Ultimi testi pubblicati

02.06.15.
Borac Spiros Stratoulis otpušten je danas nakon 23 godine zatvora.
Nakon brojnih borbi i sukoba unutar zatvora, Spiros će kročiti putem slobode.
Čestitamo Spiros!
03.06.2015. anarhist Rami Sirianos otpušten je iz zatvora Kassandra, nakon 4 i po godine. Točnije, jučer je donesena odluka da će biti otpušten na uvjetnu slobodu.
ČESTITAMO, DRUŽE!
Izvor: Act For Freedom Now

Nužni dodatak svakoj borbi je njena procjena nakon završetka. Djela njenih subjekata, pitanja, nedostaci i problematike na koje se naišlo, stvoreni odnosi i razvijene percepcije bilo bi dobro da postanu teme razmatranja, u cilju unapređenja naših sveukupnih stavova protiv postojećeg, izvlačeći korisne zaključke i vršeći autokritiku. Ovaj tekst nije ni u kom pogledu sveukupna ocjena date borbe. Nemamo namjeru analizirati specifične događaje, aktivnosti, točke gledišta i ponašanja koja su se odvila unutar pokreta solidarnosti, niti generalne probleme i patologije anarhističke sredine. Pored toga, svaka rasprava o specifičnim borbama i pokreta tiče se njihovih sudionika i onih koji namjeravaju nastaviti borbu pod uvjetima tih pokreta. Nakon tako dugih i brojnih aktivnosti i praktične borbe, sposobni smo izraziti naše mišljenje o širokom spektru pitanja kao što su „posredne borbe”, štrajk glađu kao sredstvo borbe, odnosi između zatvorenih anarhista i njihovih solidarnih, odnos između anarhista i projekata s političkim zahtjevima i još mnogo toga. Dakle, koristeći šansu, zauzet ćemo stav o onome što mislimo da je najvažnije, nastojeći podijeliti naše brige i naše zaključke.
Štrajk glađu kao sredstvo borbe

Štrajk glađu je sredstvo koje su anarhistički, politički i kriminalni zatvorenici u Grčkoj koristili desetljećima, relativno često. Učestalost povlači za sobom automatsko izražavanje podrške, solidarnosti i sudjelovanja u odgovarajućim pokretima, nešto što, međutim, ne ide u korist anarhističke kritike, ne samo u vezi pojedinačnih slučajeva, nego i samih sredstava.
Kada se odvija u uvjetima zatočeništva, štrajk glađu je u stvari jedan od najtežih sredstava borbe koje zatvorenik države ima na svom raspolaganju. No, štrajkaš priznaje neprijatelja kao „partnera za pregovore” i postavlja zahtjeve u jednom procesu ucjenjivanja humanitarne maske države, te stoga sredstvo kao takvo ne posjeduje agresivnu karakteristiku anarhističke borbe. Pasivna priroda, utemeljena na karakteru zahtjeva, štrajka glađu je realnost na koju mi gledamo kritički, ali uvijek u odnosu na posebne materijalne uslove nepovoljnog polja zatvora. Ne možemo ga zato usporediti sa sredstvima borbe izvan zidova. Ali posjeduje ipak jednu posebnu karakteristiku koja se uvijek mora uzimati u obzir; on je po definiciji auto-destruktivan u smislu biološke štete i obično vodi u trajne zdravstvene probleme. Što ne znači da borba posjeduje rizik koji se mora izbjeći pod svakom cijenu, na temelju jedinog kriterija preživljavanja. No, znači pažljiv odabir borbi i njihove odgovarajuće organizacije, a zasigurno ne olakšati istrebljenje koje nam neprijatelj priređuje.
U tom slučaju nije mudro za štrajkaše glađu i njihove solidarne obaviti subjekt u idealizam, niti pojmiti taj izbor kao samoodricanje i smatrati anarhističkog borca osobom koja se žrtvuje za neki viši Razlog, ili pak oportunistički zanemariti, ili iz frustracije, birokraciju pravosudno-zatvorskog sistema, vodeći u slijepu ulicu ili u „poraz” iz de facto poraženog položaja zatvorenika. Osobni izbori anarhista trebaju se, po nama, temeljiti na njihovoj odluci da žive u stalnom i višerazinskom ratu s dominacijom. A ta se odluka donosi zato jer njen subjekt shvaća da je umjetni „život”, posredstvom vlasti, robe i spektakla, u današnjoj društvenoj pustinji, lažan i okovan. Dakle, radi se o odluci da se živi, a ne o žrtvovanju i smrti. Ukratko, mi smatramo da ekstremna sredstva borbe se ne mogu koristiti kao paspartu, nepažljivo odabrana i korištena na neorganiziran i beskoristan način, bez uzimanja u obzir društveno-politički kontekst te apsolutnost i povijesno-političku težinu sredstava, kao i zasićenje kojem su podložni takvom uporabom, vodeći, na taj način, u neefikasnost i u beznačajnost fizičke egzistencije samog štrajkaša glađu. Unatoč tomu, štrajk glađu, s postojećim problemima gore navedenim, je osobni izbor, čije elemente ne možemo uvijek poznavati i zato ga ostavljamo temperamentu, analizama, realnim mogućnostima i šansama zatvorenih anarhista, koji su ga odabrali i koji su odgovorni za komunikaciju sa solidarnim drugovima, u vezi pitanja strategije i razvoja borbe.

