Čile

U ponedjeljak 24. novembra u Santiagu održano je pripremno ročište za suđenje protiv drugarice Tamare Sol Farias Vergare, koja se nalazi u zatvoru San Miguel već skoro godinu dana, okrivljena za pokušaj ubojstva i krađu.
Na ovom su ročištu obrana i tužiteljstvo priložile različite dokaze, svjedoke i vještačenja.
Sud je odbio oko 28 svjedoka tužiteljstva, većinom pandura iz OS-9 i bankarskih službenika. Većina njih nisu čak ni očevici djela za koja je Tamara okrivljena.
Na zahtjev obrane sudac je poništio i druge elemente dokaza, vještačenja i materijale koje su predstavili tužiteljstvo i zastupnik banke Estado (žalitelj).
Na ovom prvom ročištu bilu su prisutni brojni drugovi koji su oduvijek iskazivali solidarnost drugarici i njenoj obitelji. No, solidarni drugovi su se morali ograničiti na prisustvo izvan suda zato što je sudac naložio ročište iza zatvorenih vrata. Unatoč tome drugarica je uspjela čuti uzvike drugava izvana.
Idućih će dana biti izabrani suci i datum početka suđenja.
Solidarnost i suučesništvo s Tamarom Sol!
...

11. novembra Vrhovni sud je poništio ishode liječničkog vještačenja te odbio zahtjev za otkrivanjem pshiholoških/psihijatrijskih informacija, kojima su se drugovi oduprijeli.
Ova sudska odluka znači da dokazi proizašli iz tih ispitivanja se neće moći koristiti na budućem suđenju.
U međuvremenu, koristeći antiterorističku histeriju, ponovno je otvoren slučaj u vezi napada na banku Itaù de Concepcion u Santiagu.
11. maja 2012. nekoliko nepoznatih osoba postavilo je eksplozivnu napravu u banku Itaù de Concepcion. Kako bi izbjegli ranjavanje civila, ostavili su na vratima obavijest o postavljanju eksplozivne naprave. Natpis je pao čim su se udaljile osobe koje su unijele eksploziv; unatoč tome naprava je eksplodirala i nanijela samo materijalnu štetu banci, bez ranjavanja osoba.
Odgovornost za djelo preuzela je "Ilegalna Ćelija Daniel Riquelme Ruiz/Neformalna Anarhistička Federacija/Međunarodni Revolucionarni Front
7. novembra 2014. žalitelji i javno tužiteljstvo odlučili su ponovno otvoriti sudski slučaj, u kojem nije bio pronađen nijedan osumnjičenik. Ovaj put izlika je sličnost u izradi eksplozivne naprave s onima koje su eksplodirale u podzemnoj željeznici SubCentro i u Los Dominicios. Javni tužitelj se odnosi, nadasve, na upotrebu baruta, aparata za gašenje požara i tajmera. Na koncu će istraga u Concepcionu dokazati da li su Juan, Nataly i Guillermo povezani i s ovim eksplozivnim napadom.
...

Oko 4 sati u noći, 5. novembra 2014., grupa anonimnih zamaskiranih osoba došla je do Colorado Hilla u Valparaisu i napalo bazu Vojnih Telekomunikacija. Bacili su molotove i kamenje na vojnu bazu. Napadom je nanijeta šteta, razbijeno je nekoliko prozora i ranjen je jedan službenik Mornarice, koji je odveden u Mornaričku bolnicu. Zbog napada Mornarička stražara je otvorila vatru na napadače koji su pobjegli s područja i za sada, koliko je poznato, nije bilo ranjenih.
Centar Vojnih telekomunikacija pruža meteorološke informacije i služi kao antena za brodske komunikacije. Osoblje iz forenzičarkog laboratoria (LABOCAR) stiglo je na mjesto napada kako bi istražili što se desilo, dok su visoki oficiri osuđivali događaj.
Do sada nijedna grupa nije preuzela odgovornost za napad.
...

Izjava o preuzimanju odgovornosti za postavljanje eksplozivnog napada na žandarmeriju u San Joaquinu

