Prigionieri anarchici Hrvatski

Nakon 31 dan štrajka glađu N.Romanos je otpušten u srijedu nakon jedan sat iz bolnice "C.Genimatas", nakon 8 dana rehabilitacije, praćen brojnim policijskim snagama krenuo je putem zatvora Korydallos, gdje će odmah biti zatvoren u "svoju" ćeliju, a ne u zatvorsku bolnicu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

KRETA: U noći 9. decembra blokirali smo 28 bankomata (od ukupuno 30) u gradu Hania, kao minimalni znak solidarnosti s borbom anarhista N. Romanosa... 1. februara 2013. drugovi iz slučaja Velvedo odabrali su počiniti eksproprijaciju podružnice agrotiki banke i poštanskog ureda.
Banke su zupčanici kapitalističkog sistema i uvijek će biti meta svake ustaničke svijesti. Premda su drugovi zahtjevi ispunjeni, borba za slobodom i društvenom emancipacijom nastavi će se svim sredstvima.
Solidarnost znači napad
Sve dok svi zatvori budu uništeni
Ničemu nije kraj
Solidarni
* * *
ATENA: Anarhistički drug Nikos Romanos započeo je štrajk glađu 10.11. zahtjevajući pogodnosti izlazaka na koje ima pravo po zakonima sistema. Kao znak konkretne solidarnost i drugi su drugovi ušli u štrajk glađu, Giannis Mihailidis (17/11), Andreas-Dimitris Bourzoukos (1/12), Dimitris Politis (1/12) and Ilias Karadouman (5/12). Nikos Romanos izabrao je upotrijebiti jedno krajnje sredstvo borbe postavljajući svoje vlastito tijelo kao barikadu i kao prepreku svoju beskompromisnu volju i želju za daškom slobode iz uništavajućih uvjeta zatvora. Očito je da smo uz njega, konkretno, i da podržavamo njegovu borbu sve do kraja svim sredstvima, prepoznajući totalitarne i osvetničke uvjete koje korekcioni bordeli stvaraju i reproduciraju.
Zato smo u ranim satima utorka 09.12. pretvorili naše agresivne namjere u djela, šaljući zapaljive signale solidarnosti Nikosu Romanosu i ostalim drugovima.
Točnije:
Postavili smo zapaljivu napravu sačinjenu od plinske boce za kampiranje ispred ulaza u gradsku vijećnicu Kesariani.
Zapalili smo dva vozila poštanskog ureda i jedno vozilo elektroprivrede u Sepoliju.

Od danas 12.12.2014. anarhist Nikos Romanos je zaoštrio svoju borbu ulazeći u štrajk žeđu i insistirajući na svojim zatjevima.

"Njegov život sada visi o koncu", izjavo je kardiolog, nadodajući da: "Njegov organizam je oslabljen i dehidriran. Ako se to nastavi doći će do ograničenog funkcioniranja organa i bit će u neposrednoj opasnosti otkazivanja brojnih organa."

Na liječnike je vršen pritisak da bi ga prisilno hranili, ali oni pružaju otpor i bore se kako bi slijedili liječničku etiku. Romanos je pobijedio.

Nema veze što će uslijediti, kako će daleko on stići, da li će živjeti ili umrijeti. Meni nije njega žao, čak da umre neće mi ga biti žao...

Ja ga poštujem.

Da sam bio u borbi bio bih ga želio imati na svojoj strani, ne kao neprijatelja.

Ne zanima me koliko godina ima.

On nije dijete.

On je osoba slobodne volje, nešto čega se ostatak nas kloni ili je pak to razvodnilo.

Taj jebeni Romanos, anarhist, kriminalac, svojeglav (zovite ga kakogod želite, njega ionako zaboli za to), je stavio svoje tijelo pred čudovište koje nazivamo Grčka Demokracija, grozotu moderne globalizirane stvarnosti.

Sam, jedno ljudsko biće od krvi i mesa, sam, protiv svih.

On nije ni heroj ni mučenik, niti štiti prava onih s punim stomakom koji se virtualno brinu za njega u parlamentu, u kafićima i na facebooku.

On ne uzvikuje "kruha, obrazovanja, slobode" na okupljanjima godišnjica i na beživotnim štrajkovima, da bi se kasnije jele kokice i gledalo posljednji film Kena Loacha.

Ne, njega ne zanima da bude "obrazovan" na Institutu naše bijede.