Živeći dostojanstvenim putem u najnepovoljnijim uvjetima
Policijska operacija u Nea Aghialos, 20.05.2015. okrunjena je "uspjehom". TV kanibali stoje nad mrtvim tijelom našeg prijatelja i urliču: Grigoris Tsironis, Spiros Christodoulou i mrtvi Spriros Dravilas su nemilosrdni pljačkaši i ubojice žedne krvi.
Grigoris je bio i ostaje drug. Od svog prvog hapšenja, kao posljedica sudjelovanja u okupaciji Politehničke škole 1995. i u borbama protiv obnove trga Exarchia 1997., u brojnim dinamičnim intervencijama anarhističkog pokreta i njegovog aktivnog prisustva kao radnika u sindikatu dostavljača, Grigoris je uvijek bio na našoj strani. Bjegunac od januara 2006., nakon eksproprijacije Nacionalne Banke u ulici Solonos, živio je deset godina borbi i preživljavanja protiv kapitalizma i njegovog represivnog mehanizma.
S ucjenom na njegovoj glavi od 2009., za isti slučaj, i na nišanu sve ove godine, uspio je zadržati svoju ljudskost i militantnost unatoč nevoljama i lovu kojeg je pokrenuo moderni odred progona.
Spiros Christodolou bio je i ostaje nepokajani proleter koji je oblikovao i oblikuje svoj vlastiti dostojanstveni put u najepovoljnijim uvjetima: zatvor i ilegala.
Baš kao i Spiros Dravilas... Okusio je to od svoje 21. godine, kada je po prvi put došao u kontakt s grubom realnošću zatvora. Otada, s mnogo godina zatvora na leđima, u bijegu i ilegali od 34. godine kada je svjesno odbacio dugo lišavanje slobode. Odbacio je, kao što to rijetki mogu, da gleda sebe samog kako hoda kroz te bijedne hodnike i ćelije popravnih paklenih rupa, ostavljajući posljednje godine nepokorene mladosti u modernim tamnicama.
MI NE OPRAŠTAMO - MI NE ZABORAVLJAMO
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA, GRIGORISOM TSIRONISOM I SPIROSOM CHRISTODOULOUM
ZAPALIMO ZATVORE
Izvor: Act For Freedom Now
...

Ujutro 27. maja smrdilo je na paljevinu, pokraj Télégraphea.
Izgorio je kombi JC Decaux.
Oni se bogate džentrifikacijom gradova i izrabljivanjem zatvorenika.

Solidarnost s uhapšenim drugovima tokom operacije Pinata u Španjolskoj.
Solidarnost s Monicom i Franciscom.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

"Pandorina kutija je otvorena i čudovišta su izašla. Ali bilo je nešto skriveno na dnu Pandorine kutije. Nešto predivno. Bijes."

1. juna dobili smo dobru vijest da je troje od petero drugova otpušteno iz pritvora, optuženih za sudjelovanje u terorističkoj grupi tokom operacije Operacije Piñata (uključujući i jednog koji je već uhapšen i zatvoren tokom operacije Pandora), bez kaucije. I dalje su na snazi optužbe za sve njih i morat će se učestalo javljati na sud, a dvoje njih ne smije napustiti državu.
Operacija Pandora pokrenuta je u decembru u Kataloniji, a Operacija Piñata 30. marta diljem Španjolske države, ali fokusirane na Madrid. Operacije su dovele do hapšenja 26 anarhističkih drugova (plus brojna hapšenja svih koji su pružali otpor pri pretresu skvotova) pod aniterorističkim optužbama, do pretresa brojnih domova i skvotova, do krađe novaca i zaplijene računala, hard diskova, telefona itd.
Petero uhapšenih tokom operacije Piñata "nestali su", poslani u zatvore maksimalne sigurnosti što dalje od prijatelja i obitelji, mada se Audiencia Nacional, nakon žalbe advokata obrane, slaže da odgovorni istražni sudac, megalomanski Eloy Velasco, križar antiterorističkih zakona, već nepopularan zbog represije baskijske borbe, nije dokazao nikakvu direktnu povezanost između zatvorenih anarhista i specifičnih djela sabotaže ("terorizma") niti ikakvu povezanost između javne anarhističke grupe GAC (Grupos Anarquistas Coordinados) i FAI-FRI, koju je Europska Unija proglasila terorističkom organizacijom.
Ostalo dvoje zatvorenika u pritvoru zasigurno će biti ubrzo optuštena.
...