U Čileu ne postoji terorizam, postoji samo politčko nasilje.
"Država je ta koja određuje stupanj nasilja koji koriste revolucionari" (MLN-Tupamaros)
Preuzimamo odgovornost za postavaljanje eksplozivne naprave, ujutro u prvom tjednu novembra, na stup javne rasvjete na oko metar od ulaza u bazen Žandarmerije, u ulici Vicuña Mackenna.
Želimo obzaniti da su represivne institucije Žandarmerije, GOPE ili neki "radoznalac" izmanipulirale eksplozivnu napravu, pošto su putem medija izjavili da je grupa nepoznatih osoba postavila eksplozivnu napravu, u podne, na stup pokraj podzemne željeznice San Joaquina, navodeći da je cilj bio nanijeti fizičku i psihološku štetu civilima koji su prolazili ulicom Vicuña Mackenna ili su išli u podzemnu; tvrdeći da se radi o novom napadu "terorističke" naravi u zemlji. Radi se o jednom jasnom represivnom dokazu o novoj protu-ustaničkoj strategiji, o prljavom ratu države (utemeljenom na lažima i manipulaciji) protiv grupa afiniteta i direktne akcije.
Svjesni smo da promjena strategije odgovara inozemnim savjetima i nadasve novom političkom kontekstu nakon napada u podzemnoj željeznici, u općini Las Condes. Ciljevi državnih institucija nadzora i kontrole su jasni: povezati direktne akcije i/ili političke u svrhu nekritičnog napada na civile, uz upotrebu medija kao njihovih glavnih saveznika, stvarajući na taj način javno mnijenje koje podržava i opravdava donošenja sve represivnijih i agresivnijih zakona, koji su usmjereni protiv slobode misli i djela.
Što se naprave tiče, priznajemo da mehanizam za električnu aktivaciju nije funkcionirao, zato što nije bio programiran da eksplodira ujutro nego neposredno ubrzo nakon postavljanja, u zoru. "Ponekad će anarhisti i njihove metode biti osuđivane. Mi nemamo nikoga tko bi financirao naše aktivnosti, kao što policiju financira država, kao što Crkva ima svoje fondove, ili kao komunizam iza kojeg stoji jedna inozemna sila. Zato, da bi digli revoluciju moramo uzeti sredstva u ruke izlazeći na ulice, i izložiti sebe." (Miguel Arcàngel Roscigna)
Prihvaćamo se nužnog zadatka da poboljšamo i usavršimo metode napada kroz prenošenje ideja, sustavnih izučavanja i kolektivne prakse.
O RAZLOZIMA I NAMJERAMA
Cilj je bio napasti i nanijeti materijalnu štetu ogradi Žandarmerije, te prekršiti sigurnosne mehanizme zatvorskog prostora. Budući da smatramo da se radi o produžetku konkretne i moralne dominacije Države/Kapitala, pošto je to simbol buržoaskog poretka koja postavlja u pravosudne zatvorske okvire mogućnosti pokreta, akcije i ideja pojedinaca. Neprekidno ga snabdijevajući buržoaskim/kapitalističkim moralnim ideološkim temeljima.
Društvo u kojem živimo karakterizira održavanje kroz kapitalističke odnose, koji odražavaju "mutacije" sistema, kojeg danas nazivaju neoliberalnim i u kojem fleksibilna akumulacija pretvara svako ljudsko stvaralaštvo u robu, jačajući način života privilegiranih grupa i ne-privilegiranih, u savršenom stilu državnog klasnog društva. Vršenje političkog nasilja nije samo sebi svrha, to je samo jedno od brojnih sredstava kojim se nastoji napasti i destabilizirati svaki oblik vlasti.
Država, njene institucije i njeni pobornici su kroz povijest vršili različite oblike nasilja, s jedinom razlikom da je ona legalna. Pravo na vršenje političkog nasilje nije naša panaceja, to je samo dobrovoljni odgovor, reakcija na državu i njene saveznike, a naš odgovor odbacuje vrijednosti i metode buržoaskog društva.

20. novembra donijeta je odluka na drugom sudskom procesu, kojeg je podignulo tužilaštvo protiv Victora Montoye.
Drug je odriješen krivnji i na ovom novom suđenju, iako je tužilaštvo na sve načine pokušalo osuditi Victora na temelju antiterorističkog zakona: od svjedoka koje sudac nije prihvatio na prvom suđenju pa sve do turističkog posjeta kasarni u Vizcachasu (niže opisanom).
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten03.jpg
(izvor: RadioAzione)
Nakon što se već nekoliko tjedana vodio proces protiv Victora Montoye, optuženog za eksplozivni napad na kasarnu u Vizcachasu, pred kraj novog procesa, podignutog na zahtjev tužilaštva, čitav se sud uputio prema rečenoj kasarni.
Ujutro 13. novembra 2014. suci, javni tužitelji, advokati optužbe i obrane te Victor, morali su otići do kasarne u Vizcachasu. Spektakl su režirali i priredili Raul Guzman, Christian Toledo i Hector Barros, javni tužitelji Južne Regije, koji su se samoprozvali navodnim stručnjacima "terorizma".
Represivni izlet usrijed suđenja uključivao je posjet unutrašnjosti policijske stanice, odnosno mjestu kroz koje su navodno ušle osobe koje su postavile eksploziv, iza kasarne, da bi na kraju iskoristili priliku za posjet aveniji Eyzaguirre, kojom su po riječima svjedoka pobjegli počinitelji napada.
Pred navedenim mjestom sakupili su se Victorovi rođaci i prijatelji kako bi mu izrazili solidarnost.
Ovom je posljednjom komisijom završen drugi sudski proces protiv Victora, na kojem su javni tužitelji zatražili, na temelju antiterorističkog zakona, da se Victor osudi na šest godina zatvora.
http://yu.radioazione.org/wp-content/uploads/2014/11/afuerareten02.jpg
...

