CCF Hrvatski

Brat člana ZVĆ, Giorgosa Polydorosa, otpušten je danas u podne. Uhitila ga je antiteroristička jedinica tokom mahnitog hapšenja obitelji članova ZVĆ. Borba se nastavlja sve do otpuštanja majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i partnerice posljednjeg, koje se nalaze u zatvoru iz osvetničkih razloga. Borba do pobjede svi štrajkaša glađu, za ukidanje člana 187, zakona o zločinima počinjenim pokrivenog lica, zakon o zatvorima tipa C, zakona o uzorcima DNK i za otpuštanje Savasa Xirosa.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
Izvor: Inter Arma

SOLIDARNOST ZA ZATVORENIM ČLANOVIMA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA - S ANARHISTICOM AGGELIKI SPYROPOULOU I NEPOSREDNO OTPUŠTANJE ČLANOVA NJIHOVE OBITELJI I NJIHOVIH PRIJATELJA KOJI NEMAJU NIKAKVE VEZE SA SLUČAJEM.
Anarhistička Grupa - Od 0 do beskonačnosti
Izvor: Inter Arma

Kao što je poznato, zatvoreni članovi ZVĆ su u štrajku glađu do smrti. Majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruga Gerasimosa svjedočile su ispred istražnog suca u utorak, kada su obije odbacile optužbu za pripadanje "terorističkoj organizaciji" (za što su optužene). Majka drugova je prihvatila samo optužbu za "pružanje utočišta zločincu" i antiteror država vratila ju je u pritvor. Gerasimosova supruga je također vraćena istog dana.
Jučer je Christos Tsakalos napisao vlastitu političku izjavu, glede pokušaja bijega, a Giorgos Polydoros je takađer objavio tekst, pošto je osobni prijatelj njegovog brata uhapšen (otpušten je zajedno sa ženom koja je uhapšena u nedjelju).
Danas je zatraženo da svjedoče Aggeliki S. i 39-godišnji drug Christo s R., uhapšen u četvrti Galatsi 28. februara. Aggeliki je izjavila da ne priznaje sud pošto se smatra anarhisticom. Aggeliki je zadržana u Korydallosu i započela je štrajk glađu iz istih razloga kao i ZVĆ. Christos R. je također iznio izjavu i smjesta je vraćen u zatvor tipa C u Domokosu.


Smrt policiji - Smrt državi
...

O metodologiji istrage
Život je jedan ne-činjenični kontinuum. Upotreba tehnika kvantizacije - omiljene nadasve u modernom tehnokratskom "društvu" - za shvaćanje istog, osuđena je na neuspjeh, kako u smislu strukture tako i namjere.
Jedan primjer od navedenih tehnika je široka optužba koju ste mi nametnuli. Tekst koji je, između ostalog, nejasan, i kada je čitan željom za slobodom i životom. Željom za ujedinjenjem s prirodom života i njenom kreacijom, ali također i slobodom onih koji je nesebično nude svakom biću koje se želi približiti poštovanjem sudionika i pobuđuju traganje.
Možda ste već počeli razabirati - ako naravno, barem na trenutak, napustite ulogu nositelja takvog teksta - jaz koji postoji između vaših istražnih pitanja i moje situacije.
Dakle, nemojmo se doticati toga i uhvatimo to zarađeno vrijeme, kako bi oslušnuli, između ostalog, daleki huk, koji potječe iz tog jaza.
.......
I naravno, ne, taj huk ne dolazi od beskrajnog stroja u aveniji Alexandras. To je tiha gromka patnja koju krivični skalpel kvantizacije stvara u dušama onih koji opstaju u zatvorskim ćelijama.
No, ovdje ću dovršiti ovu moju izjavu, premda strmo, no nadajući se da neće biti daljnjih razgraničavanja s ničim što proistječe iz toga.
Christos Rodopoulos
Napomena: Christos Rodopoulos se nalazi zatvoren u zatvoru tipa C u Domokosu, optužen za pokušaj bijega ZVĆ i za navodno pripadanje istoj.
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

