CCF Hrvatski

30. augusta Alfredo je nanio štetu staklima koja razdvajaju prostor za posjete na odjelu visokog nadzora zatvora u Ferrari, u znak solidarnosti sa zatvorenicima iz ZVĆ, nedavno osuđenima na više od sto godina zatvora zbog pokušaja bijega.

Danas 30. augusta, nakon skoro četiri godine od mojeg hapšenja, želio sam proslaviti godišnjicu tako što sam si poklonio uništenje stakala prostorije za posjete. To je djelo moj doprinos revolucionarnoj solidarnosti s mojom braćom i mojom sestrom iz ZVĆ-FAI-FRI, osuđenih na još jednom suđenju na po 110 godina svaki zbog jednog neuspješnog pokušaja bijega. Anarhistički zatvorenik nije zastavica, niti treba oko njega izgraditi spomenik, ponekad je dio našeg srca, ponekad nije... no ipak nastavlja se boriti, živjeti... Nije se potrebno sjećati njega, potrebno ga je, ako želite, osvetiti, osloboditi, ali na koncu konca on može to i sam učiniti zato što njegova narav ne pripada nikakvom stadu...

Živjela Fai-Fri
Dug život ZVĆ

Tekst nekoliko zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija u Ateni, Grčka, napisan povodom jednog događanja u skvotiranom anarhističkom centru Biblioteka Kaos u Brazilu.

Svim drugovima, svoj anarhističkoj braći i sestrama koji su prisutni na ovom događaju organiziranom od strane anarhističke biblioteke Kaos. Neka se naše misli probiju i putuju do Brazila kako bi poslali ovih nekoliko riječi u nadi da ćete možda barem malo osjetiti naše prisustvo među vama.
Kao odgovor na predmet događanja tokom Međunarodnog Tjedna Solidarnosti s Anarhističkim Zatvorenicima i o slučaju Nicole Sacca i Bartolomea Vanzettija željeli bi dati naš osobni i povijesni doprinos. Zavjera Vatrenih Ćelija bila je od samog početka anarhistička grupa direktne akcije koja je težila razvoju anarhističke agresivne prisutnosti u Grčkoj. Zato ZVĆ nije oklijevala često kritizirati ono što je smatrala da sprječava širenje te intenzifikacije. No, kada se na kraju represija pojavila na našem pragu u potpunosti smo shvatili da nećemo odustati od naših kriterija, od obrane našeg identiteta, naših političkih gledišta i naše esencije. Inače bi bili ušli u potpuni sukob s našim prethodnim kritikama protiv drugih. Zato, sedam godina otkdao nas je represija pogodila i dalje anarhističko dostojanstvo držimo u prvom planu, barem kako ga mi poimamo. Odbili smo da se obeščastimo na ikoji način te odlučili da obranimo ono što smo vjerovali da treba braniti, a još i dalje plaćamo cijenu našeg beskompromisnog stava.

Vračajući se u prošlost, u vremena kada su dva druga, anarhisti od prakse formirani u plamenu pobune, Nicola Sacco i Bartolomeo Vanzetti uhapšena pod optužbom za oružanu eksproprijaciju i ubojstvo, suočavamo se sa izazovima koji nisu nipošto novi. Činjenica koja proizlazi iz obilnih dokaza je da su obojica, Sacco i Vanzetti, sudjelovali u neformalnim militantnim mrežama anarhističkog afiniteta, koje su sve bile povezane s publikacijama kao što su bile anarhističke novine „Cronaca Sovversiva”, čije su publikacije i sami pripomagali i koja je podržavala potrebu za propagandom djelom. Poznato je i da su te neformalne militantne mreže bile odgovorne za niz napada koji su potresli SAD od 1914. nadalje te da su bili financirani oružanim
...

Alfredo Cospito, u znak solidarnosti s anarhističkim drugovima iz Zavjere Vatrenih Ćelija, nanio je danas štetu prostoriji za posjete na odjelu Visoke sigurnosti, AS2, u Ferrari, tako što je slomio staklo između dijela za posjete i zatvorskih stražara.
Ne znamo da li je odveden u izolaciju ili je vraćen na odjel.
Uslijedit će vijesti.

*** Posthumna presuda

Kada se nešto okonča obično nas zanima samo opći pregled.
Kalkuliramo korist i štetu.
Rijetko pogledamo unazad da bi razmislili o smjeru koji je doveo do krajnjeg ishoda. A još rjeđe gledamo ispred da bi promatrali novi obzor koji se rađa, kada danas postaje jučer...
Dva suđenja protiv Zavjere Vatrenih Ćelija okončala su se prije dva tjedna. Jedan je, u vezi 250 djela organizacije, trajao više manje 3 godine, dok je drugi, u vezi pokušaja bijega, trajao 5 dramatičnih mjeseci u neprekidnom ozračju tenzije s predsjedavajućom sutkinjom.
Svako od nas, tko je preuzeo političku odgovornost za ZVĆ i stao u obranu organizacije i njenih djela, osuđen je na 21–28 godina zatvora na prvom suđenju, a na 115 svako od nas na drugom...
Prvi zaključak je da suci vjeruju u zagrobni život, budući da jedan životni vijek nije dovoljan da se te kazne odsluže.
Drugi zaključak je da odabir urbane gerile i oružanog revolucionarnog djelovanja
...