1. Više od 50 dana u štrajku glađu: solidarnost unutar i izvan zatvora.
Anarhistički drugovi Juan Flores, Guillermo Duran i Nataly Casanova nastavljaju svoj štrajk glađu, započet 14. aprila, tražeći okončanje šikaniranja njihove bliske sredine; prekid agresija na Juana i Nataly; okončanje izolacije drugarice Nataly Casanove; prekid indiskriminirajuće upotrebe testova DNK; neposredno otpuštanje druga Enriquea Guzmana.
Troje drugova ostaje u potpunosti na poziciji sukoba s moći, a solidarni drugovi su izvršili polimorfne prosvjede na ulicama i pred zatvorom. Isto tako su postavljene barikade i podmetnuti požari u javni znak solidarnosti sa štrajkačima glađu.
Subverzivni i anarhistički zatvorenici Juan Aliste, Marcelo Villaroel, Carlos Gutierrez Quiduleo, Hans Niemeyer, Alfredo Canales, Alejandro Astorga, Natalia Collado i Tamara Sol pridružili su se štrajku glađu na nekoliko dana u maju.
2. Drugarica Nataly Casanova premještena s izolacije
Kao što nas obavještavaju drugovi s Publicacion Refractarioa, drugarica Nataly Casanova premještena je na odjel gdje se može družiti s ostalim zatvorenicama:
"Tokom posljednjeg dana maja drugarica Nataly Casanova premještena je sa ekstremne izolacije u kojoj je bila zatvorena, na 2. odjel "javne prirode" zatvora San Miguel.
Na tom odjelu bila je zatvorena drugarica Tamara Sol, ali prije nekoliko dana premještena je u centar za istrebljivanje San Joaquin. Sada se Nataly nalazi na istom odjelu s drugaricom Nataliom Colladom (Tato).

Ove srijede, 27. maja 2015., Tamara Sol Farias Vergara premještena je u zatvor perverznog imena "Centar za žensku orijentaciju" (COF), u ulicama Vicuña Mackenna i Capitan Prat, u San Joaquinu, Santiago.
Zatvorski stražar, Jenny Muñoz Gajardo, komandant na čelu centra za istrebljenje "San Miguel", u kojem se nalazi više od 500 žena, je vjerni predstavnik policijske brutalnosti, plaćen u milijunima pesosa za upotrebu logike zatvorske kazne i kontrole nad ljudskim životima. Taj je službenik iskalio svoj bijes na Tamari Sol, ne dozvolivši joj da se oprosti od svojih drugarica iz ćelije, nasilno je izvlačeći, ne dopustivši joj čak ni da spakira osobne stvari (drugarice iz zatvora sakupile su što su mogle u jednu torbu koju Sol još nije dobila). Rečeno nam je da se Tamara Sol opirala šakama, urlicima i pljuvanjem, dok su je zatvorski stražari nasilno izvlačili, te joj zatim stavili lisice i odveli u izolaciju, oko šest popodne.
Još ne znamo na koji će stupanj zatvorski stražari odlučiti da zatvore Sol, u zatvoru San Joaquin. Vrijeme posjete i veličina paketa ovise o stupnju na kojem će biti zatvorena.
Obitelj Tamare Sol Farias Vergare
JAVNA IZJAVA
Tamare Sol Farias Vergare
2015. Jesen [u Južnoj Americi]. Mlad Mjesec.
Ovo su moje prve riječi putem interneta nakon što sam osuđena na 7 godina i 61 dan zatvora zbog pokušaja ubojstva i krađu.
Mnoge osobe misle da je [moj drug] Angry [Sebastian Oversluij Seguel] bio moj partner, ili da sam bila u nekakvoj vezi s njim, što je potpuno netočno. On je bio vrijedan drug s kojim sam dijelila brojne ideje i osjećaje. Bio je nihilistički anarhist i preuzimam odgovornost za osvetu njegovog ubojstva kao politički čin, pošto ću uvijek smatrati da njegovo ubojstvo nije bilo slučajno. Nemojmo zaboraviti da je TVN [tv-kanal vijesti] opisao čin [Angryjevog ubojstva] kao "herojski", pošto se trebala zaustaviti pljačka.
Ja nisam pucala na istog zaštitara koji je povukao obarač i zatim ponovno napunio pištolj da ispuca još nekoliko metaka, ali moj čin je jasan, kao i njegova poruka.
Zaštitari: ne možete nastaviti ubijati našu braću, niti riskirati vaše živote za jednu bijednu plaću ili za bilo koji drugi iznos! Zapitajte se, što štitite, tko su vaši poslodavci i čiji je novac koji vi štitite svojim životima!
Ne vjerujem u pravdu.

We never had an intention of making a news agency out of our blog by posting only news and translating statements, because we’re not journalists or translators, but anarchists. We do our work on our counter information platform due to affinity with the struggle, which makes us participants in the anarchist struggle, not spectators or reporters of the spectacle. That is why we cannot be satisfied with mere translating and waving banners of support for the deeds of our comrades, because, being a part of the struggle and being anarchists, we feel the urge to critically observe what’s happening in the actual struggle, where it is going and where we stand in it (as well as the actions undertaken by our comrades) and thus enrich the anarchist struggle with a flow of ideas, so as to escape the momentary rigidity and silence of the anarchist counter-information space.
The past months were very intense for the struggle in Greece, but the turmoil of events left many questions raised. Unfortunately, very little discussion about these issues was seen on the counter-information space and it seemed as though any critical approach to the events in Greece was “forbidden” or ignored, both by most counter-information portals and by the comrades which took part in the events. A behavior most unexpected within anarchist tensions and one that should be a subject of separate critique.
Of course, there has to be support and solidarity with whichever struggle our comrades abroad have taken upon. (Note that we said comrades, which means we don’t mean support for any individual or group that claims themselves anarchists, or even less communist and other leftist crap. We share our affinity with the individualist and nihilist tension of anarchy and it is the anarchists of praxis belonging to that tension that we share our solidarity with. Many of the counter-info portals choose to “cover” the actions and statements of so many different groups, from fighters for the autonomy of the Kurdish people, communist groups, Marxist urban guerillas, to nihilist groups and FAI/IRF cells. We cannot understand how all those separate tensions, most of whom are hostile against each other, can find common space on the same anarchist counter-info portals. Of course, this too is a whole separate issue that needs to be discussed.) We also agree with the notion of some comrades that in some sensitive moments, such as during a long and perilous hunger strike, we should be more careful in our discourse and have in mind the fragile position of the hunger striking comrades, but that doesn’t mean that we should keep quiet when we see the basic premises of anarchy being abandoned. We disagree with those same comrades when they say that timing must be taken in consideration and that all discussion should be made only after the hunger strike had ended. Who is to decide when the time is right for critical discussion, especially when some of us certainly felt that it should be discussed here and now? The solidarity and support for the struggle must be accompanied by a critical approach, because those are inseparable aspects of the anarchist struggle. We fight against conformity of thought – we cannot allow reproducing it within our own circles.

