Prigionieri anarchici Hrvatski

Ako Država izrabljuje sve, onda znači da je inercija uspostavljena kao prirodni uvjet. Ubrzo će biti prekasno i autoritet će biti milosrdan samo prema onima koji se pokorno klanjaju pred njegovom svemoći.

REVOULUCIONARNA SOLIDARNOST S ANARHISTOM NIKOSOM ROMANOSOM

u štrajku glađu od 10.11.2014.

Revolucionarna solidarnost je tajna koja koja ruši sve zidove,
izražavajući istovremeno ljubav i bijes, kao i vlastiti ustanak.

DANAS 29. NOVEMBRA 2014. NA TRGU BRIXTON RITZY CINEMA
OD 15.00 DO 18.00

Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti.
Zato pozivamo na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.

JUŽNI LONDON - UK

SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE!
ŠIRI DALJE!
Anarhisti iz Act for freedom now!
...

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

U utorak navečer, 25. novembra, oko 150 drugova okupilo se ispred bolnice Gennimatas na aveniji Mesogeion, u Ateni, kako bi iskazalo solidarnost s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra 2014.


ZAPALIMO ZATVORE

"Da sam bio vjetar bio bih postao oluja,
da sam bio vatra bio bih zapalio svijet,
da sam bio voda bio bih postao bujica za utapanje,
da sam bio bog bio bih poslao u pakao,
da sam bio krist bio bih pobio sve kršćane,
da sam bio osjećaj bio bih ispunio narod bijesom,
da sam bio revolver bio bih pucao na moje neprijatelje,
da sam bio san bio bih postao košmar,
da sam bio nada bio bih gorio u dušama pobunjenika kao goruća
barikada."

Nikos Romanos
...

Približavaju se dani ispunjeni osjećajima. S jedne strane približava se godišnjica gubitka nezamjenjivog Sebastiana, u decembru, a sada u novembru je godina dana otkad sam u zatvoru.
Sjećam se kad su mi javili za smrt Sebastiana, bilo je to kao vedro ledene vode (loše društvo u hladnim madridski noćima). Gubitak druga je uvijek strašan trenutak, sada se mogu sjetiti tog događaja i osjećati se ponosna da sam imala tako dostojanstvenog druga.
Sjetite se, braće i sestre, to je nužni zadatak za nas koji gradimo drugačiju zbilju, ako to nećemo učiniti mi, ostat će samo hrpa podataka u policiji i nekrolozi novinara. Smrt jednog/e antiautoritarca/ke u ovom ratu protiv postojećeg ne može biti samo razlog tuzi, poziva nas i da slijedimo njegov/zin primjer, a u mojem slučaju predstavlja beskonačnu radost sjećati se divnih života svih onih koji se nisu pokorili kako bi osvojili nebo.
Mada može izgledati da se ponavljam, Angry živi u našim sjećanjima.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj.
Sada, dok se predajem sjećanjima, koristim priliku da kratko analiziram moju situaciju. Započet ću rezimeom mojeg hapšenja.
Dana 13.11.2013. policija je uhvatila mene i mojeg druga, te još 3 osobe; optužili su nas za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u oktobru 2013., u bazilici Pilar (Saragoza), za zavjeru još jedne eksplozije, koja se trebala odviti kraj marijanskog samostana u Monserratu (Barcellona), i za pripadanje oružanoj bandi. Sve to na temelju antiterorističkog zakona.

Danas je 10 mjeseci otkad smo u zatvoru. Posljednjih tjedana dva puta smo osuđene: na federalnom i na općinskom sudu. Prvog novembra sudac Manuel Munoz Bastida, s osmog federalnog suda Zatvora Sur, osudio nas je na 7 i po godina zatvora pod krivnjom za "podmetanje požara na javno mjesto u kojem su se nalazile osobe" i zbog štete nanijete "meksičkom tajništvu za komunikacije i transport".
"Osobe koje su se nalazile unutra" su dvije federalne svinje koje su zadužene za nadzor mjesta. Zatim, 7. novembra smo drugi puta osuđene po otpužbama općinskog suda za "nanošenje štete privatnom vlasništvu, u grupi" i za "napad na javnim mir". Navedene optužbe odnose se na napad koji se odvio kraj Nissanovog koncesionara. Pošto se ovaj nalazi na uglu STC, gdje smo zapalili vozila.
Sudac Margarita Bastida Negrete, sa suda za opća prava br.18, Zatvora Oriente, osudila nas je na dvije godine i sedam mjeseci zatvora, ujedinjujući dva zločina u jedan, tako je materijalna šteta postala plaćanje štete i osuda za napad na javni mir, u cijeni od 108.000 pesosa. Na temelju zakona za sve zatvorske kazne niže od 5 godina osobe koje prije nisu bile kažnjavane imaju pravo na neke pogodnosti.
U našem slučaju ako platimo kaznu od 43.000 pesosa odmah će nas otpustiti, ili pak možemo platiti minimalno 10.000 pesosa po osobi i svakog dana se prijavljivati na sud tokom 2 godine i 7 mjeseci.
Na obije presude uložit ćemo žalbu, jer se javni tužitelj pozvao na presudu općinskog suda, a mi na federalnu presudu. U roku od pet mjeseci trebale bi biti donijete odluke. U biti, federalna presuda nas drži ovdje zatočene. Da bi bile slobodne federalna presuda bi trebala biti manja od pet godina. Dakle, vidjet ćemo kroz nadolazeće mjesece da li postoji mogućnost da napustimo ovo mjesto.

Solidarnost s Nikosom Romanosom


"Koristeći moje tijelo kao barikadu upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih ujveta zatvora. Od ponedjeljka, 11. novembra 2014. započinjem štrajk glađu, bez odstupanja, s anarhijom zauvijek u mojem srcu." Nikos Romanos

Raspirujemo zajedničku borbu koja ne poznaje ni granica ni zidova, čak ni zatvorskih zidova.
Dok ne srušimo njihove zatvor, neprekidna borba za slobodu i anarhiju.
Solidarnost s Nikosom Romanosom!
Zapalimo zatvore!
act for freedom now

sloboda će procvjetati iz pepela zatvora

Zatvoreni anarhist Nikos Romanos započeo je štrajk glađu od ponedjeljka 10. novembra, tražeći svoje pravo na obrazovne izlaske iz zatvora. Od 17.11. drug Giannis Mihailidis je također u štrajku glađu iz solidarnosti sa svojim drugom.
Njihova borba je i naša, štogod oni odlučili mi ih podržavamo, kao što smo to učinili iz početka. Od samog trenutka hapšenja drugovi su iznijeli svoju anarhističku individualnost strašću i dostojanstvom tokom ordalija koju su im pripremili u kanalizaciji države. Za nas, iz act for freedom now, svaka prevedena riječ, paragraf i stranica izražavaju naš bijes i želju da snažno i plameno zagrlimo drugove koji se nalaze zatočeni u paklenim rupčagama države.
Razdaljina je nebitna kada govorimo o solidarnosti. Zato pozivamo, od danas, na međunarodnu revolucionarnu solidarnost s Nikosom.
Nećemo ostaviti nijednog druga samog u rukama države.
SOLIDARNOST JE NAŠE ORUŽJE
...

U nepovoljnim uvjetima zatočeništva, gdje se svakodnevni život sažima riječju pokoravanje, preostaje malo sredstava za borbu. Ovdje, gdje šanse za potpunu slobodu izgledaju daleke, protiv potpune predaje koju ti nude kao jedini izbor, naiđu trenuci koje smatraš vrijednim pregovora. Bez obzira koliko tuđi nam bili pregovori s vlastima. U svakom slučaju, mi nećemo pregovarati naša anarhistička obilježja, mi nećemo učiniti ni korak unatrag glede cjelovitosti naših riječi, mi nećemo prodati našu borbu zbog koje smo taoci države.
Zato je čak auto-destruktivan izbor štrajka glađu, koji nagriza humanu fasadu države, dostojan. On prijeti da ogoli ubilački karakter države, protiv njenih obmanutih dobro-uhranjenih podanika. Ubilački i tiranski karakter vlasti, kao onaj što ga proživljava svako ljudsko biće koje pati i koje se ubija u tvornicama, ratnim područjima, minskim poljima uz granicu, farmama, laboratorijima i klaonicama, zatvorima i psihijatrijskim bolnicama. Dostojan je za bilo koji zahtjev koji svaki štrajkač glađu smatra ključnim za sebe, da li to bili njegovi životni uvjeti, dostojanstvo ili sloboda. U ovom slučaju, kada je moj drug i brat Nikos Romanos postavio svoje tijelo kao barikadu kako bi zatražio izlazak iz gušećih uvjeta zatvora, vidio sam način da izrazim moju solidarnost na djelu. Iz pozicije u kojoj se sada nalazim odlučio sam sudjelovati u rotirajućem štrajku glađu, koji započinjemo mi, drugovi uhapšeni za dvostruku pljačku u Velvedu. Danas, 17.11., započinjem štrajk glađu sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
Ovaj naš izbor namjerava doprinijeti daljnjoj mobilizaciji drugova vani, kako bi umnožio i pojačao mnogolika djela solidarnosti, nešto što otvara još jedan borbeni front s državom, stoga i polje svjesnosti za nove drugove.
Teška vremena kroz koja prolazimo su još jedan razloga za oštriju borbu, bez kompromisa.
...

Potrebno je nastaviti ići dalje, ispuniti sve Praznine,
premda bez samouništenja, crpeći snagu iz prošlosti...
Svako razdoblje ima svoju inkviziciju. "PRAZNINA" POSTOJI DOK GOD NE PADNEŠ U NJU.
Dašak slobode, daleko od cementa zatvora.
Nekoliko sati gdje pogled može putovati slobodno bez spoticanja o rešetke.
Nebo bez bodljikave žice. Koraci koje ne trebaš brojati.
Pokreti usklađeni malo drugačije.

10. novembra prijatelj i drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu zahtjevajući dašak slobode. Nakon što je primljen na sveučilište u Ateni putem prijemnih ispita, sada se bori da dobije nešto na što je po njihovim zakonima stekao pravo: na izlaske za svoje obrazovanje.

Mi, s naše strane, podržavamo Nikosa Romanosa i njegovu borubu, podržavamo svaki korak koji želi i mora poduzeti u svojoj borbu, podržavamo svaki izraz agresivne solidarnosti...

Zato što zvijezde koje vidiš padaju u prazninu su one iste koje nose naše snove, naše bijesne želje, naše osmijehe pune značenja... Zato što mi nećemo ničim zamijeniti jedan život na oštrici.
Fivos Harisis
Argiris Dalios
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Giannis Mihailidis
Dimitris Politis
4. odjel zatvora Koridallos
...

Informacija s 5. odjela
75 zatvorenika s 5. odjela zatvora Koridallos započelo je dvodnevno odbijanje hrane. Na taj način podržavamo anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa, koji zahtjeva dozvolu izlaska za obrazovanje na koju je stekao pravo.
NEPOSREDNO ISPUNJENJE ZAHTJEVA NIKOSA ROMANOSA
5. odjel
zatvor Koridallos
Izvor: Act For Freedom Now

"Pod solidarnošću podrazumijevamo neprekidno sprovođenje naših ideja u praksu, u svim njihovim oblicima, kako bi neprijatelj shvatio da se ništa ne završava ovdje, da se sve nastavlja u zatvoru ili na ulicama. Gdje god bili: ni minut tišine, i život pun borbe.
SOLIDARNOST S MONICOM I FRANCISCOM"

Act For Freedom Now

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

29. oktobra 2014., nakon eksplozivnog napada na urede LABOCAR-a u Temcu, policija je odmah odgovorila pretresima kako bi dokazala svoju efikasnost.
Tog popodneva policija je upala u jedan stan u centru Temuca i uhapsila druga Francisca Moralesa, pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu kućne bombe. Verzije se groteskno razlikuju, kaže se da su pronašli "žice i baterije" u njegovom domu, te promjenljivu količinu industrijskog baruta od 60, 80, 100 ili možda 110 grama.
Policija i štampa su izmijeninjavale navodnu količinu baruta ovisno o okolnostima. Na koncu je odbačena svaka veza s eksplozijom u LABOCAR-u, no Francisco i dalje ostaje optužen za posjedovanje oružja te za posjedovanje baruta, mada ne postoje veze ni optužbe za eksplozivni napad.
Policija je naglasila da je pretresla njegov stan zato što se nalazi među osobama protiv kojih se posljednjih godina vodi istraga za napade na jugu Čilea. Nakon što je odveden u hram pravde sutkinja je naložila 3 mjeseca istrage i istražni zatvor za Francisca. Sutkinja je navela kako Francisa predstavlja opasnost za društvo, u vezi "Mapuche konflikta", mada ni tužiteljstvo ni obrana nisu ni u jednom trenutku naglasili da je čileanska država u sukobu s narodom Mapuche.
Solidarnost s Franciscom Moralesom!
...

Dobiveno od actforfree.nostate.net
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/NIKOS-ROMANOS-10.11.jpg

Solidarnost s ustaničkim anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od danas 10.11.2014.
Revolucionarna solidarnost je tajna koja ruši sve zidove, izražavajući ljubav i bijes istovremeno s vlastitim ustankom u borbi protiv Kapitala i Države. Daniela Carmignani

Act for freedom now dobio je i preveo ovo pismo od našeg anarhističkog druga Nikosa Romanosa zatočenog u zatvoru Korydallos, u Ateni
IZJAVA O ŠTRAJKU GLAĐU

Asfiksija zbog daška slobode
Ovog proljeća položio sam upisne ispite u zatvoru i primljen sa na fakultet u Ateni. Na temelju njihovih zakona, stoga, od septembra 2014. podoban sam za obrazovni dopust iz zatvora kako bi mogao pohađati predavanja.
Kao očekivano, moji su zahtjevi završili na hrpi nepoželjnih stvari, što me dovelo da zahtijevam te zatvorske dopuste koristeći moje tijelo kao barikadu. I zato smatram nužnim da objasnim moj politički stav kako bi stvorio kontekst za izbor koji sprovodim. Zakoni, osim što su sredstva nadzora i opresije, istovremeno održavaju i ravnotežu, ili ono što ukratko nazivamo društveni ugovor, odražavaju politička i društvena udruženja, a djelomično oblikuju i određene ideje za vođenje društvenog rata.
Zato želim da izbor koji činim bude što moguće jasniji: ne branim njihovu legitimnost, naprotiv, ja upućujem političku ucjenu kako bih stekao dašak slobode iz gušećih uvjeta zatvora.
...

Od 20. oktobra 2014. u toku je drugo suđenje protiv Victora Montoye, optuženog za napad na kasarnu u Vizcachasu. Nakon što je na prvom suđenju odriješen krivnji, Vrhovni Sud je poništio presudu u ozračju antiterorističke histerije nakon napada u Subcentru, i pokrenuo novo suđenje.
Proteklo je već par tjedana otkad je započelo inkvizitorsko suđenje, i tužiteljstvo Juga "dodalo" je jedan novi dokaz utemeljen na izjavi svjedoka koji nisu bili prihvaćeni na prvom suđenju. Ti "ključni svjedoci", koje je indoktriniralo tužiteljstvo Juga tokom istrage i odriješenja na prvom suđenju, izjavili su da su se nalazili blizu mjesta eksplozije, 9. februara 2013.
Ovog tjedna bi trebao krenuti dio procesa s Victorovim advokatima, čija će obrana dokazati očitu manipulaciju mjesta zločina nakon eksplozivnog napada te opovrgnuti želje inkvizitora iz tužiteljstva Juga.
...

6. novembra na okružnom sudu donesena je presuda protiv drugova Amelie, Fallon i Carlosa, okrivljenih za napade na javni mir i za grupno nanošenje teške štete.
Osuđeni su na 2 godine, 7 mjeseci i 15 dana i plaćanje oštete u iznosu od 108 tisuća pesosa.
Idućih će dana biti uložena žalba. Ova je presuda paralelna s osudom na 7 godina i 6 mjeseci koju je izrekao federalni su 31. oktobra, i na koju je već uložena žalba.
Sloboda za sve!
Srušimo zidove zatvora!
Anarhistički Crni Križ Meksika via RadioAzione

Ponedjeljak, 13. oktobra 2014.
U 5:30 ujutro, dok sam još spavao u mojoj ćeliji u prizemlju odjela F zatvora Korydallos, zajedno s neopravdano zatvorenim drugom i prijateljem M.B., čuo sam kako me netko zove prezimenom. Probudio sam se i vidio dva stražara kako izgovaraju: "Premještaj". Ljutito sam ponovno upitao: "Zašto premještaj?", on je odgovorio "Hitni premještaj", pokazujući mi papir s imenima među kojima jedino moje je bilo napisano olovkom. Još jednom sam shvatio da se rat nastavlja i unutar zatvora. Odveli su me samog u takozvani frižider - "čekaonicu" - bez da znam u koji ću zatvor biti premješten. Četiri sata kasnije zvao me drugi stražar i pokazao mi papir za premještaj u zatvor Nigrita u Serresu. Dali su mi moje osobne stvari, a zatim me pretresli i odveli me u vozilo za premještaj. Krenuo sam za solunsku Agenciju za Premještaj s ostalih 30 zatvorenika. 11 sati kasnije stigao sam u Solun gdje su me uniformirani bijednici iz Agencije za Premještaj čekali i ponovno me podvrgnuli pretresu. Tu sam noć proveo u ćeliji. Ujutro smo krenuli zajedno s drugim zatvorenicima prema zatvoru Nigrita. Čim smo stigli odveli su nas u tzv. frižider, gdje sam ostao još dva sata. Stražari su me najprije pozvali da kontroliraju moje osobne stvari, a zatim da me još jednom pretresu. Zaplijenili su mi 2 džempera, jednu jaknu i jedno nalivpero (smatrajući da može poslužiti kao oružje). Tokom pretresa pokušali su mi nametnuti njihove ponižavajuće metode, tražeći da skinem svu odjeću, a zatim da se "savijem i kašljem". Naravno, susreli su se mojim totalnim odbijanjem, i jasno sam im rekao, podižući ton, da sam anarhist i da neću izvršavati njihove naredbe, koje vrijeđaju moje dostojanstvo. Nakon što su osjetili prvu neugodno zbunjenost, odveli su me u prizemlje odjela C2.
Tokom tog kratkog perioda što sam proveo u zatvoru, zamijetio sam nažalost da na mnogim odjelima većina zatvorenika živi od lijekova, droge i doušništva.
Utorak, 21. oktobar 2014.
Toga su jutra upali u moju ćeliju da izvrše pretres 4 stražara i jedan pandur, dok je jedan pandur u civilu bio vani. Tokom pretresa jedan moj predmet je "slučajno" nestao, dok je ćelija potpuno prevrnuta u potrazi za nečim. Sve je to osnažilo moju mržnju i bijes. Neću prestati da se borim za moja uvjerenja. Bio sam, jesam i biti ću nepokajani anarhist od prakse.
Što se tiče oružja pronađenog u mojem stanu, u Kolonakiju, ono je dio ustaničke ideje koju ja podržavam. Vjerujem u revolucionarno nasilje, u napade na sve oblike moći sada i ovdje. Mojim mislima i djelima želim promicati anarho-individualističku tenziju, i boriti se za dezintegraciju autoritarnog društva sve do uništenja svih zakona i vladajuće civilizacije. Zato prezirem reformizam, mirne prosvjede-pogrebe i lažni pseudo-anarhistički životni stil službene "scene" koji pretvaraju anarhističku borbu u opuštenu pseudo-slobodu (npr. alternativni skvotovi), odvojenu od svakog tipa ustaničkog elementa. Istovremeno, držim se podalje od potrošačkih odnosa od takozvanih kolektiviziranih anarho-shopova, gdje jedino što čine je nuditi alternativnu zabavu i patvorene podvige. Ne postoji anarhistička akcija bez nasilja. Revolucije nisu vođene cvijećem i molitvama. Jedini put je nasilje protiv nasilja autoriteta.

31. oktobra donesena je presuda na federalnom suđenju protiv Amelie, Fallon i Carlosa, za krivično djelo nanošenja štete požarom privatnom vlasništvu. Naši drugovi su osuđeni na 7 godina i 6 mjeseci.
Advokati će uložiti žalbu na presudu u roku od idućih 15 dana.
Presuda na lokalnom suđenju protiv napada na javni red i nanošenje štete još nije donijeta.
Solidarnost s Carlosom, Amelie i Fallon!
Sloboda za Fernanda i Abrahama!
Srušimo zidove zatvora!
Sloboda za sve drugove!
Izvor: Anarhistički Crni Križ Meksiko via RadioAzione

