Lista completa dei testi

Infoshop "Furija", Višnjička 76, Beograd - 19 časova
8. jun 2013. Osamsto ljudi je ušlo u napušteni bioskop u centru Barselone kako bi održali projekciju dokumentarnog filma. Stara zgrada je preimenovana u Bioskop ’Patricia Heras’, u čast devojke koja je izvršila samoubistvo dve godine ranije. Ali ko je Patricia? Zašto je odlučila da oduzme sebi život? Kakve veze njena smrt ima sa Barselonom? Upravo su odgovori na ova pitanja razlog zbog kojeg je izvedena ilegalna akcija koja će privući mnogo publiciteta: istina o jednom od najgorih slučajeva policijske korupcije u Barseloni, mrtvom gradu.
*
U noći 4. februara 2006. ispred starog okupiranog pozorišta u centru Barselone se održavala žurka na otvorenom. Policija je započela akciju prekidanja žurke i kada su počeli da koriste palice, ljudi iz zgrade su odgovorili bacanjem predmeta. Nekoliko sati kasnije, gradonačelnik je u obraćanju medijima rekao da je jednog policajca, koji nije nosio šlem, saksija pogodila u glavu i da se nalazi u komi.
Hapšenja koja su usledila odmah nakon te tragične nesreće bila su čin osvete. Tri uhapšena mladića, poreklom iz Južne Amerike, su bili mučeni i dve godine držani u pritvoru, čekajući suđenje na kojem nije bilo bitno ko je šta uradio. Nije bilo ni od kakve važnosti što je predmet koji je pogodio policajca došao sa krova, dok su se pritvorenici nalazili na ulici. Dvoje koji su takođe uhapšeni te noći – Patricia i Alfredo – nisu čak ni bili prisutni na mestu događaja: uhapšeni su u obližnjoj bolnici, jer su bili sumnjivi zbog svog izgleda. Iako im se nije sudilo kao pojedincima, već kao grupi, nije bio bitan ni nedostatak dokaza koji bi ih sve okrivio.
To je bio generički neprijatelj, iskonstruisan za novine i političare uzorne Barselone. Barselone, grada koji je upravo tada doneo takozvanu „građansku uredbu“, higijenistički zakon kojim je napravljen zakonski okvir koji savršeno odgovara planovima za džentrifikaciju nekih centralnih krajeva gada, pogodnih za turizam. Ljudi uhapšeni te noći su bili žrtveni jarci koji su se, zbog svog izgleda, savršeno uklapali u lik antisistemskih otpadnika: unutrašnjih neprijatelja koje taj uzorni grad u poslednje vreme sve više generiše.

Izašao je 21. broj "Lucioles" [krijesnice, nap.prev.], anarhistički lista Pariza i okolice.
Pažljivo izbjegavamo da ne objavljujemo izlazak lista na konfuznim sajtovima kao što je indymedia, te se zato oslanjamo na sajtove anarhističkih drugova/arica i antiautoritaraca, kako bi proširili informaciju.
Budući da se sada list štampa u 4.000 primjeraka svaki mjesec (ovisi!), oni koji ga žele dijeliti u svojim kvartovima i gradovima pozivamo ih da nas kontaktiraju.
Srdačno i živjela anarhija!
Na novom blogu lista možete pronaći sve brojeve Lucioles u PDF-u i pojedinačne tekstove: https://lucioles.noblogs.org/

DOWNLOAD PDF: Actualising Collapse
"Actualising Collapse" je zbirka ikonoklastičkih tekstova, buntovnih razmatranja i prijedloga u bezgraničnom ratu protiv tehno-industrijskog sistema, s tekstovima zatvorenika urbane gerile, neciviliziranih sabotera i izjava s fronta crne internacionale anarhista od prakse.
Budući da je za dovršetak ovog izdanja bilo potrebno mnogo više vremena nego što se u početku mislilo, neke od izjava su zasigurno su dosad već pročitane. No, mi ipak smatramo da je važno objaljivati i štampane primjerke navedenih tekstova, kako bi izbjegli njihov neizbježni nestanak u vrtlogu interneta. Fizički primjerci mogu se čitati bilo gdje, dati prijateljima i nadasve neće vam zadati jebenu glavobolju kao kada pokušavate pročitati časopis na nekom usijanom ekranu. Zato, potražite štampane primjerke širom UK-a i slobodno štampajte i dijeliti bez oklijevanja.
Tekstovi u vezi ilegalizma, individualizma, taktičke analize uz nešto priča i poezije.
...