U noći između 10. i 11. augusta izbušili smo gume nekoliko vozila „Réseau Transport Electricité” [francuska elektroprivreda, nap.prev.] i jednog vozila SNCF [francuske željeznice, napr.prev.], koje između ostalih mana, prijevozi i nuklearni otpad.
Borba protiv nuklearne energije može se voditi bilo gdje i bilo kada.
Poduzeli smo to djelo da bi izrazili našu solidarnost s pojedincima koji se bore protiv nuklearnog otpada u Bureu.
Ovim skromni napadom želimo pozdraviti i drugarice optužene za pljačke u Aachenu i drugove iz ZVĆ, protiv kojih se nastavlja represija.

Pojedinci sada i ovdje

Pogled unazad...

Samo nam je jednom dan život, kao jedna jedina šansa. Nikada više neće postojati, barem u ovom samostalnom obliku. A što mi činimo umjesto da živimo? Što činimo? Vučemo ga od mjesta do mjesta, ubijajući ga...” – Hronis Missios

Sudovi imaju vlastitu mjernu jedinicu za mjeriti život i slobodu; mjernu jedinicu koja upotrebljava oblike i algoritme pravnog jezika da bi izrazili što je pravedno a što nepravedno, što je dobro a što loše, što je normalno a što propada. I u tom procesu gdje se životi i slobode stavljaju na vagu zakona ponekad imaš priliku da pogledaš unazad; da se osjetiš krivim ili ne. Radi se o važnom trenutku, jer štogod kažeš može oko tebe nasipati samo još više cementa, može povećati broj trenutaka u kojima se vrata otvaraju i zatvaraju, možda ti može još više naviknuti uho na zvuk okretanja ključa u bravi, toliko da ti se učini kako si oduvijek slušao taj zvuk, da nije postojalo ni jutra ni večeri kada nisi čuo taj zvuk u neko predodređeno vrijeme.
Dakle, tu smo... Već pet i po godina slušam taj ključ. Pet i po godina moje oči se sudaraju sa zidovima. Pet i po godina s dvije zatvorske kazne (37 i 19 godina) i još jedna nadolazeća. A sada, na ovom suđenju, još jedna. Ovo će biti peto suđenje u nizu gdje ja čekam „da vidim što će mi se desiti” ili „da se moj smijeh pretvori u plač”. I ponovno je došao trenutak da postavim zrcalo ispred prošlosti i mojih odabira te pogledam unazad. Zato, gledam...

Gledam i vidim se kako odrastam u razdobljima kazneno ravnodušnih miroljubivih čudovišta. Gledam i sjećam se kako su mi od djetinjstva govorili da se ne petljam u stvari koje ne razumijem. Sjećam se kako su me pokušavali naučiti da je pogrešno brinuti se oko stvari o kojima se, izgleda, nitko ne brine. Sjećam se, kao mali učenik, humanitarnog bombardiranja Kosova i raznih dobrotvornih udruga koje su dolazile u škole kako bi nas uvjerili da život jednog siročeta u Jugoslaviji vrijedi koliko jedan Unicefov rokovnik. Sjećam se noći u mojoj dnevnoj sobi gdje gledam grobare TV-emisija koji tako indiferentno broje ubijene kao da izvlače brojeve lota. Sjećam se humanitarne mode usvajanja djece takozvanog „trećeg svijeta”, koji su patili i umirali žedni i gladni negdje toliko daleko da nas ne uznemire.
Sjećam se ulica ispunjenih izbjeglicama ratnih invalida i drugih ljudi kojima su bacali novčiće kao da pljuju na njih. Sjećam se ulične djece, vozača koji su psovali imigrante dok su ovi skakutali kroz prometnu gužvu da bi oprali vjetrobrane i to... „vrati se u svoju vlastitu zemlju”. Sjećam se beskućnika na uglovima trgovačkih centara, ispred ili pokraj blještavih izloga ispunjenih beskorisnim proizvodima koje su izradili maloljetnici u tvornicama zemalja Trećeg Svijeta kako bi svaki građanin Zapada mogao uživati u njima, i prolaznika koji su ravnodušno prolazili, možda malo uznemireni njihovom prisutnošću koja je remetila tu estetiku.
Sjećam se imigranata uličnih prodavača koji su nosili svoju robu u plahtama i policajaca koji su ih ganjali, tukli i vukli ih za vrat, odvlačeći ih na ulicu pred prolaznike, koje je izgleda samo smetalo da se to odvijalo baš usred njihovog prolaza.
Sjećam se ulaska u pubertet u zoru milenija. Kada su svi slavili i radovali se samo zato jer je bila 2000., i kada je izašlo novo izdanje računalskog softwarea. Sjećam se kako većinu mojih kolega iz razreda nije zanimalo ništa osim novog izdanja neke poznate markirane odjeće, cipela, mobitela i video-igrica. Čitava jedna generacija koja je potrošila interese svoje adolescencije na skupocjeno smeće i osjećala se sretno zato što joj je pružena šansa da potroši novac na to smeće. Čitava jedna generacija koja se naučila zabavljati gledajući glupe reality-show, kao Big Brother, u kojima se ljudsko dostojanstvo dobrovoljno briše za malo reklame i nešto novaca za nagradu, dok istovremeno na Srednjom Istoku padaju čelik i smrt u ime rata protiv
...

