A. Solženjicin

Evi Satiri
Ženski zatvor Korydallos
14.09.2015.
...

U zoru 2. septembra 2015. zapalili smo:
- 2 bankomata Nacionalne Banke u četvrti Galatsi
- 1 bankomat Alfa Banke u kvartu Patisia
- 1 bankomat Pirejske Banke u predgrađu Peristerije
- te razbili bankomat Pirejske Banke u četvrti Galatsi
Jedini naš povod bila je naša želja za napadom. Napasti društvo-zatvor koji pokušava ukalupiti, diskriminirati i klasificirati naše potrebe, želje i odnose, te prilagoditi ih kako bi služili njegovim ciljevima: neprekidan sistem represije i strateške manipulacije subjektivnosti i različitosti.
Rezultat koji moramo postići kao anarhisti je slijedeći: zajamčiti da mi namećemo tok našeg svijeta koji teče u ritmovima koji određuju naše anarhističke volje, daleko od svjetla strojeva moći; protiv društvene realnosti ekonomske, znanstvene i ideološke dominacije, morala tržišta i jednog svijeta koji je klasificiran i programiran da proizvodi pitanja s već spremnim odgovorima.
Protiv tog okvira dominacije odabrali smo da nastavimo ustaničko djelovanje ovdje i sada. Jasno je da će aparat moći učiniti sve što može kako bi ugušio sve što opire osiromašenju života. Kao posljedica toga moć primjenjuje najoštriju mjeru i društvenu prihvatljivu: zatvor. U tamnicama demokracije nalaze se oni koji su odabrali da djeluju na temelju svojih želja za slobodom, umjesto da prihvate sužanjstvo i nepostojanje. Anarhistički zatvorenici su naši drugovi u ratu protiv postojećeg i nećemo ih prepustiti sudbini u raljama pravosudnog usranog sistema. Ne smijemo zaboraviti naše drugove u zatvoru, ali ne smijemo ih ni idolizirati. Želimo jasno reći da se ne plašimo posljedica naših djela, niti dovodimo u pitanje i sumnju njihovu vrijednost.
...

Od 2. marta do 4. aprila 2015., desetoro zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija/FAI-FRI, Gerasimos Tsakalos,Christos Tsakalos, Olga Ekonomidou, Michalis Nikolopoulos, Giorgos Nikolopoulos, Haris Hadjimihelakis, Giorgos Polidoros, Panagiotis Argirou, Damiano Bolano e Theofilos Mavropoulos – i anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropoulou - vodili su štrajk glađu zahtijevajući oslobođenje članova njihovih obitelji: Athene Tsakalou (majke braće Tsakalos) i Evi Satiri (majke Gerasimosa Tsakalosa), uhapšene prije šest mjeseci u kontekstu istrage plana bijega zatvorenika ZVĆ, otkrivenog u januaru 2015.
6. aprila Athea Tsakolou otpuštena je iz zatvora uz vrlo ograničavajući i stroge mjere.
Evi Satiri se nalazi još u pritvoru ženskog zatvora Korydallos, samo zato što je supruga Gerasimosa Tsakalosa. 7. septembra sudsko vijeće, na čelu sa sucem Chalevidoum, odbacilo je posljednji zahtjev za oslobođenje. Istog dana Evi je objavila otvoreno pismo u kojem najavljuje štrajk glađu od 14. semptembra, tražeći neodgodivo otpuštanje.
Prošlo je šest mjeseci otkad su me primorali da gledam nebo kroz bodljikavu žicu i da mjerim vrijeme između zatvaranja vrata moje ćelije. Sudsko vijeće je posljednjim odbacivanjem mojeg zahtjeva za otpuštanjem samo potvrdilo ono što sam već znala od prvog dana kada sam se našla u ćelijama antiterorističke jedinice. Moj pritvor nije samo osobna stvar. Moj pritvor je odraz čitave jedne represivne strategije u svrhu vladanja putem straha, te kako bi se zadovoljio osvetnički bijes pravosudnog aparata protiv političkih zatvorenika i svih onih koji odbacuju kulturu moći.
I dalje sam u zatvoru na temelju samo jednog dokaza "krivice": zato što sam supruga političkog zatvorenika, člana Zavjere Vatrenih Ćelija, Gerasimosa Tsakalosa.
I dalje sam u zatvoru zato što nisam "potpisala" potvrdu o društvenoj savijesti* i nisam odbacila mojeg partnera i naš odnos.
...