14. februara održat će se inicijativa u "Muzeju neukrotive memorije" u svrhu skupljanja novca za političke zatvorenike i anarhiste.
Pošto se nalazimo u zatvoru imamo vrlo malo informacija.
Ne znamo tko organizira, ali znamo da se naša imena nalaze na popisu zatvorenika za koje je organizirana inicijativa.
Želimo naglasiti da nam je vrlo čudno što osobe koje ne poznajemo i s kojima nismo u afinitetu koriste naša imena bez da nas o tome informiraju. Ako smo u zatvoru ne znači da smo bez glasa. Takva djela solidarnosti u koja se svi zatvorenici stavljaju zajedno podsjećaju nas na slijepo spašavanje zatvorenika. Bili oni "politički" ili "anarhistički".
Od samog početka smo uvijek ostale čvrste u našim stavovima. I zato nam je čudno vidjeti naša imena kraj osoba kao što su Brian Reyes, Jacqueline Santana i Jamspa na javnoj inicijativi solidarnosti. Možda žele izgraditi odnose među različitim grupama. To smo shvatile, ali poznajemo i razloge zašto ti odnosi ne postoje. Radi se o vrlo različitim metodama i namjerama, i raskidima vjerojatno nespojivim.
Za nas je osječaj afiniteta bitniji od naše borbe. Mi se ne smatramo "političkim zatvorenicima" i ne napadamo institucije moći da bi poboljšale društvo.

17. februar - Iz razgovora s drugovima u zatvoru doznajemo da se Alfredo od petka nalazi na drugom odjelu, gdje će biti zatvoren 15 dan u izolaciji. Radi se o disciplinskoj mjeri unutar zatvora, nakon svađe s jednim stražarom. Protiv njega i Graziana pokrenut je disciplinski postupak zbog istih stvari, na temelju kojeg će obojici biti za 45 dana umanjen prijevremeni otpust (po državnom zatvorskom pravilniku automatski se za 45 dana umanjuje svaki semestar proveden u zatvoru, ne na zahtjev zatvorenika nego po pravilu, a odnosi se i na slučajeve zatvora u specijalnom režimu; s druge pak strane svaka disciplinska mjera se pretvara, kroz unutarnji proces zatvorske uprave, u smanjivanje dana prijevremenog otpusta).
Zatvorenici koji se nalaze na odjelu visokog nadzora (Adriano, Graziano, Lucio, Francesco, Michele, Nicola*) ovih dana prosvjeduju za povratak oduzetog druženja i protiv premještaja.
Uslijedit će vijesti.

DE PROFUNDIS CLAMAVI
Ovo nije kritika upućena autokritici drugova iz Zavjere Vatrenih Ćelija, naslovljena "De Profundis". Ne očekuju mene duga desetljeća zatvora i zato nije na meni da sudim koje će metode drugovi koristiti kako bi ponovno došli do slobode i vratili se na putove anarhističke urbane gerile.
Ovaj tekst bi želio samo na trenutak zaustaviti neprekidni tok informacija, ili bolje reći kontra-informacija, za jedno samokritičko razmatranje.
Pošto mi se čini, vodeći i ja sama web-site kontrainformacije, da se često zanemaruje kritika tekstova koji su objavljuju/čitaju, gotovo kao da smo novinske agencije.
Da ne ulazim previše u prošlost (zato što slični primjeri nisu i neki novitet), započela bih jednom koja možda i nije tako trnovita, kada sam u jednoj izjavi o preuzimanju odgovornosti, od 12.-29.01., iz Grčke, pročitala citat jednog šefa mafije. Ne ulazim u odabir osobnih prijateljstava i ne govorim o etiketama koje nameće sistem (kao na primjer "kriminalci"), ali pretpostavljajući da mafijaška aktivnost i nije tako različita od one na prostoru Grčke, ili bivše Jugoslavije, ili Italije, te isto tako pretpostavljajući da smo svi više-manje upoznati s njenim organizacionim i političko-ekonomskim karakterom, nadilazi moje anarhističko shvaćanje potreba da se u kontekst anarhističke borbe/djela unese slična ličnost. Ili pak osobna prijateljstva pretvaraju već svakoga u druga?
Tako je drug postao i Ch. Xiros, član komunističke organizacije. Naravno, sada kada je i javno objavljeno da se radi potkazivaču (mala zagrada: kako je moguće da sve do danas nije objavljena navedena informacija, u ovom svijetu brze kontra-informacije?) mnogi su se požurili naglasiti kako mu nisu nikada izrazili solidarnost u prošlosti (a oni koji su to učinili, šute). Ali, kada se ne bi radilo o izdajici, da li bi komunist bio drug anarhista, osoba kojoj treba izraziti solidarnost i podržati je?
Meni, s moje strane, nije predstavljalo problem, kada sam objavila vijest o neuspjelom pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, nadodati da RadioAzione Hrvatska neće nikada izraziti solidarnost komunistu.
Ili je možda danas dovoljno uzeti pušku u ruke da bi se smatrali drugovi?
Gerilci svih zemalja ujedinite se?
Ujedinjeni u borbi za međunarodnu revoluciju?
Otpor Kurda, Palestinaca, Baskijaca, latino-američki gerilci svake vrste, RAF, Action Directe...
Živjela oružana borba sama po sebi?

