carcere Hrvatski

Krajem 2014., kao i po informacijama Crvene Pomoći i na talijanskom jeziku, federalni je sud odbacio žalbu upućenu godinu dana ranije na odluku ciriškog DAP-a [uprava za zatvorski sustav, nap.prev.] kojom je odbijena uvjetna sloboda. No, ipak pozvao je na početak "uključivanja u društvo", to jest na ublažavanje ("mjere pogodnosti" kao što su izlasci, dozvole, zatvor polu-otvorenog tipa itd.) zatvora zbog "uključivanja u društvo" kako bi se umanjio rizik ponovnog kršenja zakona nakon otpuštanja iz zatvora (maj 2018.).
Advokat je tražio od "odgovornog za (moj) slučaj" pri DAP-u da se izjasni o ishodima navedenog poziva (i isto mišljenje dvaju zatvora u Lenzburgu i Bostadelu). Odgovorni je izjavio da će morati ići tim putem, ali da prije treba zatražiti "mišljenje" (neobvezujuće) sudsko-psihološkog odjela DAP-a, u okvirima ROS-Abklärung-a. ROS je skraćenica za Risikoorientierter Strafvollzug, što znači "izvršenje kazne usmjerene na rizik", a Abklärung "razjašnjenje", "objašnjenje".
Abklärung je "pojačani" način kontrole i vrednovanja (po principu "tri oka"), unutar DAP-a, "mjera pogodnosti" i otpuštanja "opasnih klijenata", koji je uveo kanton ZH, da bi ga zatim imitirala, do sada, tri kantona.
Krajem aprila 2015. (gotovo olimpijskim ritmom...) stiglo je navedeno "mišljenje" (primjeri na njemačkom bit će ubrzo objavljeni) na čak 24 stranice!, s izjavom da će mi "Konkretno planiranje izvršenja koje slijedi biti saopćeno polovicom maja 2015." O tom "konkretnom planiranju" najvjerojatnije će ubrzo biti (pravno) "saslušan" "klijent", odnosno ja.
I tako je jedna sudska-psihologinja porodila "znanstveno" brdo Risk-Assessement standardiziran (vrednovanje rizika) s glupostima kao što su npr. 1) PCL-R (Psychopathy Checklist-Revised; Hare, 2003), 2) VRAG (Violence Risk Appraisal Guide; Harris et al., 1993) e 3) Fotres (Urbaniok, 2006).
...

Od četvrtka 16. aprila nije više na snazi zabrana susreta među zatvorenicima s odjela AS2 u Ferrari, koju je naložilo torinsko tužilaštvo, kako bi zabranila komunikaciju između zatvorenika u pritvoru zbog sabotaže NO TAV u Chiomonteu (suđenje - protiv Graziana Mazzarellija, Francesca Sale, Lucia Alberta - po skraćenom postupku, započet će 23. aprila u Torinu) i anarhističkih zatvorenika, Nicole Gaia i Alfreda Cospita, već zatvoreni na odjelu visoke sigurnosti.
Adriano Antonacci se nalazi na uzdržavanju 15 dana izolacije (kazna kojoj su svi zatvorenici podvrgnuti, redom, zbog prosvjeda proteklih mjeseci). I za njega, već nekoliko tjedana, nije više na snazi zabrana susreta sA su-optuženim Gianlucom Iacovaccijem, nakon prvostupanjske presude i premještaja Gianluke iz Alessandrije u Ferraru.
Dakle, svi drugovi mogu ponovno zajedno dijeli izlaz u dvorište i međusobno se družiti.
...

