Lista completa dei testi

Nedjelja, 1.3.2015.
Šaljemo par redaka o posljednjim novostima o okončavanju naše epizode.
28. februara Alfredo se vratio iz izolacije. Istoga dana odveden je Graziano.
To je posljedica kazne koju smo svi (Adriano, Fra, Graziano, Lucio, Michele, Nicola) dobili nakon našeg prosvjeda. Okrivljeni smo da smo dana 13., 14. i 15.02. vrijeđali stražare i (čujte čujte) izazvali "nemire i nerede" (čl.77 zatvorskog pravilnika).
Vrlo širokogrudna optužba, na koju smo samo ponosni. Stoga smo, nakon uobičajenog "sudića", odnosno disciplinskog vijeća direktora, komandanta, liječnika i raznih zatvorskih glavešina, osuđeni svi na 15 dana "isključivanja iz zajedničkih aktivnosti". Kazna će biti izvršena na način i vrijeme najpogodnije zatvorskoj logistici. Zato ne znamo da li ćemo ići u ćelije svakih 15 dana po jedan, ali znamo da će tokom idućih mjeseci svatko od nas završiti u kazni na dva tjedna.
U međuvremenu su ovdje premješteni iz Alessandrije, Gianluca i Franco. Dakle, ima nas devet u šest ćelija.
Zagrljaj Grazianu!
Anarhistički drugovi s odjela visoke sigurnosti AS2 u Ferrari.
...

Kao što je poznato, zatvoreni članovi ZVĆ su u štrajku glađu do smrti. Majka Christosa i Gerasimosa Tsakalosa te supruga Gerasimosa svjedočile su ispred istražnog suca u utorak, kada su obije odbacile optužbu za pripadanje "terorističkoj organizaciji" (za što su optužene). Majka drugova je prihvatila samo optužbu za "pružanje utočišta zločincu" i antiteror država vratila ju je u pritvor. Gerasimosova supruga je također vraćena istog dana.
Jučer je Christos Tsakalos napisao vlastitu političku izjavu, glede pokušaja bijega, a Giorgos Polydoros je takađer objavio tekst, pošto je osobni prijatelj njegovog brata uhapšen (otpušten je zajedno sa ženom koja je uhapšena u nedjelju).
Danas je zatraženo da svjedoče Aggeliki S. i 39-godišnji drug Christo s R., uhapšen u četvrti Galatsi 28. februara. Aggeliki je izjavila da ne priznaje sud pošto se smatra anarhisticom. Aggeliki je zadržana u Korydallosu i započela je štrajk glađu iz istih razloga kao i ZVĆ. Christos R. je također iznio izjavu i smjesta je vraćen u zatvor tipa C u Domokosu.


Smrt policiji - Smrt državi
...

O metodologiji istrage
Život je jedan ne-činjenični kontinuum. Upotreba tehnika kvantizacije - omiljene nadasve u modernom tehnokratskom "društvu" - za shvaćanje istog, osuđena je na neuspjeh, kako u smislu strukture tako i namjere.
Jedan primjer od navedenih tehnika je široka optužba koju ste mi nametnuli. Tekst koji je, između ostalog, nejasan, i kada je čitan željom za slobodom i životom. Željom za ujedinjenjem s prirodom života i njenom kreacijom, ali također i slobodom onih koji je nesebično nude svakom biću koje se želi približiti poštovanjem sudionika i pobuđuju traganje.
Možda ste već počeli razabirati - ako naravno, barem na trenutak, napustite ulogu nositelja takvog teksta - jaz koji postoji između vaših istražnih pitanja i moje situacije.
Dakle, nemojmo se doticati toga i uhvatimo to zarađeno vrijeme, kako bi oslušnuli, između ostalog, daleki huk, koji potječe iz tog jaza.
.......
I naravno, ne, taj huk ne dolazi od beskrajnog stroja u aveniji Alexandras. To je tiha gromka patnja koju krivični skalpel kvantizacije stvara u dušama onih koji opstaju u zatvorskim ćelijama.
No, ovdje ću dovršiti ovu moju izjavu, premda strmo, no nadajući se da neće biti daljnjih razgraničavanja s ničim što proistječe iz toga.
Christos Rodopoulos
Napomena: Christos Rodopoulos se nalazi zatvoren u zatvoru tipa C u Domokosu, optužen za pokušaj bijega ZVĆ i za navodno pripadanje istoj.
...