Iz današnjeg (13.02.) telefonskog razgovora doznajemo da jedan od drugova, Alfredo, zatvoren na odjelu Visokog Nadzora zatvora u Ferrari, stavljen u izolaciju, nakon svađe s jednim od stražara. Kaznena izolacija, po čl. 14bis, naložena je prije dva dana, a drugi je drug s istog odjela dobio disciplinski postupak, iz istog razloga. Od tada drugi zatvorenici s odjela Visokog Nadzora prosvjeduju i namjeravaju nastaviti dok Alfredu ne bude ukinuta izolacija.
14. februar - Alfredo je smjesta premješten na drugi odjela zatvora i ne može, dakle, ostvariti nikakav kontakt s drugim zatvorenicima, ni s odjela Visokog Nadzora ni s drugih odjela. Drugim drugovima je ukinuto druženje i opstaje zabrana susreta.
ALFREDO COSPITO
Casa Circondariale di Ferrara
Via Arginone, 327 – 44122 Ferrara - Italija
...

Izgleda da su oni koji se smatraju kršćanima, muslimanima, židovima vječni beskrajni spletkari. Njihova bolesna razočarenja dovele su čitavu povijest do neprekidnog kontinuiranog ludila i rata. Nije li vrijeme da privedemo kraju njihovu tisućama godinama dugu čangrizavu oholost?
Oni su tvorci terora i genocidnih fiksacija, izrabljivanja i ubojstava.
Životnost potisnuta i ugnjetavana; spalimo njihove knjige, njihova „sveta” mjesta, i rastjerajmo ih. Naša zastava je crna i sve se boje vraćaju njoj.
Ne postoji ni Muhamed, ni Isus, ni Abraham. Oni nisu ništa drugo nego sjene i projekcije, i pošto žive kao duhovi u maštama ljudi trebamo ih napasti. Vatra koja će duboko zahvatiti obris njihove bijede izbrisat će njihovu sjenu. Osvjetljenje smrti dopire u najdublju srž, po njihovoj mjeri to je suprotno životu, ali bezdan će biti njihova jedina budućnost. Neka ni trag sjećanja na njih ne ostane na Zemlji. Oni su ljudi Knjige i neprijatelji libertinizma i slobode; Robovi glupog slijepog boga.
Rijeke ne znaju ništa o vjeri, niti znaju planine, ni oceani. Niti jedan jedini divlji stvor na Zemlji ili divlje neukroćeno mjesto. Ali sve smatraju posjedom čovjeka i Boga. Posjedovanje je dovelo čitav planet i sve vrste u opasnost.
„Kultura” je još jedna riječ za konformizam i opsesiju, netoleranciju i status quo.
Jebite si vašu „kulturu”, vašu „vjeru”, vašu „rasu” i vašu „naciju”.
Izbrišimo Kuran
Izbrišimo Talmud
Izbrišimo Stari i Novi Zavjet
Jutro padanja zvijezda, uzdizanje pojedinaca.
L.
...