English & Italiano

Nismo nikada imali namjeru napraviti od našeg bloga novinsku agenciju, niti da ga ograničimo samo na objavljivanje vijesti i prevođenje izjava, zato što nismo ni novinari ni prevodioci, nego anarhisti. Naš rad na ovom portalu kontrainformacije se temelji na afinitetu s borbom, što nas čini suučesnicima anarhističke borbe, a ne gledateljima ili reporterima spektakla. Zato se ne možemo zadovoljiti prostim prevođenjem i mahanjem transparenata za podršku djela naših drugova, jer pošto smo dio borbe i pošto smo anarhisti osjećamo potrebu da kritički preispitamo ono što se događa u trenutnim borbama, kuda nas one vode i gdje se mi nalazimo u svemu tome (kao i da kritički preispitamo akcije koje poduzimaju naši drugovi), i da na taj način obogatimo anarhističku borbu razmjenom ideja, da se izbjegne trenutna rigidnost i tišina prostora anarhističke kontrainformacije.
U ovom su se posljednjem periodu odvile intenzivne borbe u Grčkoj, no brojna su previranja pokrenula i mnoga pitanja. Nažalost, vidjeli smo jako malo rasprave oko tih pitanja na kontrainformacijskom prostoru, a svaki kritički osvrt na zbivanja u Grčkoj kao da je bio „zabranjen” ili ignoriran, kao od strane portala kontrainformacije, tako i od samih učesnika u tim zbivanjima. Krajnje neočekivano ponašanje među anarhističkim tenzijama i koje samo po sebi treba da bude predmet odvojene kritike.
Naravno, treba postojati podrška i solidarnost sa svakom borbom koju vode naši drugovi u inozemstvu. (Obratite pozornost da smo napisali drugovi, što znači da se ne odnosimo na podršku bilo kojem pojedincu ili grupi koji se deklarira kao anarhist, a još manje komunistima i ostalim ljevičarskim sranjima. Mi dijelimo naš afinitet s individualističkom i nihilističkom tenzijom anarhizma, zato ćemo iskazati našu solidarnost i podršku anarhistima od prakse koje pripadaju toj tenziji. Mnogi portali kontrainformacije odabiru da „pokrivaju” djela i izjave najrazličitijih grupa – od borbi za autonomiju kurdskog naroda, preko komunističkih grupa i markističkih urbanih gerila, pa sve do nihilističkih grupa i ćelija FAI/IRF. Ne razumijemo kako mogu te različite tenzije, koje su velikim dijelom međusobno u konfliktu, da se nađu u zajedničkom prostoru na istim anarhističkimportalima kontrainformacije. I ovdje se radi o jednom posebnom problemu koji bi trebao biti raspravljen.) Slažemo se i s mišljenjem nekih drugova da u određenim osjetljivim trenucima, kao što je na primjer u slučaju teškog i rizičnog štrajka glađu, trebamo pažljivije birati riječi i treba držati na umu ranjivi položaj drugova koji štrajkaju glađu, no to ne znači da treba u tišino promatrati kako se napuštaju neke temeljne ideje anarhije. Ne slažemo se pak, s druge strane, s tim istim drugovima koji kažu da treba čekati pravi trenutak i da se svaka rasprava treba odgoditi dok se okonča štrajk glađu. Tko može odlučiti koji je pravi trenutak za kritičku raspravu, pogotovo kada neki od nas definitivno osjete da treba nešto reći ovdje i sada? Solidarnost i podrška borbi moraju biti popraćene preispitivanjem, zato što se radi neraskidivim aspektima anarhističke borbe. Borimo se protiv konformizma mišljenja – ne smijemo dozvoliti njegovu reprodukciju u našim sredinama.