Napomena RadioAzione: Slijedi nekoliko rečenica iz teksta Nikosa Maziotisa koji, mada nipošto ne dijelim njegove stavove, vrlo jasno kaže iz kojih je razloga pokrenut štrajk glađu u grčkim zatvorima.
Nije potrebno posjedovati veliku mudrost da bi shvatili, sasvim jasno, kako je navedeni štrajk organiziran jer je sada na vlasti Syriza, dok su premještaji u nove zatvore tipa C započeli u prvim danima decembra (za vrijeme prethodne vlade). Neću niti postavljati pitanje zašto nije prije započeo taj oblik prosvjeda, jer ionako, uz ovakve zahtjeve, ne bih ga bio podržao ni u tom slučaju.
Pravi cilj zbog kojeg je organiziran takav štrajk, koji veoma podsjeća na onaj u specijalnim njemačkim zatvorima u sedamdesetim godinama, kojeg je vodila jedna grupa maoističkih boraca (Crvene Brigade su bili u odnosu na njih slobodari...), i koje mnogi anarhisti još i danas cijene (ali zašto???), bio je vršiti pritisak na Tsiprasa i njegovu bandu.
Reformistički cilj, ili revolucionaran ako vam je draže, ali značenje ostaje isto (revolucije su u povijesti dovele samo do promjene vlasti, i to je činjenica a ne teorija). Vršiti pritisak na vladu, prebacujući joj odgovornost eventualne smrti zatvorenika u štrajku glađu, kada se misli da ta vlada može popustiti zahtjevima, to je politika, a ne anarhizam. To znači priznati, čak i samo simbolički, vlast, njegove zakone i državu. Tko podržava takve borbe nije drugačiji od onih koji ih vode na vlastitoj koži.
Zar bi RadioAzione trebao sve tu prešutjeti?
U redu! Onda neka govore riječi Maziotisa, tako nećete reći da smo mi ti koji ustrajemo na tome.
Iz teksta Nikosa Maziotisa o okončanju štrajka glađu. Čitav tekst na engleskom na 325
...

Krenula je inkvizicija!!!
Braćo: prošlo je već šest mjeseci od onog olujnog i sudbonosnog 18. septembra, kada su nas uhvatili krakovi represivne hobotnice, uz nasilno i zaglušujuće odobravanje. I tako smo, uz moju braću, Nataly i Guillerma, zatočeni i podvrgnuti božjem sudu, te iznijeli nam optužbe, sve utemeljene na antiterorističkom zakonu, da smo postavili različite eksplozivne naprave u glavnom gradu, premda mi odbacujemo ikakvo sudjelovanje. Još jednom možemo vidjeti kako su moć i njene represivne agencije uperile prstom na nas, pretvarajući u zločin naše političke ideje/slobodu, pretvarajući naše hapšenje u neupitni Socijalni Mir pred građanima...
Naš brat Guillermo je u kućnom pritvoru, dok smo ja i moja voljena drugarica odvedeni u ćelije moći, svakodnevno se suočavajući i boreći se s našim hapšenjem i razdvajanjem naše ljubavi...
Povijesno smo "mi", koji se ne podvrgavamo moći i prevladavajućem sistemu, na meti represivnih napada, i jasno to nije prvi put da Država/Kapital pokreće politički progon dostojanstvenih muškaraca i žena, onih koji ne žele i dalje surađivati s kapitalističkim ekonomskim sistemom, koji je u potpunosti izbrisao pravi značaj i bit života...
Kada se odluči odbaciti svaku figuru i/ili strukturu moći i/ili nadmoći, i u tome prepoznati slobodu kao najdragocjeniju stvar u ovoj tužnoj priči "koju moramo živjeti", jasno i nesumnjivo neovisno o situaciji i okolnostima, držeći na umu posljedice svega toga... kao što ću i "njima" reći što se desilo 23. februara.

Drugarica Tamara, nakon što je nedavno osuđena na sedam godina zato što je pucala na jednog zaštitara, premještena je u koncentracioni logor San Miguela.
Za vrijeme pritvora, oko godinu dana, Sol je bila zatvorena u Tornju 1, dok je tokom 2014. žandarmerija gradila i pripremala novi odjel za zločine "javnog karaktera" ili "složene".
Sol je nedavno premještena na novi odjel sigurnosti, koji je tek otvoren u Tornju 2. Radi se o malom odjelu, planiranom za 15 zatvorenika, kojeg osvjetljava samo umjetna svjetlost, s 2 ili 3 zatvorenika po ćeliji, s wc-om unutar ćelije, ograničenim pristupom "javnom telefonu", dva sata izlaska u dvorište ujutro i popodne. Dvorište novog odjela opremljeno je dvjema nadzornim videokamerama.
...