Drugovi, protiv države i protiv svih popova,
Živjelo bogohuljenje!
Pariz, 11. januar 2015.
"... Životni vijek je kratak!... I ako živimo, živimo da bi gazili kraljeve..."
Naspram smrtonosnog napada, neviđenog u ovakvom obliku i na našim prostorima - izdavačka grupa satiričkih novina, povijesno povezanih s krajnjom ljevicom, desetkovana je napadom iz vatrenog oružja, zato što se nije podvrgla vjerskoj zabrani prikazivanja i objavljivanja karikatura Muhameda - iskazala se snažna volja za reakcijom, velika okupljanja su se održala diljem Francuske i šire, društvene mreže ispunile su se porukama... Izađeš, možda i kako bi izrazio da si pogođen, da bi shvatio što se zbiva, što je dovelo do te situacije i što će se desiti, ali i da bi razgovarao, da ne bi bio sam, da bi lutao, razmislio, odbacio sve u okolnostima, osjećaje koje možemo razumjeti i dijeliti, mi koji, u politici, želimo biti na razini situacije.
Taj zanos, još bezobličan i bez određenog diskursa, ubrzo je doveden u granice republičkih okvira: ono što će svatko tko prosvjeduje braniti bit će država, njena vlada, njena policija i društveno-politička konstrukcija oko obrane postojećeg. Ovaj put je predstava predivna: bit će to plebiscit s golističkim naglaskom, pravi izraz države, veliki broj ljudi je pozvan da sačinjava masu iza francuskih i stranih ministara, vjerskih vođa, političkih stranaka i gospodara... I onda mi osjetimo poriv da pjevušimo "moj ujak, poznati majstor..." od Borisa Viana ["La Java Des Bombes Atomique", nap.prev.].
U nedjelju će čak prijevoz biti besplatan do Ille de France. Da li na to trebamo gledati kao na privremeni ustupak zbog sve lošijeg javnog prijevoza ili možda radije kao na posredni socijalni dohodak za ulogu pukih gledatelja, koju smo svi pozvani da igramo? Možda konsenzus oko sigurnosti još nije tako dovoljno jak da bi opravdao da se osim policijske kontrole mora prihvatiti i rizik dobivanja kazne na putu prema prosvjedima. Vladi i njenoj policiji nije dovoljno trenirati i disciplinirati svakoga na sve jaču i jaču kontrolu nad našim životima, kretanjima, na uništavanje šansi ekonomskom racionalnošću: ovaj smrtonosni napad je prilika da sigurnost pretvore u poželjnu.
Ponad spektakularnih mjera (naoružana policija koja vrši masovne sustavne kontrole vozila, na primjer) koje su uvedene tokom lova na napadače, kroz duži period, sada je vrijeme da se ojača stalna izvanrednost. "Vigipirate plan" [sigurnosni antitetoristički plan] prelazi na razinu napada i podrazumijeva da se prihvati totalni nepodnošljivi policijski nadzor nad našim životima. Sigurnost je ista pojava, u drugom obliku, kao ova erupcija fragmenta rata u Parizu. Po nama, začaranost totalnom policijskom moći je identično obrascu o zavjerama glede ovog događaja.
K tome, možemo shvatiti da netko može učiniti sve, uključujući i smrt, kako bi izbjegao budućnost doživotne izolacije u samici, nakon takvih djela, i nakon što je prošao kroz ruke policije: ne želimo to ni našem najgorem neprijatelju, ali to ne obrazlaže činjenicu da je, kao sve "fanatike" i "teroriste", 2 napadača na Charlie Hebdo i taoce držane u kosher samoposluzi, ubila policija. Jedan je policijski načelnik čak i rekao da je još jednom izvršena pravda. Zar nam je zaista ta smrtna presuda bez suđenja normalna? Da bi opravdali smrt Rémi Fraissea [francuski antifašist kojeg je ubila policija na prosvjedima 2014. u Parizu, nap.prev.] u prvi plan su gurnuli sukobe i ranjavanje jednog policajca. Nije potrebno razglabati o političkoj filozofiji da bi razumjeli izmjenu paradigme od tog trenutka: od državnog "monopola nad zakonitim nasiljem" ide se do prosvjeda koji su jednostavno jače naoružana banda.

Između 29.01. i 01.02. u Solunu se održava DETH-HELEXPO[1], 9. Zootechnia 20015. Najveće mjesto susreta, na Balkanu, za vlade, privatnike i akademske institucije koje traže nove rastuće projekte u domaćoj industriji tzv. produktivnih životinja. Životinje koje se rađaju, odrastaju i umiru u najbrutalnijem zatvoru, samo da bi stvorile poslovni profit svojim vlasnicima. Taj mentalitet koji povezuje industriju s pripitomljavanjem i izrabljivanjem prirode i životinja, uključujući i ljude, je uvijek isti. Pohlepa, profit, vladanje i uništenje - sve za dobrobit moćnika i njihovih zaštitnika.
Najviši stupanj vladajuće civilizacije, kapitalizam, širi svoje krakove izrabljivanja na svaki aspekt svijeta prirode, ali i na živote zajednica - Životinje se izrabljuju na farmama, u laboratorijima, za medicinska istraživanja, za odjeću, modu i spektakl - Prirodu pljačkaju u potrazi za energijom i izobiljem, da bi izgradili gradove-zatvore i intenzivnu poljoprivredu - Ljude pretvaraju u robove radničkog ropstva, kontrole, sprječavanja, tehnološkog života, odgoja, zatvora, vojske, dominacije...

Ovog petka uz ugodno druškanje u čudnovatoj utrobi čarobne Knjigozemske pripremamo bezmesnu đabeliznu večeru!

Vidimo se! :)

+ kutijica za donacije

Knjigozemska / 13.02, 19h
R.K Jeretova 5 - Zadar
UZMI ili OSTAVI / Besplatni dućan
Tko god želi uzeti nešto što mu treba ili ostaviti nešto što mu ne treba.. / ČETVRTKOM popodne!
Izvor: Infoshop Iskra

