Francia

Nelle prime ore della mattina di 6 settembre abbiamo dato fuoco a 5 autolib [servizio di auto elettriche a noleggio automatico] a nella via Beausse e nella via Sergent Godefroy a Montreuil.
Queste macchine sono il segno dell’imborghesimento della città. I loro cosiddetti veicoli “puliti” non sono che un altro passo in avanti verso lo sfruttamento della natura e degli umani, come l’energia nucleare.
Un mondo che noi combattiamo.
Solidarietà con i detenuti a seguito del movimento contro la Legge sul lavoro e il suo mondo, almeno con coloro che hanno mantenuto la testa alta di fronte alla repressione. Lo solidarietà non si dovrebbe limitare alle dichiarazioni. Non si esprime solo attraverso il sostegno legale, nelle assemblee utilizzate come trampolino di lancio politico per gli specialisti della “difesa”. La solidarietà è l’azione diretta.
Libertà per tutti e tutte!
La piccola fiammiferaia e le sue compagne

Montreuil [Francuska]: Solidarnost je direktna akcija (06.09.2016.)
Rano ujutro 6. septembra zapalili smo 5 autoliba [električni automobili za naizmjenično automatsko iznajmljivanje], u ulici Victor Beausse i u ulici Sergent Godefroy u Montreuilu.
Ona su znak džentrifikacije grada. Ta navodno “čista” vozila su samo još jedan korak dalje u izrabljivanju prirode i čovjeka, kao što je nuklearna energija.
Svijet protiv kojeg se mi borimo.
Solidarnost sa zatvorenicima uslijed pokreta protiv zakona o Radu i
...

4 bankomata su sabotirana u noći između 16. i 17. augusta. Navedeni napad je gesta solidarnosti s osobama optuženima za u Aachenu.

U noći između 28. i 29.08. napali smo udarcima čekića i bojom ured parlamentarca Christohpea Borgela, narodnu banku Jolimont i burzu zapošljavanja u Purpanu. Manuel Valls [premijer Francuske, nap.prev.] i njegovi saveznici nisu dobrodošli ni u Nantesu ni u Colomiersu.

Protiv zakona, protiv rada i protiv izvanrednog stanja, postati masovni pokret

U noći između 16. i 17. augusta sabotirana su četiri bankomata.
Taj napad predstavlja gestu solidarnosti s osobama optuženima pljačke u Aachenu.

(O temi pljačke banaka u Aachenu može poslužiti brošura na francuskom jeziku Allonger la main)

Kuc kuc kuc! Čekić: 1 / Policija: 0

U noći između 27. i 28. juna čekićima su razbijena staklena vrata policijske stanice u Clermont-Ferrandu (pokraj gradske vijećnice, Place de la Posterne).
U toj se posebnoj zgradi nalazi uprava za kontrolu nadzornih kamera grada, kamere koji su u neprestanom porastu od njihovog uvođenja 2012. Iduće područje na meti, predviđeno za kraj 2016., je željeznička stanica. Širenje tih nadzornih uređaja dokaz je odvratne (mada logične) želje moći da osnaži svoj stisak nad ulicama, kroz zastrašivanja i represiju.
Napad na tu zgradu, u samom središtu Clermonta, predstavlja trijumfalni prijekor u lice tih govana: vaše kamere su prilično nadmašive kada se suoče s malo mašte i odlučnosti.
Istovremeno je i način da pozdravimo i podržimo veliki ovotjedni napad na policijsku upravu.
A i zagrljaj podrške svima koji, danju ili noću, pojedinačno ili kolektivno u Clermontu ili gdjegod zaoštravaju svoju pobunu i prijelaze u napad, ali ne protiv nekog zakona ili zbog posla, nego da bi barem na par trenutka mogli slobodnije disati.

Rage Ruse Révolte

U noći između 10. i 11. augusta izbušili smo gume nekoliko vozila „Réseau Transport Electricité” [francuska elektroprivreda, nap.prev.] i jednog vozila SNCF [francuske željeznice, napr.prev.], koje između ostalih mana, prijevozi i nuklearni otpad.
Borba protiv nuklearne energije može se voditi bilo gdje i bilo kada.
Poduzeli smo to djelo da bi izrazili našu solidarnost s pojedincima koji se bore protiv nuklearnog otpada u Bureu.
Ovim skromni napadom želimo pozdraviti i drugarice optužene za pljačke u Aachenu i drugove iz ZVĆ, protiv kojih se nastavlja represija.