Po riječima grčke štampe 28. jula policija izjavljuje da je još jedna paket-bomba poslana državnom sucu, ovaj putu prokletom P. Houzourisu, koji je dobio paket-bombu na kućnu adresu, napravljenu od čavala i žileta.
Nakon što je pronašao sumnjivi paket upakiran kao knjigu, sudac je obavijestio policiju. Nakon čega je pirotehnička jedinica detonirala napravu.
Po riječima policije ova je paket-bomba slična onoj koja je poslana sutkinji Isidori Pongi, predsjednici sudskog vijeća koje je 2015. odbilo zahtjev za otpuštanjem Evi Statiri (supruge Gerasimosa Tsakalosa, člana Zavjere Vatrenih Ćelija).
Grčka štampa i policija ponovno pokušavaju povezati naše drugove iz Zavjere Vatrenih Ćelija s tim napadima, ovaj put pokazujući prstom na druga Christosa Tsakalosa koji se u jednoj izjavio osvrnuo na najveće suđenje kojem je sudac P. Houzouris presjedao.
Navedena izjava objavljena je u Grčkoj krajem juna. U njoj je drug spomenuo suđenje kojim je presjedala sutkinja koja je dobila paket-bombu. Taj je sudski proces poznat pod imenom „Noor 1”, po imenu broda na kojem je pronađena pošiljka heroina. Drug Christos je, spominjući inkvizicijsku ulogu sudaca, rekao i: „Suočeni s drskošću sudaca i vlasti, koji se naslađuju u životu kao mali bogovi na prijestoljima svojih ureda, moramo upotrijebiti strategiju anarhističke urbane
...

U utorak 26. jula, u devet sati ujutro, u specijalnoj sudnici ženskog odijela zatvora Korydallos održano je posljednje ročište sudskog procesa za napade „Projekta Feniks” u Grčkoj. Proces, započet u junu 2014., trajao je više od dvije godine.
Okrivljenici su bili drugovi Spyros Mandilas (koji je opovrgnuo svoje sudjelovanje, ali je stao u obranu anarhističkog revolucionarnog nasilja), Andreas Tsavdaridis (koji je od samog početka preuzeo odgovornost za slanje paketa-bombe jednom šefu policije) i 10 drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, koji su se svi već bili u zatvoru kada su izvršeni napadi.
U sudnici su bili prisutni solidarni u znak podrške drugovima.

Konkretne optužbe:
- Andreas Tsavdaridis:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Spyros Mandilas:
1) Sudjelovanje u Zavjeri Vatrenih Ćelija
2) Pokušaj ubojstva komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua, paket-bombom
3) Pokušaj podmetanja eksplozije (paket-bombom)
4) Posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)

- Drugovi iz Zavjere Vatrenih Ćelija
1) Poticanje na ubojstvo zbog atentata na bivšeg komandanta antiterorističke jedinice, Dimitrisa Chorianopouloua (paket-bombom)
2) Poticanje na pokušaj podmetanja eksplozije (zbog paketa-bombe)
3) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za paket-bombu)
4) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozila direktorice zatvora Korydallos, Marije Stefie, u junu 2013.)
5) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
6) Poticanje na podmetanje eksplozije (zbog eksplozije vozile zatvorskog čuvara Argyrisa Gkelmpoura, u junu 2013.)
7) Poticanje na posjedovanje eksploziva (za ovu posljednju eksploziju)
8) Veličanje navedenih atentata

Na kraju su izrečene slijedeće presude:
...

Zatvorena anarhistica Aggeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora zbog sudjelovanja, 2015., u pokušaju bijega Zavjere Vatrenih Ćelija iz zatvora. Drugarica će ubrzo biti premještena iz Korydallosa u zatvor Thiva, sada kad je suđenje okončano.
„Pravda je rođena kada smo izgubili kontrolu nad našim životima” Bruno Filippi
Moj politički status i moja svijest ne bi mi nikada dozvolili da stojim ovdje „izvinjavajući” se pred unaprijed određenom sudskom parodijom koja se nedavno odigrala u ovoj sudnici, tako da će se izjava koju ću iznijeti odnositi čisto na političku sferu umjesto na proceduralnu. Političko djelovanje ne započinje niti završava Kaznenim zakonikom, zato me ni u kom slučaju vi, kao pojedinci i kao institucija, ne možete suditi.
Kao anarhisti, bića protiv države, moramo se suprotstaviti zakonima koji ističu i opravdaju njeno postojanje.
No, što je zakon?
Samo jedan običan skup pravila koja određuju što je dobro a što loše, pravo i krivo, moralno i nemoralno. Ona su „vodič” za društveno ponašanje kako bi se nametnula odanost i održala moć kroz strah od kazni zbog svake devijacije od dozvoljenog, zakonskog...
„Pravilno” je, u biti, da se banke postavljaju kao globalni lihvari, ali „nepravilno” je dignuti ih u zrak s dobrom dozom eksploziva.
...