JAVNA SAMOKRITIKA
Nemamo namjeru doprinijeti neprekidnom javnom padu i unutarnjem kanibalizmu koje šire uspješnim konstrukcijama policija, novinari i bijedni intervju koji je dao Xsiros[1]. No, bijeda kraljuje...
1) Jednom cinkaroš... uvijek izdajica
Ono što nas najviše ljuti je da cinkaroš iz 17.Novembra[2] priča o moralu... On koji je u svojim preliminarnim izjavama 2002. (objavljene na internetu) cmizdrio i molio pandure da budu blagi prema njemu, u zamjenu za njegovu suradnju s organima gonjenja.
Ono što je najviše provokativno je da se cinkaroš predstavlja kao kritičar "pokreta". On koji je se, do danas, nije čak ni izvinuo svojim bivšim drugovima zbog doživotnih kazni koje im je on "ponudio", svojim neopterećenim priznanjima antiterorističkoj agenciji (mada ga nisu ni ošamarili).
Ono što je najviše kontradiktorno je da taj smiješni nadobudni bijedni vođa traži da budu poštovane kolektivne procedure i različitosti. U svojim buncanjima, gdje utjelovljuje reinkarnaciju Karaiskakisa[3], iznosi autoritarni kompleks koji je bio napad na živce drugova, koji su bili uz njega i pomagali mu čitavu godinu dana pri bijegu, s ogromnim strpljenjem i riskirajući svoje živote i slobodu zbog pandura.
Ono što najviše pogađa da smo stalno odgađali naš totalni raskid s njim, koji bi nas bio oslobodio njegovih mentalnih ograda. Nesposoban da podrži i samog sebe, svojim izbacivanjem iz naših sredina, bilo bi samo pitanje vremena prije nego što bi ga policija uhvatila i na temelju svoje izdajničke povijesti postojala je opasnost da oda plan bijega koji smo mi organizirali i koji je on neprekidno sabotirao. Osim toga, ne bi mu to bio prvi put da cinka...
Što je bilo još gore od naše vlastite kontradikcije. Dok smo ga u početku podržali svom našom snagom, smatrajući ga našim drugom, jer smo u stvari napisali "jednom gerilac, uvijek gerilac", te zaboravili da postoji i "jednom cinkaroš, zauvijek izdajica".
Izdao je naše povjerenje, naše prijateljstvo, naše drugarstvo i solidarnost koju smo mu dali, naspram realnosti koja je, kako su mjeseci prolazili, otkrivala odvratnost njegove osobe, odurno pod-biće sklono lažima.
Bilo je i za očekivati da će ga progoniti svi zatvorenici, sa svih zatvorskih odjela[4] i da će biti pod zaštitom zatvorskih vlasti. Ali ne zato jer, kao što kažu mediji, zatvorenici misle da je on odgovoran za stvaranje zatvora maksimalne sigurnosti (tipa C), zato što je prekršio pogodnost izlaska[5]. Da je to točno onda nije trebalo biti sukoba s policijom tokom prosvjeda, jer oni uzrokuju represiju. a urbani gerilci bi trebali napustiti polje jer je predložen zakon o antiterorizmu.
Xirosa progone svi zbog bljuvotina koje se usudio izreći protiv nas unutar zatvora, i zbog ljage izdajice koju će nositi zauvijek. Oni i njemu slični ismijavaju urbanu gerilu i prljaju veći dio nje, pretvarajući je u povijest cinkanja i izdaja.
Na koncu mi, našom "praksom mafijaškog tipa" nismo nikada izdali naše ideje i naše drugove. Ali čak i oni koji su uhapšeni i optuženi za pripadanje našoj grupi, premda nisu imali ništa s tim, nema veze da li neke od njih smatrali drugovima ili čak neke od njih smatrali našim osobnim neprijateljima, jedina sigurna stvar je da među njima nije bilo nijednog cinkaroša ili izdajice.
II) Od oružja kritike... do samokritike
Slijedeći tekst je naše vlastito unutarnje ogledalo. Iskrivljeno i prilično zamagljeno nakon njegove javne procesije na oltaru medija, ostaje dio nas i nećemo se pretvarati da ga ne prepoznajemo. Voljeti odgovornost znači da se ne smijemo plašiti izloženosti, da se ne smijemo prodati za spas neukaljane "dobre" javne slike. Zato, neka svi idoli budu srušeni, a ponajprije naši vlastiti.

Branim ANARHIJU - Odgovor iz utopije protiv svih autoriteta

Naš jedini odgovor svakom mogućem
gospodaru, svakoj vladi.

Mi se ne prodajemo, mi ne pravimo
kompromise, vi ne napuštamo naše
snove.

Mi ne zaboravljamo drugove u bijegu,
zatočene, zatvorene,
taoce oružane gerilce, političke
zatvorenike.

Mi ne zaboravljamo imigrante u kavezima
pakla demokaracije.

Mi stojimo uvijek na putu borbe protiv
države, njenih pretorijanaca i
sudaca, para-države i njenih neo-nacističkih
predstavnika ili mafije kapitala i njenih
plaćenih lakeja.