Pozdrav drugovi i srodni. Želio bih prenijeti vama vani nekoliko anarhističkih riječi, smatrajući vrijednima raznovrsne stavove i poglede koje anarhizam može usvojiti, pošto su svi jednako vrijedni kada nastoje uništiti moć, autoritet i državu. Mislim da u tome leži ljepota naših ideja, i mislim da svi ti putovi mogu zajedno živjeti i sjediniti se u potrazi za potpunim oslobođenjem, toliko željenim.
Želim izraziti moju mržnju, prezir i odvratnost prema svemu što je vezano za državu, moć, autoritet i nadasve za sredstvo uništenja zvanog zatvor, koji koristi kao jedno od svog osnovnog oružja izolaciju.
Uvijek sam bio pobornik ideje da anarhisti trebaju biti spremni i svjesni da u svakom trenutku može stići dan kada će se suočiti sa zatvorom i, po meni, to je logična stvar, jer ako nastojiš uništiti državu, ona će te pokušati uhapsiti da bi te uništila, paralizirala. No, unatoč svemu, neće uspjeti. No, ako iz ovog ili onog razloga, ona nas ne dira, tim bolje za sve.
Želim vas informirati da sam fizički i mentalno dobro. I dalje mislim isto kao i prije nego što sam ušao ovdje, čak sam još više uvjeren u moje ideje, visoko uzdignute glave i ponosan na ono što jesmo. Ja sam takav kako se ponašam i kakav je moj odnos prema teoriji i praksi, uvijek samokritičan kao bih mogao rasti, jer nikada ne prestajemo učiti, i ovim što sam sada iznio ne smatram se ni boljim ni gorim od drugih.
Želim prenijeti snage i hrabrosti drugovima, drugaricama i srodnima, i reći vam svom mojom snagom i bijesom da moj jedini put je borba. Svim tim napadima represija želi zastrašiti i paralizirati anarhističku sredinu i srodne, kako bi bili zauzeti samo pomaganjem onima koje je odmazda pogodila. Nemojte dozvoliti da se to desi, i nastavite ustrajno s vašim projektima, i nemojte oklijevati da kažete ono što jeste i što mislite.
Sve do dostizanja istinskog potpunog oslobođenja! Neka solidarnost ne budu samo ispisane riječi!
SMRT DRŽAVI I ŽIVJELA ANARHIJA!
...

Pišem ove riječi najprije u namjeri da se zahvalim na svim činovima i gestama solidarnosti koje sam primio, kako onima koji su prešli svijet tako i onim anonimnim, i ne samo u posljednje vrijeme, nego već gotovo šest godina, otkad je započeo moj bijeg od Moći/Države/Pravde, kao i na istim nemirima i solidarnosti koji su pokrenuti kada me policija uhapsila u februaru ove godine.
Zatim, želim vas informirati da sam izašao s odjela maksimalne sigurnosti Zatvora Visoke Sigurnosti, nakon što sam bio tamo oko sedam tjedana, u pritvoru zbog suđenja po skraćenom postupku, na kojem sam osuđen na 541 dan mjesečnih potpisa, zbog krivičnog djela posjedovanja eksplozivnog materijala i elemenata za izradu eksplozivnog materijala.
Odabir skraćenog postupka ili propagande mojeg pritvora/presude, je moja osobna odluka, o kojoj sam si postavio mnoga pitanja, i da bih je ostvario trebao sam napraviti jednu inkriminirajuću izjavu, u kojoj sam preuzeo odgovornost/autorstvo za zločin za koji sam optužen.
Danas, uz sva moja osobna pitanja, i dalje sam uvjeren u moje životne izbore, u sve moje odluke i razloge koje su dovele do njih. Odabir skraćenog sudskog postupka nije upitan, za mene on ne predstavlja kajanje, a još manje nekakav oblik izdaje, i mislim da postoje minimalni kriteriji/vrijednosti u suočavanju sa zatvorom.
Još jednom, cijenim podršku, solidarnost i suučesništvo, ali znamo da ništa nije gotovo i imamo još mnogo za učiniti. Pozdrav i zagrljaj svima koji nastavljaju svojim putem protiv Moći.
Diegos Rios
...

Anarhističke zatvorenice Tamara Sol i Tato (Natalia Collado) izjavile da će započeti solidarni post sa štrajkašima glađu, Juanom, Nataly i Guillermom. Od srijede 20. maja drugarice će odbijati jedan obrok dnevno. Izjavile su i da ne isključuju mogućnost oštrijeg posta tokom idućih dana.
Izvor: Anarchist News

Odlukom Žalbenog suda odbačena je optužba za terorizam protiv Gianluke i Adriana. Dva anarhistička druga, u zatvoru pod režimom Visoke Sigurnosti 2 od 19. septembra 2013., bila su optužena za udruženje u svrhu terorizma i rušenja demokratskog poretka, te za paljenje, sudjelovanje u teškoj krađi, uništenje tuđe imovine: pravni pojmovi i represivna sredstva kojima je trebalo kazniti 13 djela za koja su bili smatrani odgovornima.
Opstaju optužbe za specifična kaznena djela, ali buduće da je odbačena optužba za terorizam Adriano je otpušten, dok Gianluca ostaje i dalje u zatvoru.
Izvor: informa-azione