On je u ovom trenutku jedina osoba, u jednoj Pustoj Zemlji, koja želi sve! Više nije važno da li će ustuknuti, da li će ga liječnici spasiti, da li će premijer i ministri ustuknuti.

Romanos, jedna osoba sama pobijedila je čitavu naciju.

Bez ubojstva, bez bacanja pametnih bombi, bez slave, da bude izabran u parlament, bez da preda jednu zemlju MMF-u.

Sam. U zamjenu za svoj život.

...

Nakon 31 jednog dana oštre i ustrajne borbe okončao sam moj štrajk glađu, i postigao važnu pobjedu. Amandman koji je izglasao Parlament, a čiji sam ja jedini korisnik, sadrži bitne razlike u odnosu na prvotnu izjavu Ministra Pravosuđa, na koncu je moj zahtjev prihvaćen - ma to znači da ću morati "nositi elektronsku narukvicu".
Jedina sigurna stvar je da je ova pobjeda rezultat političkog pritiska kojeg su izvršili ljudi u borbi, a Borbena Anarhija je nedvojbeno veliki moralni, politički i praktični pobjednik. Raznovrsna revolucionarna borba i mi, kao politički zatvorenici, izranjamo iz te borbre snažniji nego prije.
Podižem moju šaku i šaljem najtoplije pozdrave i moju beskrajnu ljubav svim drugovima koji su bili na mojoj strani.
SVIM SREDSTVIMA!
SOLIDARNOST S POLITIČKIM ZATVORENICIMA
DUG ŽIVOT ANARHIJI
PS: Opšriniji tekst uslijedit će idućih dana.
PS2: Želim također zahvaliti i liječnicima bolnice koji su odbili pokoriti se pritiscima tužitelja glede mojeg prisilnog hranjenja, i koji su me podržali koliko god su mogli.
...

Javljamo da je drugarica Tamara Sol Farías Vergara "kažnjena" krajem prethodnog tjedna pošto je optužena da je prekršila pravila zatvora. Kazna se sastoji od:
- Zabrane posjeta
- Zabrane primanja paketa
Ova posljednja kazna odnosi se i na zabranu primanja hrane i neposredni je napad na njeno zdravlje i prehranu, budući da je vegetarijanka (kao dio ideja jednog antiautoritarnog života), i pokušaj slamanja naše nepokorene drugarice.
Pozivamo na hitnu solidarnost s našom drugaricom koja se nalazi u zatvoru o 21. januara, optužena za pokušaj pljačke i pokušaj ubojstva za počinjenu akciju u banci Estado, protiv jednog zaštitara, kao navodni čin osvete za ubojstvo našeg druga Sebastiana Oversluija Seguela.
Sva naša solidarnost Tamari Sol Farias Vergari.
I svim drugovima anarhistima, nihilistima i
antiautoritarcima u zatvoru i u bijegu.
...

"Odlučili smo da budemo nešto drugo...
Mi smo barbari.
Oni koji plešu s VATROM
i pričaju jezikom SLOBODE" - actforfree.nostate.net
Nikos Romanos okončao je svoj štrajk glađu nakon 31 dan, zbog zahtjeva na pogodnosti izlaska u svrhu pohađanja fakulteta.

Bit će primijenjen zakon o nošenju narukvice, koja će nadzirati sva njegova kretanja tokom pohađanja studija izvan zatvora.

Solidarni s tobom, druže, u tvojem dugom oporavku!