Od ponedjeljka 02.03. anarhistička drugarica Aggeliki Spyropoulou započela je štrajk glađu zahtijevajući neposredno otpuštanje članova obitelji Gerasimosa i Christosa Tsakalosa.
Snage štrajkašici glađu Aggeliki Spyropoulou i 10 članova ZVĆ.
Neposredno ispunjenje njihovih zahtjeva.
Anarhistički Skvot Nadir
InterArma

U ratu u kojem živimo, izvan i unutar zatvora, i u borbi koju vodimo, nijedan drug nije sam. Zbog osvetništva koju su antiteroristička jedinica i specijalni žalbeni suci pokazali prema obiteljima i prijateljima članova Zavjere Vatrenih Ćelija, najmanje što mogu učiniti, u zatvoru, je uzdržati se od zatvorskih obroka.
SOLIDARNOST JE NAŠE VELIKO ORUŽJE
NIŠTA NIJE GOTOVO, SVE SE NASTAVLJA
Srijeda, 04.03.
Panos Mihalakoglou - Anarhistički Ratni Zatvorenik
Izvor: InterArma

Tekst je poslan medijima:
Od samog početka preuzeli smo odgovornost za plan bijega iz zatvora Korydallos, kada je otkriven, mi, 10 članova Zavjere Vatrenih Ćelija.
Posljednjih pet dana gledamo kako se članove naših obitelji i njihovi prijatelji odvlače i napadaju, koji nemaju nikakve veze sa slučajem, a majka Christosa i Gerasimosa Tskakalosa, te supruga posljednjeg, su čak zadržane u pritvoru.
Optužba za sudjelovanje u [terorističkoj] organizaciji, koju je protiv njih podigla antiteroristička jedinica, je smiješna i neodrživa. Zatvorili su 60-godišnju majku i suprugu člana [ZVĆ] pod izlikom da bi mogle pobjeći. Govorimo o osobama koje imaju stalnu adresu i koje su nas dolazile posjećivati u zatvor u vrijeme posjeta. Koga to smeće antiterorističke jedinice obmanjuje? Proživljavamo trenutke u kojem antiteroristička jedinica radi štogod želi i prešla je svagu granicu nemoralnosti, bez da ikome polaže račune. Njezini politički neprijatelji smo mi, a ne naša obitelj. Ako žele nekog napasti, neka napadnu nas i ostave lakrdije po strani.
Znamo i da se danas odvija evaluacija policije, stoga svatko shvaća koja se to prljava igra odvija u pozadini, i predstava koju su postavili, kako bi bili unaprijeđeni.
Od ponedjeljka 02.03. mi, desetoro članova Ćelije započeli smo štrajk glađu do smrti, kako bi članovi naše obitelji i njihovi prijatelji bili oslobođeni. Oni nemaju nikakve veze s našim djelima. Ili će biti oslobođeni ili neka se pripreme da broje prve mrtve političke zatvorenike.
Istovremeno, podržavamo i štrajk glađu koji se odvija u zatvorima, za ukidanje antiterorističkog zakona, kapuljače-zakona i zatvora tipa C. Situacija koju je stvorila antiteroristička jedinica našim obiteljima je vrhunac posljedice terorističkog zakona i otvara nova vrata.
Giorgos Polydoros
...

Izjava poslana medijima:
Ovih dana proživljavamo posljednji trijumf državne antiterorističke jedinice.
Nakon što je podržala i namjestila čitavu predstavu uz tele-kamerame, prikazujući kako uhapšene osobe s kapuljačama na glavi odvlače u GADA-u [sjedište antiterorizma], dovršili su djelo zatvaranjem moje majke i supruge moga brata.
I mada smo jučer izjavili da preuzimamo potpunu političku i krivičnu odgovornost za plan bijega Zavjere Vatrenih Ćelija, najednom čujem da su moja majka i bratova supruga zadržane u zatvoru.
Slučajnosti, istog su dana članovi Zlatne Zore [neonacistička stranka] otpušteni iz zatvora. K tome, slučajnosti, ovog popodneva odvija se evaluacija policije*.
I pošto u svijetu u kojem živimo ne postoje tolike slučajnosti, već samo interesi, očito je da se ovdje odvija igra interesa.
Neovisno o smiješnim optužbama protiv njih i protiv dva njihova osobna prijatelja, optužba protiv osoba u pritvoru nije ocijenjena da nužno zahtjeva njihovo zatvaranje.
Njihov zakon određuje da: "treba zadržati u pritvoru samo kada je utvrđena sumnja na bijeg ili slična krivična djela". Tko razuman bi mogao nešto slično misliti o mojoj majci ili o supruzi mojeg brata?
Ovo što se danas dešava podsjeća na fašističku državu u Njemačkoj, u sedamdesetima, koja je da bi se osvetila RAF-u pokrenula pogrom članova njihovih obitelji i advokata.
Tada je Njemačka počela brojati prve mrtve štrajkaše glađu.
Možda netko želi brojati i u Grčkoj prve mrtve štrajkaše glađu.
Zato nećemo okončati štrajk glađu do smrti, dok članovi naše obitelji i prijatelji, koji danas svjedoče, ne budu otpušteni.