Otvaram moje ruke
Ljubavi, Solidarnosti
Slobodi,
Nema veze koliko puta
iz početka.
Ja branim ANARHIJU
Izvor: Act For Freedom Now

Prošli mjesec započela je operacija zatvora tipa C. Specijalni zatvori su pokušaj države da slomi političke zatvorenike koji se bore ili se pak smatraju opasnima za mirno funkcioniranje zatvora. Osim toga, radi se o još jednom pokušaju stvaranja primjera i zastrašivanja svi onih koji se bore izvan zidova, u cilju oslabljenja ili čak prekidanja svakog oblika društvene borbe, koja prijeti mirnim operacijama režima.
Naravno, povećanje zatvorske kazne i izolacije u specijalnim ćelijama demokracije nisu nešto odvojeno od sve jačeg izrabljivanja na radnim mjestima, od širenja devastacije prirode u korist profita, od neprestanog razvoja tlačenja društvenih odnosa. Stvaranje zatvora unutar zatvora je dio pojačanog napada države i kapitala na one ispod.
Napad koji neće prestati ako ne podignemo barikade, ako ne prestanemo polagati naše nade u izbore i spasitelje, ako ne uzmemo naše živote i borbe u naše ruke.
Širimo požare diljem Grčke, kao znak zajedničke borbe sa zatvorenim revolucionarima...
...

U petak ujutro, 30. januara, baš kada je ukinuta tajnost nad istragama i kada se proširila vijest o neminovnom puštanju drugova na uvjetnu slobodu*, odlučili smo izraziti našu solidarnost na ulicama. Sabotirali smo bankomate i prozore slijedećih ureda banke Santander.
Mataró, podružnice u ulici Camí del Mig, na trgovima Granollers i Santa Anna, Carrer Sant Cugat, na aveniji América i u ulici Europa. Sabotirali smo i podružnice iste banke u El Masnou, Vilassar de Mar i Premià de Mar.
Izabrali smo banku Santander zato što je jedina odgovorna za upravljanje cirkulacijom novca u zatvorima španjolske države, proizvodeći oko 100 milijuna eura godišnje, po službenim podacima. Špekulirajući i zarađujući na temelju ove velike svote novca, koji je plod patnje i zatvora tisuće osoba.
Slavimo činjenicu da su naši drugovi ponovno vani, ali unatoč tome sasvim smo dobro svjesni da i dalje imamo ispred sebe dugi i teški put, i dok god postoji otpor prema nadmoći kapitalističkog sistema, države i njenog represivnog mehanizma mi ćemo nastojiti to privesti kraju.
Neka se plamen solidarnosti ne ugasi.
Sloboda za Monicu i Francisca!
*Napomena: Odnose se na drugove optužene u kontekstu operacije "Pandora".
...

"Za mene sloboda nije neko mjesto, niti nekakva dozvola, ona je djelovanje, ona je antiautoritaran osjećaj koji ispunjava svako djelo, ona je nervoza koja prethodi napad, ona je neobuzdivi izraz jednog/e druga/rice, to je osjećaj života, zato što znaš da tvoj život ne pripada više kapitalu već se s njim suočava." - Diego Rios
Kada govorimo o raznolikoj borbi smatramo da svako djelo pridonosi nečim, svojom nužnom veličinom, i iskrenošću kojom je izvedeno, zato je ovo minimalna ali potrebna gesta solidarnosti naspram zatvaranja druga Diega Riosa, popodne 7. februara 2015. Šaljemo bratski zagrljaj drugu koji se nalazi u kandžama Moći u ovom trenutku.
Naspram represivnih poteza koje pokreće policijska država, naša djela se zaoštravaju i prelaze nepovratno u konflikt. Društveni rat se ne zaustavlja, širi se svakim revolucionarnim korakom i djelom.

Danas, 7. februara 2015., bijednici iz istražne policije, vođeni trulim Južnim Tužilaštvom, uhapsili su anarhističkog druga Diega Riosa, u gradu La Ligua.
Trenutno informacije nisu sasvim jasne, ne zna se ni da li je još drugova uhapšeno ni kako je otkriveno skrovište.
Podsjećamo da je Druga izdala majka, 24. juna 2009., koja je pronašla materijal za izradu eksploziva, tokom represivne histerije nakon smrti Mauricia Moralesa.
Od tada se Diego nalazi u ilegali, više od pet godina. Sada je drug zatvoren u kasarni grada La Ligua, čekajući sutra kada će biti odveden u centar (ne)pravde.
Drug je suočen s brojnim optužbama, s jedne strane za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i eksploziva (jun 2009.), s druge, u 2010., za vrijeme represivnih delirija Slučaja Bombas ponovno je upleten (u odsutnosti) za terorističko protuzakonsko udruženje.