Pobunjenim drugovima
Narodu općenito
Najprije bratski pozdrav, pun zdravlja i anarhije, i borbeni zagrljaj ispunjen aktivnom strašću i subverzivnom nježnošću. Danas započinje jedan novi krajolik i, mada obzor nije jasan, moramo se hrabro i vrijedno suočiti s onim što će se desiti.
Ovo su teška vremena borbe i društvenog rata, stigao je trenutak da izgradimo novi svijet, u biti uslovi su prikladni za društvenu revoluciju; znamo da smo osuđeni živjeti u prljavoj pohlepi istih povlaštenih koji su odabrali premoć i urotu kako bi održali vladanje i pokoravanje većine.
Djelujmo ujedinjeni, ustanimo iz ničega kao sama strava prirode koja se snažno i odjednom obruši zastrašujući velike i male vlasnike, dokazujući bijesnu energiju istim intenzitetom roba koji je raskinuo lance.
Nakon 14 mjeseci zatvora naučio sam da gledam s mržnjom, ali i radošću, vladajući aparat, zaista sam upoznao stravu institucija i njihove kukavičke i neljudske namjere, koje su uspjele degradirati čovječanstvo i značenje slobode. Nesumnjivo, zatvor je mjesto koje država nudi svojim najbuntovnijim dušama, nepokornim; zatvori su mjesta na kojima se istovremeno nalaze kriminalitet, otpor i dostojanstvo, svi zajedno na ovom mračnom mjestu, odvojenom od društva, ali slobodnijem i časnijem, gdje država stavlja one koji nisu na njenoj strani, nego protiv nje, i to je jedini prostor unutar represivne i kriminalne države, gdje osoba ostaje ponosna.
...

Brat člana ZVĆ, Giorgosa Polydorosa, otpušten je danas u podne. Uhitila ga je antiteroristička jedinica tokom mahnitog hapšenja obitelji članova ZVĆ. Borba se nastavlja sve do otpuštanja majke Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, i partnerice posljednjeg, koje se nalaze u zatvoru iz osvetničkih razloga. Borba do pobjede svi štrajkaša glađu, za ukidanje člana 187, zakona o zločinima počinjenim pokrivenog lica, zakon o zatvorima tipa C, zakona o uzorcima DNK i za otpuštanje Savasa Xirosa.
Osobe solidarne sa Zavjerom Vatrenih Ćelija
Izvor: Inter Arma

Drugarica bjegunka, Aggeliki Spyropoulou, tražena zbog sudjelovanja u pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, uhapšena je jutros, uz majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, u čijem je domu uhapšena.
Uhapšena su još dva muškarca u proteklih par dana, a jučer jedna žena, smatrana Aggelikinom prijateljicom i članicom ZVĆ. Psi države uhapsili su i Gerasimosovu djevojku. Svi uhapšeni optuženi su za različita "krivična djela" povezana s Aggelikinim bijegom, s pokušajem bijega iz Korydallosa i s ustaničkom borbom u tijeku.
Međunarodna revolucionarna solidarnost uhapšenima i zatvorenima

Vatrom i nasiljem protiv države
Izvor: 325

Smatram da država upravlja povlasticama interesa političke-ekonomske klase, vjerna sluga tehno-industrijskog kapitala i svih oblika društvene manipulacije koji o tome ovise; nije teško shvatiti da joj je običaj nametati kazne svakom pojedincu koji se pobuni protiv njenih zakona i pravila kontrole, pošto ima na raspolaganju između širokog spektra jedno od svojih brojnih odvratnih sredstava: pravosudni zatvorski sistem.
Osnovna karakteristika navedene institucije je posjedovanje, kao da si radi o igri, odluke o budućnosti osuđenika, izručivanjem istog brutalnosti policijskog i administrativnog zatvora, upotrebom perverzne i sulude taktike fizičkog, moralnog i duhuvnog iscrpljivanja, kako nad osobom koja je neposredno uključena, tako nad njenom obitelji, prijateljima i drugovima.
Osim što je „kazneno djelo” čvrsto sredstvo za nastavak i ostvarenje planova vladanja moći, ono je i plodonosna ekonomska aktivnost, rezultat administrativnog utjerivanja, kao što je plaćanje kaucije, kazni, mita i drugih barbarija, barem u latino-američkim zatvorima, i novčano samo-uzdržavanje zatvorenika.
Ova posljednja točka je vrlo značajna, da bi naglasili veliku laž, jer upravo država podržava ostanak osobe u zatvoru, zbog čega je „službeni” iznos od 150 dolara koji se troši na pojedinca sasvim lažan u odnosu na stvarnost.
Suditi „kazneno djelo” je sasvim hipotetska vjerodostojnost, zato jer se trebamo podsjetiti da samo institucije i osobe koje vladaju – i žive u potpuno drugačijoj stvarnosti u odnosu na one koji ne uživaju povlastice kupole moći – brišu i pišu zakone putem demokratske i reformističke politike. Trebamo dovesti u pitanje zašto se moramo pokoriti da činimo ono što oni smatraju pod kriminalom i kako ga ispraviti, te da samo društvo to podržava. Ne možemo govoriti o ljudima iz naroda unutar zakona, pošto bi to značilo ponoviti isti model koji nastojimo uništiti.
...

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

ZATVORI TIPA "C", ZVĆ POKUŠALI BIJEG, SCENARIJ O OSMOZI IZMEĐU KRIMINALACA I TERORISTA, I NOVINARSKO SMEĆE
Nećemo govoriti o tome kako su strukturirani zatvora tipa C, kako su izgrađeni ili kako će biti poboljšani. Reći ćemo samo da nisu nikakva neprobojna barijera ili nekakva nepobjediva zvijer. Zatvori tipa C su još jedan čin rata protiv zarobljenika rata. Oni su odgovor države protiv anarhista koji nisu pognuli svoje glave, koji svakodnevno oštre svoje ratne sjekire, koji nisu prekinuli ili nisu odgodili djelovanje protiv neprijatelja. Oni su izgrađeni za sve one koji se nisu pretvorili u "gerilce kafića" ili "zatvorene ideologe" prema represiji. K tome, država nije nikada poštedjela takve osobe. A državni monopol nad nasiljem uvijek bukne samo kada ga primatelj dovede u pitanje kroz djela.

16. januara 2015. jedinica EKAM-a [antiteroristička] upala je u muški zatvor Korydallos, i zatvorila ga od podne pa sve do idućeg jutra, blokirajući pravo zatvorenika na dvorište i opće aktivnosti. Nedavno, 12. decembra i na novogodišnju noć naloženi su premještaji zatvorenika u zatvor Domokos, i tako su zatvori tipa C stavljeni u pogon. Ovo je moderni Guantanamo. Ubrzo nakon toga odvilo se još premještaja, između kojih i premještaj dvojce člana Zavjere Vatrenih Ćelija u bijele ćelije ženskog zatvora Korydallos.
U ovoj izbornoj igri igranoj protiv zatvorenika, ženske zatvorenice su odavno gurnute u vreće krumpira, stisnute i nagomilane u skladištu duša, bez da ikog zaboli. Iako ženski zatvor ima tri odjela, za 150 osoba, sada se 120 žena nalazi zgurano na jednom katu, pošto se ostale sobe koriste za nešto drugo ili su prazne.

16. januara 2015. EKAM-ovi policajci [antiteroristička jedinica] i druge represivne snage upale su u zatvor i izvršili pretrese ćelija naših drugara zatvorenika. Zato nam nije dozvoljeno da u podne izađemo u dvorište i čitav smo dan ostali zaključani. Prije nekoliko dana, tokom novogodišnjeg ručka, naloženi su prvi premještaji zatvorenika, i tako je inauguriran grčki Guantanamo u Domokosu (mada se na taj dan ne odvijaju regularni premještaji), igrajući tako svoju predizbornu igru preko naših leđa. U subotu 3. januara, nakon upada i istrage EKAM-a, naši drugari i članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, oteti su u noći i premješteni u izolaciju, u suterenu ženskog zatvora Korydallos. Nakon svega toga odlučili smo da se pokrenemo i kao prva reakcija odlučili smo da odbijemo zatvaranje u ćelije u podne, do subote 24. januara 2015. Idućih dana zaoštrit ćemo naše djelovanje ako bude potrebno. Želimo:
1) Ukidanje zatvora tipa C

Prisustvujemo sukobljavanju dva vladina kandidata u komunikativnom konfliktu uoči parlamentarnih izbora za buduće upravljanje grčkom državom. S jedne strane stoje upravitelji straha koji lutaju od jednog do drugog TV kanala pričajući o neizbježnim katastrofama, a s druge prodavači nada koji prodaju svoje proizvode svim očajnim i naivnim ljudima koji sanjaju socijalnu državu kao što postoji u drugim europskim zemljama, gdje je izrabljivanje zamaskirano socijalnim povlasticama.
U takvom političkom kontekstu država je pokrenula novu antiterorističku kampanju koja je putem medija predstavljena kao dobro režirani akcijski film u kojem su panduri pobjednici. Posljednji čin tog bijedno izrežiranog scenarija odvio se jučer. U petak ujutro panduri su upali na odjela zatvora u Avloni, pretražili ćelije nekih mojih bivših zatvorskih drugova i dobrih prijatelja i zaplijenili im telefonske adresare, kartice, privatne bilješke i druge osobne stvari.
Kasnije su, moj dragi prijatelj Dimitris Ch, koji je dobio valjanu pogodnost izlaska, i njegova supruga uhapšeni, dok su istovremeno odvijao pretres u njegovom domu. Pretres je izvršen i u zatvoru Koridallos, kada je zatvor ostao zatvoren od podne pa sve do idućeg jutra. EKAM (specijalne policijske jedinice) je izvršio ciljane pretrese raznih ćelija političkih i kriminalnih zatvorenika na odjelima A i F. Naravno, nije slučajnost da je policijska intervencija najavljena u vijestima čak prije nego je započeta, potvrđujući komunikativi aspekt i političku eksploataciju policijskih pretresa od strane države. Uslijedili su EKAMO-ovi pretresi i u zatvorima Larise, Domokosa i Trikale, uvijek pod blagoslovm javnih tužitelja i zatvorskih vlasti.
...

DOWNLOAD PDF: "AGAINST THE NE HIGH SECURITY PRISONS IN GREECE"
Vijesti, djela i napadi solidarnosti u vezi novih zatvora visoke sigurnosti u Grčkoj.
Brošura sastavljena i štampana u izdanju actforfreedomnow za info-noć/benefit koncert za zatvorenike u Londonu 7. juna 2014.
Sve donacije bit će poslane zatvorenim drugovima u Grčkoj.
Sloboda će procvjetati iz pepela zatvora
Izvor: Act For Freedom Now

Kalamata,južni Peloponez: Po izvještajima korporativnih medija u utorak 13. januara antiteroristička policija je uhapsila dva muškarca, 37-godišnjeg Albanca i 54-godišnjeg Grka. 37-godišnji Albanac je optužen za iznajmljivanje kuće u Anavyssosu, kraj koje je drug Christodoulos Xiros* uhapšen, i gdje je je pronađena brojan municija, kalašnjikovi, piètolji, eksplozivi, dokoumenti i raketni bacač. Grk je bivši član EKAM-a, grčke antietorirstičke jedinice. Po nalogu za hapšenje, oba muškarca su osumnjičenja za pripadanje jednoj terorističkoj grupi, da su počinili teroristička djela, za stvaranje, nabavljanje i posjedovanje eksploziva i posjedovanje ilegalnog vatrenog oružja. Dva muškarca pojavila su se idući dan pred javni tužiteljem i opovrgli sve optužbe.

Međunarodna solidarnost Christodoulosu Xirosu i svim zatvorenim i traženim članovima za pokušaj bijega ZVĆ.
...

Bio je 3. januar kada je nakon velike operacije antiterorističke policije traženi Ch.Xiros uhapšen u regiji Anavissos. Istovremeno otkriveno je skrovište na istom području. Nakon upada na taj posjed pronađena je ogromna količina municije i vatrenog oružja (8 kalašnjikova, 1 ručni raketni bacač, na stotine metaka, više od 150 kg eksploziva itd.), nacrti plana bijega članova Zavjere Vatrenih Ćelija i jedna lažna osobna iskaznica drugarice Aggeliki (koja je posjećivala članove ZVĆ u zatvoru). Iste noći EKAM (specijalne snage antiterorističke policije) i članovi antiterorističke policije upali su u zatvorske ćelije članova ZVĆ, a drugovi Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, kao i drugovi Spyros Mandilas i Andreas Tsavdaridis, su premješteni na odjel izolacije u tamnice ispod zatvora, gdje nema drugih zatvorenika.
Idući dan je antiteroristička policija proglasila drugaricu Aggeliki bjeguncem i započela intenzivni lov na čovjeka kako bi je uhapsili (nakon što su objavili njenu sliku na svim TV kanalima), a otkrili su i još jedno skrovište u regiji Loutraki, gdje su pronašli brojne gotove bombe, jedan pištolj i dva ukradena vozila (1 džip i 1 kombi). Ministar Javnog Reda i šef Policije su dali javna saopćenja u kojima izjavljuju da je policija uspjela spriječiti plan bijega članova Zavjera Vatrenih Ćelija. Po riječima tog saopćenja nekoliko drugova bilo bi napalo i diglo u zrak vanjski zid zatvorskog odjela, na kojem se nalaze članovi ZVĆ, mega-bombom od 150 kila eksploziva postavljenog u vozilo (ukradeni kombi), a sa kalašnjikovima i ručnim raketnim bacačima bili bi napali naoružane stražare u stražarnicama zatvora. Nakon toga bili bi zajedno s članovima ZVĆ pobjegli u ukradenim kombijima, koje su namjeravali zamijeniti drugim vozilima ukradenim tokom bijega prema skrovištu.
...

"Najprije sam mu pucao u usta da bi prestao pričati sranja;
zatim sam ga upucao u ruku da bi prestao pisati sranja"
Jacques Mesrine o otmici jednog francuskog novinara

Prljavi rat i vulgarnost novinara u vezi slučaja pokušaja bijega Zavjere Vatrenih Ćelija nemaju kraja. Napadom na drugaricu Angeliki, emocionalnom ucjenom njenih roditelja i šireći bijedne laži o njenon navodnom odnosu, u ulozi djevojke, s jednim od uhapšenih.
Angeliki je prijateljica pobune, anarhije i slobode.
Kada bi bilo više osoba kao što je Angeliki, borba i anarhija bile bi jedina moguća stvarnost.
SMEĆE CINKAROŠKO NOVINARSKO - OSVETIT ĆEMO SE.
SOLIDARNOSTI I MOĆI svim mogućim sredstvima drugarici Angeliki i svima progonjenima u vezi istog slučaja.

Ćelija će uvijek biti uz vas...
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Giorgos Polydoros
Olga Ekonomidou
Gerasimos Tsakalos
Christos Tsakalos
Haris Hatzimixelakis
Theofilos Mavropoulos
Giorgos Nikolopoulos
Mihalis Nikolopoulos
Damiano Bolano

...

Nećemo odati ni jednu jedinu riječ koja bi mogla otključati informaciju neprijatelju. Bijeg iz zatvora je jedini cilj i namjera zatočenog anarhističkog urbanog gerilca. Riječ "bijeg" sadrži sažeti smisao slobode i ruši zatvore zidova koji zaključavaju naše živote. Mi, zatočeni anarhisti Zavjere Vatrenih Ćelija nismo nikada zaboravili tu riječ, mada je većina zaboravila nas. Suci su nas osudili da godinama živimo kao ljudske sjene unutar zaključanih zgrada, ali nisu nikada uspjeli zaključati naše razuzdane želje.
Svake noći u lutanjima naših umova mi bježimo u svijet bez zatvora, naoružanih stražara i zaključanih duša. I mada nas svakog jutra ključ stražara vraća u konkretnu stvarnost zatvora, znamo da će jednom stići i naš dan i da ćemo sanjati san o anarhiji otvorenih očiju. Zvuk zatvaranja ključanice oblikuje našu mržnju prema zatvoru. Svaki neuspjeh, svako hapšenje, svaka greška čini nas upornijima. Ako padnemo tri puta, četvrti ćemo ustati.
Nema pobjede ni poraza, samo borba. Mi znamo da su anarhistička urbana gerila i Zavjera Vatrenih Ćelija borba iznad svakih očekivanja. Ako u toj borbi izgubimo oružje, eksplozive, skrovišta, vozila, novac, sve to možemo ponovno pronaći. Ono što nije izgubljeno su drugovi zbog kojih smo osjetili da će naš dan stići i da ćemo reći "zbogom" zatvoru, bez povratka.
U ovim satima kada neprijatelj slavi svoj trijumf, šaljemo naše najtoplije osmijehe zavjere tim predivnim osobama, bez imena, koje sada traže policijske vlasti zakona i reda. Za ove predivne osobe, bez imena, vrijedi još jednom ponoviti stalno obećanje: "Naš dan će stići."
SNAGE I SOLDIARNOSTI TRAŽENIMA ZA POKUŠAJ ZATVORSKOG BIJEGA ZAVJERE VATRENIH ĆELIJA

Hidra Vatrenih Ćelija neće stati.
Zavjera Vatrenih Ćelija vratiti će se još snažnija.
Zavjera Vatrenih Ćelija - Ćelija Zatvorenih Članova
Panagiotis Argyrou
Polydoros Giorgos
Ekonomidou Olga
Tsakalos Gerasimos
...

Nakon razgovora s jednim drugom obaviješteni smo danas 02.12.2015. da su anarhistički drugovi G.Naxakis i G.Sarafoudis premješteni u novi zatvor tipa C u Domokosu. Drugovi K.Gournas, član Revolucionarne Borbe, i D.Koufodinas, član 17.Novembra, su također premješteni.
Premještaji u paklene ćelije tipa C su već započeli, naša reakcija mora biti direktna.
Naši drugovi nisu nikada sami.
ZATVORI VISOKE SIGURNOSTI NIKADA I NIGDJE
ZAPALIMO SVE ĆELIJE
04.01.2015. Drugovi su nas obavijestili da su članovi Zavjere Vatrenih Ćelija, Christos Tsakalos i Gerasimos Tsakalos, član FAI Andreas Tsavdaridis i anarhist Spyros Mandylas prošle noći premješteni na izolacijski odjel ženskog zatvora Korydallos, gdje su bili zatvoreni članovi 17.Novembra. Čuli smo i da će svi drugovi biti premješteni idućih dana. Ovo je nesumnjivo tek početak, kao što se desilo s drugim zatvorenicima iz oružanih grupa, Revolucionarna Borba i 17.Novembar, koji su premješteni u zatvor tipa C maksimalne sigurnosti, u Domokosu.
Premještaj u "Grčki Stammheim" već je započeo.
NE DOZVOLIMO DA NAŠI DRUGOVI OSTANU SAMI U NJIHOVIM BETONSKIM GROBOVIMA!
NIJE VRIJEME ZA ŽALOPOJKE, VRIJEME JE DA NAPADNEMO ZATVOR KOJI NAS OKRUŽUJE!
*Zatvor Stammheim u Njemačkoj: izgrađen početkom šezdesetih kao zatvor super-maksimalne sigurnosti, u kojem su bili zatvoreni i suđeni članovi RAF-a. Za njih je 1975. izgrađen specijalni odjel, tada smatran jednim od najsigurnijih na svijetu. Između 1976. i 1977. četvoro vođa navedene komunističke oružane grupe navodno je počinilo samoubojstvo [nap.prev.]
...