Solidarnost sa svim uhapšenima i optuženima za 6.12.!
Izvor: Act For Freedom Now

Nikosa Romanosa je država zatočila nakon dvostruke eksproprijacije, jedne banke i jednog poštanskog ureda ELTA-e u Velventosu, Kozani, 02.01.2013.
Djelo je dio polimorfne anarhističke borbe protiv odgovornih za haračenja koja država i kapital vrše nad čitavim društvom.
Politički izbor i borba Nikosa Romanosa uslijedili su nakon pobune 2008. On se bori za svijet bez moći, izrabljivanja i gospodara.
Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode i protiv brutalnosti zatvora te pojačane kaznene represije (blokada i odbijanje otpusta, generalizacija izolacije, zatvori tipa-C), rame uz rame s borbom svih potlačenih protiv represije i izrabljivanja njihovih života.
Liječnik koji prati druga kaže da je Nikosa ispitao psihijatar, koji je dijagnosticirao da nije mentalno bolestan i da nema samoubilačke namjere. Zato mu nisu potrebni psihofarmaci ili prisilno hranjenje. Sam liječnik je imao poteškoća pristupiti bolnici, iako je u više navrata potvrdio da je osobni liječnik Nikosa Romanosa.
Atena, 10. decembra
U utorak 9. decembra javni tužitelj Vrhovnog Suda Vasiliki Theodorou ponovno je odbio zahtjev za pogodnosti izlaska u svrhu obrazovanja.
U ponedjeljak se Samaras (premjer) susreo s roditeljima druga, u pokušaju da izvrši pritisak na njih kako bi odvratili sina od štrajka glađu.
U noći između ponedjeljka i utorka ministar pravosuđa Charalambos Athanasiou odbio je zakon o elektronskoj narukvici za zatvorenike, koji su predložili Syriza-KKE-DIMAR.
U noći je kružio hitan poziv na prosvjed solidarnosti ispred grčkog parlamenta na trgu Syntagma.
...

U ranim jutarnjim satima 06.12. napali smo crkvu Sv.Marije u Nea Filadelfiji (Atena) zapaljivom napravom. Neposredno ispunjenje zahtjeva našeg brata Nikosa Romanosa ili vas neće ni vaš bog spasiti. "Bolje je uništiti čitav svijet nego spriječiti slobodnu dušu da zadovolji potrebu koju njegova priroda zahtjeva."
kaplje prije oluje
Izvor: InterArma

Protekla je godina dana otkad je policija upala u naš stan vičući: "Imate li nešto toplo?". Bio sam iznenađen, ali istovremeno me i nasmijalo. Zatim smo shvatili da su mislili imamo li neku eksplozivnu napravu korištenu kao zamku, što nas je samo još više nasmijalo.
Godina otkad me stotina kilometara odvajaju od moje drugarice, otkad mogu da čujem njen glas samo na 5 minuta svakih 15 dana.
Godinu dana u izolaciji 3 različita zatvora španjolskog kraljevstva. Zatvori koji temelje svoju zatvorsku politiku na psihijatri, liječeći zatvorenike s ciljem da ih unište. Određujući potpuni nadzor nad komunikacijom i kontaktom s vanjskim svijetom. U zatvorima prvoga svijeta prioritet su bezlični odnosi s vanjskim svijetom, sve što obilježava fizički kontakt je krajnje ograničeno, za razliko od mog iskustva u čileanskim zatvorima. Mogućnosti da budeš s tvojim ljudima na ovakvim su mjestima nezamislive.
Godinu dana kroz koju sam solidarnost osjetio svakog trena, nadasve od strane anarhista iz Barcelone koji su svojom voljom i pobudom uništili raspršenost i izolaciju. Oni su dokazali da solidarnost nije isprazna riječ, nego neodvojivi sadržaj čitave naše prakse i borbe za potpunim oslobođenjem. Time se, još jednom, moć ističe; uopće ne shvaća na čemu se temelje naši odnosi. Poteškoće koje nam nameću čine nas snažnijima, kroz nevolje se bolje upoznajemo i puno bolje učimo prepoznati se, i mnogo se više smijemo svemu što nam je izgledalo nepremostivo. Odlučili smo da se suočimo s državom zato što smo davno odlučili da prestanemo živjeti na koljenima.
Francisco Solar
13. novembar 2014.
...

Riječi druga Carlosa Gutierreza
Drugom Vojnom Tužilaštvu Santiaga
Molimo ovo vojno tužilaštvo, ako tako smatra, da izda nalog za istragu, uz ovlast zatvora, gdje su i gdje će biti premješteni pod nadležnost Usije; protiv prestupnika Juana Manuela Alistea Vege i Carlosa Javiera Gutierreza Quidulea, obojica s ekstremističkom prošlošću i odgovorni za zločin oružane pljačke, koju je pretrpjela podružnica banke Security, u ulici Augustinas br.621, općina Santiago, dana 18. oktobra 20017, gdje je poginuo komandant karabinjera Luis Moyano Farias.
U svrhu obavljanja policijske istrage koju će voditi ova specijalizirana brigada, kako bi dostigla a zatim uhapsila navedene opasne antidruštvene elemente koji su već gotovo godinu dana u bijegu.
Istražna Policija Čilea
Arhiv BIROM, NALOG br. 1467
24. semptembar 2008.
Kad čitam dokumente Istražne Brigade (BIROM) uopće me ne iznenađuje ton ubojica njihovih riječi. Smijao sam se zbog mržnje i straha koji izranjaju iz naših imena. To su strah i mržnja koji oduvijek prate našeg neprijatelja kada se sukobi s osobom koja nije nikada prihvatila život robova i automa koji nudi kapitalistički sistem.