Christos Tsakalos
*Crhistos se odnosi na proceduru koja ocjenjuje službu policijaca.
Napomena prevoditelja na engleski: Prijateljica Christosove majke (optužena za pripadanje ZVĆ) i prijatelj brata Giorgosa Polydorosa otpušteni su na slobodu uz mjere ograničenja.
...

12. i 13 februara odvile su se konuzultacije članica EU u vezi terorizma i ekonomske politike. Za nas te dvije teme sastavljaju i dodaju značenje modernoj europskoj viziji, što znači financijsko krvarenje potlačenih, represija i suočavanje s domaćim i stranim neprijateljem koji prijeti stabilnosti i društvenom miru.
Točnije, 12.02.2015. održao se susret ministara EU u vezi nedavnih događaja u Francuskoj (održan je i jedan prethodni susret, 15.01.2015. između ministara unutarnjih poslova i obrane EU uz sudjelovanje i ministra unutarnjih poslova SAD-a). Glavna tema bilo je kreiranje zajedničke antiterorističke politike i pronalazak novih tehnika nadzora i praćenja, to jest daljnjeg širenja obrane i jačanja dominacije kao osnovnog cilja onih iznad, u periodu društvenih nemira. Već smo osjetili rezultate takvih sličnih susreta s nadogradnjom teror-zakona, koncentracionim kampovima, FRONTEX-om [europska policija za vanjske granice, nap.prev.], ogradom na Evrosu [12,5 km bodljikave žice na grčko-turskoj granici, nap.prev.], zatvorima visoke sigurnosti i tako dalje.
S jedne strane 13.02.2015. susret euro-grupe se odvio za formiranje ekonomske politike u svrhu "rasta" Grčke i općenito Europe. Za nas taj "rast" nije ništa drugo nego pokušaj spašavanja i nastavljanja istog kapitalističkog sistema kojemu mi pripisujemo siromaštvo, represiju i bijedu naših života.
Neovisno o različitim modelima ekonomskog upravljanja, uloga bankarstva i ekonomskog sistema u svojoj suštini ostaje ista: akumulacija profita u rukama vladara i financijsko krvarenje potlačenih. Danas proživljavamo navodno radikalno ekonomsko upravljanje krizom, koje ionako neće izaći iz okvira totalitarne i neo-liberalne EU, neće ukinuti i ne može ukinuti uvjete samog izrabljivanja.
...

Prije dva mjeseca naš plan bijega iz zatvora Korydallos otkriven je. Za to smo preuzeli potpunu odgovornost i napravili auto-kritiku. Nakon toga je započeo neviđeni lov na navodne krivce. Meta su naše obitelji i njihovi prijatelji. Prije dva dana vidjeli smo da je uhapšen brat Giorgosa Polydorosa i osobni prijatelj Christosa i Gerasimosa Tsakalosa. Zatim su počeli pričati o "regionalnim članovima", "mailerima" i "revolucionarnom fondu". Za što? Za torbu s odjećom? Za nešto para iz priloga i inicijativa solidarnosti? Ili zbog famoznih "ručnih lasera"? Optužena osoba nije čak ni znala da su laseri bili u torbi. K tome, još važnije je da su ti laseri igračke koje se prodaju za 2 eura u Monastirakiju, i kojima smo željeli stvoriti konfuziju u trenutku napada. Zašto to agencija za antiterorizam ne kaže, umjesto da ih, obrnuto, predstavlja kao oružje?