15. augusta anarhistička zatvorenica Natalia "Tato" Collado premještena je sa S.A.R.-a (Odjel Visoke Sigurnosti - izolacija) nazad na "Javni odjel", gdje se nalazi zatočena i drugarica Nataly Casanova. Tato je bila zatočena u izolaciji od 27. jula kao kazna zbog njenog buntovnog stava prema zatvorskim stražarima.
Sada joj nije dozvoljeno da ponovno dijeli ćeliju s Nataly, međutim nije više u izolaciji i vraćena je na odjel gdje su uvjeti ipak nešto manje restriktivni.
Ne zaboravimo da se drugarice Natalia i Maria Paz još nalaze zatočene na S.A.R.-u, optužene za podmetanje požara na postaju Istražne Policije za Ubojstva.
Solidarnost i ustanička srodnost sa zatvorenim drugaricama!
Izvor: 325

Suđenje za pljačku ATE banke u Filoti Florini započelo je u četvrtak 14. jula. Okrivljeni drugovi su Argiris Dalios, Fivos Harisis, Giannis Mihailidis, Dimitris Politis i Grigoris Sarafoudis.
Članovi suda su isti koji su osudili G.Sarafoudisa i G.Naxakisa za pljačku u Pirgetosu na tešku kaznu bez ijednog dokaza, samo zato jer su "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku"! Tu je teoriju razvila tužiteljica i iznijela je u samo 16 minuta, a sud je smjesta prihvatio.
Isti sud, s K.Economou kao predsjednikom i O.Smirlijem kao tužiteljicom, koji je sudio na 3. suđenju za slučaj Volos protiv drugova A.Daliosa i N.Romanosa, te na 2. suđenju za slučaj Pefki protiv druga G.Mihailidisa. Na ovom suđenju tužiteljica je radikalno izmijenila svoj stav. U svojem govoru nije se ograničila na primjedbe kao "anarhisti, koji su se pridružili ZVĆ i u jednom trenutku počinili pljačku i nije ga "ubrzala" na 16 minuta. Govorila je 156 minuta, nije ništa izostavila, sagledala je stvari sa svih točka gledišta, izbjegla je primjedbe, smatrala je da otisci i DNK nisu dovoljni za okriviti A.Daliosa i N.Romanosa, te se "usudila" predložiti da se G.Mihailidis odriješi optužbe za poticanje na pokušaj ubojstva, i da se pokušaj ubojstva izmijeni u nanošenje teških rana u kombinaciji s člankom 315A. Optužnica protiv G.Mihailidisa bila je neutemeljena i optužba za nanošenje teških rana je provokativno izmijenjena u pokušaj ubojstva.
Sud je u potpunosti prihvatio prijedlog tužiteljice glede A.Daliosa i N.Romanosa, a djelomično glede G.Mihailidisa, opravdavajući autore optužnice koji su teške rane pretvorili u pokušaj ubojstva. Tako sada imamo dva različita i proturječna stava u vezi prijedloga tužiteljice, a odluka suda u vezi G.Sarafoudisa i G.Naxakisa pridonijela je radikalnoj izmijeni stava tužiteljstva.
...

14. jula 2015. odgovorno zatvorsko vijeće odbacilo je i posljednji zahtjev koji je predala Evi Statiri (životna partnerica zatvorenog člana ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa). Unatoč činjenici da Evi nije nikada bila članica Zavjere Vatrenih Ćelija niti je bila na ikoji način uključena u plan njihovog bijega, koji je otkriven u januaru 2015., i dalje se, od 2. marta 2015., nalazi u pritvoru zatvora Koridallos.
Izvor: 325