Ovim mejlmo preuzimamo odgovornost za blokadu kamenjem i šljunkom, željezničke linije teretnog vlaka u provinciji Talagante (Santiago) u srijedu 26. novembra, u smjeru San Antonio (V región). Nakon što smo blokirali liniju na značajnoj razini, zapalili smo nekoliko guma na 50 metara od izgrađene barikade. Nakon čega smo ostavili letke solidarnosti s našim bratom koji je pao u borbi, Sebastianom Oversluijom, i za slobodu drugarice Tamare Farías.
Danas, kao i u drugim prilikama, odlučili smo da počinimo djelo protiv jednog od brojnih sredstava dominacije i izrabljivanja. Ovom prilikom radi se o sabotaži jednog sektora ogromnog kapitalističkog stroja i moći, koji se odražava u dotoku robe koju ovaj sistem prevozi uzduž i poprijeko, između svojih gradova izgrađenih u korist vlastite reprodukcije.
Ovim djelom sjećamo se druga anarhista Sebastiána Oversluija, koji je svjesno udružen s ostalim anonimnim, odlučio izvršiti eksproprijaciju banke Estado u općini Pudahuel dana 11. decembra 2013. Neuspjeli napada zbog prokletog Wiliama Vere - kurvinog sina - koji je dobrovoljno odabrao da zaštiti interes kapitala te bez oklijevanja zapucao na našeg brata. On je pak dostojanstveno izvadio automat i bez kolebanja otvorio vatru. Nažalost, meci prokletnika su pogodili u središte, uzrokujući smrt našeg druga - smrt u borbi.
Tugom i mržnjom sjećamo se tog dana. Ali, ne možemo zaboraviti tvoju veliku smjelost, mi ne zaboravljamo tvoj doprinos anarhističkoj borbi. Održavamo naše sjećanje kao oružje i pretvorit ćemo ga u djelo, pretvoriti teoriju u praksu protiv moći u svim njenim oblicima, kako tvoja posljednja paljba postala sjeme ustanka.

Iz prezrene štampe doznajemo da su se jučer, 6. decembra, diljem Grčke odvili prosvjedi u znak sjećanja na Alexisa Grigoropoulosa (kojeg su ubili bijednici u uniformi 06. decembra 2008. na trgu Exarchia) te u znak solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom i drugim drugovima u štrajku glađu u Grčkoj.
Posebice u Solunu i Ateni došlo je do sukoba koji su trajali od večeri do kasno u noć, a buržoaska prezrena štampa govori o 200 uhapšenih osoba.
Očekujemo vijesti od grčkih drugova, a u međuvremenu ako je vijest o hapšenjima točna:
Solidarnost s uhapšenim drugovima!
Snage, solidarnosti i suučesništvo s Nikosom, Yannisom, Dimitrisom i Andreasom B. u štrajku glađu
...