Izjava, Athene Tsakalou, majke anarhističkih zatvorenika iz Zavjere Vatrenih Ćelija, Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, koju je u sudnici zatvora Korydallos pročitao njen advokat krajem juna 2016., zato što joj je zbog pružanja skloništa tada traženoj anarhistici Aggeliki Spyropoulou (zbog sudjelovanja u pokušaju bijega njenih sinova iz zatvora), nakon što je otpuštena iz pritvora, zabranjeno napuštanje otoka Salamina, a time i prisustvovanje vlastitom suđenju te posjećivanje sinova.
Nisam odabrala šutnju, mada me i ona često izražava jer svatko interpretira šutnju kako mu odgovara. Radije sa odabrala ovu osobnu izjavu. Nazivam je osobnom zato što ne pripadam nigdje; pripadam jedino samoj sebi.
Ima trenutaka kada pogledaš unazad svoj život i shvatiš da ti je preostalo živjeti daleko manje godina od onog što si već proživio; tako to ide, ako sve ide dobrim putem. I to je čudan, ali snažan osjećaj koji traži od mene da budem iskrena. Ne na onaj jednostavan uobičajen način, nego na dublji, bitan način.
Ne volim reći: kuda ide ovaj svijet? To je nešto što mi – stariji ljudi – često kažemo, ali takva fraza sadrži neku vrstu nedužnosti koju ja ne želim prihvatiti. Radije se pitam: kako ti sam prolaziš kroz ovaj svijet?
A istina je da sve što želim je hodati uz ljude na ohrabljujući način. Vrlo je važno znati ohrabriti ljude, posebno drage ljude; znati im to reći kada prolaze kroz teške trenutke: Uz tebe sam; Uvijek te podržavam. Ništa više. To je moja jedina želja, i sretna sam kad god to mogu učiniti. Zato, kad je Aggeliki pokucala na vrata moje kuće upravo sam to učinila. I bila sam vrlo zadovoljna što sam joj uspjela pružiti sklonište, premda samo na kratko vrijeme. Zbog ovakvog svijeta, jedino mjesto na kojem ja želim živjeti je mjesto prkosa.
Uzimajući to u obzir, ljudi su kroz stoljeća željeli živjeti, možda ne život ispunjen srećom, ali barem ispunjen radošću, ali njihova nam povijest dokazuje da nisu
....

P.J. = presjedavajući sudac
S.M. = Spyros Mandylas

P.J.: Reci nam nešto o tvojim optužbama. Što želiš izjaviti?
S.M.: Na početku, prije nego što išta kažem, želim reći da djevojka Ks.K., uhapšena sa mnom, nema nikakve veze sa slučajem. Za moje izbore samo ću ja biti biti kriv. Sreo sam Ks. putem za Nadir i pošto su panduri željeli izvršiti pretres dok sam se ja nalazio u Nadiru, ona je uhapšena sa mnom. Da to naglasim, od početka, kako bi se uzelo u obzir. Što se pak optužbi tiče, neke prihvaćam a neke ne. No, prije nego počnem govoriti o tome, želio bih nešto reći o skvotu Nadir. Preuzimam političku odgovornost za Nadir od 2004. pa sve do danas. Političko djelovanje Nadira kroz sve te godine bilo je raznovrsno i brojno. Organizirali smo inicijative, rasprave, barove, prosvjede, ugostili smo radio stanicu radio-pobune, izvršili smo različite akcije u gradu i objavili nekoliko knjiga. Prostori skvota su bar, prostor za probe i snimanje, teretana, vrt, biblioteka sa stotinama knjiga i ogromnim arhivom, kompjuter lab, kuhinja, garaža i soba za goste. Primijetili ste da nisam doveo svjedoke da me brane. Mislim da mi to nije potrebno. Kao što nisam došao ovdje da vam pokažem diplome, potvrde o radu i vlasništvu. Pošto u moju obranu stoji moje političko djelovanje od 2004. pa sve do danas.
...

Zatvor Korydallos – Atena [Grčka]: Članovi anarhističke grupe urbane gerila Zavjera Vatrenih Ćelija osuđeni na po 115 godina zatvora (08.07.2016.)
8. jula 2016. sud u zatvoru Korydallos – na čelu sa specijalnom sutkinjom Aisiminom Yfanti – osudio je sve članove anarhističke revolucionarne organizacije Zavjera Vatrenih Ćelija optužene za postavljanje eksplozivne naprave u poreznu upravu četvrti Koridallos, za slanje paketa bombe policijskoj upravi u Iteji (kao osveta za ubojstvo zatvorenika Ilira Karelija, koje su počinili zatvorski stražari), za slanje pisma bombe na adresu Dimitrisa Mokkasa (specijalnom žalbenom sucu za terorizam), za planiranje oružanog bijega iz zatvora Koridallos (nazvan „Gorgopotamos projekt”) i posjedovanje vatrenog oružja, eksploziva i antitenkovskih RPG-a [protuoklopni ručni raketni bacač, nap.prev.], u svrhu „remećenja društvenog, ekonomskog i političkog života zemlje”. K tome, u vezi tih optužbi, osuđeni su i za „vođenje terorističke organizacije” te za poticanje („moralno poticanje”) na četiri pokušaja ubojstva.
Tokom izricanja presude bili su prisutni brojni drugovi solidarni s anarhistima i dostojanstvenim pojedincima su-optuženima u suđenju za bijeg ZVĆ. Osim njih, bili su prisutni i brojni policajci (uključujući i interventnu jedinicu).
ZVĆ članovi:
Desetero anarhističkih zatvorenika iz ZVĆ, Gerasimos Tsakalos, Christos Tsakalos, Giorgos Polidoros, Olga Ekonomidou, Theofilos Mavropoulos, Panagiotis Argirou, Giorgos Nikolopoulos, Michalis Nikolopoulos, Damiano Bolano, Haris Hadjimihelakis osuđeni su na 115 godina zatvora svaki.
Drugarica Angeliki Spyropoulou: Anarhistička zatvorenica Angeliki Spyropolou osuđena je na 28 godina zatvora.
Članovi obitelji ZVĆ:
Athena Tsakalou (majka članova ZVĆ, Gerasimosa Tsakalosa i Christosa Tsakalosa) i Evi Statiri (partnerica
...