Pojedinci sada i ovdje

Jedne noći je jedan odvijač probušio gume 4 općinska vozila, jednog vozila Vincija [građevinska tvrtka, nap.prev.], dva vozila u vlasništvu agencija za nekretnine, jednog kombija Eiffagea [građevinska tvrta, nap.prev.], dva vozila Orangea [telefonska kompanija, nap.prev.], jednog TNT vozila i nekoliko gradskih bicikala. Odvijač je bio od koristi i za bušenje guma brojnih buržujskih vozila. Kamenje pronađeno putem pomoglo nam je da razbijemo reklame na koje smo naišli. Pokušati zauvijek prekinuti rad znači i spriječiti radnu aktivnost. Mete su nam bile nadasve kompanije koje grade zatvore i aerodrome, i koje doprinose kontroli kroz tehnologiju i da gradovi postanu buržujski.
Naš bijes neće izblijediti, nadasve kada drugove pogađa represija, kada su uhapšeni, pretučeni i zatvoreni. Raste svaki put kada nas pokušavaju zastrašiti.

Solidarnost kroz napad
Podržimo optužene i zatvorene zbog borbe protiv posla

Nakon hiper-medijske pozornosti prema jednom zapaljenom vozilu policije pred očima desetaka telekamera, pet je osoba uhapšeno te večeri ili dan kasnije, i optuženo za vrstu napada do kojih ipak često dolazi, svi mrze policiju i gotovo svaki dan je napadnuta na različite načine na čitavom području, nadasve na ovaj način!
Nakon hapšenja jedna je osoba oslobođena, dok je ostalih četvero optuženo za „hotimični pokušaj ubojstva”, „hotimično nasilje u organiziranoj bandi nad službenom osobom”, „uništavanje javnog dobra u organiziranoj bandi i sudjelovanje u oružanoj grupi”. Jedan od njih se tereti i da je počinio zločin odbijanja podvrgavanju uzimanja DNK uzorka.
Troje je otpušteno iz pritvora na uvjetnu slobodu.
Ako te zvučne optužbe za koje se terete („pokušaj ubojstva”) i prijetnje (doživotni zatvor) ne budu opstale na sudu, ipak u međuvremenu jamče njihov pritvor pod blagoslovom nekog sadista u halji.
Mediji demokracije su, pokorni naredbama, dobro odigrali svoju igru, svoju revnost ravnu samo njihovom besprijekornom služenju ekstremnom i normalizirajućem nasilju, u ime socijalnog mira.
Lijepa satisfakcija za sindikate policije koji su tog dana prosvjedovali, a za ministra unutarnjih poslova i vladu, izgleda, sekundarna stvar.
Malo jačih emocija za osrednjeg građanina, malo osvete za policiju, upozorenje za pobunjene.
A kao temelj
...