Nikos je bio ustrajan u svojoj borbi već 25 dana i nastavit će sve do kraja, unatoč tome što je odbijen njegov posljednji zahtjev za pogodnosti izlaska iz zatvora u obrazovne svrhe. Dinamični solidarni pokret razvio se oko borbe Nikosa Romanosa diljem zemlje i šire. Unatoč njegovim slabostima i kontradikcijama, taj je pokret poprimio masovne i široke dimenzije, te nadahnuo brojne različite društvene subjekte koji prepoznaju u borbi Nikosa Romanosa dio svoje vlastite borbe za život i dostojanstvo. Djela propagande i napadi, masovni prosvjedi, širenje kontra-infromacija, okupiranje javnih zgrada i škola itd.
U uturak 2.12. odvio se masovni prosvjed u središtu Atene, koji je doveo do sukoba sa snagama represije oko okupiranog prostora atenske Politehničke Škole i oko kvarta Exarchia. Policijska represija koja je uslijedila na području Exarchie dovela je do hapšenja 12 osoba, koje su bile sistematski podvrgnute mučenju kako tokom hapšenja tako i u sjedištu policije, gdje će biti zadržane barem do sutra ujutro.
Politehnička Škola je okupirana, od 1.12., kako bi se stvorio prostor za razvijanje nužnog jačanja borbe protiv današnjeg modernog totalitarizma, poimajući štrajk glađu Nikosa Romanosa ključnom točkom te borbe. Ta okupacija povezuje njegovu borbu sa širim društvenim i političkim nužnostima, te s godišnjicom pubune iz 6. decembra 2008.
Idućih nekoliko dana (do usvajanja proračuna u nedjelju 07.12.) biti će kritični za borbu i život Nikosa Romanosa, kao i za izglede društvene i klasne borbe. Skupština okupirane Politehničke Škole održat će oslobođeni prostor barem do pobjede štrajka glađu Nikosa Romanosa, ostajući na taj način jedan od brojnih centara svakidašnjih borbi. Skupština okupirane Politehničke škole poziva sve potlačene da zauzmu ulice pobune sve do pobjede. Mi ne smatramo Politehničku školu središtem sukoba sa snagama represije, jer sukob se mora širiti svukuda i u svim smjerovima.
<strong>SVI NA ULICE POBUNE
POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
...

Pišem ovih nekoliko riječi kako bih izrazio koliko me dirnula široka i raznolika solidarna aktivnost drugova izvan zidova zatvora. Ne samo zato što je njena proširenost, maštovitost, organizacija-koordinacija, ustrajnost i agresivnost uvelike nadišla moja očekivanja, znajući da su značajne zgrade države i kapitala, televizijske i radio postaje okupirane, da su organizirani skupovi i prosvjedi u svim većim gradovima teritorija, te izvršeni napadi na snage represije, kao i drugi ustanički napadi različitog karaktera. Već i zato što upravo to razbija samoću moju ćelije i donosi mi osmijeh, zato što u srijedu noć nisam bio u zatvoru, bio sam između vas i osjetio toplinu barikada u plamenu.
Zato jer, bez obzira na ishod, i samo postojanje ovog borbenog fronta predstavlja pobjedu samu po sebi, kako zbog neposredne perspektive ove borbe tako i zbog ostavštine koju ostavlja iza sebe.
Dobro znam da na tisuće drugova uključenih u ovu borbu koju je Nikos započeo, uz puno brige ali i mnogo odlučnosti, ima vrlo različita shvaćanja i prakse, kako međusobno tako i s nama. Međutim, napredovanje se rađa iz različitosti. To je pravo značenje anarhističke solidarnosti; ona povezuje bez da nas čini jednakima, ujedinjuje bez da homogenizira. A kada se radi o solidarnosti usmjerenoj ka akciji, funkcionira.
Danas kada mediji masovne obmane tvrde da nastavak štrajka glađu prijeti nacionalnoj sigurnosti, shvatio sam nijedna borba nije uzaludna, i da su se pukotine koje je otvorio očaj - uzrokovan produženom neaktivnošću u gušećim uvjetima zatvora - ponovno obojile znakovitim bojama; ustanak je uvijek pravodoban.
Naši snovi postat će njihovi košmari.
Borbena anarhija se probudila i urliče.
Ništa nije gotovo, sve počinje sada.
SOLIDARNOST S UHAPŠENIMA U NEREDIMA UTORKA
Nikosu:Brate, ostani snažan, do sada dobro poremetio njihovo slavlje. Ti se ne povlačiš, tako će morati i oni. Bit ću uz tebe sve do krajnje pobjede.
Athaniasou (ministru pravosuđa):
...