Sada, nakon što je okončano razdoblje istrage, dok čekamo datum ročišta za Javiera Pinta i Nataliu Collado, kao bliska grupa prijatelja želimo vas informirati i otkriti vam kako su naši drugovi optuženi za paljenje autubusa poduzeća Transantiago, prije tri mjeseca, te zbog toga nam oduzeti.
ČINJENICE
Rano ujutro 7. aprila, na uglu Ecuadora i Concona, u Estación Central, mrak je prekinut gorećom linijom 210 Transantiago autobusa, kojeg je požar u potpunosti progutao. Par minuta kasnije Natalia Collado (Tato) i Javier Pino uhapšeni su u Alamedi, pred USACH-om (Sveučilište Santiago Čile) i zadržani zbog sumnje da njihov izgled navodno odgovara opisu koji je vozač autobusa, nakon što je prijavio požar, dao policiji. Drugovi su odvedeni u Središnju Policijsku Stanicu 21 gdje im je rečeno da ih je vozač autobusa prepoznao kao dvije osobe koje su ušle u autobus bez karte, na uglu Alamede i Cumminga te ostavili torbu na zadnjem sjedištu prije nego su izašli na stražnja vrata. Tato i Javier su zatim premješteni u BIPE (Policijska brigada za specijalne istrage), gdje im je oboma nasilno uzet uzorak DNK.
Do tada su članovi obitelji, bliski prijatelji i drugovi koji su čuli o hapšenju započeli prosvjed ispred zgrade u znak solidarnosti s drugovima.
Mediji su se kao i obično pojavili kako bi snimili svojim kamerama lica naših drugova.
Idućeg jutra, dok su ga vodili na sud, Javier je viknuo medijima "Dole antropocentrično patrijarhalno društvo!".
...

Dok prividni mir vlada čileanskim teritorijem i prazničko ozračje ispunjava ulice zbog nogometnog cirkusa koji otuđuje one koji dobrovoljno zapadaju u mrtvilo, mi smo odlučili da izvedemo malu destruktivnu gestu da bi iskazali solidarnost na djelu s našim drugovima u zatvoru. Nismo ravnodušni prema šikaniranju Tamare Sol u ženskom zatvoru San Joaquin, niti zaboravljamo zatvorske uvjete u kojima se naši drugovi nalaze: Juan Flores, Nataly Casanova, Enrique Guzman, Javier Pino, Natali Collado, Monica Caballero i Francisco Solar. Ne zaboravljamo dugogodišnje subverzivne zatvorenike, niti zaboravljamo političke zatvorenike Mapuche.
U srijedu noć 24. juna, u 00:30, zapalili smo podružnicu banke BCI pokraj autobusne stanice 22, na Gran Avenidi, i uništili veći dio bankomata. Preuzimamo odgovornost i za požar koji je spalio bankomate podružnice BancoEstado, na križanju avenije Matta i Chiloe, 13. juna.

Neka plamen i buka stignu do vaših ćelija!
Mauricio Morales, Sebastian Oversluij: prisutan!
Ratni zatvorenici na ulice!
Solidarnost - Zavjera - Napad
Autonomne Borbene Grupe
...

Drugovi iz Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" [Anti-zatvorska Koordinacija "Bijeg"] javljaju da se anarhistička zatvorenica Nataly Casanova morala pojaviti na sudskom ročištu 25. juna na kojem je kažnjena za štrajk glađu u kojem je sudjelovala od 14. aprila do 7. juna, s drugovima Juanom Floresom, Guillermom Duranom i Enriqueom Guzmanom. Kazna za njeno sudjelovanje u štrajku glađu je zabrana posjeta na dva dana. Još nije određeno sudsko ročište za kažnjavanje Juana Floresa. Coordinadora Anticarcelaria "La Fuga" također javlja da se sada Guillermo Duran nalazi u kućnom pritvoru, dok Enrique Guzman i dalje ostaje u zatvoru u Santiagu, nakon što mu je povučen kućni pritvor, 9. juna.

Solidarnost s Nataly, Juanom, Guillermom i Enriqeom! Zapalimo zatvore!
...

Od jučer 16. juna 2015., Gianluca Iacovacci se nalazi u kućnom pritvoru. Drug je uhapšen zbog niza sabotaža na području Castelli Romani, za koje je preuzeo odgovornost. Prvostupanjska presuda na šest godina zatvora, umanjena je žalbenim postupkom na 3 godine, nakon što je odbačena otpužba za terorizam.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

12. juna 2015., solidarni drugovi anarhističkog zatvorenika Nikosa Romanosa javili su da je zatvorska uprava - tužitelj Nikolaos Poimenidis, ravnatelj zatvora Charalambia Koutsomichali i socijalni radnik Vassiliki Fragathoula - jednoglasno odbacila drugov zahtjeva za izlazak u svrhu studija, i umjesto toga predložila da "olakša" studij unutar škole zatvora Korydallos. Zatvorska uprava tvrdi da je njihova odluka zasnovana nadasve na činjenici da je nedavno specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos odbacio mogućnost da se Romanosu zajamče izlasci iz zatvora u svrhu studija.
Izvor: In The Belly of The Beast