Tekst je poslan medijima:
Od samog početka preuzeli smo odgovornost za plan bijega iz zatvora Korydallos, kada je otkriven, mi, 10 članova Zavjere Vatrenih Ćelija.
Posljednjih pet dana gledamo kako se članove naših obitelji i njihovi prijatelji odvlače i napadaju, koji nemaju nikakve veze sa slučajem, a majka Christosa i Gerasimosa Tskakalosa, te supruga posljednjeg, su čak zadržane u pritvoru.
Optužba za sudjelovanje u [terorističkoj] organizaciji, koju je protiv njih podigla antiteroristička jedinica, je smiješna i neodrživa. Zatvorili su 60-godišnju majku i suprugu člana [ZVĆ] pod izlikom da bi mogle pobjeći. Govorimo o osobama koje imaju stalnu adresu i koje su nas dolazile posjećivati u zatvor u vrijeme posjeta. Koga to smeće antiterorističke jedinice obmanjuje? Proživljavamo trenutke u kojem antiteroristička jedinica radi štogod želi i prešla je svagu granicu nemoralnosti, bez da ikome polaže račune. Njezini politički neprijatelji smo mi, a ne naša obitelj. Ako žele nekog napasti, neka napadnu nas i ostave lakrdije po strani.
Znamo i da se danas odvija evaluacija policije, stoga svatko shvaća koja se to prljava igra odvija u pozadini, i predstava koju su postavili, kako bi bili unaprijeđeni.
Od ponedjeljka 02.03. mi, desetoro članova Ćelije započeli smo štrajk glađu do smrti, kako bi članovi naše obitelji i njihovi prijatelji bili oslobođeni. Oni nemaju nikakve veze s našim djelima. Ili će biti oslobođeni ili neka se pripreme da broje prve mrtve političke zatvorenike.
Istovremeno, podržavamo i štrajk glađu koji se odvija u zatvorima, za ukidanje antiterorističkog zakona, kapuljače-zakona i zatvora tipa C. Situacija koju je stvorila antiteroristička jedinica našim obiteljima je vrhunac posljedice terorističkog zakona i otvara nova vrata.
Giorgos Polydoros
...

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

Prije dva mjeseca naš plan bijega iz zatvora Korydallos otkriven je. Za to smo preuzeli potpunu odgovornost i napravili auto-kritiku. Nakon toga je započeo neviđeni lov na navodne krivce. Meta su naše obitelji i njihovi prijatelji. Prije dva dana vidjeli smo da je uhapšen brat Giorgosa Polydorosa i osobni prijatelj Christosa i Gerasimosa Tsakalosa. Zatim su počeli pričati o "regionalnim članovima", "mailerima" i "revolucionarnom fondu". Za što? Za torbu s odjećom? Za nešto para iz priloga i inicijativa solidarnosti? Ili zbog famoznih "ručnih lasera"? Optužena osoba nije čak ni znala da su laseri bili u torbi. K tome, još važnije je da su ti laseri igračke koje se prodaju za 2 eura u Monastirakiju, i kojima smo željeli stvoriti konfuziju u trenutku napada. Zašto to agencija za antiterorizam ne kaže, umjesto da ih, obrnuto, predstavlja kao oružje?

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Ova je izjava odgovor na članke objavljene u različitim usranim medijima režima, koji upliću Inter Armu u svoja izvješća u vezi rukopisa koji se nalaze među policijskim nalazima u slučaju pokušaja zatvorskog bijega anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, ali i na tužne, no očekivane, spekulacije od strane takozvane anarhističke "sredine".
Već više od mjesec dana, s izbornim festivalom u pozadini, antiteroristička agencija i njeni doušnici vode u medijima veliku komunikatvinu kamapanju u kontekstu pokušaja zatvorskog bijega ZVĆ i nekih drugih kriminalnih zatvorenika. Brdo nalaza, teorija, policijskog ažuriranja, telefonskih razgovora i intervjua objavljeno je javno. Nije prvi put da nas doušnici pandura upliću na različite načine u takve situacije. I dok obično koriste više mašte, kao u slučaju projekta "Nemesis", kada su govorili o nama kao o dijelu projekta, ovaj nas put napadaju zbog nečeg očitog, to jest zbog komunikacije s drugovima koji se nalaze zatvoreni u tamnicama Demokracije. Razlog zbog kojeg se antiterorističke agencije međunarodno kreću komunikativno i operaciono protiv projekata kao što je Inter Arma, već je više puta analizirano. Kontrainformacijski projekti onih anarhista koji još smatraju anarhističku borbu borbom protiv režima su očite mete za neprijatelja.