24 dana plesa sa smrću
Nastojat ću na par papirića oblikovati posljednje ostatke mojih misli, u vezi nedavnih događaja i ponovnog odbacivanje zahtjeva za pogodnostima izlaska iz zatvora zbog obrazovnih razloga.
U prvim danima štrajka glađu, tokom mojeg govora na solidarnoj skupštini koja je održana na Politehničkoj školi, rekao sam da je Nikopoulosov odgovor, koji već duže vrijeme tvrdi da nema kompetenciju za donositi odgovore na tu temu, samo početak državne strategije, kako bi me uništili. Ta se politička procjena u potpunosti potvrdila: najprije nalogom direktorice zatvora Koridallos, Evangelie Marsioni, za prisilnim hranjenjem, koje se sastoji od pravog pravcatog nasilja i koje je usmrtilo, između ostalih, Holgera Meinsa u Njemačkoj, a i razne članove GRAPO-a u Španjolskoj. Liječnici u bolnici su ipak bili toliko dostojanstveni da bace u smeće nalog zatvorske uprave i odbili da izvrše taj zločin države. Nakon žalbe pravosudnom vijeću izvan zatvora (pravni potez koji odabiru brojni zatvorenici kada im zatvorska uprava odbije zahtjev) ponovno je stigao negativan odgovor, pošto ih je uvjetovala Nikopoulosova odluka, ista ona odluka na koju je uložena žalba.
Za one koji imalo shvaćaju politiku, intervencija minsitra pravosuđa, dan prije ročišta, bila je očita naredba za odbijanje mojeg zahtjeva, a objasnit ću i zašto:
U izjavi koju je objavilo Ministarstvo pravosuđa posredno se navodi činjenica da Athanasiou, ministar pravosuđa, nema kompetencije da odlučuje u vezi toga, a niže isti dokument kaže: "Izlaske iz obrazovnih razloga dozvoljava isključivo nadležna zatvorska uprava, na čelu s nadležnim službenikom javnog tužiteljstva, dok je za okrivljene potrebna dozvola pravosudnog organa koji je naložio pritvor."
Što znači da ministar poništava, na jednostavan i jasan način, valjanost moje žalbe. Sve je to popraćeno prijedlogom, neutemeljenim, da se predavanja održavaju putem videokonfernecije, umjeto izlazaka u obrazovne svrhe, što nema smilsa budući da postoje laboratoriji koji iziskuju obavezno fizičko prisustvo. Osim toga, na taj se način otvara put zatvorskim upravama da u potpunosti ukinu pogodnosti za obrazovanje, dobro poznavajući njihov strah od preuzimanja odgovornosti, kako bi se rješenje videokonferencije moglo primijeniti na sve zatvorenike.
Po toj logici, ukratko, čak bi se i razgovori s našim obiteljima obavljali putem ekrana, iz sigurnosnih razloga, kao i naša suđenja. Tehnologija u službi "korekcije" i pravde. Ljudski napredak ili fašistizacija... povijest će prosuditi.

U utorak 2. decembra 2014. zapalili smo tri vozila u vlasništvu članova Europskog Parlamenta.
Akcija je počinjena pokraj aleje Général Lartigue u Bruxelleu..
Ovo je djelo čin solidarnosti s anarhističkim i revolucionarnim zatvorenicima, u Grčkoj i svugdje.
Solidarnost s borbama drugova u Čileu.
Izvor: talijanski Anarhistički Crni Križ

26. novembra, u srijedu u podne, uz barikade i molotov iz kojih se rodio jedan novi dan anarhističkog nasilja i sukoba sa snagama reda, u tzv. “Cordón Macul” na "bulevaru Grčke", jedna od grupa koja je sudjelovala u akciji izrazila je transparentnom, uzvicima i brošurama našu solidarnost s drugom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu za dašak slobode u grčkom zatvoru.
Šaljemo našu snagu Nikosu, zbog njegove odluke da se bori korišteći vlastito tijelo i cjelovitost kao prepreku planovima moći.
ZATO ŠTO JE NIKOS ROMANOS JEDAN OD NAS
ANARHISTIČKA MEĐUNARODNA-USTANIČKA SOLIDARNOST
Izvor: RadioAzione

Anarhisti u akciji, danas 3.12.14., zapalili smo zaštitarsko vozilo u Londonu u znak solidarnosti s našom braćom: Nikos Romanos, Yiannis mixailidis, Andreas-Dimitris Bourzoukos i Dimitris Politis u štrajku glađu u Ateni.
Te noći gledali smo netremice horizont i vidjeli brojne zvijezde padalice koje su ispisivale svoje kaotične putove. I brojali smo ih ponovno i ponovno, zamislili želje, izračunali vjerojatnosti. Znamo da naša želja za slobodnim životom mora kročiti preko svega što nas guši, ubija, uništava, zato smo uronili u prazninu kao zvijezde padalice koje smo gledali. Nakon što su bezbrojne zvijezde pale, možda je vrijeme da padne i naša zvijezda, tko zna? Da smo posjedovali spreman odgovor ne bi bili postali ono što jesmo, nego sebični bijednici koji bi da uče narod kako postati glodavcima koji se međusobno žderu, kao što to oni čine danas. Ipak, mi i dalje ostajemo neumoljivi i tvrdoglavi, kao ljudi našeg tipa. A oni među nama koji su zatvorili oči u mukama i otputovali daleko, i dalje netremice gledaju ono noćno nebo koje smo i mi promatrali. I gledaju nas padati, predivne i sjajne zvijezde. Sada je na nama red. Sada, bez oklijevanja, mi padamo.
Pozdravaljamo! naše drugove iz F.A.I. Baklje u Noći - Front za Oslobođenje Zemlje
FAI-Požari na Horizontu - Nikos Romanos
...