Dobili smo informacije da je u ranim jutarnjim satima u srijedu drug Hans Niemeyer Salinas pretučen, na izdržavanju zatvorske kazne od 5 godina i 10 mjeseci za postavljanje eksplozivne naprave u jednu banku, 30.11.2011. Hans se dobro ponaša zato što želi da mu se odobre neke mjere pogodnosti, ali unatoč tome uvijek je nastavio pružati otpor sistemu i nije nikada pristao na pokornost tokom pretresa, uvijek je intervenirao kada su drugi zatvorenici bili podvrgnuti batinanju, podsječajući stražare da će u njemu, kao i u brojnim zatvorenim drugovima, uvije pronaći prepreku kada ih budu pokušali tući.
Ne znamo točno kakve su rane nanijete Hansu, osim onog što kaže u svojem pismu (masnice na licu, rana na uhu i šepa na jednu nogu), i ne izgledaju baš lagane, budući da drug već ima problema s ušima pošto se nalazi samo nekoliko metara od eksplozije bombe zbog koje se nalazi u zatvoru. Od tada Hans stalno patiti od gnojnih upala uha, gotovo svaka dva tjedna. Mada se nalazi na "listi čekanja" još nije operiran, a ni ne zna kada bi se to moglo ostvariti.
Informirati ćemo o svakoj vijesti.
Slijedi nekoliko riječi druga:
"(...) Želio bih javiti da sam danas, srijedu 12. novembra, u 06:30, nakon nasilnog upada u ćeliju, pošto se nisam htio pokoriti (spustiti pogled, ispružiti ruke ispred sebe i okretati se), svezan lisicama, udaran po glavi, ranjen na jedno uho i jednim ključem po nozi zbog čega sada šepam, a zadobio sam i druge rane.
Specijalna jedinica koja je operirala je Grupo Especial Antimotines (GEAM). Odgovorni su direktor zatvora, Juan Latelier Araneda, i ministar pravosuđa, José Antonio Gómez”.

Hans Niemeyer Salinas
3. kat - Odjel H Norte
Càrcel de Alta Seguridad, Santiago del Cile - Čile
...

29. oktobra 2014., nakon eksplozivnog napada na urede LABOCAR-a u Temcu, policija je odmah odgovorila pretresima kako bi dokazala svoju efikasnost.
Tog popodneva policija je upala u jedan stan u centru Temuca i uhapsila druga Francisca Moralesa, pod optužbom za posjedovanje materijala za izradu kućne bombe. Verzije se groteskno razlikuju, kaže se da su pronašli "žice i baterije" u njegovom domu, te promjenljivu količinu industrijskog baruta od 60, 80, 100 ili možda 110 grama.
Policija i štampa su izmijeninjavale navodnu količinu baruta ovisno o okolnostima. Na koncu je odbačena svaka veza s eksplozijom u LABOCAR-u, no Francisco i dalje ostaje optužen za posjedovanje oružja te za posjedovanje baruta, mada ne postoje veze ni optužbe za eksplozivni napad.
Policija je naglasila da je pretresla njegov stan zato što se nalazi među osobama protiv kojih se posljednjih godina vodi istraga za napade na jugu Čilea. Nakon što je odveden u hram pravde sutkinja je naložila 3 mjeseca istrage i istražni zatvor za Francisca. Sutkinja je navela kako Francisa predstavlja opasnost za društvo, u vezi "Mapuche konflikta", mada ni tužiteljstvo ni obrana nisu ni u jednom trenutku naglasili da je čileanska država u sukobu s narodom Mapuche.
Solidarnost s Franciscom Moralesom!
...

Od 20. oktobra 2014. u toku je drugo suđenje protiv Victora Montoye, optuženog za napad na kasarnu u Vizcachasu. Nakon što je na prvom suđenju odriješen krivnji, Vrhovni Sud je poništio presudu u ozračju antiterorističke histerije nakon napada u Subcentru, i pokrenuo novo suđenje.
Proteklo je već par tjedana otkad je započelo inkvizitorsko suđenje, i tužiteljstvo Juga "dodalo" je jedan novi dokaz utemeljen na izjavi svjedoka koji nisu bili prihvaćeni na prvom suđenju. Ti "ključni svjedoci", koje je indoktriniralo tužiteljstvo Juga tokom istrage i odriješenja na prvom suđenju, izjavili su da su se nalazili blizu mjesta eksplozije, 9. februara 2013.
Ovog tjedna bi trebao krenuti dio procesa s Victorovim advokatima, čija će obrana dokazati očitu manipulaciju mjesta zločina nakon eksplozivnog napada te opovrgnuti želje inkvizitora iz tužiteljstva Juga.
...

JEDINI TERORIST JE DRŽAVA!
Država i kapital su dva lice jedne te iste medalje. Država je organ koji organizira uvjete izrabljivanja i kojem smo svi potčinjeni. Budući da je ona jamac tih uvjeta, monopolizira i institucionalizira nasilje u svoju korist u obliku zakona, sudova, zatvora, policije, između ostalog da bi suzdržala i ugušila sukobe. Trenutna klima medijskog terora koju država koristi u svoju korist, kapitala, i stanje militarizacije te policijskog ugnjetavanja u Auracaniji dokazuju ovo: s jedne strane, svako nasilje koje nije njeno mediji trebaju nazvati "terorizmom", s druge pak strane potpuni nadzor i primjena nasilja koje može samo ona vršiti, pokazujući svoje pravo lice; da bi sa zajamčio poredak izrabljivanja, vlasništva i otuđenja.