Drugarica bjegunka, Aggeliki Spyropoulou, tražena zbog sudjelovanja u pokušaju bijega ZVĆ iz zatvora, uhapšena je jutros, uz majku Christosa i Gerasimosa Tsakalosa, u čijem je domu uhapšena.
Uhapšena su još dva muškarca u proteklih par dana, a jučer jedna žena, smatrana Aggelikinom prijateljicom i članicom ZVĆ. Psi države uhapsili su i Gerasimosovu djevojku. Svi uhapšeni optuženi su za različita "krivična djela" povezana s Aggelikinim bijegom, s pokušajem bijega iz Korydallosa i s ustaničkom borbom u tijeku.
Međunarodna revolucionarna solidarnost uhapšenima i zatvorenima

Vatrom i nasiljem protiv države
Izvor: 325

Povijest je dokazala da je religija uvijek bila sredstvo dominacije za promicanje represije putem straha. Kao jedan od glavnih simbola autoriteta religija je postavila i nastavlja postavljati neke više figure kojima se podvrgavaš (bog, popovi i drugo političko-vjersko osoblje). Promiče i nastavlja promicati ideju da se stvari mijenjaju kroz vjeru, molitvu i pokoravanje, a ne kroz djelovanje potlačenih, pretvarajući ih tako u nesposobne za upravljanje vlastitim životima, vodeći ih najboljem slučajem u milostinju, a u najgorem u inerciju.

Dobre vijesti iz Meksika! Po Radio Regeneracion naši drugovi Amelie, Carlos i Fallon, zatvoreni u Meksiku, razriješeni su federalnih optužbi za napad molotovom na zgradu vlade u Mexdico Cityju, u 2014.
Ovdje moj grubi prijevod:
"Informirao nas je u posljednji moment jedan od advokata naših drugova Ameli Trudeau, Fallon Roullier i Carlosa Lopeza Marina (optuženi 5. januara 2014. za bacanje kamenja i molotova na zgradu Sekretarijata za Komunikacije i Prijevoz), da su obaviješteni da su razriješeni na federalnom procesu koji ih je osudio na sedam godina i šest mjeseci zatvora. To će dozvoliti žalbu na lokalnom procesu, koji ih je osudio na dvije godine i četiri mjeseca."
Upravo nam je drug blizak slučaju potvrdio da je ova informacija ispravna.
...

Napadi su se odvili u Exarhiji s molotovljevim koktelima i zapaljenim vozilima oko atenske Politehničke škole, napadom na banke i draguljarnice u središtu Atene, a zapaljen je i pandurski motor specijalne jedinice DELTA. Počinili su ih anarhisti-antiautoritarci jučer kasno navečer nakon anti-državnog prosvjeda.
Nova vlada pokušava "potiho" uvesti novi memorandum.
Radi se o pokušaju nastavka politike bijede i zajamčiti interese domaćeg i stranog kapitala.
Za nas se ništa nije izmijenilo i naravno ništa se ne može izmijeniti izborima.
Nastavit ćemo našu borbu protiv države i kapitala, zato što jedine stvarne promjene su širenje i jačanje naših borbi.
Više na: Act For Freedom Now

Danas, četvrtak 26. februara, nakon pauze nastavilo se suđenje u vezi konflikata unutar pokreta 2012. u Solunu.
S moje strane, od samog je početka bila jasna činjenica da se suđenje ne može održati u ovo vrijeme zato što je moj advokat Fragiskos Ragousis suočen s određenim zaprekama, a meni se već sudi na suđenju za projekt "Feniks", u Ateni.
Danas je sud odlučio započeti suđenje premda me moj advokata ne može zastupati. Treba naglasiti da sam u ovom suđenju optužen za krivična djela eksplozija, posjedovanja eksploziva i korištenja eksploziva itd.
Dakle, podrazumijeva se da se jedno takvo suđenje ne može nastaviti budući da njegov glavni okrivljenik ima tako snažne prigovore.
No, predsjednici suda (Lygas, Panagiotakopoulou, Stergoudi, Zografou) su na današnjem ročištu zaključili da se može nastaviti i bez mojeg prisustva i bez prisustva mojeg advokata, Fragiskosa Ragousisa.
Međutim, nije bitna pravosudna samovolja suda nego činjenica da se sve to, s par iznimki, smatra normalnim.
Zato, da bude jasno, tkogod se pojavi na sutrašnjem ročištu (27.02.2015.) opravdat će svojim prisustvom suce, a s moje ću ga/je strane smatrati da me ostavlja bez obrane mehanizmu antiterorističke i policijske jedinice Soluna, koji uz pravosudni sistem šalju anarhiste u zatvorske ćelije.
Od te točke nadalje svatko preuzima odgovornost za svoja djela i odabire.
Spyros Mandylas,
Solun, 26.02.2015.
...