U noći između 24. i 25. juna 2016. drugovi iz jedne "ćelije između mnogih..." napali su sjedište sindikata CGT. Djelo je počinjeno zbog suradnje sindikata s policijskom upravom i u znak solidarnosti sa zatvorenim pobunjenicima u Francuskoj te s članovima ZVĆ, čiji se sudski proces za pokušaj bijega iz zatvora privodi kraju; te je naglašeno u izjavi za preuzimanje odgovornosti kako ima nekoliko teško ranjenih i u bijegu pred policijom, te u ilegali.
25. juna 2016. započelo je medijsko ludilo, predstavnik CGT-a, Martinez, razni ministri, između kojih ministar rada El Khomri, ministar unutrašnjih poslova B. Cazeneuve i premijer M. Valls, te svi predstavnici različitih sindikalnih organizacija, su redom dali javne izjave u kojima osuđuju navedeno djelo (tko bi bio rekao...), naglašavajući da će povećati broj policije kako bi zaštitili urede sindikata i sindikaliste te pronašli osobe odgovorne, i "očito sasvim dobro organizirane", za napad.
Takvu političku i represivnu uzbunu nije mogla prouzročiti razina upotrijebljenog nasilja tokom napada, koji zaista nije bio tako silovit (mada su ga mediji opisali kao nikad dosada), kao ni odabrana meta. U biti, drugovi su dokazali da je bilo moguće napasati te čak ući u zgradu sjedišta sindikalne federacije koja je pod najvećim video nadzorom u Francuskoj, najzaštićenija brojnim profesionalnim zaštitarima i povećanim brojem policajaca u ovo doba društvenih sukoba i izvanrednog stanja.
Unatoč Martinezovim riječima, drugovi su uspjeli ući u zgradu kako bi sproveli u djelo svoje destruktivne strasti, kao što dokazuju slike razbijenih vrata. Nije se radilo dakle ni o nedostatku vremena ni o navodnom sistemu koji se nije aktivirao da ih spriječi.
Istog dana, 25.06.2016., usred same političo-medijske žiže, anarhistički web-site "Bréves Du Disordre" javno uzima distancu od drugova uz izliku da takvom djelu nije potrebna izjava o preuzimanju odgovornosti i i kaže da im se perspektive u smislu solidarnosti drugovima nisu dopale.

Montreuil - Seine-Saint-Denis [Francuska]: Napad na sjedišta sindikata CGT i CFDT (25.06.2016.)
Sinoć su mnoge strpali u zatvore države. Na stotine njih, da budemo točni. Na stotine uhapšenih zbog prevare sindikata. Željeli bi napisati više i naglasiti naše djelo. Nažalost, nakon ovog djela, počinjenog u zgradi pod strogim nadzorom, svi smo teško ranjeni. Svi smo uspjeli pobjeći pandurima zahvaljujući suučesništvu prisutnih na ulicama koji su nas podržali i zaštitili u bijegu. Ustanička solidarnost sa 250 uhapšenih. Ustanička solidarnost s Olgom, Panagiotisom, Cristosom i svim drugovima iz ZVĆ koji su željeli pobjeći. MORAMO IM POMOĆI. K vragu pravda, k vragu država i k vragu njeni suradnici... Mi smo svoj izbor počinili... Ilegala i napad!
Jedna ćelija između mnogih

Kao što smo mogli primijetiti građevinsko poduzeće Vinci kritizirano je u Francuskoj zbog suradnje na projektima kao što je aerodrom na području ZAD, u izgradnji nuklearnih centrala i zatvora. U više su navrata zapaljena vozila tog poduzeća.
Zato smo došli na ideju da bi jedan zapaljeni bager Vincija bio prikladan pozdrav pobunjenicima u Francuskoj, ranjenima na prosvjedima i zatvorenicima.
Smatramo da je velika stvar što se uspjeli (pa makar samo i na trenutke) preuzeti od bijednika CRS i BAC (interventne jedinice, nap.prev.) kontrolu nad ulicama, i što su banke, dućani i policijske stanice vandalizirani.
Tako smo u noći 17. juna zapalili jedan bager Eurovia Vinci u Berlinu - Licthenberg.
Anarhistički casseurs
...