U kontekstu 522 godine od dolaska europskog kapitalističkog lumpenproletarijata u Ameriku, a uz njih i početka pljačke i otimanja na štetu latino-američkih naroda, MI NASTAVLJAMO PRUŽATI OTPOR NA ULICAMA!

U svrhu solidarnosti sa zatvorenicima 29. oktobra ove godine izašli smo iz sveučilišta akademije kršćanskog humanizma, oko 15:00, s jasnim ciljem, da napadnemo jednu od kurvinskih institucija koje štite interese buržoazije, kapital i državu. Učinili smo to bacivši brojne zapaljive poklone (molotov), a neki od njih su dostigli unutrašnjost kasarne i zapalili nekoliko vozila.
Ovim djelom želimo solidarizirati s braćom zatvorenom u Meksiku, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Rusiji, Njemačkoj, Čileu i diljem svijeta.
Solidariziramo s Mariom Gonzalesom Garciom, Carlosom Lopezom Marinom (chivo), Fernandom Cortesom i Abrahamom Bercenasom, anarhističkim zatvorenicima u Meksiku, koji su od 1. do 17. oktobra bili u štrajku glađu, pošto je to jedan od konstantnih činova pobune u ćelijama moći, i solidarnosti između zatvorenika anarhističke borbe.
Solidariziramo i s anarhistom zatvorenim u Grčkoj, Antonisom Stamboulosom, također u štrajku glađu od 6. do 11. oktobra, u znak protesta protiv premještaja u zatvor izvan Atene, gdje je izoliran od obitelji. Druga je uhapsila grčka policija 1. oktobra u četvrti Atene, Vyronas. Antiteroristička jedinica odvela ga je u sobu za ispitivanje, gdje su mu prisilno uzeli digitalne otiske prstiju, DNK i pokušali ga slikati, i sve to uz prijetnje i udarce, dok je drug bio u lisicama s rukama na leđima. Nakon sat vremena informirali su ga da je optužen za terorizam.

JUAN I NATALY NA ULICU!
Jedini terorist je država,
a njegov glavni saveznik štampa.
SOCIJALNI RATI SE NASTAVLJA
PROTIV NAPADA DRŽAVE
ANTIAUTORITARNA SOLIDARNOST
NI KRIVI NI NEVINI

Nataly Casanova, Juan Flores i Guillermo Duran uhapšeni su u Santiagu, u Čileu, 18. septembra, optuženi za nekoliko napada, između kojih i u podzemnoj željeznici te na trgovački centar Subcentro Militar.
U jednoj od tih akcija ranjeno je nekoliko civila. U izjavi kojom odgovornost preuzima ZVĆ/Čile, autori djela kažu da su dali obavijest telefonskim putem, prije nego što je djelo počinjeno.
Guillermo je otpušten, na kasacijkom sudu, na noćni pritvor (nakon što žalbeni sud bio pretvorio noćni kućni pritvor u totalni), budući da protiv njega nisu uspjeli sastaviti nikakvu optužbu, osim što se nalazio u društvu s Juanom i Nataly tokom hapšenja. Nataly i dalje ostaje u ženskom zatvoru San Miguel, dok je Juan premješten iz zatvora Impresa 1 u CAS (zatvor visoke sigurnosti), oboje se nalaze u pritvoru.

18. semptembra je intenzivna policijska i medijska operacija dovela do hapšenja troje drugova: Juna, Nataly i Guillerma, pod optužbom za različite eksplozivne napade tokom posljednjeg mjeseca.
Protiv Guillerma nisu podignute posebne optužbe i nije postojao nikakav uhidbeni nalog za njega, ali odmah nakon pretresa doma i pošto je bio u Juanovom društvu odlučili su da ga optuže za "pokušaj terorizma".
Nakon što je proveo nekoliko dana u izolaciji u zatvoru Empresa de Santiago 1, Guillermo je jedini kome je određen noćni kućni pritvor, dok Nataly i Juan ostaju i dalje u istražnom zatvoru.
Međutim, navedena situacija smeta moćnicima i političarima, koji su izgradili niz laži i uspjeli da Žalbeni sud izmijeni djelomični kućni pritvor u putpuni.
21. oktobra je Vrhovni sud poništio izbor Žalbenog suda, vračajući mjere 15. suda, ostavljajući Guillerma u noćnom kućnom pritvoru.
Solidarnost s Juanom, Guillermom i Nataly!
...