U petak 06.03. u 17:30 održat će se inicijativa solidarnosti sa Zavjerom Vatrenih Ćelija i anarhističkim zatvorenikom Panagiotisom Mihalakoglou u atenskoj Politehničkoj Školi.
InterArma

Pogledi koji su obuhvatili tamu osvijetljeni su samo vatrom koja okružuje vaš zastarjeli svijet.
Još jedna ljigava kampanja nadmoći protiv anarhističkih ustanika iz Zavjere Vatrenih Ćelija je okončana. Država je, u odličnoj suradnji s dobronamjernom savješću poštovanih građana i drugih poštenih revolucionara, pokušala izolirati naše drugove sakrivajući njihovu želju za dostizanjem slobode, stavljajući ih u isti koš s onim što pravda naziva obični zločin.
Ta kukavička kampanja države želi ne samo izolirati članove ZVĆ od poštenih društvenih "revolucionarnih" sredina, nego i izobličiti važnost ustanka kao najvišeg čina rata protiv čitavog postojećeg, povezujući ga s neformalnim ogledalom države, mafijom.
Klevetanje zatvorenih članova Zavjere Vatrenih Ćelija i napor uložen u izobličavanje značenja djela drugova na televizijskim ekranima demokracije, otkrivaju novi kontekst u kojem se prevladavajuća propaganda protiv ustanika kreće. Vlast djeluje zahvaljujući vlažnim snovima društvene bare, kreirajući stvarnost u kojoj je svatko stražar postojeće narodne presude. Stoga, što bi drugo nego "mafija-kriminalci" mogli biti oni koji se bune protiv ovog svijeta.

26. februar 2015. - Anarhistički zatvorenici Francesco Porcu i Gianluca Iacovacci premješteni su s odjela visoke sigurnosti AS2 u Alessandriji na isti u Ferrari, smještajući na taj način sve anarhističke zatvorenike u režim visoke sigurnosti zatvora pokrajine Emilije.
Porcu Francesco
Iacovacci Gianluca
Alberti Lucio
Mazzarelli Graziano
Sala Francesco
Antonacci Adriano
Cospito Alfredo
Gai Nicola
Fabiani Michele
Cassa Circondariale, via Arginone 327 - 44122 Ferrara - Italia
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Anarhistica Natalie Casanova prijavljena je zbog "prijetnji" stražarki zatvora San Miguel, gdje je zatvorena od semptembra 2014., u očekivanju suđenja zbog postavljanja 4 eksplozivne naprave (podzemna željeznica Los Dominicios, Subcentro, 1. i 39. policijska postaja).
Po tvrdnjama optužnice šefa žandarmerije: "Protiv svih naših članova, ne samo protiv jedne određene osobe, nije posebno ozlojeđena samo na tu osobu, već održava neprijateljski stav protiv svakog službenika naše institucije."
Natalie je tokom ovih mjeseci već četiri puta prijavljena zato što se ne pokorava tamničarima.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

Smatram da država upravlja povlasticama interesa političke-ekonomske klase, vjerna sluga tehno-industrijskog kapitala i svih oblika društvene manipulacije koji o tome ovise; nije teško shvatiti da joj je običaj nametati kazne svakom pojedincu koji se pobuni protiv njenih zakona i pravila kontrole, pošto ima na raspolaganju između širokog spektra jedno od svojih brojnih odvratnih sredstava: pravosudni zatvorski sistem.
Osnovna karakteristika navedene institucije je posjedovanje, kao da si radi o igri, odluke o budućnosti osuđenika, izručivanjem istog brutalnosti policijskog i administrativnog zatvora, upotrebom perverzne i sulude taktike fizičkog, moralnog i duhuvnog iscrpljivanja, kako nad osobom koja je neposredno uključena, tako nad njenom obitelji, prijateljima i drugovima.
Osim što je „kazneno djelo” čvrsto sredstvo za nastavak i ostvarenje planova vladanja moći, ono je i plodonosna ekonomska aktivnost, rezultat administrativnog utjerivanja, kao što je plaćanje kaucije, kazni, mita i drugih barbarija, barem u latino-američkim zatvorima, i novčano samo-uzdržavanje zatvorenika.
Ova posljednja točka je vrlo značajna, da bi naglasili veliku laž, jer upravo država podržava ostanak osobe u zatvoru, zbog čega je „službeni” iznos od 150 dolara koji se troši na pojedinca sasvim lažan u odnosu na stvarnost.
Suditi „kazneno djelo” je sasvim hipotetska vjerodostojnost, zato jer se trebamo podsjetiti da samo institucije i osobe koje vladaju – i žive u potpuno drugačijoj stvarnosti u odnosu na one koji ne uživaju povlastice kupole moći – brišu i pišu zakone putem demokratske i reformističke politike. Trebamo dovesti u pitanje zašto se moramo pokoriti da činimo ono što oni smatraju pod kriminalom i kako ga ispraviti, te da samo društvo to podržava. Ne možemo govoriti o ljudima iz naroda unutar zakona, pošto bi to značilo ponoviti isti model koji nastojimo uništiti.
...