U petak 15.5.2015. izgorio je policijski auto parkiran ispred policijske stanice u Hostivařskoj ulici u Pragu. To je rezultat ciljane sabotaže ćelije M.A.P. Slijedili smo djelovanje Mreže revolucionarnih ćelija, ali oklijevali smo pretvoriti naš bijes u napadačku direktnu akciju. Dugo su nas morili strah i neodlučnost. Onda je došlo do prevrata. 28.4.2015. policija je izvršila napad na anarhistički pokret u zemlji u kojoj živimo, i time potaknula izbor da se aktiviramo. Vjerujemo da će takvih istih izbora biti i dalje.
Jedno zapaljeno policijsko vozilo je možda mali korak u usporedbi s onim što je potrebno učiniti da bi se okončao kapitalizam. No, taj nam korak otvara nove mogućnosti. Koje nam nisu bile pristupačne dok nismo bili sposobni prekoračiti granice prosvjeda, koji mnogo laju ali nikada ne grizu naše neprijatelje. Slomili smo lance građanskog morala. Za državu i kapital više nismo bezopasna naklapala. Postajemo prijetnja, zato što smo krenuli uništavati ono što nas uništava. A to je samo početak. Borba se nastavlja!
ćelija M.A.P. // Mreža revolucionarnih ćelija/SRB/
...

U utorak 28. aprila češka policija, očigledno nadahnuta europskim kolegama, izvršila je niz protuanarhističkih intervencija pod imenom "Operacija Feniks": hapšenja, ispitivanja, pretresi domova i zaplijena servera. Tri anarhista zadržana su među zidovima pritvora, dok će drugima biti suđeno sa "slobode".
Čitav događaj je predstavljen kao policijsko suzbijanje terorizma - naljepnicu koju su smjesta i vrlo zdušno prihvatili mediji, te umjetno izazvali i širili paniku koja je pogodila čitavu javnost, i opravdala događaj.
Operacija sprovedena s ciljem gušenja rastućeg anarhističkog pokreta u Češkoj nije nas nimalo iznenadila, zato što je naša borba protiv nejednakosti kroz samoorganizaciuju koja nadilazi službene institucije i zakone, nepoželjna za državu.
Lekcije o "terorizmu" nam tako daju oni isti koji sprovode terorizam i nepravdu - kako policijskom represijom, tako vodeći ratove, antidruštvenim zakonima koje proizvodi politika, sveprisutnim telekamerama, koje općine sakraliziraju i koriste poslodavci.
Tko su onda pravi "kriminalci" i "teroristi"?
Uhapšeni i optuženi su naši drugovi, ako su oni teroristi, onda smo i mi. Mi gradimo zajedništvo, stvaramo alternative i ukazujemo na one koji nas pljačkaju i izrabljuju!
Tražimo neposredni prekid policijskih progona!
I povlačenje svih optužbi!
Iskazujemo solidarnost našim drugovima i nastavljamo borbu!
...

„Contra Toda Autoridad”, anarhistički web-site i časopis „za neprekidni ustanak”, br. 1, septembar 2014.
Jedna od velikih opasnosti, za anarhiju, koja nesumnjivo stalno vreba u zasjedi je mogućnost da se ista pretvori u skup aktivnosti bez ikakvih konfliktualnih sadržaja protiv vlasti.
Takvu situaciju potiče, s jedne strane, sam neprijatelj kroz svoje vrijednosti demokratskog vladanja, kao što su „različitost”, „tolerancija”, „pluralizam”, i ekonomska integracija putem komodifikacije pobune i „alternativne” potrošnje.
S druge pak strane postoji čitav jedan niz „protestnih” pojedinaca i grupa, te čak i anarhista, koji se nesvjesno ili hotimično udaljavaju od antagonizma neprekidne konfliktualnosti protiv moći, te na taj način ušutkuju nužnost destrukcije i neposrednog napada na vlast ili, u najgorem slučaju, organiziraju velike inicijative koje prikazuju pristojno lice anarhizma, prikazujući se kao patetični pobornici jedne ideologije koja je sasvim tuđa sukobu s vlastima.
Što se nas tiče, vračanje naših života u naše ruke je proces koji predviđa ostvarenje naše autonomije u odnosu na otuđeni način života, pokoren i pretvoren u robu, kojeg nam nude društvo kapitala i vlasti. Ali taj projekt ne povezujemo nikada s logikom mirnog suživota s vlastima, već sa stavom neprekidnog sukoba, koji uključuje nužnu perspektivu direktnog napada na moć i njeno uništenje, osnovne elemente čitavog procesa potpunog oslobođenja.
I upravo to, taj projekt sukoba, rata i napada koji nadilazi zakon, pretvara svako djelo koje cilja na „samoupravljanje životom” u plimni val nad svakom specifičnom inicijativom, čineći ga djelom napadačkog projekta, kojeg moć ne može nikako asimilirati.
...