16. oktobra 2014. održalo se novo ročište za slučaj protiv Juana, Nataly i Guillerma, optuženi za četiri eksplozivna napada izvršenih posljednjih mjeseci. Ovom prilikom je Tužiteljstvo Juga, 15. Suda, zatražilo dozvolu za vještačenje svih elektronskih aparata, mobitela, usb-memorija, zaplijenjenih tokom pretresa 18. septembra.
Obrana je insistirala da dobije dokaze i spise istrage, čemu su se Tužiteljstvo i Sud usprotivili zbog tajnosti šest spisa koji za sada sastavljaju istragu. Ta će tajna, tipična za antiterorističke zakone, biti na snazi do 28. oktobra, dana kada će tužiteljstvo moći zatražiti proširenje istrage.
Drug Juan Flores nije prisustvovao ročišt, zato što je žandarmerija, kako je to mutno i posramljujuće izjavila, bila "zbunjena" i nije znala u kojem se zatvoru nalazi Juan, zbog čega ga nisu doveli na ročište.
JUANOV PREMJEŠTAJ
17. oktobra održano je još jedno ročište na 15. Sudu, da bi se još jednom zatražio premještaj iz konclogora Carcèl/Empresa Santiago 1 u Zatvor Visoke Sigurnosti.
Na koncu sudac je naložio Juanov premještaj u zatvor visoke sigurnosti, kao što je u početku bilo i predviđeno. Zbog uvjeta i zatvorske uprave Juan će vjerojatno biti premješten izravno na Odjel Maksmialne Sigurnosti.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...

Odgovor na napad u podzemnoj željeznici u Čileu
Naše najbolje namjere, vizije, ideje i metode mogu uvijek pasti u ruke nerazboritih ili neprijatelja koji nas žele potkopati. Kao što što su napisali različiti pojedinci ili grupe kroz proteklih par tjedana, kritika društva u njegovoj svrsi moći i dominacije ne opravdava napade na javna mjesta ispunjena slučajnim prolaznicima, čiji odnosi sa strukturom moći su nepoznati, i s tako visokom šansom pogreške i nezgode. Ta vrsta napada nije logičan ishod naših argumenata i analiza, mada pojedini civili mogu ponekad predstavljati metu, kada se očevidno ujedinjuju s moći u određenoj situaciji, uključujući svoje aktivno savezništvo i snage. K tome, mislim i da je pogrešno vjerovati kako će policija "postupiti ispravno" i evakuirati prostor. Mi trebamo obaviti rigorozne logističke kontrole i mjerenja nad našim eksplozivnim/zapaljivim napravama, bez da polažemo pogrešnu vjeru u državne službenike. Država će izvući više koristi ako dozvoli da takve naprave rane ili ubiju stanovnike, nego da spašava anarhističke grupe od vlastitih gluposti - paradržavne grupe i ekstremni desničari često koriste takve taktike, a ne anarhisti i nihilisti. Ja ne mogu govoriti u ime ZVĆ, ali smatram da ova akcija ne može biti odraz riječi i namjera Zavjere Vatrenih Ćelija u Grčkoj, u čiju inteligenciju, cjelovitost i razboritost djela ja u potpunosti vjerujem, kao odraz moje vlastite projektutalnosti.
V.Q.
***
Ističem da na temelju mojeg shvaćanja grupe Angry Brigade iz Engleske, da oni ne bi bili nikad počinili tako jadno izvršen i sumnjivo neuk napad, kao ovaj počinjen u Čileu u podzemnoj željeznici. Na Angry Brigade utjecale su situacionističke i slobodarsko-anarhističke ideje, koje izričito govore o klasnom nasilju i o pobjedi organizirane radničke klase. Dakle, ne samo da Angry Brigade nemaju apsolutno ništa zajedničko s operativnim parametrima koje je koristio tkogod izvršio te napade, nego izgleda da imaju i vrlo malo s njihovim idejama.
Život u UK i u Irskoj daje nam neke važne lekcije za oružane grupe direktne akcije, iz jednog on najdužih i najprljavijih protuustaničkih ratova u modernoj povijesti, borba protiv britanskog kolonijalizma i sektaškog nasilja. Svako shvaćanje praktički čitave oružane nasilne akcije u UK i Irskoj proizlazi iz tog iskustva, kao što su bili Angry Brigade. Svi oni koji su dovoljno stari da bi se sjećali, na svim stranama, znaju što znači živjeti pod stalnom prijetnjom da možeš biti ubijen tokom jednog neselektivnog napada zato što je rat u toku.
Zato, bez obzira što mi je muka od čopora i njegovih vrijednosti, podsjećam na bombu u centru grada Omagh, Country Tyrone, Sjeverna Irska, u subotu popodne, 15. augusta 1998., koja je ubila 29 i ranila 220 osoba, a koju su postavili ljudi iz Real IRA-e pod nadzorom Britanskih sigurnosnih službi i GCHQ [Government Communication Headquarters], britanske vladine obavještajne i špijunske agencije. Bombaši su prenijeli eksplozivnu napravu preko granice i postavili je u prometni trgovački kvart u samoj špici te dali jasno upozorenje. Nažalost, ostalo je politika.
L.
***

7. oktobra je René Cerda, sudac 15. Suda, odobrio tužiteljstvu da obavi vještačenja i testiranja drugova. Tako će Juan Flores, Nataly Casanova (u očekivanju presude) e Guillermo Durán (u kućnom pritvoru) biti podvrgunuti psihološkom i fizičkom testiranju.
Namjera tužiteljstva je da putem fizičkog testiranja uspiju napraviti usporedbe s videokamerama na mjestima napada, opovrgavajući, na taj način, ono što je isto prethodno opisalo kao "potvrde" koje su identificirale fizionomiju optuženih. U zaključku: zadržali smo ih i sada želimo znati da li su to oni ili nisu.
Psihološko testiranje pak pokušava opovrgnuti ono što su drugovi izjavili, nastojeći putem psihološkog i psihijatrijskog testiranja izvući neku "izjavu" ili navodne mentalne figure koje odgovaraju terorističkom profilu kojeg tražili tužiteljstvo juga.
16. oktobra bit će održano novo ročište na kojem će tužiteljstvo zatražiti odobrenje za dodatna vještačenja kompjutera i mobitela drugova koji su zaplijenjeni tokom pretresa 18. septembra, kada su uhapsili troje drugova.
Solidarnost s Juanom, Nataly i Guillermom!
...