Berlin, 29. maja 2016.
Sastali smo se u Alte Jakobstrasse da bi učinili vidljivim bojom, kamenjem i vatrom naš bijes protiv marginalizacije, izbacivanja i nadzora, te naš prezir prema gradu bogatih.
Mete naših djela bile su novoizgrađeni luksuzni "Fellini Residences", luksuzna stambena zgrada u izgradnji u vlasništvu agencije za nekretnine Patrizia, jedan ured gradilišta, jedan ured nekretnina agencije, jedan transformator Vattenfall, različita skupocjena vozila, jedan hotel i jedan supermarket. Zaštitili smo se povlačenjem uz dvije zapaljene barikade i čavlima s četiri oštrice.
Nove luksuzne zgrade predstavljaju urbani razvoj koji pogoduje bogatima te jasno pokazuje podjelu između bogatih i isključenih.
Dok jedni u svojim stanovima uživaju u "sentimentalnom scenariju kvalitete talijanskog života", puk se drži na udaljenosti nadzornim kamerama. Dok jedni nazdravljaju rastu vrijednosti, drugi se trebaju plašiti deložacija.
Tko se samostalno organizira, izvan logika izrabljivanja, i zaposjedne urbani prostor okusit će pendreke policije, kao nedavno na jednoj uličnoj kurdskoj zabavi u Kreuzbergu, ili u ponovljenim okupacijama jednog društvenog centra.
Ako čitav kvart pruži otpor, odmah se stvori "opasna zona" koju se terorizira šikaniranjem, kontrolama i nasiljem. Tko misli da može represijom ubiti glasove i djela onih koji se suprotstavljaju i štite od deportacija, griješi. Tada dolazimo mi, kada ne očekuju, i napadamo tamo gdje se odvijaju svinjarije ove politike.
Dok se zarađuje na stambenom prostoru naša inicijativa se zove sabotaža i uništenje. Svaka deložacija ima svoju cijenu!
...

"Da objasnimo jednom zauvijek: Moć ne može postojati bez nas. Mi možemo živjeti bez nje (čak i bolje). Moć nam oduzima našu bit; ona nam crpi život." [Iz: "Manifesto of Rebellion – Signpost to a Different Future", decembar 2008.]

Nametanje dominacije ne poznaje nacionalne granice ili državne podijele, niti se nalazi u rukama samo jedne malobrojne glavne elite u nekom određenom dijelu svijeta. Moć ispunjava svaki dio metropola svijeta, svaki ljudski odnos strukturiran po kapitalističkim standardima. Doba u kojem živimo posjeduje sva obilježja suvremenog rata; rat koji pokreće dominacija i broji žrtve - njen jedini način da nastavi postojati.
Već gotovo četiri mjeseca nemiri se nastavljaju u Parizu i drugim gradovima na francuskom teritoriju zbog prijedloga novog zakona o radu, unatoč pojačanom nadzoru i represiji kao odgovor na nedavne napade ISIS-a i u okviru europskog prvenstva. Borba se odvija na različite načine, od okupacija trgova, kazališta, tvornica, do napada na banke, dućane i sukobe širokog spektra s policijom.
Bez razočarenja, svjesni smo da je budućnost centraliziranih borbi, sa svojim zahtjevima, osuđena, i da subjekti društvenih borbi mogu biti nositelji autoritarnih logika. Međutim, realnost društvenog nemira je polje na kojem manjine mogu razviti djelotvornu solidarnost i ravnopravne odnose, na kojem mogu prevazići strah kroz sukobe s pandurima te osvijestiti da glasanje zakona nije ništa u usporedbi s postojanjem zakona, da nije ništa u usporedbi s postojanjem svakog oblika Moći.
Neka pobune na francuskom području postanu još jedna prilika za susret i organiziranje našeg djelovanja. Jedino stanje koje nam pogodi je jačanje borbenog sučeljavanja, nadilaženje straha, socijalizacija ove realnosti, i jedini način da sve to dostignemo je izmjena normalnosti u svakom dijelu naših života.
...