24. februara 2015. anarhističku zatvorenicu Emmu Sheppard bristolski sud je osudio na dvije godine zatvora jer je nanijela štetu policijskim vozilima. Posebice tri patrolna vozila, u službi na novogodišnju noć, kojima su zamke ručne izrade probušile gume, na području Bristola.
Emma Sheppard
A7372DJ - HPM Eastwood Park
Church Avenue - Falfield
Wotton-under-Edge
Gloucestershire - GL12 8DB - UK
za više informacija ABC Bristol

Napomena RadioAzione[Italija]: Odlučio sam se na prijevod i objavljivanje ovog teksta kojeg su mi putem maila poslali drugovi s "Noticias de la Guerra Social", ne zato što smatram bitnim to što se desilo nego da bude jasnija represivni period i antiteroristička histerija u Čileu, te da se ne zaborave Natalie i Juan, zakopani u armirani beton čileanskog zatvora, o kojima imamo uvijek i nažalost malo vijesti.
O lažnoj napravi između Subcentra i Vojne Škole
Ujutro 16. decembra 2014. pronađena je navodna eksplozivna naprava između Subcentra i Escuela Militar, i pokrenulo ogromnu policijsku i medijsku hajku.
Par mjeseci unazad, točnije u septembru, jedna je naprava eksplodirala u košu za smeće podzemne željeznice Subcentro i ranila brojne prolaznike. Odgovornost za djelo preuzela je "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Nakon eksplozije u Subcentru represija je odmah krenula u napad i uhapsila drugove Juana Floresa i Nataly Casanova, pod optužbom da su počinili ne samo ovaj atentat već i na dvije policijske uprave te na vagon podzemne željeznice u Los Dominicios.
Antiteroristička histerija pojavila se ponovno uz ovu "novu" napravu, policija je požurila da iznese svoje izjave i isforsirana nagađanja, dok je specijalna jedinica za eksplozive, GOPE, pregledava aparat za gašenje požara povezan s tajmerom, izraelskom zastavom i letcima na kojima se nalaze sulude riječi: "Escatologia de la Liberacion Javier".
Nakon dugih logističkih poteza policijskih službenike i njenog "antieksplozivnog" odjela, uspjeli su shvatiti da improvizirana naprava nije bila eksplozivna, pošto se u njoj nalazila samo pšenica.
Brzinom koja je svojstvena policijskoj gluposti, pripadnici nove grupe agencije za sigurnost, koja je nedavno osnovana pod pompoznim imenom "Radne Snage za Složene Zločine" (Fuerza de Tarea de Delitos Complejos"), uspjeli su uhapsiti odgovornog za eklektično "djelo".
Nakon što su pregledali nadzorne kamere, napravili digitalno vještačenje nad "letkom" i usporedili ga s drugima koji su prije par sati bili bačeni u jednu evanđelističku crkvu, uspjeli su bez većih poteškoća stići do 51-godišnjeg Hectora Navarresea Munoza.
Hector je taksist iz Ponte Alta, i preuzeo je odgovornost za djela nakon što ga je zaustavila policija, nastojeći privući pozornost o vojsci sudnjeg dana. Hector je šizofreničar.

Istorija lokalnog anarhističkog pokreta, kao i anarhističkih uticaja u radničkom i socijalističkom pokretu, najvećem broju ljudi je potpuno nepoznata, uključivši tu i većinu lokalnih anarhista/kinja.
Ipak, ova istorija je veoma interesantna, sadržajnija i borbenija nego što je to do sada prikazivano u objavljenim istraživanjima o istoriji socijalističkog i radničkog pokreta. Od esecijalne važnosti je da upoznamo istoriju našeg pokreta: bez obzira na očigledne i drastične diskontinuitete koji obeležavaju razvoj anarhizma u našoj sredini od doba Prve internacionale do današnjih dana, postoje i brojni razlozi zbog kojih bi ove različite periode trebalo sagledati iz današnje perspektive i tako ih naknadno povezati i uporediti, doprinoseći time razvoju samosvesnijeg pokreta.
Ovom prilikom ćemo se posebno osvrnuti na period verovatno najizraženijeg prisustva anarhističkih i revolucionarno sindikalističkih ideja u našoj sredini. Uzećemo u obzir i teorijski razvoj anarhizma kao i praksu zasnovanu na anarhističkim principima. Na konretnim primerima grupa koje su delovale od 1904. do 1912. u Srbiji (posebno u Beogradu) razmotrićemo teorijski koncept “široke anarhističke tradicije” po kojem se kao delom istorije anarhističke antipolitike mogu smatrati i grupe i tendecije koje sebe nisu eksplicitno i otvoreno vezivale za ovu tradiciju, ali koje dele neke objektivne karakteristike sa anarhistima, posebno onima koji su sindikalistički orijentisani.
Petak, 27. februar, 20 časova
Infoshop "Furija" - Višnjička 76 - Beograd
...

Drugovima vani, 14. februar 2015.
Samo nekoliko riječi da vas izvijestimo što se zbiva na odjelu AS2 [visokog nadzora, nap.prev.] u Ferrari. Nemamo nikakvih namjera/želja da hranimo divlji apetit obožavatelja žrtve ili profesionalnu antizatvorsku ulogu, u posjeti posljednjem jecaju zatvorenika.
U petak 13. Alfredo je podvrgnut zatvorskom sudiću, zbog prijave koja je protiv njega podignuta noć prije, zato što je izvrijeđao jednog stražara koji se njemu bezobrazno obratio, a provocirao drugog od nas, Graziana, kriv što je od hulje zatražio da stiša ton. Informacije radi, sve se odvilo nakon ponoći. Osim što je izgubio 45 dana prijevremenog otpusta, "osuđen" je i na izolaciju, u koju je odmah odveden, ili kako bi oni rekli, na isključenje iz svih zajedničkih aktivnosti (dvorište, društvo, vježbaonica). Čim smo to saznali, nakon kratke konzultacije, započeli smo snažno lupati. Zahtjev je jednostavan: hoćemo Alfreda natrag na odjel. U roku od par minuta stigli su razni inspektori, kojima smo ponovili naš zahtjev. Nakon nekoliko beskorisnih priča, otišli su obečavajući nam (po njima) najveću čast: "u ponedjeljak ćete razgovarati s komandantom" (zaboli nas!)
Budući da se činilo kako nisu shvatili što smo rekli, možda zbog pomalo uzrujanih tonova, nakon sat vremena odlučili smo da krenemo s još jednim lupanjem, i okončali smo dan s jednim lupanjem by night, kada je otkucala ponoć. Danas, rano popodne, ponovno smo prešli preko rešetaka, vidjet ćemo sutra...
Za sada smo "postigli" zabranu druženja ("sve do nove naredbe") za vrijeme ručka i popodne, ali Alfreda i dalje ne vidimo...
Znamo da je dobro i da ga naveliko zaboli za njihove kazne, kao što se nama jebe za njihove ucjenice i neprobavljive povoljnosti.
Tvrdoglavi smo i nastavit ćemo izražavati našu bliskost i suučesništvo s Alfredom.
To je sve, javit ćemo se s novim vijestima!
Anarhistički drugovi s odjela AS2 u Ferrari
Adriano, Francesco, Graziano, Lucio, Michele e Nicola
...

U posljednja dva mjeseca pojedine države izvršile su na međunarodnom represivnom frontu dodatne napade na sve koji se ne pokoravaju njihovim direktivama, i dodatno pooštrile kaznene mjere, kao pokretanje, u Grčkoj, zatvora tipa C (ne tipa „gama” kako google predlaže a neki pišu).
Hapšenja u „Slučaju Pandora”, u Španjolskoj, i premještaj prvih zatvorenika (među kojima i neki anarhistički drug) u specijalne grčke zatvore su primjeri na europskoj razini.
Na međunarodnom nivou došlo je do drugih napada, kao hapšenje druga Diega Riosa u Čileu, u bijegu gotovo 5 godina. I uvijek u istoj zemlji, presuda koja je osudila drugaricu Tamaru Sol Farias Vergara na nešto više od 7 godina zatvora, okrivljena da je pucala na psa stražara u jednoj banci u Santiagu, uzvikujući „Osveta”.
Srećom, u ova posljednja dva mjeseca ne brojimo samo baksuze nego i dobar broj napada na strukture koje na bilo koji način surađuju s nadzorom nad pojedincem, kako isti ne bi izašao iz stada, kojeg u pašu vodi država.
Nadasve, i nažalost, ne može se ovdje govoriti o bijegu anarhističkih drugova iz zatvora. Govorim o neuspjelom pokušaj bijega ZVĆ u Grčkoj iz zatvora Koridallos.
No, „pokušaj bijega danas... vječna nada za uspjeh”.
Osim konkretnih djela represije, uz hapšenja i presude, nisu izostale ni prijetnje.
Prijetnje koje je nama, kao RadioAzione, uputila S.O.A. (hrvatske tajna služba), zbog navodnog osnivanja napadačkih ćelija s grčkim i hrvatskim drugovima, u suradnji s Anarhističkim Crnim Križem, u vezi naših osobnih odnosa i s drugovima u zatvoru diljem svijeta; prijetnje, laži, kroz štampu upućenu drugovima s web-sitea InterArma.
Nije slučajnost što su se na meti našla tri anarhistička web-sitea (među kojima Anarhistički Crni Križ izlazi i u štampanom izdanju) koji prevode i šire tekstove „izjava o preuzimanju odgovornosti” i nepokajanih drugova u zatvoru.
Ne govorim to zbog viktimizma, već da bi se još jednom naglasilo da nas prijetnje samo još više iritiraju... sve više... mnogo više!
I sve to usred potpune ravnodušnosti anarhističkih pojedinaca, grupa i „(nepokretnih)pokreta”.
Da li me sve to iznenađuje?
Nimalo.
Ako si neugodan, ako kažeš kako stvari stoje, ako izvučeš govna iz kanalizacije anarhije smatraju te neprijateljem, osoba s kojom se ne treba govoriti, nego je ogovarati, koja može i „crknuti”, zato jer ne želi sjesti u klupe anarhističke škole i slušati, naučiti i ponavljati lekcije učitelja.
Sasvim smo dobro svjesni da smo kao RadioAzione sve to.
Ali kada te netko mrzi iz tih razloga možeš biti samo ponosan, kao što nas prijetnje SOA-e čine samo snažnijima.
Moguće je da su se mnogi pretvarali kao da se ništa nije ni desilo, zato što su nas do sada etiketirali kao „internaute”, daleke od stvarnog života i povučene u virtualan život. Nažalost, oni koji su pokucali na vrata nisu bili ni avatari ni gorila iz Princa iz Perzije.
Završavam ovu točku naglašavajući da me sve to ne iznenađuje, zato što veći dio anarhističkog pokreta smatram jednom zgradom u kojoj se stanari međusobno udružuju i svađaju. Zato radije živim izoliran, pod mostovima ili na klupi.

Već nekoliko mjeseci u šumi Stari Gaj su u toku radovi na izgradnji protupožarne ceste. Ta bi cesta trebala prolaziti čitavim šumom, u dužini od čak 4234 metra, u smjeru Zemborzyc Podleśnych. Ukupna cijena te investicije je oko milijun i 436 tisuća zlota [350 tisuća eura, nap.prev.].
Izjava sabotera:
Postavili smo barikade na cestu prema nikuda.
Moć miče stabla, mi se sami mičemo do moći.
Mi ne smatramo da "prirodom treba vladati".
Priroda je mnogo više od stvari korisnih čovjeku.
Priroda je mnogo više od skupa sirovina.
Priroda nije samo hrpa stabala, nama na raspolaganju.
Napredak nije zaposjedanje prostora, nego prilagođavanje istima.
Pripremili smo peticiju vladi u obliku barikada, a ne u obliku običnog papira.
Nisu nam potrebni zakoni, u veličanstvu svijeta kojemu je oduzeta prirodna ljepota.
Nisu nam potrebna ni prava - dovoljan nam je smisao našeg djela.
...