SREST ĆEMO SE PONOVNO NA DRUGOJ STRANI
IZA BESKONAČNIH BARIKADA
KOJE ZACRTAVAJU ULICE NAŠIH ŽIVOTA
GOREĆI JOŠ ŽIVLJE OD NAŠIH ŽELJA.

18. septembra nekoliko napada ubojica čileanske države šokiralo je anarhističku sredinu Santiaga. Drugovi Nataly Casanova Munoz, Juan Flores Riquelme i Guillermo Duran Mendez oteti su, uz odzvanjanje godina vojnih hunti koje su vladale kontinentom, a još nisu nestale, sakrivajući se iz maske demokracije.

Smeće štampe neprekidno ih opisuje kao "opasne pojedince" i pridružuje se pravosudnom napadu svojom osobnom presudom pripadanja "hermetičkoj anarhističkoj ćeliji", kreirajući klasičnu kampanju unutarnjeg neprijatelja. Pravosudni pijuni su predali optužbe za umiješanost u nedavne zapaljive napade plus "posjedovanje i izrada eksploziva u svrhu terorističkih djela."
Troje drugova su do sada izjavili da nisu umiješani u napade.

Naša napadačka solidarnost s Nataly, Juanom i Guillermom, s onima koji odbacuju autoritet i ne savijaju glavu naspram moći.

"SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!" - Juan
inthebellyofthebeast.noblogs.org
Mi smo uz vas, Juan, Nataly i Guillermo!
Naša solidarnost je napad!
SRUŠIMO POLICIJSKU DRŽAVU!
...

Za Juana, Nataly i Guillerma.
Za Međunarodnu Solidarnost.
Za širenje anarhističkog djelovanja.
U petak 3. oktobra organizirana je zapaljiva akcija u kampusu čileanskog sveučilišta "Juan Gomez Millas", gdje su se okupile različite grupe. Zapalili smo gume da bi zaustavili promet i provocirali smo policiju bacajući molotov oko osam sati navečer.
Počinili smo ta djela zbog hapšenja drugova Juana Floresa, Nataly Casanove i Guillerma Durana, koji su optuženi za razne napade. Jedan od njih je i bobma kućne izrade koja je eksplodirala u podzemnoj željeznici 8. septembra u općini Las Condes, koja je ranila i prolaznike; objasnili smo razlike djelom i izjavom o preuzimanju odgovornosti, za nas stanovnici nisu meta revolucionarnog djelovanja, kao što to nije ni podzemna željeznica, mada njome prolaze i buržuji, i to želimo da bude jasno.
Ali ni Juan, ni Nataly ni Guillermo nisu odgovorni za ta djela, a mi nećemo nasjesti na novinarske, policijske podlosti, kao ni ona koja širi čitava moć; oni nisu preuzeli odgovornost za ta djela i sve što su iznijeli je potpuni prezir prema autoritetu putem raznih djela, s kojima smo solidarni. Možda će se u budućnosti naši stavovi izmjeniti ili pak učvrstiti, ali ne zanima nas čekati da se to desi, aktivirali smo se za neposrednu revolucionarnu solidarnost.
Smatramo revolucionarnu solidarnost konretnim simboličkim i materijalnim djelom, u ovom slučaju simboličnim subverzivnim djelom koji će do drugova doprijeti s ljubavlju, kako bi znali da ćemo na ulici ostati neustrašivi naspram napredovanja moći, i da nastojimo izoštriti naša sredstva mirnog duha ali bez predaha u društvenom ratu.
...

Advokati drugova Juana Floresa i drugarice Nataly Casanova uputilu su žalbu na pritvor tražeći kućni pritvor. 2. oktobra 2014. Žalbeni sud u San Miguelu odbacio je žalbu.
Premještaji:
Istog dana Juan je imao ročište na kojem je obrana zatražila premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u Zatvor Maksimalne Sigurnosti (CAS). Zahtjev se temelji na prijetnjama kojima je podvrgnut Juan, a uputili su ih zatvorenici koje su organizirali stražari.
Terorističko tužiteljstvo Sur iz Francisca Brava nastavilo je svojim planom kompliciranja i otežavanja zatočeništva drugova i zatražilo odbacivanje premještaja.
Na koncu je sudac Rene Cerda odbio Juanov zahtjev, tražeći od žandarmerije da više nadzire optuženog.
Solidarnost s Nataly i Juanom!
Ne napuštamo naše drugove u zatvoru!
...