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

16. januara 2015. jedinica EKAM-a [antiteroristička] upala je u muški zatvor Korydallos, i zatvorila ga od podne pa sve do idućeg jutra, blokirajući pravo zatvorenika na dvorište i opće aktivnosti. Nedavno, 12. decembra i na novogodišnju noć naloženi su premještaji zatvorenika u zatvor Domokos, i tako su zatvori tipa C stavljeni u pogon. Ovo je moderni Guantanamo. Ubrzo nakon toga odvilo se još premještaja, između kojih i premještaj dvojce člana Zavjere Vatrenih Ćelija u bijele ćelije ženskog zatvora Korydallos.
U ovoj izbornoj igri igranoj protiv zatvorenika, ženske zatvorenice su odavno gurnute u vreće krumpira, stisnute i nagomilane u skladištu duša, bez da ikog zaboli. Iako ženski zatvor ima tri odjela, za 150 osoba, sada se 120 žena nalazi zgurano na jednom katu, pošto se ostale sobe koriste za nešto drugo ili su prazne.

16. januara 2015. EKAM-ovi policajci [antiteroristička jedinica] i druge represivne snage upale su u zatvor i izvršili pretrese ćelija naših drugara zatvorenika. Zato nam nije dozvoljeno da u podne izađemo u dvorište i čitav smo dan ostali zaključani. Prije nekoliko dana, tokom novogodišnjeg ručka, naloženi su prvi premještaji zatvorenika, i tako je inauguriran grčki Guantanamo u Domokosu (mada se na taj dan ne odvijaju regularni premještaji), igrajući tako svoju predizbornu igru preko naših leđa. U subotu 3. januara, nakon upada i istrage EKAM-a, naši drugari i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, oteti su u noći i premješteni u izolaciju, u suterenu ženskog zatvora Korydallos. Nakon svega toga odlučili smo da se pokrenemo i kao prva reakcija odlučili smo da odbijemo zatvaranje u ćelije u podne, do subote 24. januara 2015. Idućih dana zaoštrit ćemo naše djelovanje ako bude potrebno. Želimo:
1) Ukidanje zatvora tipa C

Kalamata,južni Peloponez: Po izvještajima korporativnih medija u utorak 13. januara antiteroristička policija je uhapsila dva muškarca, 37-godišnjeg Albanca i 54-godišnjeg Grka. 37-godišnji Albanac je optužen za iznajmljivanje kuće u Anavyssosu, kraj koje je drug Christodoulos Xiros* uhapšen, i gdje je je pronađena brojan municija, kalašnjikovi, piètolji, eksplozivi, dokoumenti i raketni bacač. Grk je bivši član EKAM-a, grčke antietorirstičke jedinice. Po nalogu za hapšenje, oba muškarca su osumnjičenja za pripadanje jednoj terorističkoj grupi, da su počinili teroristička djela, za stvaranje, nabavljanje i posjedovanje eksploziva i posjedovanje ilegalnog vatrenog oružja. Dva muškarca pojavila su se idući dan pred javni tužiteljem i opovrgli sve optužbe.

Međunarodna solidarnost Christodoulosu Xirosu i svim zatvorenim i traženim članovima za pokušaj bijega ZVĆ.
...

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...