Krajem 2014., kao i po informacijama Crvene Pomoći i na talijanskom jeziku, federalni je sud odbacio žalbu upućenu godinu dana ranije na odluku ciriškog DAP-a [uprava za zatvorski sustav, nap.prev.] kojom je odbijena uvjetna sloboda. No, ipak pozvao je na početak "uključivanja u društvo", to jest na ublažavanje ("mjere pogodnosti" kao što su izlasci, dozvole, zatvor polu-otvorenog tipa itd.) zatvora zbog "uključivanja u društvo" kako bi se umanjio rizik ponovnog kršenja zakona nakon otpuštanja iz zatvora (maj 2018.).
Advokat je tražio od "odgovornog za (moj) slučaj" pri DAP-u da se izjasni o ishodima navedenog poziva (i isto mišljenje dvaju zatvora u Lenzburgu i Bostadelu). Odgovorni je izjavio da će morati ići tim putem, ali da prije treba zatražiti "mišljenje" (neobvezujuće) sudsko-psihološkog odjela DAP-a, u okvirima ROS-Abklärung-a. ROS je skraćenica za Risikoorientierter Strafvollzug, što znači "izvršenje kazne usmjerene na rizik", a Abklärung "razjašnjenje", "objašnjenje".
Abklärung je "pojačani" način kontrole i vrednovanja (po principu "tri oka"), unutar DAP-a, "mjera pogodnosti" i otpuštanja "opasnih klijenata", koji je uveo kanton ZH, da bi ga zatim imitirala, do sada, tri kantona.
Krajem aprila 2015. (gotovo olimpijskim ritmom...) stiglo je navedeno "mišljenje" (primjeri na njemačkom bit će ubrzo objavljeni) na čak 24 stranice!, s izjavom da će mi "Konkretno planiranje izvršenja koje slijedi biti saopćeno polovicom maja 2015." O tom "konkretnom planiranju" najvjerojatnije će ubrzo biti (pravno) "saslušan" "klijent", odnosno ja.
I tako je jedna sudska-psihologinja porodila "znanstveno" brdo Risk-Assessement standardiziran (vrednovanje rizika) s glupostima kao što su npr. 1) PCL-R (Psychopathy Checklist-Revised; Hare, 2003), 2) VRAG (Violence Risk Appraisal Guide; Harris et al., 1993) e 3) Fotres (Urbaniok, 2006).
...

* Iz anarhističkog časopisa „Molotov”, br.1, mart 2015.*
Ujutro 23. januara 2015. pojavili su se agenti Sigurnosno-obavještajne službe, SOA, kako bi razgovarali sa mnom u vezi moje veb stranice RadioAzione Hrvatska, i s mojim suprugom, anarhističkim drugom, talijanskim državljanom, koji uređuje, a i udomljava druge anarhističke sajtove (među kojima RadioAzione), prijeteći mu izbacivanjem iz države. Razgovor je otvoren prijetnjama upućenim mojim osobnim odnosima, kako današnjim tako i budućim, pošto oni pretpostavljaju da ih ostvarujem, i da ću ih ostvarivati, samo s anarhistima, naravno inozemnim, i upozoravaju da Hrvatska nema namjeru da postane utočište osoba koje predstavljaju problem svojim matičnim zemljama (ovo se naravno odnosi na moj odnos s drugom koji vodi anarhističku veb stranicu RadioAzione Italia). Prijetnje se naravno nisu ograničile samo na moje odnose s drugovima, već me i upozoravaju da će svaki strani državljanin koje će me u budućnosti posjetiti u Hrvatskoj, bio on anarhist ili ne, biti tretiran kao sumnjivac, da bi se zatim izgubili u uobičajenim prijetnjama u vezi mojih roditelja, moje nezaposlenosti, mogućih pretresa, hapšenja itd. Očita je njihova namjera da me uplaše izolacijom, ovdje u Hrvatskoj, daleko od mojih “talijanskih i grčkih prijatelja” (izraz koji su često koristili). A ujutro 25. januara, taman dok je stiglo izvješće hrvatskih agenata kolegama Talijanima, već su isti druga s RadioAzione Italia pratili u kvartu gdje živi dok je išao u kupovinu.
I više je nego očito da se radi o međunarodnom planu nadzora i represije.
Nakon napada u Parizu Franucska najavila drakonske anti-terorističke zakone. Europa na visokom stupnju pripravnosti: vojska na u ulicama Belgije, pojačana sigurnost u Britaniji, masovne racije u Njemačkoj. Britanski premijer Cameron najavio blokadu aplikacija za razmjenu poruka, Snapchat i WhatsApp, američka vojska priprema novu generaciju dronova za urbano ratovanje; teroristi oružje nabavljaju iz Hrvatske?
To su samo neki od naslova kojima se u posljednje vrijeme susrećemo. Teror-histerija vlada Europskom Unijom, a Hrvatska uredno slijedi naputke onih koji su je u nju uveli. Ujedinjena kontrola i represija u svrhu suzbijanja međunarodnog terorizma, pošto on kao takav kakvog nam ga predstavljaju i kojim nas zastrašuju mora postojati, budući da je za efikasniju kontrolu stanovništva nužan i unutarnji neprijatelj, jer strah od istog građane tjera u potragu za zaštitom, koju umjesto da potraže u vlastitim snagama ustupaju je (po pravilima demokracije) nekom drugom, da netko drugi zastupa njihovu zaštitu, tj. oni koji posjeduju monopol nad nasiljem i kao takvi imaju jedini pravo da ga vrše, odnosno snage reda, pravosuđe i vojska. Možda je ta teror-histerija s kojom se danas suočavamo za nas u Hrvatskoj nešto sasvim novo (više se ne radi o izgradnji nezavisne države; a u diktatorskim režimima stanovnici se na određeni način moraju plašiti države, moraju znati da ih se uhodi, i po potrebi eliminira, da postoji cenzura, politički zatvorenici, politički zatvori itd.; dok se u demokraciji građani moraju osjećati slobodnima, da mogu slobodni misliti, govoriti, izražavati se, kretati itd., a kažnjavaju se, tako tvrde, djela a ne ideje, a zatvori su institucije za preodgoj). Međutim, taj strah od terora u zapadnim europskim zemljama bio je prisutan kroz čitavu povijest demokratskih režima. Ponekad su ga oličavali anarhisti, ponekad komunisti, a ponekad i fašisti. Ili pak svi zajedno. Tada se takvim situacijama upravljalo na nešto drugačiji način, ali već su i tada bile prisutne ujedinjene politike zaštite Zapadnog bloka. Konsolidacijom EU, stvaranjem Super-Države, nacionalna sigurnost je izjednačena s europskom. A razvoj IT alata jača i olakšava kontrolu stanovništva i razmjenu podataka unutar Unije.
Primjera radi:
07.01. 2015. napad na Charlie Hebdo u Parizu.
26.01.2015. udarna vijest hrvatskih medija „U Hrvatskoj uhićen džihadist, državljanin BiH”. U stvari, osoba je uhićena još polovicom decembra, a 15.01. je izručena Austriji (u strogoj tajnosti). Ovo je prvi slučaj da ovakva vijest na ovakav način pogađa Hrvatsku.
Podrazumijeva se da neću solidarizirati s osobama koje za mene, kao anarhista, predstavljaju neprijatelja iste vrste kao što je i država (s bilo kojim oblikom političkog i ekonomskog ustrojstva). Što pak ne znači da podržavam, isto tako kao anarhist, hapšenje bilo koje osobe. Što se mene osobne tiče, idealno bi bilo da se svi oni međusobno pobiju.
Međutim, koliko je taj jedan Bosanac uhapšen u Hrvatskoj zaista bitan u ovom globalnom ratu protiv terorizma? Da li on, bez obzira na svoje fundamentalističke ideje, zaista predstavlja prijetnju poretku EU?
No, ta osoba je tek delić jednog veliko mozaika kojeg slažu europske zemlje (uz SAD i njihove saveznike). Ovim slučajem putem Austrije, i Hrvatske koja izvršava njihove naloge – da bi nam na kraju predstavili sliku o islamskom terorizmu, koji bi nas trebao uplašiti da potražimo spas pod skutima istih onih koji nas nadziru, izrabljuju, guše... Ono što iz medija moramo doznati je da i u Hrvatskoj također postoji teroristička opasnost, da je Hrvatska također uključena u borbu protiv terorizma, te da moramo živjeti istovremeno u strahu od mogućih terorističkih napada i u miru jer ionako nas „naša” država, uz potporu međunarodnih snaga (EU i NATO) štiti od njih.
Ovo je bilo, kao što sam rekla, primjera radi, ali slične se priče stvaraju o anarhistima u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Engleskoj itd.
Ne želim, podrazumijeva se, povlačiti paralele između anarhista i grupa/pojedinaca koji su izravni neprijatelji anarhista, kao što je to i država, pošto se bore samo za jedan drugačiji oblik iste. No, uprava se ta ista država (koje god ona boje, uređenja bila), u svrhu zaštite svog opstanka, dakle Kapitala (bez obzira na oblik tržišta), služi terorom, ma iz kakvih sredina navodne prijetnje potjecale. Boja neprijatelja ovisi o političko-ekonomskom obliku Države/Kapitala, no u svim njenim oblicima samo jedan neprijatelj ostaje isti, jedini koji se bori za totalnu destrukciju postojećeg i potpunu slobodu čovjeka i svih drugih bića, anarhist.