Usred policijskog slavlja i morbidnosti medija, nama su naši neprijatelji sasvim jasni.
U zoru 24. septembra, oko jedan sat, u centru Santiaga došlo je do eksplozije jedne naprave koja je teško ranila dvadesetdevetogodišnjeg Sergija Landskrona Silvu.
Eksplozija koja se odvila na ulici uzbunila je stanonvnike četvrti te je policija odmah stigla na mjesto događaja. U tom je trenutku Sergio Landskron ležao na ulici obavijen vatrom. Kad su mu stanovnici željeli pomoći, nastojeći ugasiti vatru, policija im je to zabranila, prijeteći hapšenjima.
Nakon što su udaljili stanovnike policajci su pošpricali tijelo aparatom za gašenje te su odmah, dok je osoba još ležala na ulici u agoniji, izolirali čitavo područje. Policija se još jednom obratila stanovnicima, u očaju koji su glasno tražili da se pomogne ranjenoj osobi, izjavivši da je ista aktivirila još jednu eksplozivnu napravu.
Policijska jedinica za specijalne operacije (GOPE) stigla je na mjesto događaja nakon 20 minuta, i zapriječila prilaz ambulantnom vozilu, ispitujući tijelo još na životu, odbacivši ideju o još jednoj eksplozivnoj napravi. Napokon, nakon sat vremena, osoba je podvrgnuta liječničkom tretmanu i odvedena je u bolnicu, praćena policijom, gdje je umrla oko 03:40.

JUAN FLORES: obrana Juana Floresa zatražila je njegov premještaj iz zatvora Empresa Santiago 1 u zatvor maksimalne sigurnosti.
Podsjećamo da se Juan nalazi u pritvoru kao i Nataly (potonja u koncentracionom logoru San Miguel), optuženi za niz eksplozivnih napada između jula i semptembra 2014.
VICTOR MONTOYA: 26. septembra 2014. održano je ročište za preispitivanje pritvora. Nakon što je proveo više od godinu dana u zatvoru, čekajući suđenje, Victoru je naložen noćni kućni pritvor (u smislu da će mu panduri dolaziti u kontrolu tokom noćnih sati) sve do idućeg ročišta, koje će se održati 6. oktobra 2014.
Izvor: RadioAzione

yu.radioazione.org prenosi vijest o uhapšenim i optuženim osobama u Čileu, ali trenutno ne iskazuje solidarnost s istima, pošto još nije poznato da li se zaista radi o anarhističkim drugovima.
Danas 23. septembra objavljene su optužbe protiv Nataly, Juana i Guillerma. Optuženi su za podmetanje eksplozivnih naprava u Prvi Komesarijat Karabinjera u Santiagu (11. augusta), u podzemnu željeznicu Los Dominicios (13. jula) i u podzemnu željeznicu Escuela Militar (8. septembra).
Tužitelj Raul Guzman zatražio je pritvor za Nataly Casanova i Juana Floresa, što je sudac Rene Cerda i prihvatio, dok je Guillermu Duranu naložen noćni kućni pritvor. U sva tri slučaja pritvor se odnosi na 10 mjeseci (tokom trajanja istrage).
Pojedinačne optužbe su slijedeće:
JUAN FLORES: optužen za četiri napada terorističke prirode
NATALY CASANOVA: optužena za sudjelovanje u eksploziji u podzemnoj željeznici Los Dominicios
GUILLERMO DURAN: optužen za posjedovanje i izradu eksploziva u svrhu terorističkih napada.
Dokaze koje je protiv Nataly Casanova i Juana Floresa iznio tužitelj Guzman su kartice za plaćenje javnog prijevoza, koje mi pomogle pri "rekonstrukciji" puta na mjestima gjde su se odvili navedeni napadi, za koje su optuženi. Osim toga, još jedan dokaz bila bi video snimka nadzornih kamera podzemne željeznice u Santiagu, koja navodno potvrđuje identitet optuženih. Na koncu, što se tiče pretresa stana u općini La Pintana, tužitelj je potvrdio da je pronađeno 680 grama baruta.
Uzevši u obzir scenarij možemo samo biti solidarni s Juanom Floresom, Nataly Casanova i Guillermom Duranom.
Srušimo zidove svih zatvora!
...

11. augusta napali smo policijske stanice 39. Bosque i 1. u Santiagu. Željeli smo dokazati da ja moguće napasti policiju pred njihovim nosom. Okončalo se baš kako smo željeli, to jest s nekoliko ranjenih među njihovim redovima.
"Oni su smrtnici i njihovi zakoni nisu neuništivi"
Dopadaju nam se ranjeni ili mrtvi policajci, kako tokom sukoba tako prilikom sabotaža. Trebali bi znati da bi se netko od njih mogao suočiti s istom sudbinom pandura Montoye, Vera ili Bobadille; svi su odgovorni za pripadanje (dobrovoljno) jednoj vojnoj instituciji koja svakodnevno guši stanovništvo i naređuju nam da poštujemo zakone koje nameću moćnici.
Trebalo bi im biti jasno da nije zaboravljena nijedna agresija koju su počinile svinje moći, da njihov imunitet neće dugo potrajati, i oni su ljudska bića, smrtnici kao i svi ostali.
Sukobit ćemo se s njima, postoji masa razloga za mrziti policiju, represivne snage i/ili stražare moćnika. Oni predstavljaju vojne snage buržoazije, zadatak im je ugušiti i kazniti svaki pokušaj osvajanja onoga što je akumulirano kroz stoljeća izrabljivanjem.
Kako tokom pljački tako i na prosvjedima, odgovorni su za zastrašivanje stanovništva. Njihova bit je zaštita sistema, kroz naše podvrgavanje njegovim bijedama. Treba napasti njih i njihove gospodare svim sredstvima i na sve načine.
Sjećamo se svakog napad i pridružujemo se umnožavanju direktnih napada protiv odvratnog autoriteta, i detaljnoj pripremi materijala, potrebnog za uzrokovanje željene štete.
Sjećamo se i podržavamo drugove koji su izvršili neuspješni napad 1. januara 2014., na 14. policijsku stanicu. I mi bi bili rado prisustvovali eksploziji te moćne naprave i radujemo se napadu na stanicu u Lo Pradu!
Šaljemo naše bratske pozdrave svim obiteljima i voljenim osobama onih koje je ubila policija.
...