U četvrtak noć, 5. maja, prozori agencije za privremeno zapošljavanje u Monteruilu razbijeni su maljem . Na zidovima su ispisane parole "Moderni robovlasnici - Ni Rad Ni Zakon". Danju ili noću, u malim ili većim grupama, napadnimo strukture države i ekonomije!
Povjerenstvo za Rušenja
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Dosta nam je"
U utorak noć 26. aprila napali smo policijsku stanicu molotovljevim koktelima.
Nećemo vam više lagati.
Dosta nam je.
Umorni smo od slušanja da će "sutra biti bolje".
Umorni smo od građanskih pokreta.
Umorni smo od spektakla drugačijeg mišljenja, gdje se strah uvlači u stomak a rezignacija u glavu.
Umorni smo da gledamo na internetu "mjesta gdje se sukob podijelio" ili od masturbacije ispred snimaka sukoba na youtubeu.
Umorni smo od prevaljivanja 600 km da bi učestvovali u jednoj divljoj povorci.
Izgleda da je to postao novi sport. Ili još gore. Novo zanimanje.
Profesionalni pobunjenici društvenih pokreta.
Baš zgodno za životopis jednog aktivista.
Umorni smo bacanja par boca ili od izvrtanja kontejnera nasred ulice, i od policijskih suzavaca, da bi to kasnije nazivali pobjedom.
Umorni smo da izigravamo sretne osobe kada se u biti ništa ne dešava.
Umorni smo da hinimo slogu.
Umorni smo da hinimo kako nas uopće nešto briga o zakonu El-Khomri [zakon o reformi rada, kojeg je uvela Hollandeova vlada, a protiv njega ustali brojni sindikati, nap.prev. na talijanski].
Nismo čekali indignadose 2.0 da provedemo koju besanu noć.
Baš moramo to reći.
Nestrpljivi smo.
Ne shvaćamo zašto bi trebali planirati sastanak s Moći da bi se sukobili s njom, dok nas okružuje sve više uniformi i pacifista-pandura.

Učinili smo to iz zadovoljstva.
Učinili smo to da bi označili jedan rascjep.
Zato što smo sretni i bijesni istodobno.
Ne želimo više biti tamo gdje nas čekaju.

Želimo poslati jedan dvostruki borbeni zagrljaj.
Prvi Moniki i Francisku u Španjolskoj.
Drugi drugovima u Bruxellesu koji još proživljavaju represiju zbog terorizma.
Naša solidarnost je napad, naš zločin sloboda.
Do skora
...

U noći između 8. i 9. marta 2016., koristeći odbačeno smeće i zapaljive proizvode, zapalili smo pročelje ureda arhitekta u Archiju, ulica Voltaire 5, u središtu Montreuila-sous-Boisa.
Na svom web-siteu Archi 5 se razmeće svojim postignućima, prošlim i budućim, među kojima se, među običnim zgradama, ističu i ovi jezivi projekti:
Zatvor u Bourge en Bressu, u Draguignanu, u Mont de Marsanu, u Rennesu, u Conde-sur-Sartheu i Vendinu, ured pravosudne policije u Cergy-Potoiseu, policijska stanica u Clichy-sous-Boisu, Viši sud u Chartresu, centar za imigrante francuske Polinezije na Tahitima.
Posvećujemo ovo djelo svima koji se bore za slobodu i protiv autoriteta, nadasve anarhistima Monici Caballero i Franciscu Solaru, koji u kandžama španjolske države, riskirajući teške presude, nisu nikada porekli ni riječ svojih ideja i svoje biti.
Zapalimo zatvore.
Zapalimo njihove graditelje.
...

Uvodne riječi prevoditelja (Dialectical Vagabonds) na engleski jezik: Tekst koji slijedi je prijevod izjave koju je objavila anarhistička knjižnica "La Discordia" iz Pariza, nakon što su njene članove optužili za fašizam jer su kritizirali Islam. Različiti komentari kružili su pariškom "antiautoritarnom" sredinom, opisujući La Discordiu i non-fides (mada nisu ista stvar, premda su neke osobe uključene u oba projekta, dok drugi samo vode knjižaru/knjižnicu) - kao anarho-nacionaliste. Ako itko pogleda oboje na samo dvije sekunde shvatit će ne samo da nema ni tračka istine u tim klevetama, nego i da su uvijek imali međunarodni stav, za razliku od nekih jasnih nacionalističkih stavova nekih "anti-autoritarnih" (npr. izostanak kritike palestinskog ili kurdskog nacionalizma). Iako ti grafiti mogu ličiti na jedan zaista trivijalni incident, takve stvari, ako se ne čvrstu pobiju, mogu prerasti u jedan bijedni ishod, mnogo gori od etiketiranja. Laž već prijeđe pola svijeta prije nego istina uspije i cipele obući. A u svijetu laži većina osoba je spremna povjerovati u bilo što, ako se poklapa s njihovim predrasudama - u laži se vjeruje iz povjerenja, većina ljudi neće sami provjeriti vjerodostojnost (dovoljno je pogledati povijest staljinizma da bi shvatili kako nastaju zlobne klevete i tehnike miješanja). Zato, u duhu solidarnosti s tim anarhistima preveo sam ovaj tekst, mada se tiče zaista samo nekoliko osoba.
...

Mali znak solidarnost sa svim ilegalnim imigrantima i drugovima u prljavim raljama države.
... U vrijeme kada država konsolidira izvanredno stanje u ustavu i umnožava drakonske zakone, kada plave i kaki uniforme preplavljuju ulice da bi osigurali mir bogatih i vladajućih, kada se zatvor širi izvan zidova, kada se napadi i deportacije umnožavaju... vrijeme je za napad!
Zato smo u noći između 23. i 24. decembra 2015. prekrili fasadu ureda Socijalističke Stranke crnom bojom. Istovremeno smo sabotirali ljepilom bravu glavnog ulaza Crvenog Križa, čiji se uredi nalaze na početku avenije Gaulard.
Razlozi ovog posljednjeg napada su jasni: navedena humanitarna organizacija - koja iza sebe ima dugu povijest suradnje s moćnicima (od 2. svjetskog rata i suradnje s nacistima pa sve do danas) - organizira napade, upravlja tokom migranata uz policijske snage i stražare ubojice iz agencije FRONTEX, upravlja centrima za migrante...
U ovom periodu se ta humatinarna organizacija - u savršenoj harmoniji s ovim svijetom granica i bijede - istakla na francusko-talijanskoj granici, između naselja Menton i Ventimiglia, iznajmljujući svoja vozila za prijevoz migranata u prihvatne centre.
Strukture neprijatelja mogu se pronaći u svakoj ulici.
Ne smijemo ustukntui pred izvanrednim stanjem!
Protiv države, njenih pandura, njenih granica!
Sabotirajmo stroj deportacije!
...

U noći 6. decembra, na sjeveru Tuluza, zapalili smo 6 vozila EDF-a.
EDF je jedan od partnera COP21. Radi se o jednom državnom poduzeća koja pokušava uvesti nuklearnu energiju kao riješenje za problem klimatskih promjena.
Nuklearna energija je smrt, uništimo njene sponzore!
Smatramo da je važno napasti COP21 tamo gdje se nalazi, odnosno gdjegod postoji moć i profit.
Draži nam je kvalitet, suučesništvo i iznenađenje od medijskih i spektakularnih sastanaka s državom i interventnom policijom.
S nekoliko šibica, jednom plinskom bocom i zadovoljnim osmijesima odgovaramo skromno na nadzor, strah i pomirenje koji nas svakodnevno otuđuju.
Svi Cop21 su ciljevi!
Više benzina na državu
Neke palikuće
...

Suzavce i granate ispaljivala je interventna policija protiv odvažnih aktivista koji su prkosili vojnom zakonu u Francuskoj - i preko 200 osoba je uhapšeno.
Na tisuće njih zauzelo je ulice Pariza protiv licemjerja industrijskog kapitalističkog sistema i njegovog dvoličnog klimatskog samita, COP21.
Zbog njihovog truda panduri su ih okružili, zaplašili, napali i izvrgnuli suzavcu. "Država izvanrednog stanja je policijska država, fašistička država!", prkosili su izvikujući brutalnim snagama koje je država poslala, užurbano se opisujući kao žrtva, umjesto kao vršitelj nasilja.
"Activist media" govori o stotinama uhapšenih, koje je policija odvodila autobusima.
Uz izvanredno stanje upravo na samit COP21 svi su prosvjedi bili zabranjeni.
U biti, veliki prosvjedi planirani za 29. novembar i za 12. decembar bili su navodno protuzakoniti da bi se mase ne bi izložile "riziku" terorističkog napada, ali ubrzo je svima postalo jasno da je izvanredno stanje bilo namijenjeno koliko oružanim islamistima toliko i neprijateljima industrijsko-kapitalističkog sistema.
Šestero osoba nalazi se u kućnom pritvoru u Rennesu, zajedno s pariškim članom legalne grupe KoalicijaKlime21, koja se sastoji od 130 grupa, NV0-a i sindikata. Policija je pokušala naložiti iste mjere i protiv nekoliko osoba iz Rouena, Lyona i drugih mjesta.
Kućni pritvor je određen do 12. decembra, dan nakon okončanja klimatskog samita.
Došlo je oružanog policijskog napada u Ivry-sur-Seine (Val-de-Marne) i na prodavače organskih proizvoda u Dordonji.
U Nici je šestogodišnja djevojčica ranjena tokom policijske operacije: policajci koji su se pojavili usred noći razbili su pogrešna vrata. U Loire-Atlantique panduri su blokirali povorku od 200 bicikli i 5 traktora: nisu željeli da biciklisti dođu u Pariz na COP21.
...