Po posljednjim vijestima (juna 2015.), Evi Satiri - životna družica anarhističkog zatvorenika Gerasimosa Tsakalosa - je specijalni žalbeni sudac Eftichis Nikopoulos (isto kopile koje je u više navrata odbacilo zahtjev za otpust u svrhu studija anarhističkom zatvoreniku Nikosu Romanosu) već tri puta odbacio zahtjev za otpuštanjem iz zatvora.
Evi Satiri ostaje i dalje u pritvoru zato što je u emocionalnoj vezi s drugom Gerasimosom Tsakalosom, članom anarhističke urbane gerilske grupe Zavjera Vatrenih Ćelija. Idućih će dana sudsko vijeće ispitati još jedan zahtjev Evi Satiri za otpuštanjem iz zatvora.
Istovremeno je drugo sudsko vijeće, predvođeno Isidorom Pogom, odbacilo zahtjev Athene Tsakalos, majke braće Tsakalos, za povlačenjem mjera ograničenja koje joj ne dozvoljavaju da napusti otok Salamina. Dakle, ne samo da Athena Tsakalos ne može posjetiti svoja dva sina u zatvoru Koridallos, ali nije joj dozvoljeno ni da se podvrgne nužnim liječničkim pregledima (ima ozbiljnih zdravstvenih problem, a na Salamini ne postoje odgovarajuće bolnice).
...

5. juna 2015. drugovi Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran prekinuli su svoj štrajk glađu, koji su vodili od aprila 13-/14., smatrajući da je većina njihovih zahtjeva zadovoljena.
No, danas doznajemo da je njihov drug i prijatelj Enrique Guzman vraćen nazad u zatvor.
Ujutro 10. juna sud San Miguela odlučio je u korist tužitelja Orellane, koji je povukao potpuni kućni pritvor i zatražio da Enrique bude ponovno poslan u istražni zatvor. Kada smo primili vijest drug se još nalazio kod kuće čekajući da sud naloži pandurima i Istražnoj policiji (PDI) da ga potraže i odvedu nazad u zatvor.
Izvor: InterArma

English version below
S tekstom Spyosa Mandylasa o završetku štrajka glađu, RadioAzione definitivno zatvara vrata novom obliku prosvjeda „štrajk glađu do smrti”, trulom plodu doba brze komunikacije. Da, zato jer će sada uslijediti brojni štrajkovi glađu do smrti zahvaljujući web informacijama.
Uvijek sam odbijao štrajk glađu kao metodu borbe, ali uvijek sam poštivao one koji su prethodnih godina osjetili potrebu da ga usvoje iz nekog „x” razloga.
U odnosu na štrajk glađu, u kojem se izlaže riziku vlastiti život, preferiram „kamikazu” koji će se dignuti u zrak u nekoj stanici.
Ne samo da nas bace u logore države, već i pomažemo toj istoj državi da nas eliminira fizički. Onda bolje pokušati ubiti jednog stražara ako se već želi izložiti riziku vlastiti život u zatvoru, umjesto to činiti kroz „ucjenjivanje/milostinju” države.
Ucjena je: što bi se moglo desiti ako se vlastito zdravlje pogorša zbog štrajka. Kao reći: „Državo,gledaj, ako ja odapnem tamo vani će izbiti kaos...”. Milostinja nosi masku zahtjeva s ucjenom.
Iz tog razloga ne mislim da „štrajk glađu”, a nadasve onaj u kojem se traži od države da bude blaža, nije dostojanstvena metoda za anarhiste.
Shvaćam da se radi o jednoj od malobrojnih metoda na raspolaganju u zatvoru, ali ako smo odlučili da „ukrademo čokoladu”, dobro znamo da će ishod toga možda biti kazna. Nema smisla poslije da se poslije žalimo...
Čak i u slučaju da nas optuže da smo ukrali čokoladu, a nismo to učinili, moramo krenuti od pretpostavke da ionako pripadamo onima koji bi tu čokoladu bili željeli ukrasti.
Kratko rečeno, mi smo anarhisti, i osim ako ne odlučimo provesti naš život u knjižnicama čitajući knjige i slažući se s različitim teorijama, zatvor će nas prije ili poslije ugostiti.
Desit će se to jer ili će nas uhvatiti na djelu ili zbog namještaljke, ali u ratu neprijatelji se eliminariju na bilo koji način, a u tome je država doslijednija od anarhista.