Montreuil - Seine-Saint-Denis [Francuska]: Napad na sjedišta sindikata CGT i CFDT (25.06.2016.)
Sinoć su mnoge strpali u zatvore države. Na stotine njih, da budemo točni. Na stotine uhapšenih zbog prevare sindikata. Željeli bi napisati više i naglasiti naše djelo. Nažalost, nakon ovog djela, počinjenog u zgradi pod strogim nadzorom, svi smo teško ranjeni. Svi smo uspjeli pobjeći pandurima zahvaljujući suučesništvu prisutnih na ulicama koji su nas podržali i zaštitili u bijegu. Ustanička solidarnost sa 250 uhapšenih. Ustanička solidarnost s Olgom, Panagiotisom, Cristosom i svim drugovima iz ZVĆ koji su željeli pobjeći. MORAMO IM POMOĆI. K vragu pravda, k vragu država i k vragu njeni suradnici... Mi smo svoj izbor počinili... Ilegala i napad!
Jedna ćelija između mnogih

Suđenje protiv anarhističke grupe urbane gerile Zavjera Vatrenih Ćelija za pokušaj bijega iz zatvora okončat će se ovog tjedna (29.06.-01.07.2016.)
Ročište 29.06.
U srijedu je u sudnici govor održao tužitelj I. Koutra. Govor je trajao gotovo koliko i samo ročište, odnosno oko šest sati. To se kopile posvetilo kritiziranju stava anarhista i djela Zavjere Vatrenih Ćelija, braneći postojanje države, zakone, suce i policijske službenike, izjavljujući da je svijet bez sudaca i zatvora zaista nešto "dražesno", ali nemoguće.
Što se tiče optužbi kojima želi okriviti drugove iz ZVĆ, tužitelj je predložio da ih okrive za "vođenje" terorističke organizacije, pokušaj ubojstva, posjedovanje te nabavku oružja i eksploziva, eksploziva koji "izlažu riziku ljudske živote", krađu vozila i pokušaj bijega.
Tužitelj je predložio i da drugarica Angeliki Spyropoulou bude okrivljena za pripadanje terorističkoj organizaciji te za posjedovanje i nabavku oružja.
Za Athenu Tsakalou i Evi Statiri predložio je odbacivanje optužbe za sudjelovanje u "terorističkoj" organizaciji, što ih je poštedjelo kazne od 10-20 godina zatvora. Za Christosa Polydorosa je također predložio odbacivanje iste optužbe, ali je ipak predložio da drug bude okrivljen za čudnu optužbu "omogućavanja članstva u terorističkoj organizaciji" po ideji da je drug pomogao Angeliki da pristupi ZVĆ.

Preuzimamo odgovornost za požar podmetnut 28.06.2016. policijskim vozila u bristolskom skladištu, Poplar Way East, Avonmouth. Skladište je, između ostalog, ispunjeno kontrolnim preprekama, vojnim i pomoćnim vozilima.
Posvećujemo ovo djelo zatvorenim članovima Zavjere Vatrenih Ćelija i Aggeliki Spyropoulou, kao i svima uključenima u pokušaj bijega.
Ovo je djelo za zatvorene drugove u UK, Grčkoj, Čileu, Rusiji, Poljskoj, Francuskoj, Češkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i diljem svijeta.
Rat "Pametnim Gradovima" i zatvorskom društvu.
Dug život anarhiji i divljini.
Rain Cell - FAI/FRI

NAPAD BEZ GRANICA
"... Do sada smo protiv neprijatelja koristili njegova sredstva. Hranili smo civilizaciju otrovom koji ona proizvodi..." Ćelija Nicola i Alfredo F.A.I./F.R.I.
ODABIR NAPADA
Sigurnost je stalna tema današnjeg industrijaliziranog društva, koje se u biti ne može osjećati sigurno budući da svakodnevno dijeli i širi mržnju, nasilje i otrov na samo sebe. Određujući postepeno podnošljive granice tumora koji se razvija unutar istog pokušava nas naviknuti na njihovo postojanje. Zato se "mikročestice" mogu nakupljati u određenim granicama, tortura u zatvorima bi trebala biti ograničena samo na zabranu čitanja bilo kakvog oblika teksta na najstrožim zatvorskim odjelima, voda je pitka samo ako sadrži određenu količinu teških metala... "Sigurno" je dakle neprekidno trovanje kojem smo podvrgnuti, i samo Moć može odrediti preporučenu dnevnu dozu. Ovih smo dana odlučili naglasiti neodrživost tih granica.
Sve što bi moglo okovati anarhističko djelovanje, pretvarajući ga u puko makinalno ponavljanje nasilnih slogana i bezopasnih djela, već smo odavno nadišli, uz neprekidno predivno iskustvo otkrivanja i izuma novih metoda napada.
Granice s kojima se pak danas suočavamo su one koje određuju sigurnost jednog prehrambenog proizvoda. Ako se obični potrošač osjeća zaštićen kontrolama koje isti proizvođači štetnosti primjenjuju sami na sebi, mi ovim djelom želimo učiniti očitim neodrživost mehanizma samokontrole unutar sektora kao što su prehrambeni, kemijski, poljoprivredni, inženjerski (koji si sve više naliče), u kojima nije točno da profit stoji ispred zdravlja potrošača, nego leži upravo u njihovom zdravlju, u jednom beskrajnom začaranom krugu otrov-lijek-otrov.
...