Anarhistički Crnog Križ Meksiko javlja da je drug Mario Gonzales ponovno slobodan, od 31. oktobra.
Jedna nakon druge optužbe meksičke države protiv druga urušavale su se, a u međuvremenu Mario je uvijek ostao ustrajan u svojim idejama, bez ijednog koraka nazad.
IZJAVA MARIA GONZALESA O SVOJEM OTPUŠTANJU IZ ZATVORA
Narodima svijeta
Nezavisnim informativnim sredstvima
Svima, onima koji slobodu žele i kojima je oduzeta
Sinoć sam otpušten iz zatvora, zahvaljujući uvijek cijenjenoj solidarnosti zbog koje je zadrhtao dispotizam i malo po malo dosegnuo sam slobodu, premda je još ne možemo okusiti u čitavoj njenoj punoći; taj trenutak ovisi samo o izgradnji dobrostanja u našoj sadašnjosti, i o borbi s narodom prema toj slobodi kojoj toliko stremimo.
Posvećenost, trud, solidarnost, zadovoljstvo što se ne mora više udisati zrak zagađen bijedom i ugnjetavanjem, već zrak ispunjen ljubavlju, poštivanjem, skladom, redom i blagostanjem predstavljaju snagu koja će privesti kraju izrabljivanje čovjeka nad čovjekom, i koja će nas sve osloboditi svih vrsta lanaca i kaveza, koji koče našu sreću.
Sloboda za sve one koje je država zatočila!
Sloboda za Carlosa, Amelie, Fallon, Fernanda i Abrahama, i sve anarhiste i anarhistice zatvorene širom svijeta!
Sloboda za Alvara Sebastiana i za zatvorenika NOTAV!
Sloboda za sve one koji žive u lancima ove brutalne bijede, o nama ovisi ukidanje izrabljivanja i transformacija prema anarhizmu u sadašnjosti.
Anarhija, zdravlje i socijalna revolucija
Mario
...

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

Dana 31.10.2014. osobe s web-sajta Contra Info objavile su tekst pod naslovom „To Whom May It Concern”, u kojem po enti put, ali sada javno, svoje vlastite frustracije zbog neuspjele izvorne ideje njihovog projekta, svaljuju kako na druga koji uređuje RadioAzione na talijanskom jeziku, tako i na mene, RadioAzione na srpsko-hrvatskom jeziku; vođeni vlastitim kratkovidnim paranojama jedino što im preostaje je upućivanje javnih uvreda, kako bi možda na taj način dostigli prestižno mjesto u svijetu kontra-informacije, kojem po niže iznijetom očito teže, kao da se radi o tržišnom natjecanju, a ne o širenju ideja. Umjesto da se bave sa mnom, odnosno nama, možda bi bilo bolje da ponekad ugase računalo i pogledaju na što anarhizam liči izvan okvira ekrana, jer ja se, odnosno mi, ionako ne bavim/o njima.
Spuštam kulise ravnodušnosti na Contra Info.
Slijedi tekst Contra Info i odgovor RadioAzione.
NADLEŽNIMA [To Whom May It Concern]
...

18. semptembra je intenzivna policijska i medijska operacija dovela do hapšenja troje drugova: Juna, Nataly i Guillerma, pod optužbom za različite eksplozivne napade tokom posljednjeg mjeseca.
Protiv Guillerma nisu podignute posebne optužbe i nije postojao nikakav uhidbeni nalog za njega, ali odmah nakon pretresa doma i pošto je bio u Juanovom društvu odlučili su da ga optuže za "pokušaj terorizma".
Nakon što je proveo nekoliko dana u izolaciji u zatvoru Empresa de Santiago 1, Guillermo je jedini kome je određen noćni kućni pritvor, dok Nataly i Juan ostaju i dalje u istražnom zatvoru.
Međutim, navedena situacija smeta moćnicima i političarima, koji su izgradili niz laži i uspjeli da Žalbeni sud izmijeni djelomični kućni pritvor u putpuni.
21. oktobra je Vrhovni sud poništio izbor Žalbenog suda, vračajući mjere 15. suda, ostavljajući Guillerma u noćnom kućnom pritvoru.
Solidarnost s Juanom, Guillermom i Nataly!
...