Ova je izjava odgovor na članke objavljene u različitim usranim medijima režima, koji upliću Inter Armu u svoja izvješća u vezi rukopisa koji se nalaze među policijskim nalazima u slučaju pokušaja zatvorskog bijega anarhističke grupe Zavjera Vatrenih Ćelija, ali i na tužne, no očekivane, spekulacije od strane takozvane anarhističke "sredine".
Već više od mjesec dana, s izbornim festivalom u pozadini, antiteroristička agencija i njeni doušnici vode u medijima veliku komunikatvinu kamapanju u kontekstu pokušaja zatvorskog bijega ZVĆ i nekih drugih kriminalnih zatvorenika. Brdo nalaza, teorija, policijskog ažuriranja, telefonskih razgovora i intervjua objavljeno je javno. Nije prvi put da nas doušnici pandura upliću na različite načine u takve situacije. I dok obično koriste više mašte, kao u slučaju projekta "Nemesis", kada su govorili o nama kao o dijelu projekta, ovaj nas put napadaju zbog nečeg očitog, to jest zbog komunikacije s drugovima koji se nalaze zatvoreni u tamnicama Demokracije. Razlog zbog kojeg se antiterorističke agencije međunarodno kreću komunikativno i operaciono protiv projekata kao što je Inter Arma, već je više puta analizirano. Kontrainformacijski projekti onih anarhista koji još smatraju anarhističku borbu borbom protiv režima su očite mete za neprijatelja.

Preludij anarhističkog ustanka...
Anarhistička grupa „Simfonija Kaosa” je točka susreta djelovanja za drugove iz širokog spektra crne anarhije. Radi se anarhističkoj neformalnoj strukturi kojoj je cilj stvoriti stabilnu i mnogoliku intervenciju na javnim mjestima, šireći ustaničku perspektivu oko tema do kojih nam je stalo, i podržati drugove čije su riječi i ideje nama bliske.
Da bude jasan naš stav o solidarnosti, reći ćemo da smatramo pogrešnim staviti je u političke, stoga strateške, i simboličke pojmove. Za nas ona ima smisla samo kada je dio analiza i prakse anarhističke bitke, kao što je izražavaju subjekti i organičke ili dijalektičke veze koje oni razvijaju. Zato, solidarnost s progonjenim drugovima, na međunarodnoj razini (zatvorenici, bjegunci, kojima se sudi) može se odviti samo u kontekstu afiniteta teorije i prakse, a ne pod općenitim etiketama kao „anarhisti” ili „revolucionari”, što samo po sebi znači jako malo ili ništa. Istovremeno, očito je da, u svakom slučaju, podrška nije automatski refleks koji se aktivira prema potrebi, niti je uključen automatski pilot, bez obzira na poteze i ponašanje primatelja. Radi se o dinamičkom procesu, koji ispituje svaki slučaj i situaciju individualno. Također smatramo da je važno razviti konkretne odnose s onim anarhistima koji gledaju na anarhističku borbu kroz istu prizmu kao i mi, kako u Grčkoj tako i šire, s kojima postoji želja da se susretnemo na putovima pobune, kada se naši izbori dijalektično podudaraju ili međusobno djeluju.
Smatramo da u jednoj stvarnosti gdje se sustav dominacije neprestano mijenja i širi, gdje su mase, unatoč njihovom progresivnom duhovnom i materijalnom osiromašivanju, još uspavane, voljno poslušne, u iščekivanju mogućih spasioca, gdje veliki dio anarhističke sredine trči prema kolektivizaciji, alternativnim politikama ili podršci ljevice i socijal-demokratskih vlada, nužno je da izroni militantna anarhistička teorija i praksa, koja se suprotstavlja postojećem kao cjelini.

Dobra večer, drugovi.
Drago mi je što sam danas s vama na ovoj inicijativi, koja se održava u posebno teškim vremenima, nadasve za političke zatvorenike koji su pogođeni represijom. Rečeno je već mnogo puta, ali vrijedi reći to još jednom, da su takve inicijative neki od rijetkih predivnih trenutaka za one u zatvoru, zato što osjete da su barem na par sati povezani s drugovima izvan zidova, putem vibrirajućeg razgovora koji lomi izolaciju koju nama nameće država. Zato želim zahvaliti svim drugovima koji su doprinijeli u realizaciji ove inicijative. Želim poslati moju solidarnost i uhićenim osobama iz Distoma [1].
Što se mene tiče, budući da se situacija promijenila [2], središnja tema ove inicijative neće biti razgovor isključivo o štrajku glađu. Neka bude i o tome, ali sada, dok mi pričamo, postoje politički zatvorenici koji trpe izolaciju i psihološko nasilje specijalnih uvjeta zatvora, zato bi to bila uvreda prema tim drugovima, zato što je naša dužnost podržati ih svim sredstvima, i to bi trebao biti izazov za sve one koji su dio raznovrsne borbe koju nastojimo stvoriti. Ono što je važno da izađe iz današnjeg razgovora među nama je sposobnost stvaranja jednog polja za izmjenu iskustava i perspektiva, koji neće nahraniti još jednu unutarnju raspravu, nego promovirati samu borbu, borba koja će tražiti i pronaći način da podigne barikade protiv represivnog napada, i donijeti požar iza neprijateljskih linija.