15. februara 2016. započeo je drugo suđenje protiv mene, u vezi pljački za koje sam optužen još od 2002. Ovo se suđenje odvija u različitim vremenskim razmacima, ali istih dana i u istoj sudnici, i vode ga isti suci koji sude članovima ZVĆ za pokušaj bijega. Kao u slučaju ZVĆ, bilo je više pokušaja sudaca da provokativno zaobiđu štrajk DSA [grčka odvjetnička komora, nap.prev.]. Točnije, predsjednica suda, gospođa Ifanti, na početku mi je predložila da mi bude suđeno bez advokata, zato što po njenom mišljenju moj zakonski predstavnik mi ionako ništa ne može ponuditi, budući da prihvaćam optužbe i pošto sam već osuđen na 36 godina za drugi sudski slučaj. Tako da će se u svakom slučaju moja krajnja presuda svesti na 25 godina! Čime mi je dokazala zašto ona doživljava ovo suđenje kao jednu običnu matematičku jednadžbu, koja će samo dodati godine zatvorske kazne mojoj presudi, bez da čak ispita prave događaje.
Odbio sam njen prijedlog i ustrajao na mom početnom izboru da me zastupa advokat. Na idućem je ročištu gosp. Ifanti iznijela novi prijedlog i sugerirala mojem odabranom advokatu, Athanasiosu V. Stamou, da zaobiđe odluku DSA, tako da "završe s tim", što smo ja i moj advokat odbili.
Treći put je bila osvetnička, i ponovno predložila mojem advokatu da "barem malo prekrši zakon kako bi završili s tim...", što nas je iznenadilo te smo ponovno odbili. Nisam želio raspravljati o tome, temeljeći se na stavu da ignoriranje formalnosti nije važno koliko i kršenje biti.
Samo nekoliko dana ranije nositelji iste vlasti osudili su me za jednu pljačku u kojoj nisam učestvovao, kao i za još dvije te za pripadanje grupi Revolucionarna Borba, naravno bez ijednog dokaza. K tome, proživio sam nepravilnosti od strane predstavnika pravde već od samog početka mojeg sudskog slučaja, kada su zatvorili moju prijateljicu, kao i mog prijatelja iz djetinjstva, Th.A., mada nisu imali nikakve veze s tim slučajem.
...

Već su prošle 3 godine i 2 mjeseca otkad se nalazim zatvoren u zatvoru. Ovdje, u ovoj vremenskoj pukotini, suočavaš se sa svime što ti je neprijateljsko. Potpuna kontrola, nametanja, autoritarno ponašanje, hijerarhija i sporazumi su svakodnevna rutina. Ponavljajuća užasna rutina koja želi najprije svakoga udaljiti od samog sebe, a zatim od okrutne realnosti.
Dakle, 3 godine i 2 mjeseca, razočaran i zgađen realnošću kako unutar i izvan zidova, ipak i dalje ostajem anarhist, neprijatelj izrabljivanja, apatije, pokoravanja i nametanja.
22. juna će se na žalbenom sudu u ulici Loukareos održati drugostupanjsko suđenje za pljačku u Pirgetosu, za koju smo ja i drug G. Naxakis osuđeni za pripadanje organizaciji ZVĆ. Još jedna imaginarna kreacija antiterorističke jedinice, koju je dovršila pravosudna vlast, ne oklijevajući da nas osudi kao članove ZVĆ, unatoč činjenici da u čitavoj optužnici kao i tokom prvostupanjskog suđenja nije ništa spomenuto u vezi našeg sudjelovanja u toj specifičnoj organizaciji. Ishod je bila kazna od 16 godina zatvora za svakoga.
Bit ću prisutan na procesu, spreman da odbacim optužbe i metode antiterorističke jedinice i sudaca, braneći moj izbor da budem anarhist.
Što se solidarnosti tiče, reći ću samo da se radi o jednoj od osnovnih vrijednosti borbe za slobodu, koja je višestrana i definitivno ne podrazumijeva identifikaciju.
Završavam ovaj tekst drugarskim pozdravom svima koji su odabrali neposluh i djelovanje protiv svega i svakog tko pokušava gospodariti našim životima.
Grigoris Sarafoudis, zatvor Koridallos.
...

Na ročištu petka 17. juna jedno od posljednjih „izvinjenja” bilo je od zatvorenika Fabia Duska, optuženog za suradnju sa ZVĆ pri pokušaju njihovog bijega iz zatvora. Fabio je odbio da odgovara na pitanja sudaca i rekao u izjavi: „Ponosan sam na suradnju za Zavjerom Vatrenih Ćelija i ponovno bih to učinio za steći slobodu. Bijeg iz zatvora je dužnost svakog zatvorenika”.
Suđenje je obustavljeno do 29. juna. Važno je napomenuti da po grčkom zakonu istražni zatvor može trajati maksimalno 18 mjeseci. Nakon tog perioda zatvorenik treba biti otpušten u očekivanju suđenja. U slučaju drugarice Angeliki Spyropoulou i drugih okrivljenika rok zadržavanja u istražnom zatvoru okončava se 13. jula. U tom pogledu sutkinja A. Yfanti vodila je „ekspresni proces” i izjavila da će suđenje biti okončano do 10. jula s presudom za okrivljenike, nastojeći na taj način spriječiti njihov povratak na ulicu. Kako bi ubrzla proces – kao što je rečeno u prethodnom izvješću sa suđenja – sutkinja je „pročitala” na tisuće stranica pravosudnih spisa u rekordno vrijeme, pokušavajući nastaviti suđenje i bez prisustva advokata, okrivljenika ili publike, te obustaviti druga suđenja (uključujući i suđenje protiv članova fašističke organizacije Zlatna Zora) kako bi sudnica bila uvijek na raspolaganju za suđenje protiv plana bijega ZVĆ.
Neka nijedan drug ne ostane sam!
IZJAVA OLGE ECONOMIDOU NA SUĐENJU ZA POKUŠAJ BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA IZ ZATVORA
Nisam danas došla u ovu sudnicu kako bih ponudila moja izvinjenja. Ne stojim ovdje i ne izvinjavam vam se zato što se ne kajem ni za što. Čak i kad bih mogla na tisuće puta vratiti vrijeme, opet bih donijela istu odluku. Želja za slobodom ne može se zatvoriti iza rešetaka, ne može joj se suditi.
...