29.12.2014. objavljene su presude za okrivljene u trećom suđenju protiv ZVĆ:
(članovi ZVĆ)
Christos Tsakalos: 24 godine i dva mjeseca, 1.500 eura kazne
Gerasimos Tsakalos: 21 godinu i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Mihalis Nikolopoulos: 20 godina
Giorgos Nikolopoulos: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Damiano Bolano: 24 godine i dva mjeseca, 1.200 eura kazne
Panagiotis Argirou: 19 godina i devet mjeseci, 1.300 eura kazne
Giorgos Polidoras: 25 godina, 1.200 eura kazne
Olga Economidou: 25 godina, 1.200 eura kazne
Theofilos Mavropoulos: 25 godina, 1.200 eura kazne
(okrivljeni koji negiraju pripadanje ZVĆ)
Kostas Sakkas: 16 godina (drug je u ilegali, prekršio je uvjetnu slobodu i tražen je)
Alexandros Mitrousias: 14 godina
Giorgos Karagiannidis: 14 godina
Giannis Mihailidis: 5 godina
Dimitris Politis: 6 mjeseci
Podsjećamo da su 04.12.2014. Stella Antoniou i Kostas Papadopoulos odriješeni optužbe za pripadanje terorističkoj organizaciji u istom sudskom procesu. Stella Antoniou je zbog obične suradnje u otežanom posjedovanju oružja kažnjena uvjetnom osudom na 6 godina, a Kostas Papadopoulos zbog posjedovanja oružja kažnjen na 6 mjeseci uvjetnom osudom na tri godine. Oboje je otpušteno.
Giorgos Karagiannidis je pročitao izjavu koju je Kostas Sakkasa, iz ilegale, poslao svom advokatu Dimitrisu Katsarisu.
...

Nakon razgovora s jednim drugom obaviješteni smo danas 02.12.2015. da su anarhistički drugovi G.Naxakis i G.Sarafoudis premješteni u novi zatvor tipa C u Domokosu. Drugovi K.Gournas, član Revolucionarne Borbe, i D.Koufodinas, član 17.Novembra, su također premješteni.
Premještaji u paklene ćelije tipa C su već započeli, naša reakcija mora biti direktna.
Naši drugovi nisu nikada sami.
ZATVORI VISOKE SIGURNOSTI NIKADA I NIGDJE
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
04.01.2015. Drugovi su nas obavijestili da su članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, član FAI Andreas Tsavdaridis i anarhist Spyros Mandylas prošle noći premješteni na izolacijski odjel ženskog zatvora Korydallos, gdje su bili zatvoreni članovi 17.Novembra. Čuli smo i da će svi drugovi biti premješteni idućih dana. Ovo je nesumnjivo tek početak, kao što se desilo s drugim zatvorenicima iz oružanih grupa, Revolucionarna Borba i 17.Novembar, koji su premješteni u zatvor tipa C maksimalne sigurnosti, u Domokosu.
Premještaj u "Grčki Stammheim" već je započeo.
NE DOZVOLIMO DA NAŠI DRUGOVI OSTANU SAMI U NJIHOVIM BETONSKIM GROBOVIMA!
NIJE VRIJEME ZA ŽALOPOJKE, VRIJEME JE DA NAPADNEMO ZATVOR KOJI NAS OKRUŽUJE!
*Zatvor Stammheim u Njemačkoj: izgrađen početkom šezdesetih kao zatvor super-maksimalne sigurnosti, u kojem su bili zatvoreni i suđeni članovi RAF-a. Za njih je 1975. izgrađen specijalni odjel, tada smatran jednim od najsigurnijih na svijetu. Između 1976. i 1977. četvoro vođa navedene komunističke oružane grupe navodno je počinilo samoubojstvo [nap.prev.]
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***