Anarhistička drugarica Monica Caballero nedavno je premještena iz zatvora Brieva, u Avili, u zatvor Villabona u Asturiji, gdje je zatvoren i drug Francisco Solar.
Nova adresa na koju možete pisati drugarici:

Monica Caballero Sepulveda
CP Villabona
Finca Tabladiello s/n
33422 Villabona-Llanera (Asturias) - Španjolska
Izvor: RadioAzione

U petak 15. maja anarhistički drugovi Juan Flores, Nataly Casanova i Guillermo Duran nalaze se u 32. danu štrajka glađu, tražeći:
- otpuštanje druga Enriquea Guzmana
- neposredni premještaj drugarice Nataly Casanova iz izolacije na odjel/toranj gdje će joj biti dozvoljeno više konatakata/odnosa s drugim zatvorenicama i više sati u dvorištu
- prekid šikaniranja bliskih osoba
- prekid šikaniranja i disciplinskih mjera protiv Juana i Nataly
- ukidanje optužbi na temelju DNK
Drug Enrique Guzman prekinuo je štrajk glađu u drugom tjednu zbog fizičkih problema.
Sudsko vijeće je odbilo da udovolji zahtjevima drugova.
Dok osobe bliske drugovima pokušavaju pravnim putem zadovoljiti zahtjeve drugova, solidarni drugovi izvan zatvora izvršili su zapaljive napade i prosvjede na ulicama i ispred zatvora u kojima se drugovi zatvoreni.
Zdravstveno stanje drugova nije baš dobro. Na primjer, Juan je na početku štrajka glađu ima 61kg a prije deset dana 54kg, Guillermo je započeo štrajk glađu 14. aprila s (oko) 91kg, a 9. maja je težio 83kg, a drugarica Nataly je pala ispod 50kg.
Prenosimo nekoliko riječi drugova Juana, Enriquea i Guillerma: