Pariz [Francuska]: Detaljnije o napadu na sjedište sindikata CGT i o "anonimnom disociranju"

U noći između 24. i 25. juna 2016. drugovi iz jedne "ćelije između mnogih..." napali su sjedište sindikata CGT. Djelo je počinjeno zbog suradnje sindikata s policijskom upravom i u znak solidarnosti sa zatvorenim pobunjenicima u Francuskoj te s članovima ZVĆ, čiji se sudski proces za pokušaj bijega iz zatvora privodi kraju; te je naglašeno u izjavi za preuzimanje odgovornosti kako ima nekoliko teško ranjenih i u bijegu pred policijom, te u ilegali.

25. juna 2016. započelo je medijsko ludilo, predstavnik CGT-a, Martinez, razni ministri, između kojih ministar rada El Khomri, ministar unutrašnjih poslova B. Cazeneuve i premijer M. Valls, te svi predstavnici različitih sindikalnih organizacija, su redom dali javne izjave u kojima osuđuju navedeno djelo (tko bi bio rekao...), naglašavajući da će povećati broj policije kako bi zaštitili urede sindikata i sindikaliste te pronašli osobe odgovorne, i "očito sasvim dobro organizirane", za napad.

Takvu političku i represivnu uzbunu nije mogla prouzročiti razina upotrijebljenog nasilja tokom napada, koji zaista nije bio tako silovit (mada su ga mediji opisali kao nikad dosada), kao ni odabrana meta.

U biti, drugovi su dokazali da je bilo moguće napasati te čak ući u zgradu sjedišta sindikalne federacije koja je pod najvećim video nadzorom u Francuskoj, najzaštićenija brojnim profesionalnim zaštitarima i povećanim brojem policajaca u ovo doba društvenih sukoba i izvanrednog stanja.

Unatoč Martinezovim riječima, drugovi su uspjeli ući u zgradu kako bi sproveli u djelo svoje destruktivne strasti, kao što dokazuju slike razbijenih vrata. Nije se radilo dakle ni o nedostatku vremena ni o navodnom sistemu koji se nije aktivirao da ih spriječi.

Istog dana, 25.06.2016., usred same političo-medijske žiže, anarhistički web-site "Bréves Du Disordre" javno uzima distancu od drugova uz izliku da takvom djelu nije potrebna izjava o preuzimanju odgovornosti i i kaže da im se perspektive u smislu solidarnosti drugovima nisu dopale.

Slijedi kratki odgovor nekih drugova odgovornih za napad nakon navedenog disociranja (komentar na Indy Nantes):

Uzimanje distance?

Uzeti distancu ne od samog djela nego od izjave o preuzimanju odgovornosti, odnosno, logičkim slijedom, od osoba koje su ga počinile:

http://cettesemaine.info/breves/spip.php?article1746&lang=fr

Navedeni razlog: nije potrebno preuzeti odgovornost za tako jasno djelo, jer oni kojima nije jasan i očit su samo "slijepi i anestetizirani".

To je valjda i razlog zbog kojih je/su naš/i anoniman/ni distanciran/i smatrao shodnim da se antisindikalno izrazi - k tome vrlo primjereno - gotovo kao u izjavi za preuzimanje odgovornosti...

Osim toga, iznesena pojašnjenja bila bi zasigurno cijenjena da njihov/i autor/i nije/su smatrao/li nužnim pripisati krive najmere drugovima autorima izjave, tvrdeći da korištenjem riječi "prevara" u biti ciljaju na nekadašnji suživot s napadnutim sindikatima. Prešučujući (namjerno?) uvjete u kojima su naši drugovi napisali izjavu, ozbiljno ranjeni i progonjeni policijom, bez da su, možda, imali vremena i šansi da analiziraju ulogu sindikata, koja je izostala iz izjave, kako kaže/u naš/i distanciran/i prijatelj/i.

Zato jer je vrlo lako, kada se nalazimo na toplom iza naših kompjutera, popljuvati izjavu koju su drugovi morali brzinski napisati, iz zdravstvenih i sigurnosnih sasvim razumljivih razloga, prije no što su se razdvojili, kako bi ne bi dozvolili da izjave Martineza[1] i policijske uprave govore same za sebe. U takvoj situaciji nema vremena za formu što se tiče solidarnosti, koristeći glagol "morati" umjesto općeprihvaćenog imperativa - kao da to nešto mijenja u smislu "autoritarnog izražavanja".

Na kraju, moglo se sva ta analiza uloge sindikata dodati paralelno uz izjavu, kojoj se ionako protivi/e, i bez da se neprijatelju kaže, makar i nenamjerno, "nismo mi, pogledajte negdje drugdje"...

Mogla je biti, i u fazi pripreme, u okviru anonimno predloženog teksta i uređenog na dublji način koji bi bio integrirao djelo i njegovu izjavu, kako bi se izronila jedna jasna analiza.

I odjednom bi bila nadopunila prijedlog na "Breves du disordre", bez pripadnosti i bez isključivosti, anonimno.

Osoba koja je djelovala u "jednoj ćeliji između mnogih...", stvorenoj za trenutak, koja nema ime, ali djeluje[2]

********

Tvrdimo da je zaista nesnošljivo uzeti distancu od drugova u bijegu, ranjenih, pod medijskim reflektorima, samo kako bi se poboljšala vlastita komunikacija/širenje subverzivne ideje.

K tome, smatramo da rasprava o anonimnosti, koju partizani protivni izjavama o preuzimanju odgovornosti smatraju abortiranom, nastavlja, naprotiv, živjeti kroz djela i njihove izjave, kroz poruke solidarnosti, odgovore na pozive i na međunarodne prijedloge, kao što isto tako nastavlja živjeti kroz sva anonimna djela, koja ponekad učine sami drugovi, uz nekog/u "vjernika/cu" koja ponovno uzima distancu.

Suučesništvo s Ćelijom ACCA i sa ZVĆ, jer su obije bile izvrgnute napadima "anonimnog distanciranja" u najtežim trenucima.

Poseban pozdrav Anarhonihilističkoj Komandi Gianfranco Bertoli kao djelu FAI/FRI i anarhističkoj ćeliji "les Casseurs" koja je zaista suučesnik vatrom - između ostalih i s "pobunjenicima u Francuskoj".

U svakom slučaj pozdrav i svim anonimnim, ili ne, koji zaista djeluju kroz uništavanje, požar, širenje ideja i na svaki zamisliv način, bez da se ikada distanciraju od drugova pod napadom represije.

Za neformalnu organizaciju i raznovrsno djelovanje, Preuzmimo Kaos!

Neki anarhisti, danas anonimni...

[1] Predsjednik CGT-a

[2] djela napada i ilegale, nisu isključiva i ne pripadaju duhovima".