"U rukama države sila se nazivo pravo, u rukama pojedinca dobiva ime zločin. Zločin je kada pojedinac koristi silu; samo zločinom pojedinac može uništiti moć države, kada smatra da nadilazi državu a ne država njega". Max Stirner
Danas, 10 mjeseci otkad se nalazim u zatvoru španjolske države, smatram nužnim predati vam ove riječi, drage/i drugarice/ovi koji se borite za ukidanje svakog autoriteta i poptuni rast svakog pojedinca.
Danas je anarhizam jedan od osnovnih briga u smislu sigurnosti, mnogih zapadnih država (i nekih istočnih); sve je dobrodošlo u ovom lovu na vještice neformalnih antiautoritaraca, ova represivna histerija je povezana s osvajanjem totalnog oslobođenja, stara koliko i anarhističke ideje.
Zato, sve one koji se pokušavaju sukobiti ili pak samo dovesti u pitanje vladajući poredak očekuje kratkoročna ili dugoročna posjeta jednom od mirovnih spomenika ljudskog istrebljenja. Za mene ćelije nisu nova stvar. Kada odlučimo da uđemo u borbu protiv onoga što je određeno kazna je jedna od posljedica, a taj položaj nadilazi demokratsku ideju Nevinog/Krivog, koja nije prisutna u osobama koje žele uništiti ovaj svijet utemeljen na zakonima u koje ne vjerujem.
Ne priznajem nijednog suca, njegovo pravo me pretvara u roba, njegova pravda me čini zatvorenicom.

Svim solidarnim osobama.
Poluslobodnima:
Kolektivno i na koordinirani način 17. oktobra odlučili smo okončati štrajk glađu. Smatramo da je osvetnički karakter otpora i prezira prema zatvorima i do korijena trulom sistemu koji njime vlada, izvršen i nastavit će se negirati u svakodnevnici naših života, kako unutar tako i izvan zatvora.
Ovo je djelo bio jedan način da slomimo izolaciju i rasipanje, da podržimo i stvorimo trenutak borbe te da dokažemo da i kada se nalazimo iza rešetaka naši buntovni duhovi se ne mogu ohladiti.
Kao anarhisti, jedan od lomova koji smo željeli ostvariti je negirati državi i svakom obliku autoriteta kontrolu i uređivanje koje žele vršiti nad našim tijelima i našim životima. Mi sami, individualno i svjesno, odlučujemo o nama samima, nitko drugi. Zato smo preuzeli kontrolu nad našim tijelima, a štrajk glađu je bio jasan primjer svega toga.
Možemo sažeti naš čin kao maleni doprinos nepokorenom ratu protiv dominacije moći, doprinos dostojanstvu žena i muškaraca koji mogu neprijatelja gledati u lice bez spuštanja pogleda. Čin pobune i neposluha, a ne čin žrtve; čin koji ujedinjuje naša srca, zbog kojeg se osjećamo aktivnim dijelom jedne dosljedne borbe koja se neće zaustaviti.
Ne isključujemo mogućnost ponovne upotrebe ovog ili bilo kojeg drugog sredstva, korisnog u našim borbama.
Duboko cijenimo podršku i solidarnost svih onih koji su se pokrenuli tokom našeg protesta, podsjećajući da zatvori neće zaustaviti našu pobunu.
Zato jer nije dovoljno govoriti o anarhiji, trebamo biti izraz anarhije.
Sve dok svi budemo slobodni!!!
Mario González García
Carlos López “Chivo”
Fernando Barcenas
Abraham Cortes

...

16. oktobra 2014. održalo se novo ročište za slučaj protiv Juana, Nataly i Guillerma, optuženi za četiri eksplozivna napada izvršenih posljednjih mjeseci. Ovom prilikom je Tužiteljstvo Juga, 15. Suda, zatražilo dozvolu za vještačenje svih elektronskih aparata, mobitela, usb-memorija, zaplijenjenih tokom pretresa 18. septembra.
Obrana je insistirala da dobije dokaze i spise istrage, čemu su se Tužiteljstvo i Sud usprotivili zbog tajnosti šest spisa koji za sada sastavljaju istragu. Ta će tajna, tipična za antiterorističke zakone, biti na snazi do 28. oktobra, dana kada će tužiteljstvo moći zatražiti proširenje istrage.
Drug Juan Flores nije prisustvovao ročišt, zato što je žandarmerija, kako je to mutno i posramljujuće izjavila, bila "zbunjena" i nije znala u kojem se zatvoru nalazi Juan, zbog čega ga nisu doveli na ročište.
JUANOV PREMJEŠTAJ
17. oktobra održano je još jedno ročište na 15. Sudu, da bi se još jednom zatražio premještaj iz konclogora Carcèl/Empresa Santiago 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti.
Na koncu sudac je naložio Juanov premještaj u zatvor visoke sigurnosti, kao što je u početku bilo i predviđeno. Zbog uvjeta i zatvorske uprave Juan će vjerojatno biti premješten izravno na Odjel Maksmialne Sigurnosti.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...