6. i 7. ročište ticalo se 250 napada pripisanih Zavjeri Vatrenih Ćelija i pokušaju bijega 2015. Svjedoci obrane bili su prisutni samo za neke od okrivljenih.
Drugovi Christos i Gerasimos Tsakalos te Giorgos Polydoros, Olga Economidou i Angeliki Spyropolou bili su prisutni u sudnici, ali su odbili pozvati svjedoke u svoje obranu, jer kao što su izjavili već prvog dana "za nas je najbolja 'obrana' nastavak djelovanja na ulicama".
Pozvani su svjedoci obrane za tri člana obitelji ZVĆ (Christosa Polydoroas, Evi Statiri i Athenu Tsakalou).
Izjava svjedoka fokusirala se kriminalizaciji obiteljskih odnosa i pozvali su se na slučajeve iz doba diktature u Grčkoj (1967.-1974.), kada se pobunjicima i ustanicima pogamalo i sakrivalo kako ih ne bi uhapsila Vojna Hunta.
Tužitelj, I. Koutras, poznat po svojim ekstrmno desničarskim stavovima, u jednom je trenutku glasno zapitao: "ovdje nam dolaze sa svjedocima i razvijaju idelogiju po kojoj bi mogao postojati svijet bez zatvora! Ali, kako je to moguće?! Zamislite kakav bi to svijet bio bez zatvora... to je kao da kažete da možete ispeći jaje bez da ga razbijete!!".
U srijedu 15. i u četvrtak 16. juna započela su "izvinjenja" optuženih za pokušaj zatvorskog bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, nakon završetka izjava obrane, gdje su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou odabrali da ne pozovu svjedoke u svoju obranu.
U pravosudnoj proceduri "izvinjenja" očekuje se od okrivljenih da se izvinu sudu, ali su drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropolou iskoristili priliku da iznesu svoja političke izjave.
U srijedu su drugovi Olga Economidou, Giorgos Polydoros i Gerasimos Tsakalos iznijeli zajedničku izjavu u kojoj su govorili, između ostalog, o planu bijega, djelovanju organizacije i progonu članova njihovih obitelji optuženih za "pripadanje terorističkoj organizaciji".
...

U vrijeme dok se ljudski zombiji prehranjuju za život društvenim pravilima i površnim pojavama vođenim legitimnošću moći, u biti legitimirajući današnji bijedni život, sukob s moći automatski označava otvaranje polja dijalektike osjećajima živih. Dosada kuca na vrata svih nas, a mi je pokušavamo pretvoriti u njenu negaciju. Mi se nalazimo upravo tamo gdje je čekanje na masovnu pobunu postalo otrcano, gdje je apetit za uništenjem trulog svijeta jednak našem zadovoljstvu.
U ranim satima 27. maja 2016. zapalili smo dva vozila Grčke Pošte (ELTA) u Aghioi Anargyroi.
Ovim djelom šaljemo mali znak snage Zavjeri Vatrenih Ćelija, kojima se sudi zbog pokušaj bijega i druge slučajeve, i svim drugim drugovima koji su uključeni u te slučajeve.
Postanimo opasniji za Moć.
Predstavnici kreativnog ništa / Komandos Mauricio Morales
Neformalna Anarhistička Federacija / Međunarodni Revolucionarni Front (FAI/FRI)

...

Posljednjih dana maja u središtu Atene zapalili smo su dva bankomata Alpha banke te jedan bager za širenje podzemne željeznice u kvartu Egzarhija.
Smatramo da je trud države za povećanjem nadzora i mehanizma discipline način uspostavljanja potrošačke i mirne normalnosti, i napadanja prostora koji šire anarhističku teoriju i praksu - zato smo odlučili da napadnemo Moć sa svim raspoloživim sredstvima.
Počinili smo to djelo i u sjećanje na našeg druga Mauricia Moralesa, ubijenog 22. maja 2009., i u znak solidarnosti s našim drugovima u zatvoru.

NAŠI SE PALI DRUGOVI VRAĆAJU U ŽIVOT KROZ PLAMEN USTANKA
GERILSKI POZDRAVI DRUGOVIMA IZ ZVĆ
VJEŠALA ZA SUCE, METCI ZA PANDURE
BORBA PROTIV NACIJA, SKVOTIRAJMO SVIJET
Ćelija za širenje ustaničkog nasilja / FAI-IRF
...