Rušeći zidove koji nas razdvajaju
Za nekoliko dana objavit ćemo (na grčkom) prvu od niza brošura, sastavljenih od izjava drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Andreasa Tsavdaridisa i Spyrosa Mandylasa, od intervjua do događaja koji su se odvili u posljednjih pet godina.
Prva brošura sastoji se od Projekta "Feniks" i prijepisa četiri inicijative koji su se odvile širom zemlje u znak solidarnosti sa progonjenim drugovima za djela "Feniks" Projekta u Grčkoj:
1. Inicijativa održana u Anarhističkom Skvotu Nadir - Solun, 07.12.2013., izjave Andreasa Tsavdaridisa i Spyrosa Mandylasa.
2. Inicijativa sa Skupa Solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i drugovima iz Struje Nove Anarhije - Atena, 13.12.2013., izjave Andreasa Tsavdaridisa, Spyrosa Mandylasa i Christosa Tsakalosa.
3. Inicijativa održana u Anarhističkom Skvotu Utopia A.D. - Komotini, 14.-15.12-2013., izjava Olge Economidou
4. Inicijativa Chaocic Disaster Timova - Patra, 15.12.2013., izjave Spyrosa Mandylasa i Christosa Tsakalosa.
Budući da nam je krajnji cilj širiti riječi naših zatočenih drugova među brojnim anarhističkim drugovima u Grčkoj i u ostalim dijelovima svijeta, što šire moguće, želimo reći da je navedeni materijal svakome na raspolaganju za prijevod na bilo koji jezik, proces u kojem ćemo i mi sami sudjelovati, u suradnji sa svakim drugom koji nam se želi priključiti, u kontekstu suradnje s pojedincima i grupama/kolektivima s kojima smo politički povezani.
Kontaktirajte nas na entropy_ch@riseup.net
Društvo Individualističkih Anarhista
Atena, 2014.
P.S. Brošure će biti objavljene samo u elektroničkom obliku, za sada.
P.S.1. Prijevod brošure na engleski jezik je u toku.
...

NAORUŽANA NEGACIJA
Prosječnost ubija. Za nas ne postoji srednji pojam. Tkogod kaže da je anarhist suočava se s odlučujućom dilemom da li djelovati ili mirovati i napustiti anarhiju. Zato što anarhija na rubu zakona i s riječima okolišanja nije moguća.
(neobjavljen tekst ZVĆ)
I. Simbolizam u slučajnostima
Nakon gotovo dvije godine treće suđenje države protiv Zavjere Vatrenih Ćelija bliži se kraju. Kazališni spektakl sudnice dostiže svoj vrhunac "svetim" činom obrane.
Simbolizam riječi nije slučajan. U stvari, pravosudna civilizacija smatra oproštaj "svetim" pravom okrivljenika. Podsjeća na ispovijed vjernika svećeniku. To je vrhunac uzvišenja sudske vlasti, prije presude. Od okrivljenika se traži da se klanja svojim sucima (slučajno, u Grčkoj postoji kršćanska slika "Božjeg sina" iznad glava sudaca. Svaka slučajnost se ostavlja na volju pojedinca) i moli za oprost od kaznenih grijeha, za milost ili čak za opravadanje. U jeziku simbolizma uvijek su nam bili draži heretični ikonoklasti od Inkvizicijske pravde. U svijetu realnosti mi smo anarho-nihilisti i nećemo se braniti pred nijednim sucem.
II. Raskrižje sjećanja i negacije
Naš odbijanje obrane pred sucima nije, naravno, izolirani trenutak, već dio ustaničke povijesti anarho-individualista od prakse. Iskustva prethodnih doba približavaju nas drugovima iz prošlosti, Emile Henry, Ravachol, Clement Duval, Marius Jacob, Vaillant, Severino di Giovanni i deseci drugih vječno buntovnih duša.
Tada su ti drugovi koristili suđenje da bi dali glasa ustanku i slomili strah od autoriteta. Njihove "obrane" preokrenule su pojmove "poraza" zatvoreništva i pretvorile u "optužnicu" protiv sudaca, svećenika i vlasti toga doba. Istovremeno, njihov prezirni osmijeh naspram giljotine urezao je neizbrisiv ožiljak negacije i neposluha u svijet pokornosti.
Međutim, povijesna sanktifikacija drugova iz prošlosti bila bi naivna. Osim toga, jedina stvar koja proizlazi iz sanktifikacije je svećenstvo i sljedbenici.
Sada je naše vrijeme i moramo naoštriti naše izazove u sadašnjosti.
Danas ne moramo nužno biti u sudnici da bi naš glas probio zidove zatočeništva. Digitalni tehnološki fašizam, osim nasilne kataklizme prevladavajuće slike i režimske internet propagande, ima pukotine (unatoč naporima vlasti da se potpuno zaštite) koje su "zaražene" anarhističkom riječi i njenim širenjem.