http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2015/11/ruines4522.jpg
(klikni na sliku da bi pročitao sadržaj)
Sa zadovoljstvom najavljujemo izlazak 2 broja aperiodičnog anarhističkog časopisa “Des Ruines” [“Ruševine”], ovaj put na 168 stranica i s 3 dosjea. Namjera časopisa je da pokrene rasprave, istraživanja i razmatranja o anarhističkim i antiautoritarnim perspektivama. Neke od rasprava prisutnih u ovom broju su živuće i uvijek aktualne, dok su druge, ostavljene po strani, izvučene za potrebe časopisa.

Naslovnice, sadržaj, uvodnik i detalji na
http://desruines.noblogs.org/

Sve narudžbe i pitanja u vezi narudžbi i distribucije te cijene, isključivo kod našeg distributera, anarhističke biblioteke "La Discordia" u Parizu.
Za narudžbe, adresu primatelja i uplate (ne zaboravite na poštarinu):
Des Ruines c/o Bibliothèque La Discordia
45 Rue du Pré Saint-Gervais
75019 Paris
France
...

"Moramo poraziti neprijatelje Republike... uskratiti državljanstvo onima koji omalovažavaju francuske vrijednosti." Manuel Valls, premijer, 14. novembar 2015.

Ako treba priznati nekakvu dosljednost Francuskoj republici, onda je to dosljednost u masovnim ubojstvima. Od Državnog Terora iz 1793.-1794., iz kojeg proizlazi upravo riječ terorizam, pa do represije nad ustanicima iz 1848. i komunarima 1871.; od kolonizacije i deportacije židova, koju su omogućila prethodna registriranja, sve do masakra alžirskih prosvjednika 1961. u središtu Pariza, sve su Francuske republike velikodušno masakrirale kako bi moćnici mogli i dalje vladati i izrabljivati. Francuska država je brdo leševa na čijem vrhu stoji gadost koja je mogla opstati samo gazeći svoje prave neprijatelje, pobunjenike i revolucionare koji su se borili za svijet pravde i slobode. Kada bi uopće postojale te "francuske vrijednosti", ta bezimena glupost, onda bi to bio plakat ispunjen riječima koje traže osvetu nad buržoazijom, nad političarima, pandurima, vojnicima i popovima, koji su ih gazili kako bi potvrdili svoju moć.
...

Poruka susjedstvu, ravnateljstvu i zaposlenicima škole Montessori "Plaisir d'enfance"
Već smo se sreli ovdje, u ulici Pré-Saint-Gervais, gdje se od maja nalazi anarhistička biblioteka La Discordia. Neki od vas su bili ovdje, upoznali smo se, drugi su pak dobili letke i novine na trgu des Fêtes ili u Bellevilleu, a neki su pak postali, ili postaju, redoviti posjetitelji biblioteke. Prošli tjedan je unutar škole, ispred biblioteke, pronađen uređaj za videonadzor (dokumentiran i uništen), s telekamerom usmjerenom prema našim vratima, koji je instalirala "antiteroristička" služba iz DGSI-ja, uz blagoslov ravnateljstva škole.
Od jula je sve nas (nas, zaposlenike škole, stanovnike kvarta, roditelje djece) snimala tajna služba. Kada smo ulazili ili izlazili iz biblioteke, kada ste ulazili ili izlazili iz vašeg doma, kada ste dolazili po vašu djecu u školu... Što mislite o tome? I što bi trebali misliti o školi, "Plaisir d'enfance", koja bez ijedne riječi dozvoljava snimanje svojih susjeda, koja uslužno stavlja na raspolaganje svoje prostore nepoznatim špijunima kako bi nam postavili jednu skrivenu telekameru?
...