Za svakoga od nas koji je naučio brojati svoje korake unutar zatvorskog dvorišta i odvajati svoje dane između zaključavanja i zaključavanja.
Istovremeno 11. juni je dan rata. To je dan pobune zato što zakon i red mogu vladati, ali ne mogu gospodariti.
Postojanje anarhističkih zatvorenika podsjeća nas na postojanje anarhističkog rata. Rat koji ponekad sporo gori, a ponekad zaslijepi nebo svojim plamenom.
Svaki rat ima svoje gubitke. To su drugovi koji su izgubljeni pandurskim metkom ili bombom kojoj se "žurilo" da eksplodira...
Drugovi koji neće biti uz nas na idućem sastanku zavjere.
A zatim su tu oni koji su upali u neprijateljsku klopku. Neprijatelj koji je prekršten u demokraciju i osvećuje se zatvorima i sudovima.
Demokraciju koja voli nositi svoje zatočenike kao trofeje od zatvora do zatvora, u specijalnim uvjetima, osuđene na brdo godina kazne...
Unutar ćelije pitanje koje te često ošamari je:
- "Da li je vrijedilo?"
Kažu da ako te tvoj neprijatelj ne progoni onda činiš nešto krivo...
Premještaji, specijalne sudnice, specijalni uvjeti izolacije, štrajk glađu, zabrana posjeta, hapšenja i zatvaranja članova obitelji, nova suđenja, pokušaj bijega iz zatvora... dokazi su da se nismo predali...
Zatvor ti može oduzeti slobodu, ali i dalje nosimo rat protiv autoriteta unutar nas, u svakom zatvorskom premještaju, u svakom pretresu ćelija, u svakom zaključavanju vrata.
I ponekad, kada se učini da zidovi postaju viši i svako zaključavanje stražara odzvanja u tvojoj glavi, znaš da nisi sam.
Znaš da ti se to nije jednostavno desilo, da nisi bio loše sreće zato što su te uhvatili.
Znaš da si nastavak niti, povijesti koja započinje pobunom Spartaka, a čak i ranije...
...

Zatvor posjeduje tu strašnu sposobnost da ostavi svoje neizbrisive tragove na tijelima i umovima svojih prebivatelja.
Tragove tuge, frustracije, nasilja, gušenja, tjeranja. Vrata koja se nastavljaju zatvarati i otvarati svaki dan u isto vrijeme, uz isti odvratni zvuk u monotonom ritmu ubitačne rutine koja uštrcava svoj otrov nepokretnosti i oholosti polako i bolno.
Kratki opis distilacije sepse koju proizvodi zatvor je dovoljan da shvatite mržnju koju osjećamo prema zatvorima.
Zato svaki put kada plan bijega uspije, svaki put kada zatvorski službenik ima neočekivani posjet, svaki put kada zatvorski upravitelj ili policijski narednik plati cijenu svojeg prezrivog izbora, naša se srca ispune jedinstvenim osjećajem radosti i zadovoljstva. Zato što osveta za zatočeništvo može pomoći samo kada se otjelovi kroz neprekidan napad na predstavnike zatvora.
Ako danas nešto nedostaje to nije bezopasno brbljanje, nego predivni i hrabri izbori drugova kako bi se kreirale točke organiziranog napada, kako bi se odgovorilo dinamički na pepeo koji je ostao iza represije, kako bi se potvrdila anarhija naspram njenih neprijatelja. Nedostaju strastveni razgovori za potrebno djelovanje koje trebamo izgraditi, za planiranje deregulacija, danas, sutra i dok god postoji ovaj svijet autoriteta koji nas okružuje.
Ono što danas želimo, svi mi koji osjećamo da nas guši suvremeni način život, ostaje zajedničko. Koordinirati i napasti šireće krakove države, kapitala, civilizacije, društvene apatije, svakidašnjeg bijega u gradovima. Bezbrojne neprijateljske slike u neprijateljskim šablonama života kojima, da bi ih uništili, trebamo izmijeniti ritam, pokret i mrski mir.
...

Danas je predsjedavajući sudac A. Yfanti dao novo značenje pojmu brze procedure. U roku od 2 i po sata "pročitano" je na tisuće stranica dokaza. U normalnoj proceduri takvi bi dokumenti bili čitani u sudnici riječ po riječ, pošto su, navodno, dio dokaza za suđenje.
Po naredbi uprave žalbenog suda, suđenje Zlatnoj Zori [grčka stranka ekstremne desnice, nap.prev.] je obustavljeno, tako je predsjedavajući sudac A. Yfanti mogao "okončati" suđenje protiv ZVĆ, još jednom dokazujući da su presude odlučene prije nego suđenje započne.
Danas, 02.06., svi su svjedoci saslušani u rekordnom vremenu, a često uz odgovore koje su diktirale policijske uprave. Zatim, unatoč zahtjevom za prekidom kako bi se ZVĆ mogli upoznati s dokazima, sudac je nastavio proces bez rasprave.
Čitava hrpa dokumenata od stotina stranica prelazila je iz ruke u ruku sudaca, dok je predsjedavajući govorio "Pretpostavljam da ne želite sve to čitati...", dok je sam sebi odgovorio "idemo dalje".
Očekuje se da će se suđenje nastaviti u utorak i srijedu, uz ispitivanje svjedoka obrane. Drugovi iz ZVĆ i drugarica Angeliki Spyropoulou neće pozvati svjedoke u svoju obranu i pročitat će izjave sudnici.
Nije ničemu vrijedilo što tokom čitavog procesa neka od imena od 28 okrivljenih nisu uopće spomenuta, niti je njihov odnos sa ZVĆ dokazan, dok svjedoci protiv Evi Statiri, Athene Tsakalou i Chrisa Polydorosa, svi redom antiteroristički panduri, nemaju pojma o njihovim optužbama. No, svi okrivljeni su i dalje optuženi za sudjelovanje i članstvo u ZVĆ uz otežavajuću okolnost - što znači da umjesto kazne od 5-10 godina, riskiraju kaznu od 10-20 godina!
...