Politehnička Škola u Ateni: Solidarnost s anarhistom N.Romanosom, u štrajku glađu od 10.11.
Kako bi postao još jedan centar solidarnosti i sudjelovanja u borbi anarhističkog štrajkaša glađu Nikosa Romanosa (od 10.11.14.), kao i za drugove koji su sada u solidarnom štrajku glađu s Nikosom, Yannis Michaelidis (od 17.11.14.), Dimitris Politis i Andreas Dimitris Bourzoukos (od 1.12.14.). Nikos Romanos je talac u rukama države od 01.12.13. zbog dvostruke pljačke, banke i poštanskog ureda u Velvedosu, Kozani. Njegovo je djelo dio raznovrsne anarhističke borbe protiv svih odgovornih za pljačku društva, koju sprovode kapital i država.
Politički izbori Nikosa Romanosa i njegova militantna posvećenost borbi označava nastavak pobune iz decembra 2008. On se bori za svijet bez autoriteta, bez izrabljivanja i šefova. Borba zatvorenika u štrajku glađu za dašak slobode, protiv divljaštva zatvora i sve veće represije zatvorskog sistema (npr. ukidanje i odbijanje pogodnosti izlaska, često nametanje izolacije, izgradnja novih zatvora visoke sigurnosti) kreću se paralelno s borbom svih potlačenih ljudi protiv podčinjenosti i haračenja naših života.
Okupacija Politehničke škole u Ateni želi pretvoriti oslobođeni prostor Politehničke u otvoreni, masovni militantni centar borbe, zajedno sa svakim drugim punktom borbe koja se podiže za ispunjenje N.Romanosovih zahtjeva (zajamčene pogodnosti izlaska iz zatvora), kao i za društveno oslobođenje.
NA ULICE POBUNE

SOLIDARNOST S BORCIMA U ŠTRAJKU GLAĐU

POBJEDA BORBE NIKOSA ROMANOSA
Skupština Okupirane Politehničke Škole
1.12.2014
...

Solidarnost.
Od 10.11. naš prijatelj i drug Nikos Romanos štrajka glađu zahtjevajući pogodnosti izlaska za obrazovanje, što mu dozvoljavaju njihovi isti zakoni. No, njegova borba ne može se na nikako odvojiti od njegovih političkih karakteristika koje je on sam izabrao, i ne može se smatrati inferiornijom od one iste potrebe koju i mi nosimo, za uništenjem sistema tlačenja i bijede, koji je stoljećima vladao našim životima.
Ne može zanemariti rašireno političko ozračje koje postoji u ovo vrijeme, pakosnu represiju koju su pokrenule država i kapital protiv svakog tko se nastoji oduprijeti kapitalističkoj brutalnosti i opipljivom napadau "parazita" ovo ekonomskog sistema. U trenutku kada Ministarstvo Pravosuđa priprema zatvore tipa-C kako bi premjestio anarhističke/komunističke borce i neposlušne zatvorenike, Nikos je izabra da podigne barikadu za sebe (i u proširenju, za sve nas) protiv sve većih restrikcija koje proživljava.
24.11. premješten je, po nalogu tužioca u bolnicu "Georgios Gennimatas". Njegov premještaj popraćen je dokumentom zatvorskog tužitelja koji drsko tvrdi da je odgovornost za Nikosa sada na bolničkim liječnicima, posredno prebacujući zadatak prisilnog hranjenja na bolničko osoblje. Unatoč svemu, željeli oni ti ili ne, odgovornost za štogod se desilo Nikosovom zdravlju je na ministru pravosuđa, Nikolopoulosu, i na zatvorskoj upravi.
Kao minimalni znak solidarnosti, i mi također započinjemo štrajk glađu, baš kao naš drug Giannis Michailidis (koji je započeo 17.11.), od 1.12., sve do ispunjenja njegovog zahtjeva.
"Radi se, naposljetku, o snazi koja leži unutar ljudskog bića i kojom dostižemo sve, samo odlučnošću i čestitim pravcem srca. Tkogod posjeduje tu snagu ne bi smio sebe izgubiti u strahu."
ZAJEDNO DO KRAJA, ZAJEDNO DO POBJEDE
Andreas-Dimitris Bourzoukos
Dimitris Politis
...