Krajem septembra priveli smo kraju naše sumnje o postojanju uređaja za prisluškivanje usmjerenog protiv anarhističke biblioteke La Discordia, na sjevero-istoku Pariza. Uređaj se nalazio u jednom sobičku na prvom katu škole Montessori "Plaisir d'enfance", nasuprot biblioteke, iza prozorskog stakla.
U utorak 6. oktobra odlučili smo ući u školu kako bi kontaktirali ravnateljstvom. Nakon insistiranja uspjeli smo razgovarati s upravnom i financijskom ravnateljicom škole. U prvom je trenutku sve negirala, da bi zatim, naspram dokaza, indirektno priznala da je u školi prisutan navedeni uređaj (a time automatski i dozvolu/suradnju ravnateljstva s policijskim organima). Nakon dugih "pregovora" s njom i njenim poslodavcem, i nakon pokušaja dobivanja na vremenu (kako bi mogla "nazvati svoj kontakt"), uspjeli smo, nakon što su djeca izašla iz škole, ući u ostavu. Preuzimajući na sebe svu odgovornost brzo smo odlučili da, uz silu, prisvojimo uređaj. U tom smo trenutku shvatili da su svi u školi bili upoznatim s njegovim prisustvom. Uspjeli smo brzo izaći, unatoč pokušaja "otpora". Jedan je idiot izašao iz škole kako bi vidio kamo smo otišli i na taj način još više (i još jednom) olakšao rad pandurima. Između ostalog, otkrili smo da je uređaj bio postavljen barem u drugom tjednu jula 2015.

Masakr na Mediteranu se nastavlja: na stotine ljudi smrtno stradava u pokušaju da ga prijeđe, bježeći od bijede, progona i smrti (22.000 mrtvih u posljednjih 15 godina, od kojih je poginulo preko tisuću samo ovog ljeta). Ovdje nailaze ponovno na bijedu, progone i smrt - kao na tisuće njih kojih se sakupilo u Calaisu, gdje su ih pretukli panduri, dok su drugi umrli u pokušaju da prijeđu granicu (jedanaestero od juna). U Parizu, prolaznoj točci za one koje pokušavaju dospjeti do Velike Britanije ili sjeverne Europe, ili krajnjoj točci za mnoge koji jednostavno ne znaju kamo otići, svi državni mehanizmi obavljaju svoj uobičajeni prljavi posao lova na ilegalne useljenike, izrabljivanja siromašnih (ilegalnih i legalnih) na najučinkovitiji način, i održavanja svih nas u poslušnosti i radu.
Tako su ovog proljeća vijećnici Pariza naložili deložaciju privremenog kampa kraj La Chappelea, koji je predstavljao dom stotinama ilegalnih useljenika. Naravno, vijećnici ljevičari su odigrali svoje karte na demokratski način. Prvo su igrali na kartu dobrotvora: stavili su im na raspolaganje hotelske sobe na par dana (nakon kojih su ih neizbježno vratili na ulicu), u korist javnosti koja je očekivala takvo opravdanje. Emmaus [međunarodna katolička humanitarna organizacija osnovna u Parizu 1949., nap.orev.] i France Terre d'Asile [francuska udruga za upravljanje azilantima osnovana 1971., nap.prev.] su odlično odigrale svoju (unosnu) ulogu preuzimajući odgovornost za dio tih osoba. Specijalizirani su za upravljanje siromaštvom - što nema nikakve veze sa borbom za okončanje istog.
Zatim, za one koji su ostali na ulicama i pronašli kolektivno riješenje kroz različite okupirane prostore, bilo je raznih ljevičarskih grupa: Komunistička stranka, Zeleni (...) i Nova Antikapitalistička stranka, koji su došli da ostvare jeftini publicitet i odrade vječni posao ljevice, npr.: zasladiti pilulu, dati obećanja, smiriti bijes i širiti rezignaciju.
...