U zoru 18. septembra 2014. krenuli su brojni policijski pretresi u Santiagu, kao odgovor na nedavne eksplozivne napade.
Policijske operacija je okončana hapšenjem troje drugova (...barem se tako čini, očekuju se potvrde iz Čilea):
Natalie Casanova Muñoz, Juan Flores Riquelme, Guillermo Durán Méndez.
Čitav jučerašnji dan policija je držala u tajnosti identitet uhapšenih. Po riječima štampe i policije hapšenja se temelje na vještačenjima izvršenim na video snimkama atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra.
Štampa tvrdi da su hapšenja povezana s nekoliko nedavnih eksplozivnih napada, a posebice s napadima na dva komesarijata, 11. augusta, za koje je odgovornost preuzela Međunarodna Zavjera za Osvetu) te s nedavnom izjavom o preuzimanju odgovornosti za napad na podzemnu željeznicu Dominicios i Subcentro koju je potpisala "Zavjera Vatrenih Ćelija - Čile".
Natalie, Juan i Guillermo odvedeni su na 15. Sud u popodnevnim satima, gdje je tužitelj zatražio produženje istrage prije sastavljanja optužbe (čileanski antiteroristički zakon dozvoljava takva produženja).
Za sada se zna samo da su njih troje, koje brani odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti, odbacili sve optužbe.
...

26. septembra 2014. tužitelj je pokušao ishoditi još jedan pritvor za Victora Montoyu. To se desilo nakon što je drug odriješen optužbi za terorizam.
Danas će suci započeti novo suđenje protiv Victora, zbog podmetanje eksplozivne naprave u kasarnu u Vizcachas. Inkvizitorske želje tužitelja iz Južnog Tužiteljstva koncentrirale su se na traženje Victorovog pritvora tokom čitavog trajanja drugog suđenja, koje bi trebalo započeti 6. oktobra 2014.
Ročište će se održati u 9:00 sati na sudu Puento Alto.
Podsjećamo da na sve nedavne sudske odluke neposredno utječe ozračje terora i osvete koje se stvorilo nakon atentata u podzemnoj željeznici, 8. septembra, koji je prouzročio 10 ranjenih.
...

Navedeni tekst je napisalo nekoliko čileanskih drugova nakon eskplozije u podzemnoj željeznici Santiaga, koja je ranila 14 osoba:
Mi smo Napad, mi smo požar protiv Države
Dolazimo iz čitavog svijeta...
Dolazimo iz napada na policijske stanice i kasarne, na tamničare, na mjesta zabave moćnika, na crkve i institucije Države-Kapitala. Izradili smo eksplozivne naprave, znamo se njima koristiti i upoznati smo s posljedicama u trenutku djelovanja, dolazimo iz dugogodišnje logike i prakse zavjera.
Organizirali smo se na neformalan način, bez vođa, u potpunoj autonomiji, pletući tajne mreže koje represija neće uspjeti otkriti. Mi nastavljamo, zato što se nismo nikada zaustavili...
Što se tiče eksplozivne naprave u podzemnoj željeznici, koja je ranila prolaznike, bez da ulazimo u ulogu sudaca, iznosimo i branimo naše stajalište.
U djelima koja smo počinili, u suučesništvu koje smo materijalizirali, u napadima koja su drugi drugovi izvršili, koje osobno ne poznajemo ali s njima anonimno dijelimo put direktne akcije, uvijek je neprijatelj bio jasno određen.
Neprijatelj je onaj koji ima moć ili je naoružan da bi je zaštitio, postajući na taj način zastava i meta napada, a ne onaj koji odobrava ili pasivno podliježe moći.
Mi ne pripadamo građanima, zato što se oni pokoravaju i ovjekovječuju poredak, ali ne izjednačavamo narod s moćnicima i robove s gospodarima. Nije narod općenito, ili bilo koji prolaznik, meta naših napada.
Za nas su napad i samoobrana čin koji prkosi i nastoji pogoditi sve aparate koji nas žele pokoriti, a istovremeno se branimo i štitimo od nadiranja svake represivne snage, neovisno o uniformi koju nose.