Uslijed velikog solidarnog prosvjeda s Nikosom Romanos, u kojem je prošle noći u Ateni sudjelovalo 8.000-10.000, izbili su neredi na području četvrti "Exarchia" u Ateni, dok je Romanosovo zdravlje u kritičnom stanju (22 dana u štrajku glađu), a grčke vlasti se prave da on ni ne postoji.
Act For Freedom Now

Izvor: Act For Freedom Now

Ujutro 23. novembra zapalili smo bankomat banke Pirej na trgu Kanigos (u centru Atene). Četiri dana kasnije, ujutro 27. novembra, ostavili smo eksplozivni materijal na ulazu jednog poštanskog ureda, ELTA-e, u kvartu Pefki. Djela su počinjena kao izraz solidarnosti sa štrajkašima glađu Nikosom Romanosom i Yannisom Michailidisom.
PS.1: Nikose i Yannise, snage, sve do slobode!
PS.2: Solidarnost se nastavlja samo putem djela!
Noći požara
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/12/Fire-Hands-Screensaver_1.jpg
U noći 30. novembra 2014. zapalili smo 5 bankomata, kao minimalno djelo solidarnosti s anarhistom Nikosom Romanosom, u štrajku glađu od 10. novembra:
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Aghias Sofis, u kvartu Vyronas
- Bankomat Alfabanke na sjecištu ulice Karaoli s ulicom Dimitriou, u kvartu Vyronas
- Bankomat Nacionalne Banke na trgu Varva, u kvartu Pagrati
- Bankomat Nacionalne Banke u ulici Formionos, u kvartu Pagrati
- Bankomat Alfabanke u kvartu Kaisariani
To je samo upozorenje. U slučaju da se zahtjev našeg druga ne ispuni, svi ćete vi biti na nišanu.
Borba se nastavlja
Snage štrajkašima glađu Nikosu Romanosu, Yannisu Michailidisu, Andreasu-Dimitrisu Bourzoukosu i Dimitrisu Politisu.
Anarhisti
...

Saznajemo 28. novembra da je drug Yannis Michailidis, u štrajku glađu od 17. novembra 2014. iz solidarnosti s drugom Nikosom Romanosom, hospitaliziran zbog bradikardije (smanjenje srčane frekvencije ispod 60 otkucaja u minuti).
U prvom momentu je zatvorski liječnik Koridallos zatražio da se drug premjesti u bolnicu istog zatvora, što je Yannis odbio. Dakon njegovog odbijanja tužilaštvo je odlučilo da se drug hospitalizira u bolnicu Tzaneio, u Pireju.
Izvor: RadioAzione

Sloboda za Monicu Caballero i za Franciska Solara
Optuženi za postavljanje eksplozivne naprave, za zavjeru i za pripadanje oružanoj bandi. Sve u okvirima antiterorističkog zakona.
Odvajaju nas razdaljine, spaja nas osjećaj...
ZA POTPUNO OSLOBOĐENJE,
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE

Monica i Francisco, anarhistički drugovi zatvoreni u španjolskoj zemlji od 13. novembra 2013. Policija ih je uhapsila, uz tri druge osobe, pod optužbom za postavljanje eksplozivne naprave, koja je eksplodirala u bazilici Pilar (Saragoza) u oktobru 2013, za pripremanje napada na marijanski samostan u Montserratu (Barcelona) i za pripadanje oružanoj bandi (Ustanički komando Mateo Moral).
Pozivamo na solidarnost u različitim oblicima sve dok naši drugovi ne budu ponovno slobodni i sve dok se ovaj divlji lov ne privede kraju.
SOLIDARNOST NE POZNAJE GRANICE...
SVE DO POTPUNOG OSLOBOĐENJA I DIVLJE ANARHIJE
SLOBODA ZA MONICU CABALLERO I FRANCISCA SOLARA
ŽIVJELA ANARHIJA
...