4. februar: Nakon tjedan dana sudskog procesa, Tamara Sol Farias Vergara, već godinu dana u pritvoru, osuđena je na 7 godina zatvora zbog pokušaja ubojstva, potvrđujući u potpunosti teze i zahtjeve koje je postavilo tužiteljstvo, za ranjavanje zaštitara banke Estado.
Sud je odbio olakotne okolnosti koje je zatražila obrana, utemeljene na činjenicama da Tamara do sada nije bila kažnjavana, da je preuzela odgovornost za djela za koja je optužena i zbog uvjeta u kojima se nalazila kada je počinila djelo.
Tokom čitanja presude, članovi obitelji prisutni u sudnici prekinuli su suce nazivajući ih "fašistima", tvrdeći da se suđenje odvilo na tendenciozan i politički način, i bacajući letke.
Obrana će vjerojatno uložiti žalbu na prvostupanjsku presudu.
...

Brzinski, 30. januara donesen je sud protiv Tamare Sol, optužene za pucnjavu na zaštitara banke Estado.
4. Krivični sud osudio je Tamaru proglašavajući je krivom za "pokušaj ubojstva" i pljačke.
U srijedu, 3. februara 2015., u 12:00, bit će izrečena kazna. Uzevši u obzir smjer kojim je krenuo pravosudni sistem kada se radi o ovakvim slučajevima, možemo očekivati da će se izmijeniti i sat i dan izricanja kazne.
Ovo posljednje ročište je vrlo bitno, kako bi znali kako će drugarica biti kažnjena i da li će moći "uživati" u "uvjetnoj slobodi". Podsjećamo da je tužiteljstvo zatražilo kaznu od sedam godina zatvora, dok se obrana nada u "uvjetnu slobodu", pošto drugarica nije nikada bila kažnjavana, a preuzela je i odgovornost za djela za koja je optužena.
Tamara Sol Slobodna!
...

U noći 30. januara otpušteni su na uvjetnu slobodu drugarice i drugovi u zatvoru od 16. decembra, uhapšeni tokom represivne operacije "Pandora".
IZJAVA O OTPUŠTANJU:
Jučer, u noći 30. januara, otpušteni su na uvjetnu slobodu sedmero drugova i drugarica, koji su se nalazili u zatvoru od 16. decembra, u okviru operacije Pandora.
Dan ranije je sud Audiencia Nacional potvrdio istragu i, temeljeći se na izjavi za štampu koju je policijska jedinica Mosso d'Esquadra objavila na svojim web stranicama, između ostalih optužbi nalazi se i pripadanje grupi GAC, napadi na banke, slanje paketa-bombi (jedan upućen nadbiskupu Pamplone, jedan članu fašističke kongregacije Legionarios de Cristo u Madridu, talijanskim poduzećima), kao što po istražiteljima postoje i "veze" s eksplozivnim napravama postavljenima u katedralu Almudena u Madridu (07.02.2013.) i u baziliku del Pilar u Saragazoi (02.10.2013.); za ovo posljednje optuženi su naši drugovi Monica i Francisco, koji se nalaze u pritvoru. Policijska izjava završava pobjedničkim "po sudu istražitelja razbijena je struktura GAC/FAI-FRI u Kataloniji, temeljni bedem navedene kriminalne organizacije s ciljem terorizma protiv španjolske države." Ono što ne priznaju (i niti će priznati), ti lakeji moći, da su tom operacijom namjeravali zastrašiti i ostatak drugova i drugarica; a ne samo da to nisu postigli, nego možemo i, bez oklijevanja, tvrditi da je proizvela suprotni efekt.

Plakat o operaciji "Pandora" u Španjolskoj, kojeg je prošlog tjedna objavila anarhistička grupa "Simfonija Kaosa."
16. decembra 2014., u kontekstu takozvane operacije "Pandora", uhapšeno je 11 anarhista tokom policijskih pretresa domova i skvotova, koje je izvršila španjolska antiteroristička jedinica, u Barceloni i Madridu, uz optužbu za pripadanje jednoj "anarhističkoj terorističkoj grupi". 7 drugova je zadržano u zatvoru bez optužbi za specifična djela, dok tužitelji opisuju Anarhističku Grupu Koordinacije (GAC) kao bedem terorističke aktivnosti.
Represivne snage reagiraju na širenje subverzivne, nasilne prakse koju koriste anarhističke manjine na području Europe i pokreću represivne operacije kojima su meta militantni anarhisti. Vladine i policijske agencije različitih država formiraju ujedinjeni front protiv unutarnjeg neprijatelja, njegovih struktura i njegovih osoba.
ZAŠTITIMO NEFORMALNE STRUKTURE I NAŠE DRUGOVE

NAPADNIMO MOĆ SVIM SREDSTVIMA

DEMOKRACIJA NEĆE PREVLADATI
Anarhistička Grupa "Simfonija Kaosa"
...

U noći 16. januara 2015., kao odgovor na poziv solidarnosti s onima koji su podvrgnuti odmazdi "Operacije
Pandora", sabotirali smo 16 bankomata.
Sloboda za sve!
Želimo ih doma, sada!
Solidarnost je naše najbolje oružje
Solidarne Pandore
Izvor: 325